O tome kako na prostoru bivše Jugoslavije više nitko ne želi govoriti srpskohrvatski, Süddeutsche Zeitung (SZ).
"Na Balkanu nitko više ne želi govoriti srpsko-hrvatski", piše u svome izdanju od srijede (8.1.) Süddeutsche Zeitung u članku pod naslovom "Izumirući jezik", i nastavlja:"Fanovi Balkana, koji svježu ribu u Hrvatskoj isto toliko cijene kao i svinjsko pečenje u Srbiji, koji skoknu na izlet u Sarajevo i odmor zaokruže boravkom u Crnoj Gori, mogli bi pomisliti da se u tim zemljama još uvijek govori istim jezikom: srpskohrvatskim. Ta misao i nije toliko pogrešna - na prvi pogled. Još uvijek Bošnjaci bez problema razgovaraju s Hrvatima ili Srbima, mogu čitati knjige svojih susjeda i razumjeti njihove pjesme. Za Srbe je reka, a za Hrvate je rijeka. Ali, na drugi pogled na Balkanu bjesni jedna žestoka borba za jezik. Tako se hrvatski veterani protive da se u Vukovaru ispišu službene ploče i na ćirilici - alfabetu koji koriste Srbi, a koji ipak čine jednu trećinu stanovnika u tom gradu."Jesu li Srbi i Hrvati jezično išli u jednom smjeru ili su se borili jedni protiv drugih, tijekom povijesti je ovisilo o tome žele li u određenom trenutku naglasiti ono zajedničko ili ono što ih razdvaja, navodi dalje SZ.
"Jedna ili možda dvije tisuće riječi razdvajaju Srbe i Hrvate u međuvremenu, prije svega na pravnom i upravnom području. Tko je mislio da će put u Europsku uniju ublažiti razlike, taj se grdno varao. U susjedstvu, u Srbima dominiranoj Republici Srpskoj, muslimanski roditelji traže da se nastava za njihovu djecu ne odvija na srpskom, već na bosanskom. To u biti nije poseban jezik, ali se radi o različitim verzijama jezika u književnosti, povijesti i zemljopisu, religiji i sociologiji. Crnogorci su tu malo dalje, ali samo na papiru. Nakon neovisnosti te male zemlje, u novom ustavu 2007. je zapisan 'crnogorski' kao službeni jezik, iako se dvije trećine stanovništva izjasnilo da govori srpski. Crnogorski kao obvezan predmet u školi je naljutio brojne građane, kao i nova, crnogorska gramatika. Učenici u Crnoj Gori trebaju pohađati nastavu na 'crnogorsko-srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku' - ali u ljeto 2013. je crnogorski Ustavni sud to ocijenio kao nelegitimno. Kako će situacija dalje teći, još je nejasno: jezična zbrka na svim područjima", zaključuje Süddeutsche Zeitung.
Izvro: seebiz
"Jedna ili možda dvije tisuće riječi razdvajaju Srbe i Hrvate u međuvremenu, prije svega na pravnom i upravnom području. Tko je mislio da će put u Europsku uniju ublažiti razlike, taj se grdno varao. U susjedstvu, u Srbima dominiranoj Republici Srpskoj, muslimanski roditelji traže da se nastava za njihovu djecu ne odvija na srpskom, već na bosanskom. To u biti nije poseban jezik, ali se radi o različitim verzijama jezika u književnosti, povijesti i zemljopisu, religiji i sociologiji. Crnogorci su tu malo dalje, ali samo na papiru. Nakon neovisnosti te male zemlje, u novom ustavu 2007. je zapisan 'crnogorski' kao službeni jezik, iako se dvije trećine stanovništva izjasnilo da govori srpski. Crnogorski kao obvezan predmet u školi je naljutio brojne građane, kao i nova, crnogorska gramatika. Učenici u Crnoj Gori trebaju pohađati nastavu na 'crnogorsko-srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku' - ali u ljeto 2013. je crnogorski Ustavni sud to ocijenio kao nelegitimno. Kako će situacija dalje teći, još je nejasno: jezična zbrka na svim područjima", zaključuje Süddeutsche Zeitung.
Izvro: seebiz
