U radosnim proljetnim krošnjama platana u koje je sišlo nebo, lica predodređena za smrt oprisućena na obali rijeke, ustreptalošću osjećaja dijele bezimenu radost susreta s ovozemaljskom ljepotom vode, spokojno okupane blještavilom zalazeće osunčanosti. Svečanost pjene trenutka. Kratak dodir prolaznosti i dokoličarske vječnosti. Podrhtavanje savršenstva ljepote koja ranjava. Estetsku nirvanu ne primjećuje, od zaljubljenosti u postojanje u broncu, još za života, izliven poeta. Da kruna veličine resi njegovu glavu. Gleda u prazno mjesto bivše Filipovićeve topole na drugoj obali zamućene rijeke. I kao da zabrinuto bdije nad svojom dušom, spojem zemlje s nebom u čijoj snazi je ostao njegov život. Prestani brinuti za svoju dušu brončani pjesniče. Eno, kovitla radosno i zavrelo nebom. To ni blago i ni pokorno môre tvoga Ja. Ha, ovaj časak se smirila u krošnji platana iznad tebe. Čita stih koji si za svoj spomenik sročio I kad nikog od nas više ne bude, sjati će sunce nad oranicama... Nad vodama, pjesniče! Ako žudiš krunu onda nad vodama.... Brodski¹ znači biti očaran vodama. I zanesena nebom i vodom odleti anima candida nazad zvijezdama. Da bude što dalje od oranica za koje se ne zna tko će ih uzorati kad nikog od nas više ne bude...
¹ Svoju pjesmu u prozi Stribor mi je poslao još prije dva mjeseca, ali sam s objavljivanjem pričekao sve do danas, do 24. svibnja. S razlogom. Naime, na današnji dan 1940, godine rodio seJosif Aleksandrovič Brodski (ili Joseph Brodsky), na ruskom: Иосиф Александрович Бродский kome je pjesma posvećena.
"Brodski je ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine. Rođen je u Lenjingradu (Sankt Petersburgu), 24. maja 1940. godine, a umro je u New Yorku 28. januara 1996. godine). Sahranjen je na groblju l'Isola di San Michele u Veneciji." (op.ur.)
¹
