Za ovu i ovakvu državu koja je čak i svoje nevine generale locirala, identificirala, uhitila i transferirala nitko se, svojevremeno, nije borio i pred lice javnosti i pravde trebalo bi, kad-tad, izvesti sve koji su, po «zapovjednoj odgovornosti», te ljude u ime «visokih državnih razloga» jednostavno žrtvovali, a sad ih prijetvorno, neukusno i opet, u suštini licemjerno uzdižu u nebesa kičerajima od kojih je dvojici generala već pomalo nelagodno.
«Domovinski rat je bio pravedan oslobodilački rat i u njemu su Hrvati izborili slobodu», klistirao je javnost, nekoliko puta haaškim povodom, hrvatski predsjednik. A to je ono što svi znamo već dvadeset godina. Zločini koji su se dogodili, uključujući egzodus Srba, su pojedinačne krivnje. Shits happends rekao bi, sasvim točno, Čačić. Predsjednik, međutim, nije spomenuo kako su u izborenoj slobodi Hrvati temeljito opljačkani od svojte i to kao nikada ranije u svojoj povijesti, niti je rekao da je izborena država bila po svom stvaranju dužna 3,5 milijardi dolara, a da sada duguje 60 milijardi eura, pa zbog toga dobro našrotani hadezeovi i socijaldemokratski parlamentarci, vlada i predsjednik (koji sâm košta godišnje šezdesetak milijuna kuna), piju krv Hrvatima: porezima, trošarinama, nametima, taksama, kaznama, ovrhama, visokim cijenama energenata i života koji sve manje vrijede, a sve više koštaju. Jer «hrvatska država je proizvod Božje volje, tisućugodišnjeg sna i rijeka prolivene krvi», a ne organ ili organizacija čiji je jedini smisao dobrobit Hrvata i ostalih državljana. Za taj jedini smisao Hrvati su išli u Domovinski rat: da obrane i utemelje svoju državu u kojoj će im djeca spokojno odrastati, odrasli spokojno raditi i normalno živjeti, a starci spokojno, zasluženo i dostojanstveno trajati svoje zadnje dane. Samo socijalno visoko odgovorna i osjetljiva država ispunjenje je Božje volje, narodnog sna i samo za takvu državu isplatilo se prolijevati krv. Za ovu i ovakvu državu koja je čak i svoje nevine generale locirala, identificirala, uhitila i transferirala nitko se, svojevremeno, nije borio i pred lice javnosti i pravde trebalo bi, kad-tad, izvesti sve koji su, po «zapovjednoj odgovornosti», te ljude u ime «visokih državnih razloga» jednostavno žrtvovali, a sad ih prijetvorno, neukusno i opet, u suštini licemjerno uzdižu u nebesa kičerajima od kojih je dvojici generala već pomalo nelagodno. I ne samo kičerajima. Na mig iz ministarstva prosvjete ravnatelji svih škola i dekani svih fakulteta u Zagrebu prekinuli su rad i usmjerili, tog dana kad su generali doputovali iz Haaga, tisuće đaka i studenata na točno određene lokacije. A godinu dana ranije, na mig iz istog ministarstva, maknut je s posla ravnatelj jedne zagrebačke osnovne škole jer je aulu škole ukrasio velikim posterom Gotovine i Markača na kojem je, ispod njihovih portreta, pisalo: «Hrvatski mučenici!». Ima li granica svjetonazornoj ljigavosti tog uvijek podobnog šljama što tako nakazno obnaša vlast u Hrvatskoj?
Apsurd situacije podvlači i činjenica da Sanader koji je na splitskoj rivi urlao «Ne damo generale!», a kasnije ih je poslušnički i ljigavo isporučio, sjedi u zatvoru kao ratni profiter dok se ostatak nekadašnjeg državnog vrha koji je s njim zajedno, neću reći krao, ali naredio lociranje, identificiranje... pravi lud i započinje hitni progon onih koji se, do oslobađajuće presude generalima, nisu naganjivali, zbog iščekivanja da će generalima biti sigurno presuđeno i da će se u tim presudama utopiti i svi individualni zločini. Obrana nevinih, a isporučenih generala stajala je hrvatske porezne obveznike oko 200 milijuna kuna. Tko će za to odgovarati? Crkva i Josipović traže da država generale novčano obešteti (Haag to ne čini) što je u redu. Ja predlažem da ih obeštete oni lignjavci (prema V. Ivančiću) koji su ih, u ime «države i naroda», locirali, identificirali, uhitili i transferirali: Ivo Sanader Remetinečki, Šeks, Jarnjak, Karamarko, Mesić & company.
«Domovinski rat je bio pravedan oslobodilački rat i u njemu su Hrvati izborili slobodu», klistirao je javnost, nekoliko puta haaškim povodom, hrvatski predsjednik. A to je ono što svi znamo već dvadeset godina. Zločini koji su se dogodili, uključujući egzodus Srba, su pojedinačne krivnje. Shits happends rekao bi, sasvim točno, Čačić. Predsjednik, međutim, nije spomenuo kako su u izborenoj slobodi Hrvati temeljito opljačkani od svojte i to kao nikada ranije u svojoj povijesti, niti je rekao da je izborena država bila po svom stvaranju dužna 3,5 milijardi dolara, a da sada duguje 60 milijardi eura, pa zbog toga dobro našrotani hadezeovi i socijaldemokratski parlamentarci, vlada i predsjednik (koji sâm košta godišnje šezdesetak milijuna kuna), piju krv Hrvatima: porezima, trošarinama, nametima, taksama, kaznama, ovrhama, visokim cijenama energenata i života koji sve manje vrijede, a sve više koštaju. Jer «hrvatska država je proizvod Božje volje, tisućugodišnjeg sna i rijeka prolivene krvi», a ne organ ili organizacija čiji je jedini smisao dobrobit Hrvata i ostalih državljana. Za taj jedini smisao Hrvati su išli u Domovinski rat: da obrane i utemelje svoju državu u kojoj će im djeca spokojno odrastati, odrasli spokojno raditi i normalno živjeti, a starci spokojno, zasluženo i dostojanstveno trajati svoje zadnje dane. Samo socijalno visoko odgovorna i osjetljiva država ispunjenje je Božje volje, narodnog sna i samo za takvu državu isplatilo se prolijevati krv. Za ovu i ovakvu državu koja je čak i svoje nevine generale locirala, identificirala, uhitila i transferirala nitko se, svojevremeno, nije borio i pred lice javnosti i pravde trebalo bi, kad-tad, izvesti sve koji su, po «zapovjednoj odgovornosti», te ljude u ime «visokih državnih razloga» jednostavno žrtvovali, a sad ih prijetvorno, neukusno i opet, u suštini licemjerno uzdižu u nebesa kičerajima od kojih je dvojici generala već pomalo nelagodno. I ne samo kičerajima. Na mig iz ministarstva prosvjete ravnatelji svih škola i dekani svih fakulteta u Zagrebu prekinuli su rad i usmjerili, tog dana kad su generali doputovali iz Haaga, tisuće đaka i studenata na točno određene lokacije. A godinu dana ranije, na mig iz istog ministarstva, maknut je s posla ravnatelj jedne zagrebačke osnovne škole jer je aulu škole ukrasio velikim posterom Gotovine i Markača na kojem je, ispod njihovih portreta, pisalo: «Hrvatski mučenici!». Ima li granica svjetonazornoj ljigavosti tog uvijek podobnog šljama što tako nakazno obnaša vlast u Hrvatskoj?
Apsurd situacije podvlači i činjenica da Sanader koji je na splitskoj rivi urlao «Ne damo generale!», a kasnije ih je poslušnički i ljigavo isporučio, sjedi u zatvoru kao ratni profiter dok se ostatak nekadašnjeg državnog vrha koji je s njim zajedno, neću reći krao, ali naredio lociranje, identificiranje... pravi lud i započinje hitni progon onih koji se, do oslobađajuće presude generalima, nisu naganjivali, zbog iščekivanja da će generalima biti sigurno presuđeno i da će se u tim presudama utopiti i svi individualni zločini. Obrana nevinih, a isporučenih generala stajala je hrvatske porezne obveznike oko 200 milijuna kuna. Tko će za to odgovarati? Crkva i Josipović traže da država generale novčano obešteti (Haag to ne čini) što je u redu. Ja predlažem da ih obeštete oni lignjavci (prema V. Ivančiću) koji su ih, u ime «države i naroda», locirali, identificirali, uhitili i transferirali: Ivo Sanader Remetinečki, Šeks, Jarnjak, Karamarko, Mesić & company.
