Kad prikupite perspektive više od 27.023 učenika širom Hrvatske, svega se nađe u tim upitnicima – 12 Spužva Boba, 132 srca, 18 WTF-a, česti natpisi HŽV i BBB, četiri poruke Zoranu Milanoviću, pet Andreju Plenkoviću i jedna Tomislavu Tomaševiću te ponekad rečenice koje opisuju istraživanje koliko i njegovi brojčani rezultati:
'Mislila sam da to nikada neću reći ili napisati, ali škola, ova stvarna škola, je.eno je važna. I to još više zbog toga kako se osjećamo, nego što tu naučimo. Bez nje smo nigdje… kao brod bez sidra', komentar je u upitniku učenice drugog razreda jedne zadarske srednje škole.
Rezultati istraživanja provedenog u 161 osnovnoj i srednjoj školi ukazuju na to da je na živote velikog dijela učenika i odgojno-obrazovnih radnika pandemija imala negativan utjecaj. Puno značajnije od ove opće procjene jest rezultat da je jedinstvena situacija kroz koju civilizacijski prolazimo nejednako djelovala na različite aspekte života djece i mladih. Učenici tako ukazuju na to da je pandemija pozitivno utjecala na odnose koje imaju s bliskim prijateljima i nastavnicima te posebice one u obitelji.
Ovakav rezultat ne treba čuditi. Usporavanje, smanjenje obveza i kontakata i duži zajednički boravak omogućili su velikom dijelu nas da bolje ili nanovo upoznamo sve one koji su nam bliski. Na bolje odnose utjecala je i činjenica da u kriznim situacijama većina obično izvlači naše bolje izvedbe iskazujući brigu, pažljivost i solidarnost. S druge strane učenici viših razreda osnovnih škola ističu negativan utjecaj pandemije na bavljenje tjelesnim aktivnostima, sportom i hobijima dok je mentalno zdravlje srednjoškolaca posebno ugroženo pandemijom. Češću pojavnost depresivnih i anksioznih smetnji primjećuju i stručni suradnici u školama. Kad se k tome doda povećanje strahova i fobija u potresima pogođenim područjima, naročito u Sisačko-moslavačkoj županiji te Zagrebu i okolici, jasno je sljedeće - mentalno zdravlje djece i mladih već sada predstavlja javnozdravstveni problem, a u budućnosti bi mogao postati još veći društveni problem. Ipak, možemo puno toga učiniti i iz ove složene društvene slike, baš kao i iz mnogih osobnih kriznih situacija, izaći snažnijima.
Uz obiteljsko, školsko je okružje ključno za mentalno zdravlje djece i mladih i zato treba učiniti sve da škole ostanu otvorenima. Škola im osigurava strukturu, osjećaj sigurnosti i smisla u životnim aktivnostima, mogućnost komunikacije, suradnje i povezivanja s drugima – vršnjacima i starijima. To je posebice važno u adolescentskoj dobi, u kojoj je život mladih usmjeren socijalnom životu, izgradnji odnosa i prijateljstava. Sve to postoji i bez fizičke škole, ali je u znatnoj mjeri promijenjeno ili čak prekinuto. U tim klupama, na hodnicima i oko škole odvijaju se vrlo složeni psihološki i socijalni procesi koji živote učenika čine bogatijima i svrhovitima. Za razvoj mlade osobe izrazito je važan prijateljski zagrljaj na igralištu, cigareta na školskom dvorištu, spoznaja da su učitelji i nastavnici 'stvarni' ljudi sa 'stvarnim' problemima, snovima i razočaranjima. Sve to osigurava redovna škola, ali sama činjenica da su njezina vrata otvorena tek je preduvjet za ciljano i smisleno djelovanje u sferi mentalnog zdravlja.
Uz otvorena vrata, za mentalno zdravlje učenika i zaposlenih važno je imati učinkovitu i razgranatu mrežu stručnih suradnika u školama. U usporedbi s mnogim zemljama, Hrvatska tu dobro stoji i može u relativno kratkom roku puno učiniti. Hrvatska psihološka komora navodi korake kojima se može očuvati psihološka dobrobit, ojačati mentalnozdravstvena pismenost te prevenirati psihološke smetnje i poremećaje kod učenika i odgojno-obrazovnih radnika. Plan je jednostavan i svaki političar koji drži do sebe i zajednice koju vodi morao bi ga moći primijeniti. On sadrži sljedeće korake:
- Izradi i uvedi nacionalne preventivne programe za sve u školama kako bi im se povećala mentalnozdravstvena pismenost.
- Uvedi programe usmjerene zaposlenima u sustavu kako bi se samoosnažili te osposobili za prepoznavanje poteškoća i davanje podrške i pomoći učenicima i kolegama.
- Zaposli veći broj psihologa u školama, pri čemu je nerealno očekivati da baš u svakoj školi bude jedan. Čak i da se donese takva politička odluka, nema ih.
Uz sve navedeno proširi tu mrežu uspostavom interdisciplinarnih timova na razini gradova i županija, a koje bi uz psihologe činili drugi edukacijski te stručnjaci mentalnog zdravlja i socijalne skrbi. Dostupnost takvih timova i njihova svakotjedna prisutnost u školama omogućili bi učenicima i zaposlenima kvalitetnu, brzu i, ne manje važno, besplatnu podršku.
Na riječi učenice iz Zadra najmoćniji ljudi Hrvatske iskreno su rekli: 'U pravu je mala.'
Uz malo mudrosti, zajedništva i promišljenog djelovanja možemo to sidro ponovo spustiti, da bismo kad dođe vrijeme za to zajednički ga podigli, razvili najljepša jedra i dočekali povoljne vjetrove – za nju koja u ponedjeljak kreće u treći razred, njezine nastavnike koji se vraćaju u razrede i cijelu Hrvatsku.
Sretno i mirno školsko more!
