Orbanova antiimigrantska kampanja pomno je razrađena strategija kooptiranja retorike i birača ekstremne desnice u situaciji lošeg rejtinga njegove stranke te preuzimanja uloge neformalnog vođe Višegradske skupine, u vrijeme kada trpi kritike zapadnih zemalja
Otkad je 2010. godine po drugi put osvojio vlast u Mađarskoj (prvi put je bio premijer od 1998. do 2002.), a naročito otkad mu je na izborima u travnju prošle godine mandat produžen, Viktor Orban svoju zemlju odvlači sve dublje u ponor autoritarnosti i izolacije. Nekoć mladi opozicionar koji je s liberalnih pozicija kritizirao komunističku vlast, u posljednjih je nekoliko godina prijetio i prkosio bankama i međunarodnim financijskim institucijama, ‘patroniziranju’ zapadnih zemalja i Bruxellesu, gušio je opoziciju i medije, mijenjao Ustav i zakone kako bi što je moguće više moći koncentrirao u rukama svoje stranke Fidesz i tolerirao fašističke stranke i njihove paravojske u orgijama spaljivanja romskih naselja. Zbog toga bi mu povremeno netko od vodećih europskih odijela znao prigovoriti da je diktator, no sve je ostajalo na tome, jer Europska unija nema mehanizme za sankcioniranje takvih ponašanja svojih članica, osim kada se treba poslužiti diktatom u svrhu discipliniranja onih koje su se odmetnule od dominantne ekonomske doktrine.
Zato je, kada se rijeka izbjeglica u svibnju opasno približila granicama Europske unije, Orbanu i pošlo za rukom da svojim nasilničkim ponašanjem od Europskog vijeća iznudi za Mađarsku status jedine članice EU-a koja neće sudjelovati ni u jednom programu relokacije i smještaja izbjeglica. Nije bila iznenađujuća ni bujica ksenofobnih govora i poteza koja je uslijedila, uz argument da je Orban jedini koji na propisan način brani šengenske granice, iako je cijelo to vrijeme njegova vlada uredno propuštala izbjeglice, pa ih propustila gotovo 170.000. Fideszu je u to vrijeme zbog sporog ekonomskog rasta i korupcijskih skandala počeo padati rejting, pa su prema nekim anketama izgubili i trećinu ranije podrške. Zaredali su štrajkovi i prosvjedi, tako da je izbjeglička kriza mađarskom premijeru došla kao poručena da zaigra na kartu šovinizma i kooptira retoriku i birače Jobbika, ekstremno desne stranke koja je na posljednjim izborima osvojila gotovo 17 posto glasova birača.
Stvari su se brzo preokrenule, pa Orbanovu imigrantsku politiku danas podržava 70 posto Mađara, dok je Institut za društvena istraživanja TARKI ove godine zabilježio najvišu razinu ksenofobije od 1992. godine. Recentna anketa Szonda Ipsos pokazala je da je Fideszu u mjesec dana popularnost porasla za četiri posto i sada iznosi 24 posto, odnosno 1,9 milijuna birača u koje je ubrojeno i 300.000 ranije neodlučnih, dok ekstremno desni Jobbik podržava 14 posto ili 1,1 milijun ljudi, a socijaliste samo deset posto ili 800.000 birača.
U svakom govoru koji su Orban i članovi njegove vlade dali na temu izbjegličke krize mogle su se čuti kritike na račun pretjerano permisivne imigrantske politike EU-a koja prijeti da uništi način života i kršćansku kulturu Europe. Mogli su se čuti i genijalni uvidi o opasnom mentalitetu i seksualnim navikama muslimana, terorističkim prijetnjama, kriminalu i ukradenim radnim mjestima, pa i premijerova antologijska izjava da Mađarska nije sposobna biti multikulturalna jer je ‘Mađar po prirodi politički nekorektan’. Orban je također više puta iznio stav da su svi koji dolaze u Europu ekonomski imigranti, a ne izbjeglice, jer bi oni, da se zaista radi o pitanju nužde i sigurnosti, ostali u izbjegličkim kampovima u Libanonu, Jordanu i Turskoj, ali su umjesto toga svojom voljom odlučili iz njih otići.
Robert Vamos, mađarski politolog na postdoktorskom studiju u Rotterdamu, koji za sebe u šali kaže da je jedan od onih pola milijuna Mađara koji su emigrirali nakon pristupanja EU-u, za ‘Novosti’ objašnjava da konzervativni mediji od početka izbjegličke krize taj problem prezentiraju kao isključivo ‘sigurnosni problem u kojemu Mađarsku, Europu i Schengen treba braniti od nadirućih imigranata sumnjivih motiva i porijekla, te kao etničko, vjersko i kulturno pitanje gdje je navodna homogenost Europe ugrožena’.
- Neovisni mediji, sa svoje strane, naglašavaju da je problem prije svega humanitarne prirode, a dugoročno strukturne, odnosno ekonomske i socijalno-političke prirode. No primjetno je i da se među mladom ljevičarskom opozicijom pojavila jedna pozicija koja je potpuno suprotna prividno iracionalnom, ali politički vrlo racionalnom Fideszovom argumentu. Ona bi se mogla nazvati humanitarnim fundamentalizmom koji na eurokrate gleda kao na nepripremljene, zle i etnocentrične licemjere koji ne žele primiti imigrante, iako je evidentno da je problem kompleksniji od toga. Što se tiče same političke opozicije, njih se uopće ne čuje. Nemaju nikakvu ideju što da kažu jer su, kao i Fidesz, zarobljeni u provincijalnom političkom razmišljanju u kojemu stvari interpretiraju isključivo kroz prizmu unutarnje politike - govori Vamos.
Osim što širi toksičnu propagandu, mađarska vlada izgradila je 175 kilometara dugu ogradu na granici sa Srbijom i zapečatila granicu s Hrvatskom, a uskoro će i prema Rumunjskoj, napala je izbjeglice vodenim topovima i suzavcem i uvela izvanredno stanje u regijama koje graniče sa Srbijom. Mađarski policajci mogli su se vidjeti kako, naoružani gumenim rukavicama i maskama, izbjeglice trpaju u improvizirane zatvore i bacaju im hranu i vodu kao životinjama u zoološkom vrtu.
Vlada je krizu iskoristila kako bi progurala zakone koji joj daju ovlasti da proglasi izvanredno stanje kad god poželi, da koristi vojsku za pečaćenje granice i da bez naloga pretresa kuće i stanove. Uhapšeno je petstotinjak izbjeglica nakon što je uveden novi zakon prema kojemu je ilegalni prelazak granice kriminalno djelo za koje se može dobiti do četiri godine zatvora. Sudskom procedurom koja može trajati maksimalno osam dana već je osuđeno dvadesetak ljudi, a kazna za sobom povlači i automatsko odbijanje azila. Isto tako, prema novim pravilima, zahtjev za azil automatski će se odbiti svakome tko je prije toga prošao kroz neku ‘sigurnu’ zemlju, a u takve se ubraja i Srbija.
Svi ovi potezi dio su unaprijed smišljene i u ranijim mjesecima prokušane Orbanove strategije kojoj je cilj ojačati podršku i učvrstiti vlast na domaćem terenu i u kojoj su izbjeglice, osim što su nepoželjne, iskorištene kao sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva. Robert Vamos kaže da je Orban ‘shvatio da u EU-u postoji institucionalna anomalija, odnosno da se postojeći sustav granične kontrole ne može nositi s masama izbjeglica, pa su i Mađarska, a ranije i Grčka, zapravo simptomi te anomalije’.
- No umjesto da za institucionalni problem iznađe institucionalno rješenje, Fidesz je na taj problem odgovorio politički, jer nitko ozbiljan ne vjeruje da će ograda zaustaviti nekoga tko je već proputovao tisuće kilometara. Ograde i zidovi pritom se pretvaraju u simbole koji ujedinjuju naciju, a Orban u zaštitnika nacije odnosno Europe. Osim toga, on je puno prije ostatka Europe primijetio da se u njoj događa zaokret udesno. Liberalni mediji mogu ga do mile volje kritizirati, no to ne može promijeniti činjenicu da je već ranije grčka kriza pokazala da je Europa daleko od solidarnosti koju navodno predstavlja - kaže Vamos.
Nakon što se u svibnju praktički izuzela iz sudjelovanja u europskim imigracijskim programima, Orbanova vlada u lipnju je na adrese svih mađarskih domaćinstava poslala upitnik naslovljen ‘Nacionalne konzultacije o imigraciji’, projekt koji je cijenom od 3,2 milijuna eura debelo promašio iznos odvojen za zbrinjavanje izbjeglica. Na upitnik je odgovorilo milijun od osam milijuna mađarskih stanovnika, a njihove odgovore Vlada je protumačila kao zeleno svjetlo za provođenje svoje imigrantske politike. Mađarska grupa solidarnosti s migrantima (MIGSZOL) u svojoj analizi tvrdi da je cijeli projekt bio čista manipulacija s ciljem proizvodnje ksenofobije, a skupina društvenih znanstvenika napisala je otvoreno pismo u kojemu tvrdi da su u upitniku svjesno prekršeni svi metodološki postulati koji se koriste u istraživanjima javnog mnijenja.
MIGSZOL piše da su se autori pitanja poslužili s nekoliko vrsta manipulacije: prvo, implicitnim predstavljanjem nekih tvrdnji kao istinitih (primjerice u pitanju ‘Podržavate li Vladu u uvođenju strožih imigrantskih zakona za razliku od permisivne politike Bruxellesa?’); zatim nudeći po tri odgovora od kojih su dva potvrdna; formulirajući pitanja tako da se njima sugerira što je ‘moralno ispravno’ (‘Slažete li se s Vladom da umjesto trošenja sredstava za imigraciju trebamo podržati mađarske obitelji i nerođenu djecu?’); nizanjem pitanja na način da taj redoslijed sugerira da postoji veza između terorizma, ekonomske migracije i migracije općenito, te na koncu počinjanjem mnogih pitanja frazom ‘prema nekim mišljenjima’, čime se pitanja predstavljaju kao utemeljena na nekakvoj nepristranoj analizi. I Robert Vamos kaže da je cijeli projekt bio ‘isključivo PR potez, s obzirom na to da nema nikakvu zakonsku težinu jer nije referendum, jer je na njega odgovorilo premalo građana, a rezultate nije pregledalo nikakvo neovisno tijelo’.
Nakon ankete, Vlada se bacila na drugu fazu propagandne kampanje, pri čemu su ovog puta ciljna skupina i potencijalni pridošlice, jer im je s džambo plakata poručeno da, ako dođu u Mađarsku, moraju poštivati mađarsku kulturu i zakone te ne mogu ‘uzeti radna mjesta Mađarima’. Treća faza započela je u srpnju gradnjom ograde prema Srbiji, a zatim se Orban nametnuo kao neformalni vođa takozvane Višegradske skupine koju uz Mađarsku čine Poljska, Češka i Slovačka, zemlje koje se najžešće protive sustavu kvota koji Europska komisija već mjesecima želi progurati.
Robert Vamos smatra da i za tvrdoglavo odbacivanje sistema kvota postoji sasvim racionalno objašnjenje, s obzirom na to da će ono Orbanu ‘poslužiti da iza sebe ujedini cijelu Višegradsku skupinu, ali i pokrpa nesuglasice koje je imao s Poljskom zbog uloge Rusije u ukrajinskoj krizi’.
- Istina je da Orban službeno ima lošu reputaciju zbog izbjegličke krize, no mislim da bi nas iznenadila količina podrške koju dobiva iza zatvorenih vrata. Mađarska diplomacija zapravo se oporavlja u kontekstu Europe, koja se sve više okreće udesno. Orban je svjestan da mnogi od onih koji ga javno kritiziraju misle i priželjkuju opravo ono što on radi. Svjestan je da ni europske elite nisu oduševljene idejom o integraciji tolikog broja ljudi u tako kratkom roku, čak ni njemačka vlada koja je slavodobitno u zemlju pozvala 800.000 Sirijaca. Radi se o pripadnicima najmodernijeg naroda u cijeloj regiji, što pokazuje da poziv Njemačke nije samo stvar prinošenja neke velike žrtve na oltaru međunarodne solidarnosti - zaključuje Vamos.
portalnovosti
Otkad je 2010. godine po drugi put osvojio vlast u Mađarskoj (prvi put je bio premijer od 1998. do 2002.), a naročito otkad mu je na izborima u travnju prošle godine mandat produžen, Viktor Orban svoju zemlju odvlači sve dublje u ponor autoritarnosti i izolacije. Nekoć mladi opozicionar koji je s liberalnih pozicija kritizirao komunističku vlast, u posljednjih je nekoliko godina prijetio i prkosio bankama i međunarodnim financijskim institucijama, ‘patroniziranju’ zapadnih zemalja i Bruxellesu, gušio je opoziciju i medije, mijenjao Ustav i zakone kako bi što je moguće više moći koncentrirao u rukama svoje stranke Fidesz i tolerirao fašističke stranke i njihove paravojske u orgijama spaljivanja romskih naselja. Zbog toga bi mu povremeno netko od vodećih europskih odijela znao prigovoriti da je diktator, no sve je ostajalo na tome, jer Europska unija nema mehanizme za sankcioniranje takvih ponašanja svojih članica, osim kada se treba poslužiti diktatom u svrhu discipliniranja onih koje su se odmetnule od dominantne ekonomske doktrine.
Zato je, kada se rijeka izbjeglica u svibnju opasno približila granicama Europske unije, Orbanu i pošlo za rukom da svojim nasilničkim ponašanjem od Europskog vijeća iznudi za Mađarsku status jedine članice EU-a koja neće sudjelovati ni u jednom programu relokacije i smještaja izbjeglica. Nije bila iznenađujuća ni bujica ksenofobnih govora i poteza koja je uslijedila, uz argument da je Orban jedini koji na propisan način brani šengenske granice, iako je cijelo to vrijeme njegova vlada uredno propuštala izbjeglice, pa ih propustila gotovo 170.000. Fideszu je u to vrijeme zbog sporog ekonomskog rasta i korupcijskih skandala počeo padati rejting, pa su prema nekim anketama izgubili i trećinu ranije podrške. Zaredali su štrajkovi i prosvjedi, tako da je izbjeglička kriza mađarskom premijeru došla kao poručena da zaigra na kartu šovinizma i kooptira retoriku i birače Jobbika, ekstremno desne stranke koja je na posljednjim izborima osvojila gotovo 17 posto glasova birača.
Orbanova vlada krizu je iskoristila kako bi progurala zakone koji joj daju ovlasti da proglasi izvanredno stanje kad god poželi, da koristi vojsku za pečaćenje granice i da bez naloga pretresa kuće i stanove
Stvari su se brzo preokrenule, pa Orbanovu imigrantsku politiku danas podržava 70 posto Mađara, dok je Institut za društvena istraživanja TARKI ove godine zabilježio najvišu razinu ksenofobije od 1992. godine. Recentna anketa Szonda Ipsos pokazala je da je Fideszu u mjesec dana popularnost porasla za četiri posto i sada iznosi 24 posto, odnosno 1,9 milijuna birača u koje je ubrojeno i 300.000 ranije neodlučnih, dok ekstremno desni Jobbik podržava 14 posto ili 1,1 milijun ljudi, a socijaliste samo deset posto ili 800.000 birača.
U svakom govoru koji su Orban i članovi njegove vlade dali na temu izbjegličke krize mogle su se čuti kritike na račun pretjerano permisivne imigrantske politike EU-a koja prijeti da uništi način života i kršćansku kulturu Europe. Mogli su se čuti i genijalni uvidi o opasnom mentalitetu i seksualnim navikama muslimana, terorističkim prijetnjama, kriminalu i ukradenim radnim mjestima, pa i premijerova antologijska izjava da Mađarska nije sposobna biti multikulturalna jer je ‘Mađar po prirodi politički nekorektan’. Orban je također više puta iznio stav da su svi koji dolaze u Europu ekonomski imigranti, a ne izbjeglice, jer bi oni, da se zaista radi o pitanju nužde i sigurnosti, ostali u izbjegličkim kampovima u Libanonu, Jordanu i Turskoj, ali su umjesto toga svojom voljom odlučili iz njih otići.
Robert Vamos, mađarski politolog na postdoktorskom studiju u Rotterdamu, koji za sebe u šali kaže da je jedan od onih pola milijuna Mađara koji su emigrirali nakon pristupanja EU-u, za ‘Novosti’ objašnjava da konzervativni mediji od početka izbjegličke krize taj problem prezentiraju kao isključivo ‘sigurnosni problem u kojemu Mađarsku, Europu i Schengen treba braniti od nadirućih imigranata sumnjivih motiva i porijekla, te kao etničko, vjersko i kulturno pitanje gdje je navodna homogenost Europe ugrožena’.
- Neovisni mediji, sa svoje strane, naglašavaju da je problem prije svega humanitarne prirode, a dugoročno strukturne, odnosno ekonomske i socijalno-političke prirode. No primjetno je i da se među mladom ljevičarskom opozicijom pojavila jedna pozicija koja je potpuno suprotna prividno iracionalnom, ali politički vrlo racionalnom Fideszovom argumentu. Ona bi se mogla nazvati humanitarnim fundamentalizmom koji na eurokrate gleda kao na nepripremljene, zle i etnocentrične licemjere koji ne žele primiti imigrante, iako je evidentno da je problem kompleksniji od toga. Što se tiče same političke opozicije, njih se uopće ne čuje. Nemaju nikakvu ideju što da kažu jer su, kao i Fidesz, zarobljeni u provincijalnom političkom razmišljanju u kojemu stvari interpretiraju isključivo kroz prizmu unutarnje politike - govori Vamos.
Osim što širi toksičnu propagandu, mađarska vlada izgradila je 175 kilometara dugu ogradu na granici sa Srbijom i zapečatila granicu s Hrvatskom, a uskoro će i prema Rumunjskoj, napala je izbjeglice vodenim topovima i suzavcem i uvela izvanredno stanje u regijama koje graniče sa Srbijom. Mađarski policajci mogli su se vidjeti kako, naoružani gumenim rukavicama i maskama, izbjeglice trpaju u improvizirane zatvore i bacaju im hranu i vodu kao životinjama u zoološkom vrtu.
Vlada je krizu iskoristila kako bi progurala zakone koji joj daju ovlasti da proglasi izvanredno stanje kad god poželi, da koristi vojsku za pečaćenje granice i da bez naloga pretresa kuće i stanove. Uhapšeno je petstotinjak izbjeglica nakon što je uveden novi zakon prema kojemu je ilegalni prelazak granice kriminalno djelo za koje se može dobiti do četiri godine zatvora. Sudskom procedurom koja može trajati maksimalno osam dana već je osuđeno dvadesetak ljudi, a kazna za sobom povlači i automatsko odbijanje azila. Isto tako, prema novim pravilima, zahtjev za azil automatski će se odbiti svakome tko je prije toga prošao kroz neku ‘sigurnu’ zemlju, a u takve se ubraja i Srbija.
Orban je puno prije ostatka Europe primijetio da se u njoj događa zaokret udesno. Liberalni mediji mogu ga do mile volje kritizirati, no to ne može promijeniti činjenicu da je grčka kriza pokazala da je Europa daleko od solidarnosti koju navodno predstavlja – kaže Robert Vamos
Svi ovi potezi dio su unaprijed smišljene i u ranijim mjesecima prokušane Orbanove strategije kojoj je cilj ojačati podršku i učvrstiti vlast na domaćem terenu i u kojoj su izbjeglice, osim što su nepoželjne, iskorištene kao sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva. Robert Vamos kaže da je Orban ‘shvatio da u EU-u postoji institucionalna anomalija, odnosno da se postojeći sustav granične kontrole ne može nositi s masama izbjeglica, pa su i Mađarska, a ranije i Grčka, zapravo simptomi te anomalije’.
- No umjesto da za institucionalni problem iznađe institucionalno rješenje, Fidesz je na taj problem odgovorio politički, jer nitko ozbiljan ne vjeruje da će ograda zaustaviti nekoga tko je već proputovao tisuće kilometara. Ograde i zidovi pritom se pretvaraju u simbole koji ujedinjuju naciju, a Orban u zaštitnika nacije odnosno Europe. Osim toga, on je puno prije ostatka Europe primijetio da se u njoj događa zaokret udesno. Liberalni mediji mogu ga do mile volje kritizirati, no to ne može promijeniti činjenicu da je već ranije grčka kriza pokazala da je Europa daleko od solidarnosti koju navodno predstavlja - kaže Vamos.
Nakon što se u svibnju praktički izuzela iz sudjelovanja u europskim imigracijskim programima, Orbanova vlada u lipnju je na adrese svih mađarskih domaćinstava poslala upitnik naslovljen ‘Nacionalne konzultacije o imigraciji’, projekt koji je cijenom od 3,2 milijuna eura debelo promašio iznos odvojen za zbrinjavanje izbjeglica. Na upitnik je odgovorilo milijun od osam milijuna mađarskih stanovnika, a njihove odgovore Vlada je protumačila kao zeleno svjetlo za provođenje svoje imigrantske politike. Mađarska grupa solidarnosti s migrantima (MIGSZOL) u svojoj analizi tvrdi da je cijeli projekt bio čista manipulacija s ciljem proizvodnje ksenofobije, a skupina društvenih znanstvenika napisala je otvoreno pismo u kojemu tvrdi da su u upitniku svjesno prekršeni svi metodološki postulati koji se koriste u istraživanjima javnog mnijenja.
MIGSZOL piše da su se autori pitanja poslužili s nekoliko vrsta manipulacije: prvo, implicitnim predstavljanjem nekih tvrdnji kao istinitih (primjerice u pitanju ‘Podržavate li Vladu u uvođenju strožih imigrantskih zakona za razliku od permisivne politike Bruxellesa?’); zatim nudeći po tri odgovora od kojih su dva potvrdna; formulirajući pitanja tako da se njima sugerira što je ‘moralno ispravno’ (‘Slažete li se s Vladom da umjesto trošenja sredstava za imigraciju trebamo podržati mađarske obitelji i nerođenu djecu?’); nizanjem pitanja na način da taj redoslijed sugerira da postoji veza između terorizma, ekonomske migracije i migracije općenito, te na koncu počinjanjem mnogih pitanja frazom ‘prema nekim mišljenjima’, čime se pitanja predstavljaju kao utemeljena na nekakvoj nepristranoj analizi. I Robert Vamos kaže da je cijeli projekt bio ‘isključivo PR potez, s obzirom na to da nema nikakvu zakonsku težinu jer nije referendum, jer je na njega odgovorilo premalo građana, a rezultate nije pregledalo nikakvo neovisno tijelo’.
Nakon ankete, Vlada se bacila na drugu fazu propagandne kampanje, pri čemu su ovog puta ciljna skupina i potencijalni pridošlice, jer im je s džambo plakata poručeno da, ako dođu u Mađarsku, moraju poštivati mađarsku kulturu i zakone te ne mogu ‘uzeti radna mjesta Mađarima’. Treća faza započela je u srpnju gradnjom ograde prema Srbiji, a zatim se Orban nametnuo kao neformalni vođa takozvane Višegradske skupine koju uz Mađarsku čine Poljska, Češka i Slovačka, zemlje koje se najžešće protive sustavu kvota koji Europska komisija već mjesecima želi progurati.
Robert Vamos smatra da i za tvrdoglavo odbacivanje sistema kvota postoji sasvim racionalno objašnjenje, s obzirom na to da će ono Orbanu ‘poslužiti da iza sebe ujedini cijelu Višegradsku skupinu, ali i pokrpa nesuglasice koje je imao s Poljskom zbog uloge Rusije u ukrajinskoj krizi’.
- Istina je da Orban službeno ima lošu reputaciju zbog izbjegličke krize, no mislim da bi nas iznenadila količina podrške koju dobiva iza zatvorenih vrata. Mađarska diplomacija zapravo se oporavlja u kontekstu Europe, koja se sve više okreće udesno. Orban je svjestan da mnogi od onih koji ga javno kritiziraju misle i priželjkuju opravo ono što on radi. Svjestan je da ni europske elite nisu oduševljene idejom o integraciji tolikog broja ljudi u tako kratkom roku, čak ni njemačka vlada koja je slavodobitno u zemlju pozvala 800.000 Sirijaca. Radi se o pripadnicima najmodernijeg naroda u cijeloj regiji, što pokazuje da poziv Njemačke nije samo stvar prinošenja neke velike žrtve na oltaru međunarodne solidarnosti - zaključuje Vamos.
portalnovosti
