Prvi dio           Šesti dio

Drugi dio       Sedmi dio

Treći dio        Osmi dio

Četvrti dio      Deveti dio

Peti dio          Deseti dio

ANNO DOMINI 1990. - Drugi dio


Kada 20. travnja Ivica Račan bude boravio i javno govorio u Brodu i u naslov izvještaja s tog skupa bit će izvučene riječi: “Mi smo za demokratsku federaciju”. Budući je demokratska federacija ustvari konfederacija, dva “ljuta protivnika” Tuđman i Račan, očigledno su politički konvergirali, slagali se i razumjeli. Ali i dogovarali. Dapače, mlakost, kojom komunisti kao Stranka demokratskih promjena na čelu s Račanom, ulaze u izbore, ali i red konkretnih i smišljenih poteza, govore o Račanovoj potpunoj pomirenosti s porazom na izborima i predaji vlasti bez neke jače legitimne borbe za njeno eventualno sačuvanje. Kako bi spasio stranku od rasula i materijalnog uništenja, sporazumom s Tuđmanom trampio je mlitavost i arhiv CK SKH s dosjeima svih bivših članova SK Hrvatske, za pokretnu i nepokretnu imovinu stranke ne samo u Hrvatskoj nego i u bivšoj Jugoslaviji i obećanje da kod njih “gore” neće biti većeg “revanšizma”. Uslugom za uslugu Tuđman je pretvorio Račana, i ono što je ostalo oko njega, u bezopasne, komotne i pospane “socijaldemokrate” u oporbi, a kasnije će se pokazati i u “konzervatore tuđmanizma”. Ovu digresijsku konstataciju “naknadne pameti” može se prema podacima iz “Brodskog lista” ilustrirati na brodskom primjeru izbora održanih 22. i 23. travnja. Vladajuća SKH-SDP nakon, kao što su tvrdili, “ozbiljnih i temeljitih priprema za izbore”, nije uopće istakao svoje kandidate u 54 (pedeset i četiri) od ukupno 138 izbornih jedinica u slavonskobrodskoj općini! Brodski, dakle, birači u 40 posto izbornih jedinica nisu, i da su htjeli, mogli glasati za komuniste. Srećom, nisu ni htjeli, pa nema štete, no ne radi se ovdje o volji birača, nego o bezvoljnosti i strahu u tadašnjem komunističkom vodstvu Broda, koje je smišljeno izgubilo izbore prije izbora i time ulilo polet jednoj strani, a ubilo volju drugoj. Nakon izbora uvuklo se u one “mišje rupe” Frane Piplovića, a iz njih dva čelna čovjeka emigriraju uskoro u inozemstvo zaprepašteni žestinom i okrutnošću provincijskog revanšizma…

U izborima za Društveno političko vijeće Skupštine općine Slavonski Brod formirano je 25 izbornih jedinica. SKH-SDP u devet nije istakao kandidate (2., 16., 17., 19., 20., 21., 22., 23. i 24.). Za Vijeće mjesnih zajednica vladajuća stranka nije istakla kandidate u 28 od 47 izbornih jedinica (9., 13., 14., 19., 20., 21., 22., 24., 25., 27., 29., 30., 31., 32., 33., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 42., 43., 45., 46. i 47.). Za Vijeće udruženog rada brodska komunistička avangarda nije imala proleterske kandidate u 27 od 65 izbornih jedinica (3., 4., 10., 12., 20., 24., 25., 30., 31., 33., 35., 36., 44., 45., 53., 54., 55., 57., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64. i 65.).

U broju 19 od 11. svibnja 1990. “Brodski list” objavljuje pobjedu Hrvatske demokratske zajednice na izborima i iznosi rezultate Bader – Najzer & company rabote. U Društveno političkom vijeću Skupštine općine od 25 izabranih članova 22 su hadeze i 3 eskaha-esdepe. U vijeću Mjesnih zajednica od 46 članova 39 su hadeze, a 5 eskaha-esdepe. U Vijeću udruženog rada od 63 izabrana 52 su hadeze, 6 eskaha-esdepe, 4 nezavisna i jedan haeses. Od ukupno 137 mjesta u vijećima Skupštine općine, do izbora sto posto vladajuća partija, osvojila je 14 ili 10 posto, a hadeze 113 ili 85 posto. Tako je brodski eskaha-esdepe “s punim smislom za ritam vremena uskladio svoj korak” (izvod iz njihova općinskog izbornog programa).

Toliko o izborima 1990. u “našemu malemu mistu”. Vratimo se unazad. Konstatirali smo jenjavanje “otpora neminovnosti” još u veljači i prepoznali lokalni SUBNOR kao zadnji zdrug obrane “tekovina socijalističke revolucije”. Prvog ožujka stiže mu pomoć iz Beograda. Borci one iste 25. udarne brigade, kojoj je u Brodu nedavno tiskana mega monografija, izdali su “saopćenje” u kojem se govori o “fašistoidnoj zaslijepljenosti Franje Tuđmana i njegovih sljedbenika” koji “s puno mržnje i razarajućom silinom napadaju bratstvo i jedinstvo, socijalizam, zajedništvo i tekovine NOB-e”. Taj “prosvjed” objavio je “Brodski list” na trećoj stranici uokviren i naslovljen s: “Neoustaštvo Franje Tuđmana”.

“Potomci zločinaca – brane zločine. Propovijedaju nacionalnu, vjersku i sveukupnu mržnju među narodima i pripremaju se za nove i još strašnije zločine. Oni ne skrivaju zločinačke i pogromaške namjere i ciljeve. To se ne smije dozvoliti” – pišu iz svojih toplih i prostranih beogradskih stanova borci 25. udarne, o budućim legalnim i legitimnim izbornim pobjednicima. I pozivaju da se “zajedno i jedinstveno u začetku spriječi ponovno rađanje mračnih i zločinačkih ideja ustaša, šovinista i nacifašista na našem tlu”. “Mi smo te snage već jedanput porazili” kažu oni dalje i dodaju: “Ako budemo složni i jedinstveni ista ih sudbina čeka i danas. I sutra. Mi to možemo! Mi to hoćemo! Konačno – mi to moramo! Jer ta je borba i uslov našeg opstanka ili nestanka!!!” S ovim bojnim pokličem su uskoro povijesno nestali.

O ratobornom protestnom priopćenju boraca 25. udarne brigade narodnooslobodilačke vojske, inače svakom loncu poklopac – urednik Frano Piplović – nije ni pisnuo. No, nije bilo ni vremena ni potrebe. Već u sljedećem broju objavio je intervju s “neoustašom” Franjom Tuđmanom i apsolvirao borce 25. udarne pitanjem Tuđmanu što misli o izjavi generala Dušana Pekića na Petrovoj gori da ga treba uhapsiti? U svoje i u Franino ime Tuđman je u svom stilu odgovorio svojim bivšim partizanskim suborcima.

Taj zbor na Petrovoj gori osudilo je i brodsko predsjedništvo SUBNOR-a s Matom Karakašem na čelu. No, “zabrljalo” je osudivši i sabor hadezea u Zagrebu. I to je bio njihov zadnji korak na odlasku u ropotarnicu povijesti.

Od “civilnih” događaja “Brodski list” je zabilježio 14. veljače kao dan početka rušenja kuće Dottermann u Mesićevoj ulici, tipičnog starobrodskog zdanja prepuštenog propadanju. Na tom mjestu nići će nešto što je trebalo biti trgovačko poslovni centar, koji i danas zvrji ukleto poluprazan…

Krajem ožujka “mlada hrvatska demokracija” stigla je i u mali oglasnik “Brodskog lista”. Objavljena je fotografija “nepoznate” mlade crnke, ispod koje je tekst glasio: “Molim vlasnicu ove slike, koja je istu “zabunom” ostavila u džepu jakne moga muža, da je osobno dođe preuzeti. Adresa joj je poznata”. Od ostalih humorističnih priloga tu je i urednički komentar F. P. o dva grafita iz njegovog tadašnjeg staništa. Oni glase: “Za SKH” i “Dole HDZ i SDS”. Urednik ih je ocijenio “tipično boljševičkim obrascem”. Ozbiljnost tog brodskog dežurnog mjernika što je demokracija, a što nije, narušio je totalno nepismen naslov tog teksta na prvoj strani (6. travnja) kojeg je osobno i smislio i napisao. On glasi “Neues primitivische kunst”, a trebalo je napisati, da se imalo znalo njemački “Neue primitive Kunst”. Skrećem pažnju na ovaj detalj, jer po uredniku prepoznati zapis “tipično boljševičkog obrasca” ispada pismeniji od njegovog koji je valjda trebao biti “tipično buržujski obrazac”.

U idućem broju (11. travnja) izvještaj s izborne konvencije Saveza socijalista naslovljen je “Vrijeme socijalista tek dolazi”. Dolazak je najavljen fotografijom na kojoj se sudionici konvencije vide kako su se upasali i vuku kozaračko kolo, te vjerojatno revu njemu odgovarajuće songove…

Posljednja “socijalistička i samoupravna” društvena priznanja podijelio je tadašnji predsjednik Skupštine općine Ivan Tekić. Grb Slavonskog Broda dobili su: Ferdo Kukor, dr. Josip Jelić, Josip Dimitarević, Dragica Peternel, Mirjana Marinović, Miodrag Vinčić, Rade Joka, mr. Ante Nikolaš, Krsto Brajković, Mato Čondić, Branko Grozdanić i pater Domagoj Šimunović.

U broju od 11. svibnja “Brodski” objavljuje uvjerljivu pobjedu hadezea na izborima i “novo doba” najavljuje tekstom o kupališnim bazenima na Migalovcima, koji urednik nadahnuto naslovljava “Napuštanje socrealističkog modela odmora i rekreacije” i tekstom o Crvenom križu s naslovom “Novi Crveni križ!”

“Đuro Đaković” je počeo štrajkati dan nakon izbora, a Glavni odbor hadezea iz Zagreba pun komunističkih prevrtača i “nastaša” javno je upozorio sve one “koji u svom labuđem pjevu žele razgrabiti narodna dobra” da su na oku. Tek toliko da se zna tko to treba obaviti nakon izbora! Upozorenje je tiskano na naslovnoj stranici “Brodskog lista”.

Život inače teče normalno. Maturanti luduju po gradu. Proslavljena je stota obljetnica prve proslave 1. maja. Na Poloju je održana velika smotra pasa…

U broju od 25. svibnja objavljen je tekst “Nema panike i uznemirenosti u povodu glasina o razoružavanju Teritorijalne obrane”. U tekstu se uz demanti glasina poučava pučanstvo kako, eto, “pravodobno i istinito informiranje onemogućava glasine i uznemirenost”. Sedam mjeseci kasnije 8. veljače 1991. isti taj “Brodski list” objavljuje napaljeni tekst “Vratiti oružje teritorijalne obrane!”. Glasine i uznemirenost iz svibnja 1990. bile su, dakle, istinite! JNA je uglavnom pokupila oružje teritorijalne obrane uz asistenciju “Brodskog lista” koji je demantirao “glasine” i stišavao “uznemirenost”.

Konstituirajuća sjednica novoizabrane Skupštine općine održana je 25. svibnja. Za predsjednika SO izabran je dr. Jozo Meter, liječnik rođen u Prološcu Donjem, za potpredsjednika SO Zdravko Sočković, rođen u Starim Perkovcima, a za predsjednika Izvršnog vijeća SO Frano Piplović rođen u Brštanovu.

Novi brodski saborski zastupnici su: Ante Klarić rođen u Splitu, dr. Milan Tapalović rođen u Gradcu, Branko Janković rođen u Kalinovcu, Antun Babić rođen u Oriovcu i Ante Lasić rođen u Slavonskom Brodu (ali to nije važno). Političke trzavice, sukobi i nesuglasja u redovima izbornog pobjednika počinju dan poslije izbora. Selbstferschtendlich oko podjele uloga, funkcija, položaja – jednom riječju plijena. Posredstvom “Brodskog lista” one stižu do javnosti. U broju od 22. lipnja objavljena je izjava jednog od utemeljitelja stranke dr. Milana Tapalovića: “Brodska rukovodstva hadezea toliko su se izdijelila, da se strah uvukao u časne članove Izvršnog odbora. Ranije sam se radije borio s komunistima, nego što to danas činim s primitivcima iz hadezea i njihovim niskim strastima.” Kako, dakle, bijaše na početku, tako i danas i vjeke vjekova…

Uskoro su iz Izvršnog odbora vladajuće stranke amputirani Andrija Čukić i Antun Grgurević. Tako su javno prokazani oni koje je prije tog čina “Brodski list” imenovao “desnim krilom” i “prvoborcima koji žele fotelje” (22. lipnja). A u fotelju sjeda voljom i odlukom Ante Klarića – Frano Piplović urednik “Brodskog lista”. Izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća grada u kojem živi tek par godina, a na njegovo mjesto vršitelja dužnosti odgovornog urednika dolazi profesorica književnosti i lektorica lista Ana Adrović. Direktor i glavni urednik je i dalje Branko Penić. Tehnički urednik je Ostoja Šajić, fotoreporter Željko Mužević, a novinari Karolina Bognar, Ivo Ivančević, Gordana Perić, Milan Tomašević, Duško Svilar, Davor Smoljan i Antun Poljarević. Propagandist Nikola Jurić je pomoćnik direktora.

Krajem lipnja boksači “Radničkog” s trenerom Alojzom Debelićem uzalud osiguravaju opstanak u Prvoj saveznoj ligi uvjerljivom pobjedom nad sarajevskim “Željezničarom” od 15:5. Za “Radnički” su boksali Mitrović, Jakus, Saboci, Bejta, Arelić, Vukoje, Dujanović, Đaković, Mijić i Lojen.

Borcima NOR-a je 4. srpnja, Dan borca, čestitao SKH-SDP. Zadnji put. A oni su na Ljeskovim vodama ispred spomenika Tonče Frindriha i Miće Žigića “njegovali tekovine narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije”. Isto zadnji puta.

Posljednji broj “Brodskog lista” s crvenom “glavom” i fotografijom Ordena za zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom izašao je 6. srpnja. Idući broj od 13. srpnja tiskan je s promijenjenom plavom glavom i kao Glasilo za politička i društvena pitanja. Izdavač je promijenjen još 18. svibnja. To više nije Socijalistički savez radnog naroda nego Informativna ustanova “Brodski list i Radio Brod”. Čija informativna ustanova – ne piše. Ali zna se. No i to će biti formalno riješeno početkom srpnja usvajanjem prijedloga da osnivačka prava informativne ustanove preuzme Izvršno vijeće Skupštine općine. Član vijeća i predlagač Mato Artuković ocijenio je usvajanje prijedloga povijesnim. Zašto? To nikome nije bilo jasno. Vjerojatno zbog toga što je predlagač povjesničar.

Počinju nezapamćene smjene kadrova. U zdravstvu, upravi, pravosuđu, ustanovama, školama, institucijama. Smijenjen je čak i jedan od desetak počasnih građana Slavonskog Broda – Jakov Blažević.

Lete staropodobne stražnjice iz fotelja i prave mjesta za novopodobne. Općinski komitet SKH-SDP će ozbiljnije reagirati tek kad je dohvaćen njihov sekretar Drago Danilović, zatečen na mjestu direktora Gimnazije (20. srpnja). U saopćenju za javnost OK SKH-SDP konačno pokazuje kako je svjestan kuda ga je dovela neodgovorna ležernost na minulim lokalnim izborima i kandidiranje ljudi za koje je znano da im Brođani ne bi povjerili čuvanje dviju nacrtanih gusaka, a kamoli vlast i upravu. Oni sada blesavo ukazuju, u tom saopćenju, kako je “ružna strana” demokracije to što se “njihovi odbornici u Skupštini općine euforično preglasavaju” ne zbog toga što su u krivu, nego demonstrativno i trijumfalistički. I nastavljaju: “Ozračje u kojem se odvijaju demokratske promjene ne karakterizira samo ignoriranje svakog drugačijeg mišljenja, već i sustavno podgrijavanje atmosfere smjenjivanja nepoćudnih i navodno boljševičkih kadrova u desetak poduzeća, vođena ne samo boljševičkim manirima, već i u najgorem duhu antibirokratske revolucije”. Kulminaciju događanja predstavlja pojava fašistoidne parole u Gundulićevoj ulici “Srbi napolje” o kojoj nova vlast nije izrekla ni jednu riječ, kao što do sada još nije poduzela ništa u vezi s prometnim znakovima, odnedavno oslikanim parolama “NDH”. Protestiramo protiv ovakvog ponašanja vlasti, zahtijevamo da što prije otkrije počinitelje i spriječi ovakva nedjela, te da nam se pridruži u javnoj osudi njihova postupka”.

- nastavlja se -