Prvi dio Sedmi dio
Drugi dio Osmi dio
Treći dio Deveti dio
Četvrti dio Deseti dio
Peti dio Jedanaesti dio
ANNO DOMINI 1990. – Treći dio
Već 27. srpnja stiže “odgovor našim kritičarima”, koji je potpisao Izvršni odbor hadezea. Evo nekoliko znakovitih rečenica. “Ne ide im pod kapu, što im je narod uzeo mjeru zbog njihovih “povijesnih i revolucionarnih zasluga” u odnarođivanju i rasprodaji hrvatskog nacionalnog bića”. “Izgleda da su se dotični drugovi uplašili novog hrvatskog ustava, pa su na stari boljševičko staljinistički način krenuli u napad”. “Ako je itko kršio zakone u ovoj zemlji, onda su to činili pripadnici Partije, koja je 45 godina vladala ovom zemljom”. “Uplašili su se da slučajno Hrvatski narod ne bi postao suveren u političkom i gospodarskom smislu”. “Cijela struktura kadrova u poduzećima je njihova”. “Sindikati su u njihovim kandžama”. “Preko svojih emisara rovare po kolektivima, stvaraju izvanredne situacije i pobune samo da bi otežali situaciju novoj vlasti”. “Služe se podvalama”. “Jednoumlje su popili kao životni princip”…
Na prigovor OK SKH kako hadeze ne reagira na “ustaške parole i grafite” hadezeov mudrac sročio je ovakav odgovor: “A zbog čega ste vi prošle i pretprošle godine šutjeli i zataškavali između ostalog pjevanje pjesme u jednom slavonskobrodskom selu, a ona glasi: “Druže Slobo pošalji salate… (nastavak znate)?”
Optužba kako nova vlast smjenjuje njoj politički nepoćudne, isto tako je elegantno otklonjena rečenicom: “Navodno nova vlast mijenja nepoćudne? Ona to još nije napravila. Ona će to tek napraviti, osobito onima koji su duhovno i materijalno oštetili svoj narod”.
Već u sljedećem broju Frano Piplović potpisan znakovitim pseudonimom Đuro Punitović – objašnjava tko su ti što su “duhovno i materijalno osiromašili svoj narod”. To je na primjer, jedan od direktora agrokombinata “Jasinje” Maksim Babić, koji je nedavno o trošku osječke “Agroslavonije” boravio u Izraelu”. Slučajno ili namjerno njegov posjet je pao baš kad se u Izraelu “proslavljala” (a ne održavala) manifestacija “Dani srpske kulture”. Đuro Bič Božji traži da se ispita ovaj slučaj, naravno, u ime radnika “Jasinja”. Nakon što mu je ovako zorno dokazano kako je i koliko “duhovno i materijalno osiromašio svoj narod” Maksim Babić je spakirao kofere i otišao u Srbiju. Pa mu tamo dani srpske kulture traju sada neprekidno.
Dan ustanka naroda i narodnosti Hrvatske obilježen je 27. srpnja 1990. nijemim polaganjem vijenaca. Nitko nije održao prigodni govor. Planirani kulturno-umjetnički program nije održan, jer se kulturno-umjetničko društvo s kojim je program utanačen – uopće nije pojavilo. Kako se nije odazvao niti jedan od pozvanih ugostitelja, nije bilo ni “narodnog veselja”. Tako su nestali i ti četiri decenijski “veličanstveni susreti boraca i omladine”.
Tzv. referendum o srpskoj kulturnoj autonomiji i pobune u Kninu, Benkovcu i Gračacu stvorili su atmosferu gotovo ratnog stanja. Sedamnaestog i osamnaestog srpnja održavaju se noćne sjednice Skupštine općine i Izvršnog vijeća koje uvodi stanje prvog stupnja pripravnosti… I nakon svega toga stiže “Brodski list” 24. kolovoza s vjerojatno najfenomenalnijom naslovnom stranicom jednog lokalnog lista zatečenog ozbiljnim ratnim naznakama. Oprezni pitijski urednički uvodničić. Koji balansira između novinarstva i literature. Frojdovska fotografija razgaćene djece, koja bezbrižno poziraju u nekom užarenom stambenom bloku. Naslovom zvanim čežnja, koji glasi: “Blažena dokolica”. I onda trenutku vremena koji je povijestan – primjeren naslov i potpis pod fotografijom koja zauzima četvrtinu naslovnice: “Paprike, paprike”. U potpisu piše: “Na tržnici je neuobičajeno živo – stigle su vreće i vreće paprika. Ljeto je na izmaku, s prvim maglama i zahlađenjima misli se na zimu i zimnicu, a bogme i priprema. Miris octa često ćemo susretati ovih dana. Unatoč uzavrelosti hrvatske političke scene život teče dalje”. Za naslovnicu urednica je rezervirala miris octa i paprike, a smrad politike i rata prebacila je na treću stranicu. Jer, jebeš rat, “život teče dalje”.
A treća stranica gori od vijesti, koje glupi novinarski profesionalci masnim headlineima obično šibaju na prvu stranicu. Hitno i izvanredno sastalo se Predsjedništvo Skupštine općine. Po noći. Potom su se sastali predstavnici svih stranaka. Osim SKH-SDP. Predsjednik općine i predsjednik Izvršnog vijeća prekidaju godišnje odmore i sazivaju noćni sastanak proširenog Izvršnog vijeća. Prisutni su upoznati s uvođenjem stanja pripravnosti, povećanjem kontrola i mjera budnosti, te s hitnom revizijom ratnih obrambenih planova. Na ulicama je povećan broj redarstvenika. Šire se nepotvrđene vijesti o upadima u stanove, pljenidbi oružja, protjerivanju nekih građana…
Izvršno vijeće piše “vrhovništvu Republike Hrvatske”: “…povodom događaja izazvanih agresijom velikosrpskih scenarista na suverenitet Republike Hrvatske i slobodu i mir mlade hrvatske parlamentarne demokracije i države, koji su poprimili karakter oružane pobune s ciljem da se Hrvatska kosovizira, kako bi se zaustavila demokratska preobrazba, te oslobođena i osviješćena Hrvatska opet ponizila, pokorila i porobila u obrani svoga suvereniteta…” – Izvršno vijeće SO Slavonski Brod – “…izražava ogorčenje ponašanjem Jugoslavenske narodne armije.”…“Traži da se hrvatski sinovi više ne šalju na služenje vojnog roka izvan države Hrvatske…” “…ogorčeno je držanjem većine Srba u Hrvatskoj koji vjeruju četničkim emisarima. Jedan dio njih otvoreno se odmetnuo, diže pobunu i barikade u namjeri da ostvari Srboslaviju ili tzv. Zapadnu Srbiju, drugi šuti…”. “Nigdje otvorene podrške ili obrane suvereniteta Republike Hrvatske.” - navodi se u saopćenju Izvršnog vijeća Skupštine općine. Nadalje, Izvršno vijeće traži od hrvatskog vrhovništva, da se hitno riješi pitanje oružja Teritorijalne obrane, koje se nalazi u garnizonima i skladištima JNA, nacionalna struktura zaposlenih u vojsci i policiji, te financiranje JNA iz proračuna Republike Hrvatske. “Konačno smo progledali i ne želimo biti naivni, niti janjad za klanje.” – kaže se na kraju ovog dramatičnog saopćenja u povodu kninskog “događanja naroda” i izjašnjavanja Srba u Hrvatskoj o nekakvoj kulturnoj autonomiji.
I dok se prvom stranicom “Brodskog lista” širi miris srpskih paprika s brodske pijace u vrućem hrvatskom octu, trećom stranicom širi se vonj pobunjenih srpskih šajkača iz Knina u vrućem turbohrvatskom priopćenju Izvršnog vijeća SO Slavonski Brod…
Uz nezamislivo lošu organizaciju i enormna povećanja državnih pristojbi paralelno teče procedura izdavanja domovnica i zamjene osobnih dokumenata, putnih isprava i dozvola. Mijenjaju se i ljudi i papiri. Izvršno vijeće donijelo je odluku o reimenovanju svih osoba postavljenih imenovanjem i pokrenulo inicijativu opoziva i reimenovanja čelnih ljudi i sudaca u pravosuđu, jer je “kod dijela zaposlenih unutar sudskih organa izražena opstrukcija i neprijateljsko držanje prema demokratski izabranim organima vlasti”, a i “izabrani su u ranijem sistemu po ključu moralno političke podobnosti…”. “Brodski list” je krcat naslovima koji prate “kadrovsku revoluciju”. “Zašto je smijenjen direktor Milan Krnić?”, “Novi sekretar sekretarijata za Općenarodnu obranu”, “Novi koordinacioni odbor za samodoprinos”, “Novi inspektori”, “Novi kadrovi u pravosudnim organima”, “Novim programima – novi kadrovi”… Smjene se šire poput plimnog vala. Otkazi su dobivani čak i s pismenim obrazloženjem u kojima je doslovno stajalo: “Nije se prilagodio demokratskim promjenama…” Klijentelizam nepamćenih razmjera na upražnjena stručna mjesta i položaje dovodi podobne rođake, jarane, parteigenosse, ljubavnice… a programsko predizborno obećanje kako će hadeze svoje programe provesti u djelo “s najsposobnijim ljudima brodske općine bez obzira na njihovu stranačku pripadnost” potpuno je iznevjereno u trenutku kad se dočepalo vlasti.
Sječi se suprotstavio – jedan od najzaslužnijih što je do nje uopće i došlo – predsjednik SKH-SDP Krunoslav Najzer. Izšamponirao ga je u termidorskom stilu predsjednik hadezea i saborski zastupnik Ante Klarić: “Nema demokracije za neprijatelje hrvatske države i hrvatske demokracije” kliknut će Klarić i nakon poduže dramske pauze nastaviti: “Ne mogu biti nosioci državnih funkcija, nosioci demokratskog programa hrvatske države, oni koji su protiv hrvatske države, oni koje je postavio policijski sistem iz Beograda. Oni koji ne priznaju simbol hrvatske državnosti, a to je ova naša hrvatska svetinja – hrvatska zastava. Gospodin Najzer zna da u demokratskim sistemima, kada odlaze i gube izbore, nosioci vlasti i stranke, onda njihovi čelnici moraju očistiti ladice, napuniti aktovke i otići. To ćemo i mi u hrvatskoj republici napraviti”. I napravili su. Interesantno je jedino kako je ovo gvozdeno pravilo demokratskih sistema u hrvatskoj republici važilo samo do 3. siječnja 2000. Kad je hadeze izgubio izbore, a novoj vlasti ostavio gotovo sve svoje deset godina ranije dovedene ljude, uključujući, naravno, i Antu Klarića.
Krunoslav Najzer dobio je po labrtama još i u famoznim “Pismima čitalaca”, a onda je spakirao kofer i iselio u Švicarsku. Vjerojatno nikad ne shvativši kako je on kao pripadnik stranke, koja je donijela odluku o uvođenju demokratskih višestranačkih izbora i koja je uplašeno, umorno i dogovoreno prepustila vlast – odjednom postao neprijatelj hadezeove države i hadezeove hrvatske demokracije. Imao je tada tridesetak godina.
Krajem rujna održana je izborna skupština hadezea. U novom Izvršnom odboru više nema Đurđe Poček, Danijele Ostojić, Verice Travarević, Stjepana Blažanovića, Tome Galovića, Blažana Kljaića, Pere Katalinića, Franje Mitrovića i Hrvoja Soline. Revolucija je brzo popapala svoju djecu, a otac Ante Klarić je novi-stari predsjednik i ima ravno pet odanih potpredsjednika.
U politici se vrenje polako stišava. Plijen je uglavnom podijeljen. Na red dolazi gospodarski život. Čitajući naslove u “Brodskom listu” on izgleda ovako: “Pionir u stečaju”, “Slavonija DI preživljava”, “Zašto je propala “Montaža”?”, “Na pomolu afera u “Staklu”, “Ljevaonice “Đure Đakovića” više nema”, “U deset poduzeća “Đure Đakovića” pokrenut stečaj”, “U “PIPNO” višak od 381 radnika”, “Oriolik u procijepu”, “Trgovačka organizacija Brod” na rubu provalije”, “Opći štrajk metalaca”, “Nezaposlenost dosegla 6 600 duša”…
Početkom listopada “anonimni” aktivisti Saveza reformskih snaga Jugoslavije objavili su u “Brodskom listu” svoju programatsku platformu i poziv na učlanjivanje u “knjižnici Brlić”.
“Brodski list” brižno uzgaja rubriku “Reagiranja” (prema potrebi i do dvije stranice lista) s jedne strane kao izraz komunikacije s čitateljstvom, a s druge, važnije, kao sjajnu manipulativnu formu u sredinama niske političke kulture i shodno tome pervertirane demokracije. U tu se rubriku pripuštaju čelnici brodske Srpske demokratske stranke (Kostadinović, Vještica), a onda se o njihovim istupima baražno polemizira. U tu je rubriku 23. studenoga “uletio” i profesionalni član Predsjedništva SKH-SDP Božidar Bader. Vrlo stručno i suvislo analizirajući hadezeov “boljševizam i političku aroganciju” na primjeru nespretne izjave gradonačelnika dr. Joze Metera, kako direktori poduzeća u Brodu moraju biti odgovorni javnosti i općinskoj vladi. Bader je Meteru održao politološku bukvicu, zaključujući kako se filijala hadezea u Brodu “opijena državotvornom moći i staljinističkim sindromom” želi “pačati” u poslovnu politiku poduzeća u uvjetima proglašene tržišne ekonomije, a da za to niti imaju nadležnosti, niti znanja. U idućem broju dr. Jozo Meter odgovara “nadobudnom, a neafirmiranom pojedincu” da se “javlja na nepodoban i stupidan način” i da ga “neće učiti njegovim nadležnostima, član putujućeg cirkusa na odlasku, sastavljen od izvršnih sekretara općinskog komiteta komunista”. Dežurni poklopac Frano Piplović i ovdje je dosolio, svom nesuđenom kolegi iz općinskog komiteta SK, tezom kako hadeze mora biti u blizini da bi sačuvao hrvatsku imovinu od “krvopija i derikoža” i kako mu je (hadezeu) “dužnost omogućiti da se društveno vlasništvo kroatizira”. (Frano će, na primjer, nešto kasnije osobno “kroatizirati” Radio Brod koji je bio, ne u društvenom vlasništvu, nego u vlasništvu grada i županije).
Kakvom je neviđenom pljačkom završila ta “kroatizacija društvenog vlasništva” – zna se. Zna se i da je Božo Bader emigrirao u Njemačku. U “Brodskom listu” od 7. prosinca napadnut je ponovo u “Reagiranjima” kao “neprijatelj naroda” i “izdajnik”, a od oko 1 500 članova novoregistriranih bivših komunista, sada članova Stranke demokratskih promjena, samo je jedan javno stao u obranu svog stranačkog kolege Bože Badera. A Bader je bio potpuno u pravu… Doduše, na istočnim tarabama nogometnog stadiona na Vijušu pojavio se grafit: “Komunisti su govna”, ali nikad nije utvrđeno da on ima neke veze s držanjem stranačkih kolega Bože Badera, kad je nad njim u Brodu vršen javni linč.
Od veselijih događaja zabilježeno je kako je 25. listopada pravi pravcati vepar probio stakleni zid gradske knjižnice i odvalivši usput radijator pobjegao u pravcu vojarne JNA i tamo nestao.
Veliki požar u tvornici “Montaža” “Đure Đakovića” u broju od 30. studenoga naslovljen je s “Podmetnut požar”. U vatri je nestalo 2 000 m2 hangara u kojem se uskladištavala razna roba. Nikada nitko nije ozbiljnije odgovarao za štetu procijenjenu na oko 100 milijuna dinara.
Božićni i novogodišnji broj “Brodskog lista” 1990. godine izašao je s naslovnicom i zadnjom stranicom u boji. Prvi put u 43 godine postojanja. Na zadnjoj stranici novogodišnjeg broja objavljena je preko pola formata čestitka u boji agrokombinata “Jasinje”. Na slici su tri boce jasinjskog vina s medaljama osvojenim na raznim jugoslavenskim izložbama vina. Na flaši burgundca visi medalja s trobojnicom crven, bijeli, plavi, a na ružici i rizlingu plavi, bijeli, crven. I na ružici i na rizlingu budna urednička ruka je plavim flomasterom prebojala vrpcu plavi, bijeli, crven. To se skoro i ne bi primijetilo da sa stražnje strane rizlinga izdajnički ne viri neofarbani komadić vrpce plavi, bijeli, crven. Prefarbavanje stvarnosti tipično je za čitavu povijesnu 1990. godinu u “Brodskom listu”. Tu maniru u novinarstvu, jedna prerano ugašena brodska politička zvijezda višestranačja, jedanput je javno okarakterizirala rekavši: “U “Brodskom listu” istinite su samo osmrtnice!”
Te godine 1990. od poznatijih Brođana umrli su Slobodan Digoš, Antun Tuna Krajnović, Olga Mikec, Đuka Godić, Josip Psutka, Josip Boro Macuka, Nikica Vuković, Štefa Kolombo, Miro Miković, Marica Tominović, Branko Jakšić, Milan Rozercer, Adolf Kolarić, Željko Benčević, Pero Kačar, Jakov Teskera, Ivo Buljan, Krešo Babić…
- nastavlja se -
