Jedna fotografija iz vremena Drugog svjetskog rata pokazuje brodsku Sinagogu s urušenim desnim tornjem. Druga, snimljena krajem ljeta 1945. pokazuje kako je više nema. Ostala je dilema je li namjerno porušena za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ili je stradala u bombardiranju Broda krajem svibnja i početkom lipnja 1944. i 19. siječnja 1945. godine. U arhivu brodske Gruntovnice razrješenje te dileme čekalo je osamdesetak godina. Čekalo bi još osamsto godina što se tiče vrlih brodskih povjesničara. Otkrio sam ga usput, radeći na projektu Ulice, zgrade i njihovi stanari u staroj brodskoj jezgri od uspostave gruntovnice 1886. do danas. Evo priče. Najamnim ugovorom od 3. prosinca 1942. Ministarstvo državne riznice, Odjel za državnu imovinu na vjeru i dugove, Ured za podržavljeni imetak iznajmljuje podržavljenu Sinagogu najmoprimcima: Ustaša – Hrvatski oslobodilački pokret te Hrvatskom radničkom savezu u Zagrebu, na 99 godina. Za jednu kunu godišnjeg najma. U točki 6 Ugovora piše: „Iznajmljene objekte koje najmoprimac imade upotrijebiti za radničke domove kao i za sve ostalo što je u vezi s njegovim radom, najmoprimac ne može nikom ustupiti, osim svojim podružnicama...“ U točki 1 Ugovora piše: „Ustanovljuje se da je bilo određeno da se svi bivši židovski hramovi na području NDH imadu predati u počasni najam Ustaši – Hrvatski oslobodilački pokret i Hrvatski radnički savez Zagreb.“
Na katstarskoj čestici 148 gr. ul. 7364 k.o. Brod na Savi na kojoj se nalazila Sinagoga upisani su bili još i stanovi rabina i kantora, dvorište, vrt i košer klaonica. Budući da sama zgrada Sinagoge nije bila pogodna za stanovanje ugovorom su dozvoljena sva moguća preuređenja radi privođenja svrsi.
Sve ovo navodi kako je Sinagoga teško oštećenja u bombardiranjima Broda srušena odmah nakon završetka rata... Ali ima još. Kupoprodajnim ugovorom između Izraelitičke bogoštovne općine u Slavonskom Brodu i Narodne banke FNRJ Centrala Zagreb katastarska čestica br. 148 gr., tj. „Bogomolja s vrtom u Širokoj ulici“ ukupne veličine 686 čhv prodana je Narodnoj banci. Ugovor je potpisao tadašnji predsjednik Židovske bogoštovne općine u Slavonskom Brodu – Armin Berger. Zemljište je prodano za 205 800 dinara ili oko 300 dinara po četvornom hvatu. Prethodnu suglasnost za ovu transakciju dao je Savez Jevrejskih verospovednih opština u Beogradu 2. listopada 1947. godine.
***
U istom arhivu sačuvan je: Tlocrt Sinagoge koji je napravio brodski mjernik Koloman Ekl u hvatima. U metrima zgrada Sinagoge je bila 15,74 m široka, 28,64 m dugačka i oko tridesetak metara visoka (izračun MIG – Geodetske usluge d.o.o.). Toliko. Pozdrav brodskim povjesničarima. Ma gdje bili!...
Židova više nema. Sinagoge više nema. Međutim ostalo je židovsko groblje, čije stanje zapuštenosti je notorno. Na mrtvačnici i pomoćnim prostorijama popravljen je krov, oličena je vanjska fasada, kosi se trava oko grobova no groblje je zaključano i može se posjetiti samo uz odobrenje... Zadnja sahranjena osoba je Spitzer Anđelka dugogodišnja predsjednica brodske Židovske općine koja je još s gradonačelnikom dr. Matom Vukelićem imala papir o ustupanju Komunalcu dijela neiskorištenog grobljanskog zemljišta za uslugu održavanja groblja... koji se sveo na povremeno košenje trave. I ključ u bravi grobljanskog ulaza. No, što je tu je i tako je, iako je brodsko židovsko groblje prvorazredna kulturno religijska turistička atrakcija...
Ivan Stipić od Ministarstva kulture imenovani viši knjižničar koji je nedavno brutalno smijenjen s mjesta ravnatelja Gradske knjižnice, čovjek prepun ideja i dosljedne spremnosti na njihovu realizaciju, koji iz sve snage fali u mrtvačnici u koju je knjižnica kadrovski pretvorena, ima ideju vezanu za mrtvačnicu židovskog groblja. Po njemu, trebalo bi ju pretvoriti u multimedijalni prostor koji memorira brodski holokaust o kojem je Hrvatska radiotelevizija uspješno napravila dva filma od po tridesetak minuta koji su, kao paradigme, u roku od godinu dana tri puta emitirane. U tom prostoru moderno memorijalno osmišljenom (maketa brodske Sinagoge, audiovizualne projekcije, posteri, fotografije, pamćenja sjećanja itd.) prigodno bi se, jedino u državi, vršile edukacije učenika brodskih (i ne samo brodskih) škola, a domaćim posjetiteljima i turistima to bi bila atraktivna pedagoška destinacijska točka.
Ovogodišnje napadno obilježavanje 27. siječnja Dana holokausta u kojem je hrvatska katolička crkva uobičajeno pretjerivala izvjesivši pedesetmetarsku prigodnu zastavu preko pročelja desne lađe zagrebačke katedrale, a državni vrh, isto tako pretjerujući tri dana davao svečane parolaške izjave... je možda dobar znak kako je politička vrhuška Europske unije postala svjesna da model kapitalizma koji prakticira neminovno socijalno i politički derivira fašizam, a posebice njegove masovne mikromanifestacije, pa se s direktivom pretjerivanja u obilježavanju Dana holokausta mažu oči javnosti...
No, iako je sve to jasno i prozirno, činjenica je da stvara dobru klimu za brodski projekt Ivana Stipića, kojem prvi korak treba biti osnivanje udruge građana, kakove Đakovo i Vinkovci već imaju, a zovu se Kulturni krug. Dakle, Brodski Kulturni krug koji bi projektima pokrivao nezainteresiranost, neznanje, inertnost, sporost i ljenost brodskih institucionaliziranih kulturnih adresa.
Stipićev projekt brodskog židovskog pitanja valja kandidirati prema europskim fondovima koji služe u takve svrhe i prepoznavaju napore očuvanja kulturne baštine. A brodski Židovi su prvorazredna brodska kulturna baština jer su bili sol brodske uljuđene, radišne, visoko moralne i etične brodske građanske klase između dva svjetska rata...
Židovsku građansku klasu zatrle su ustaše, a hrvatsku građansku klasu – partizani. I stoga nam je danas tako kako je. Očigledno, potomstva radnika, seljaka[1] i tzv. poštene inteligencije koja su danas na javnoj sceni, kulturu nisu u stanju prepoznavati kao ljudsku djelatnost koja je najvažnija pretpostavka uspješnosti države i društva. A gospodarstva posebice.
[1] U SFR Jugoslaviji samo do 1975. godine devet milijuna ljudi je prešlo iz sela u gradove. I temeljito ih poseljačilo.
Na katstarskoj čestici 148 gr. ul. 7364 k.o. Brod na Savi na kojoj se nalazila Sinagoga upisani su bili još i stanovi rabina i kantora, dvorište, vrt i košer klaonica. Budući da sama zgrada Sinagoge nije bila pogodna za stanovanje ugovorom su dozvoljena sva moguća preuređenja radi privođenja svrsi.
Sve ovo navodi kako je Sinagoga teško oštećenja u bombardiranjima Broda srušena odmah nakon završetka rata... Ali ima još. Kupoprodajnim ugovorom između Izraelitičke bogoštovne općine u Slavonskom Brodu i Narodne banke FNRJ Centrala Zagreb katastarska čestica br. 148 gr., tj. „Bogomolja s vrtom u Širokoj ulici“ ukupne veličine 686 čhv prodana je Narodnoj banci. Ugovor je potpisao tadašnji predsjednik Židovske bogoštovne općine u Slavonskom Brodu – Armin Berger. Zemljište je prodano za 205 800 dinara ili oko 300 dinara po četvornom hvatu. Prethodnu suglasnost za ovu transakciju dao je Savez Jevrejskih verospovednih opština u Beogradu 2. listopada 1947. godine.
***
U istom arhivu sačuvan je: Tlocrt Sinagoge koji je napravio brodski mjernik Koloman Ekl u hvatima. U metrima zgrada Sinagoge je bila 15,74 m široka, 28,64 m dugačka i oko tridesetak metara visoka (izračun MIG – Geodetske usluge d.o.o.). Toliko. Pozdrav brodskim povjesničarima. Ma gdje bili!...
Židova više nema. Sinagoge više nema. Međutim ostalo je židovsko groblje, čije stanje zapuštenosti je notorno. Na mrtvačnici i pomoćnim prostorijama popravljen je krov, oličena je vanjska fasada, kosi se trava oko grobova no groblje je zaključano i može se posjetiti samo uz odobrenje... Zadnja sahranjena osoba je Spitzer Anđelka dugogodišnja predsjednica brodske Židovske općine koja je još s gradonačelnikom dr. Matom Vukelićem imala papir o ustupanju Komunalcu dijela neiskorištenog grobljanskog zemljišta za uslugu održavanja groblja... koji se sveo na povremeno košenje trave. I ključ u bravi grobljanskog ulaza. No, što je tu je i tako je, iako je brodsko židovsko groblje prvorazredna kulturno religijska turistička atrakcija...
Ivan Stipić od Ministarstva kulture imenovani viši knjižničar koji je nedavno brutalno smijenjen s mjesta ravnatelja Gradske knjižnice, čovjek prepun ideja i dosljedne spremnosti na njihovu realizaciju, koji iz sve snage fali u mrtvačnici u koju je knjižnica kadrovski pretvorena, ima ideju vezanu za mrtvačnicu židovskog groblja. Po njemu, trebalo bi ju pretvoriti u multimedijalni prostor koji memorira brodski holokaust o kojem je Hrvatska radiotelevizija uspješno napravila dva filma od po tridesetak minuta koji su, kao paradigme, u roku od godinu dana tri puta emitirane. U tom prostoru moderno memorijalno osmišljenom (maketa brodske Sinagoge, audiovizualne projekcije, posteri, fotografije, pamćenja sjećanja itd.) prigodno bi se, jedino u državi, vršile edukacije učenika brodskih (i ne samo brodskih) škola, a domaćim posjetiteljima i turistima to bi bila atraktivna pedagoška destinacijska točka.
Ovogodišnje napadno obilježavanje 27. siječnja Dana holokausta u kojem je hrvatska katolička crkva uobičajeno pretjerivala izvjesivši pedesetmetarsku prigodnu zastavu preko pročelja desne lađe zagrebačke katedrale, a državni vrh, isto tako pretjerujući tri dana davao svečane parolaške izjave... je možda dobar znak kako je politička vrhuška Europske unije postala svjesna da model kapitalizma koji prakticira neminovno socijalno i politički derivira fašizam, a posebice njegove masovne mikromanifestacije, pa se s direktivom pretjerivanja u obilježavanju Dana holokausta mažu oči javnosti...
No, iako je sve to jasno i prozirno, činjenica je da stvara dobru klimu za brodski projekt Ivana Stipića, kojem prvi korak treba biti osnivanje udruge građana, kakove Đakovo i Vinkovci već imaju, a zovu se Kulturni krug. Dakle, Brodski Kulturni krug koji bi projektima pokrivao nezainteresiranost, neznanje, inertnost, sporost i ljenost brodskih institucionaliziranih kulturnih adresa.
Stipićev projekt brodskog židovskog pitanja valja kandidirati prema europskim fondovima koji služe u takve svrhe i prepoznavaju napore očuvanja kulturne baštine. A brodski Židovi su prvorazredna brodska kulturna baština jer su bili sol brodske uljuđene, radišne, visoko moralne i etične brodske građanske klase između dva svjetska rata...
Židovsku građansku klasu zatrle su ustaše, a hrvatsku građansku klasu – partizani. I stoga nam je danas tako kako je. Očigledno, potomstva radnika, seljaka[1] i tzv. poštene inteligencije koja su danas na javnoj sceni, kulturu nisu u stanju prepoznavati kao ljudsku djelatnost koja je najvažnija pretpostavka uspješnosti države i društva. A gospodarstva posebice.
[1] U SFR Jugoslaviji samo do 1975. godine devet milijuna ljudi je prešlo iz sela u gradove. I temeljito ih poseljačilo.
