Brodski elektronički portali uglavnom zjape zapanjujućom duhovnom prazninom i razorenošću vrijednosti. Razlika između vulgarnog i autentičnog se ne prepoznaje. Nema više civilizacijskog dijaloga nego vladaju podmetanja, uvrede, podcjenjivanja, netolerancija, mržnja i netrpeljivost. Nema uvažavanja argumenata i činjenica. Preovladava politička, ideološka i subkulturna inpertinencija te teror potpuno krivih standarda.
Od 2009. godine promet društvenih mreža, prema online news portalima, porastao je za 57 posto.
Online publikacije uglavnom imaju mogućnost povezivanja svog sadržaja s društvenim mrežama, pa onda i mogućnost da taj sadržaj na njihovim stranicama komentiraju korisnici.
Brodski elektronički portali uglavnom zjape zapanjujućom duhovnom prazninom i razorenošću vrijednosti. Razlika između vulgarnog i autentičnog se ne prepoznaje. Nema više civilizacijskog dijaloga nego vladaju podmetanja, uvrede, podcjenjivanja, netolerancija, mržnja i netrpeljivost. Nema uvažavanja argumenata i činjenica. Preovladava politička, ideološka i subkulturna inpertinencija te teror potpuno krivih standarda. Mentalitet političke isključivosti onemogućuje nadmetanje duha i znanja, mišljenja i činjenica kao jedinog dopustivog oružja. Sugovornik u dijalogu je neprijateljski protivnik protiv kojeg se sva željeza drže u vatri. Posebice primitivna, bezobrazna i prostačka, ali i fašistoidna i šovinistička.
Fašizam Adolfa Hitlera je vojno davno likvidiran. No fašizam, koji nikad nije uspio postati monolitna ideologija, žilavo živi u «malim sokacima», ali i u brojnim europskim političkim strankama, državama i institucijama: «...kroz preuveličavanje i falsificiranje kultova tradicije, odbacivanje modernizma, kultove akcije radi akcije, netrpeljivost prema kritici, strah od drugog i drugačijeg, opsjednutosti zavjerama, kroz zaziranje i mržnju prema strancima, okruženost neprijateljima, permanentnim stanjima pripravnosti, «narodni elitizam», lažno herojstvo, muški šovinizam, medijski i politički populizam, novogovor...» (Umberto Ecco). Fašizam, dakle živi i čeka priliku da povijesno nadmaši samoga sebe. Rat u kojem se raspala Jugoslavija, posebice u Bosni prakticirao je visoke fašističke dosege (sabirni centri, koncentracijski logori, neviđene pljačke, sakaćenja, silovanja i ubijanje civila zbog vjerske i etničke pripadnosti, uništavanja vjerskih i kulturnih objekata pripadnika drugih etniciteta, pretvaranje vjerskih simbola u ratne, «humano» preseljavanje stanovništva...).
Zasada benigni brodski cyber fašisti su anonimne kukavice bez elementarnog polemičkog kapaciteta čije rijetke kakice propuštaju urednici portala u uzaludnoj nadi da će im to povećati posjećenost. Evo jednog takvog uratka: «Gdje stanuje jedan čvorak / sada pleše Mia Čorak / Uličica to je mala / ali Mirku na njoj hvala / Dok on nama zida gradi / svako govno na njeg kurac vadi.» Pjesmica je sročena (vjerojatno i uglazbljena za šargiju) i anonimno upućena (meni) nakon što sam objavio tekst o tome kako je svjetski poznatoj Miji Čorak Slavenskoj, prvoj hrvatskoj primabalerini u povijesti baleta i jedinoj rođenoj Brođanki pobjednici Olimpijade, dana neadekvatna ulica u gradu u kojem se rodila.
Sudeći prema stilu i jeziku (posebice paranoidnosti), ne bih se uopće iznenadio da ju je sročio brodski gradonačelnik. Osobno. Jer, naš gradonačelnik, ako niste znali, bavi se i pisanjem[1] (prije godinu i nešto umalo nije objavio knjigu). Ako pjesmicu nije napisao on, onda je to učinila neka od njegovih brižno njegovanih političkih pudlica. Zadužena da, s Amerikancima, nadzire brodske društvene mreže i usput misionari svoju hoch kulturu komunikacije, stečenu odrastanjem u inozemstvu.
[1] Štamparskim šlamperajem došlo je do pogreške. Molimo čitatelje da na slovo s sami stave kvačicu koja je izostala. (Tebi Viktore, hvala).
