Na temu, politički inspirirane manije, mijenjana imena ulica u naseljima zatucanog balkanskog prostora, nedostižni Boris Dežulović izronio je beogradski crni biser.
Ožujka prošle godine, u beogradskoj općini Čukarica promijenili su ime Ulici Stjepana Filipovića, narodnog heroja i nazvali ju Ulicom Emila Perške, jugoslavenskog fudbalera.
Stjepan Filipović bio je partizanski komandant nekog valjevskog bataljuna. Pod njemačkim vješalima veličao je Tita i Crvenu armiju i valjevčani su mu podigli poznati spomenik na kojem je prikazan kako s omčom oko vrata bijesno širi ruke i glasa se stisnutih šaka. Filipović je bio Hrvat rodom iz Opuzena, a Srbi su ga zvali Stevan Kolubarac.
Emil Perška je rođen u Staroj Pazovi i podrijetlom je Slovak. Bio je jedan od najboljih navalnih igrača zagrebačkog Građanskog i državni reprezentativac Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sudionik je triju Olimpijskih igara. Nadimak mu je bio Lalec... U prosincu 1918., nakon objave ujedinjenja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, na Jelačićevom trgu u Zagrebu pucao je iz puške po srpskim vojnicima, a 1941. kao veliki hrvatski domoljub postao je pripadnik Ustaškog redarstva u Zagrebu. Godine 1945. pucao je i po partizanima koji su po njega došli na Ksaver (gdje je stanovao) i ubili ga.
Sve u svemu prvorazredni vučićevsko-balkanski šizofreničarski luping kojem je zajednički naziv antikomunizam tj. do bola glupo suprotstavljanje nečemu što prvo, u Srbiji nikad nije ni postojalo, a drugo, i ono što je u to ime postojalo - mrtvo je dobrih tridesetak godina.
Prepričao sam Dežulovićevu priču kao uvod u brodsku. U Brodu je devedesetih godina preimenovano tristotinjak ulica... No tako da je od preko stotinu znamenitih i poznatih rođenih Brođana svih vremena koji su priznati i imaju svoja mjesta u nacionalnim leksikonima i enciklopedijama – samo njih petnaest imalo čast da se po njima imenuju neke gradske ulice. A ulica je u Slavonskom Brodu preko četiri stotine. Zaključak: i imenovatelji brodskih ulica su bili patuljci koji pojma nemaju. I što je još gore, oni nisu znali ni pitati one koji pojma imaju i znaju, pa su Ulicu Vuka Stefanovića Karadžića preimenovali u Ulicu dr. Andrije Štampara, rođenog u Drenovcu pokraj Pleternice, umjesto da su joj vratili ime po kojem se ranije zvala: Ulica nadbiskupa dr. Josipa Stadlera – rođenog Brođanina.
Od u Brodu rođenih znamenitih i poznatih Brođana ulice nemaju: Amruš Marija Agata, Amruš Milan, Barbić Anđelko, Bauer Stjepan, Bauer Stjepan, Belitza Mladen, Benčević Josip, Berković Josip, Brlić Alojzije Ignjat, Brlić Andrija Antun, Brlić Andrija Torkvat, Brlić Ivo, Brlić Vatroslav i Dobroslav, Cindrić Pavao, Cviić Zvonimir, Čeović Ivo, Čupar Ivo, Debeljaković Ivan, Dellale Radovan, Freiher Joseph von Petras, Geršić Ivo, Godić Stjepan, Gruber Darko, Hirtz Sofija, Horkić Dragutin, Horvath Josip, Jajić Marijan, Jelen Ivan, Jošić Mladen, Kajganović Milenko, Kern Krunoslav, Kern Marko, Kolachy Hildegard, Kolarić Kišur Zlata, Kolesar Irena, Kopač Zvonimir, Koprivčević Josip, Koren Franjo, Kus Bogdanović Amalija, Madunić Zlatko, Magdić Branko, Marković Marko, Maroičić Josip, Matić Antun, Matić Tomo, Milčić Vuk, Milović Antun, Muravić Josip, Pataky Stjepan, Pavelić Krešimir, Pavelić Zlatko, Pilar Martin, Podkovac Zvonimir, Pokaz Franjo, Pratzny Tomislav, Prebeg Vladimir, Rem Vladimir, Rittig Ivan, Rittig Svetozar, Rožić Đuro, Rudolf Viktor, Ružić Branko, Stano Josip, Škiljan Alka, Velikanović Ivan, Vrgoč Hrvoje, Zvonarević Mladen...
A brodskih ulica s maštovitim nazivima Županijska, Željeznička, Vodovodna, Vrtlarska, Voćarska, Vinogorska, Velebitska, Turopoljska, Strma, Psunjska, Savska, Primorska, Prigorska, Mostarska, Međimurska, Medvednička, Krbavska, Koranska, Kapelska, Dravska, Jadranska, Istarska, Dunavska, Dalmatinska... k'o drva il' salate.
