Možda ste primijetili kod sebe ili, u gorem slučaju, kod partnera/ice iritabilnost/ljutnju kada se pojavi glad i žudnja za sočnim zalogajem sarme (ili neke druge slastice). Ova se pojava danas u pop kulturi naziva "hangry", kao spoj riječi "glad" i "ljutnja" iz engleskog jezika. No, koliko je ona zapravo stvarna te mogu li umor i glad dovesti do promjena u donošenju nekih važnih odluka na radnom mjestu? Zamislite sljedeću situaciju: dolazite pred sud taman prije pauze za ručak i zaradite odbijenicu za uvjetnu bez previše empatije sudca, a zatim čujete da je vaš partner u zločinu s istom optužnicom prošao puno bolje netom iza ručka. Biste li pomislili da je možda samo stvar lošeg tajminga? Dovitljivi istraživači išli su ispitati upravo ovu situaciju.
Tko je racionalan još?
Shai Danziger i njegovi suradnici 2011. godine proveli su jako zanimljivo istraživanje. Opažali su razna saslušanja za uvjetnu kaznu kroz dan, točnije njih 1,112 kroz period od preko deset mjeseci. Promatrali su vanjske faktore u donošenju odluka o uvjetnoj kazni kod osam sudaca, pri čemu su posebnu pažnju stavljali na pauzu za odmor i jelo. Rezultati su pokazali da se kod pojave umora i gladi sudci priklanjaju lakšoj odluci, a to je u ovom slučaju odbijanje uvjetne kazne.
Naime, dan ovih izraelskih sudaca bio je podijeljen u tri dijela, a između njih se nalaze pauze za odmor i doručak/ručak. Oni sami biraju kada će na pauzu, no ne utječu na to kojim redom im dolaze slučajevi. Na početku svake sesije suđenja zatvorenik je imao 65% šanse da dobije uvjetnu kaznu i time bude pušten na slobodu. Ovaj je postotak oštro padao gotovo do nule do pauze, nakon čega bi se čudesno digao na nekih 65% kao i na početku prošle sesije.
Kada se uzmu u obzir vrsta počinjenog zločina, vrijeme provedeno u zatvoru, prijašnja kažnjavanja, nacionalnost, spol i drugi faktori, oni opet ne uspijevaju objasniti dobivene rezultate autora. Jedan od autora studije Levav za Nature ističe:
"Ovaj rad pokazuje posljedice mentalnog zamora kod jako važnog odlučivanja, čak i među izvrsnim donosiocima odluka. To je stvarno zabrinjavajuće i prilično uznemirujuće - izgleda da pravo nije baš pravo.
Autori ističu i da ne možemo reći radi li se izolirano o gladi ili umoru ili njihovoj kombinaciji jer je kauzalna veza isto tako upitna, iako podaci snažno sugeriraju na nju.
Možemo li primijeniti ovo znanje?
Ova bi pristranost tako mogla biti viđena na bilo kojem mjestu koje nam nudi održavanje statusa quo ili biranja nekakve uobičajene opcije koja bi nam pojednostavila donošenje odluke. Kako ovo iskoristiti?
Prije svega, trebamo biti svjesni ove pristranosti i utjecaja umora i gladi na odluke koje donosimo na poslu ili u nekim sličnim situacijama. Možda kraj radnog vremena ili tren prije pauze nije najbolje vrijeme za donošenje važnih odluka. Dajmo si malo vremena da tu odluku "prožvačemo" - doslovno i figurativno. S druge strane, ovoga je dobro biti svjestan i u razgovoru s drugima pa, kada birate termin za važan razgovor s nadređenim(a) u vezi npr. svoje povišice, ne dajte da baš neki od ovih faktora prevagnu u korist korporacije. Možda je bolja opcija ispred sebe imati odmornog, sitog i opuštenog šefa koji je spremniji na dijalog. Naravno, ovo ne mora biti samo važno u poslovnom kontekstu te je možda bolje predložiti upitan prijedlog ili priznati pogrešku partneru/ici nakon večere u restoranu, u odnosu na opciju tijekom vožnje do restorana, kada se nervoza može osjetiti u zraku.
Naravno, ovo je samo još jedan od brojnih faktora koje treba uzeti u obzir pri procjenjivanju vlastitog i tuđeg ponašanja jer, kao što smo već ranije pokazali u našim člancima, ljudi su daleko od racionalnih robota. Potrošačko ponašanje, altruizam, sportski uspjesi i socijalno okruženje samo su neki od primjera. Sretno s odlukama i dobar tek!
Izvori
Corbyn, Z. (2011). Hungry judges dispense rough justice. Nature.
Danziger, S., Levav, J. i Avnaim-Pesso, L. (2011). Extraneous factors in judicial decisions. Proceedings of the National Academy of Sciences, 108(17), 6889-6892.
