Sve dok šuti, predsjednica Grabar Kitarović baca prvi kamen na Srbe

Prije više od deset godina, u vrijeme kada je premijer bio Ivo Sanader, a njegova zamjenica i u Vladi i u HDZ-u Jadranka Kosor zbio se nemili incident na nacionalnoj osnovi. Incident koji u usporedbi s onime što se dogodilo u Uzdolju blizu Knina u srijedu navečer izgleda kao fusnota jedva vrijedna bilježenja. U zadarskom zaleđu, pod okriljem noći skupina je šovinistički nastrojenih huligana bacala kamenje na kuću Srbina, povratnika, starijeg čovjeka. Sljedećeg jutra javnost je doznala za incident, nije trebalo političare moljakati da nešto o tome izjave.

Kosor je poslom bila blizu mjesta incidenta i mimo protokola, nasuprot savjetima, pa i usprkos prijetnji koje su joj pojedinci izrekli i poručili joj da ju neće pustiti da cestom prođe i do Srbinove kuće dođe, ona je otišla, posjetila tog povratnika i njegovu suprugu, popila kavu s njima i porazgovarala. Bila je to jasna, i simbolička i stvarna osuda incidenta, jasno izražen stav prema međunacionalnim incidentima u korijenu kojih je mržnja.

Zločini iz mržnje

U srijedu se u Uzdolju dogodilo što se dogodilo: veća skupina ljudi maskirana fantomkama upala je u kafić u kojem su gosti razgovarali, pili piće, gledali utakmicu srpske »Crvene zvezde« i švicarskog »Young Boysa«. Počeli su tući goste, uništavati inventar kafića, nisu bili izbirljivi, na meti su im bile i žene i djeca (devetogodišnji dječak). Petero ih je ozlijeđeno, a nije da nema ironije u tome što im je medicinska pomoć pružena u bolnici »Hrvatski ponos«.

Sljedećega dana mogli smo čuti reakcije političara. Incident je osuđen, policija je radila svoj posao, na teren, u Uzdolje su otišli vladajući političari, ali oni iz SDSS-a, ne iz HDZ-a. Nisu svi osudili incident, neki su ga jednostavno prešutjeli. Primjerice predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović koja od proslave obljetnice »Oluje« ne daje izjave.

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac posjetio je mještane Uzdolja u četvrtak i zaključio kako takvih incidenata nije bilo niti u najtežim poratnim vremenima. Od završetka rata, od završetka ratnih operacija protekle su 24 godine. Čini se da ona izreka o ljekovitosti proteka vremena baš i ne vrijedi. U petak je predsjednik SNV-a Boris Milošević jasno kazao da je danas društveno prihvatljivo nekoga napasti zato što je Srbin.

Jasno je da je napad u Uzdolju organiziran, a saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov konstatirala je da je riječ o zločinu iz mržnje, a oni koji takve zločine relativiziraju ne vole Hrvatsku. Ne samo da broj napada na Srbe (baš zato što su Srbi) nije mali, nego je njihova narav maligna. Valja se samo prisjetiti lipanjskog napada na sezonske radnike u Supetru uz povik »di su Srbi«, a batina su dobili i Srbi i oni koji su bili sa Srbima.

I dok vodeći ljudi srpske zajednice u Hrvatskoj tvrde da su napadi na Srbe i upućene im poruke mržnje posljedica klime u društvu, premijer Andrej Plenković takvu klimu ne vidi već je riječ o, kako reče, individualnim djelima pojedinaca koja treba sankcionirati. Napad je osudio i kazao da uvijek ima onih koji su devijantni. I u tome je Plenković potpuno u pravu. Doista uvijek ima onih koji su devijantni. Evo, uzmimo za primjer donedavnog ministra uprave i političkog tajnika HDZ-a Lovru Kuščevića. Čovjek je devijantno na zidu svoje kuće u svojim Nerežišćima okačio fotografiju Ante Pavelića i potom ustvrdio da ne zna koga je to okačio na zid. Ante Pavelić, kaže, nije, ali tko jest ne zna ni on, može biti da je okačio djeda, a može biti da je okačio i pradjeda, ne zna točno koji je to njegov predak na fotografiji.

Efikasno nazadovanje

Lovru Kuščevića u vladu je uveo Tomislav Karamarko, u vladi ga je zadržao Andrej Plenković i to u dva resora, a Andrej Plenković je taj koji je tu devijaciju s djedom, pradjedom i Pavelićem u jednoj slici na zidu obiteljske kuće postavio na mjesto političkog tajnika stranke.

Da je Plenkovićeva izjava o tome da devijantnih uvijek ima točna potvrđuje i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Nakon napada na hrvatske građane u Uzdolju ona šuti, nema ona što kazati hrvatskim građanima srpske nacionalnosti iz Uzdolja blizu Knina. A ne tako davno u antologijskom govoru u Kninu održanom 4. kolovoza u Kninu imala je toliko toga za reći nekakvoj američkoj generalici i bilo joj je toliko stalo do toga da svaku njen riječ, svaku njenu emociju američka generalica razumije da joj se obratila na engleskom jeziku. Srbima iz Hrvatske se ne želi obratiti ni na hrvatskom.

To je stvarno devijantno - obraćati se nedržavljanima Hrvatske na njihovu materinjem jeziku u prigodi hrvatskog nacionalnog blagdana, a državljanima Hrvatske srpske nacionalnosti ne kazati ništa čak ni na hrvatskom jeziku nakon što je organizirana i maskirana skupina hrvatskih državljana upala u kafić i tukla druge hrvatske državljane zato što su Srbi. Nije to jedina devijantnost predsjednice Republike. U nedavnom je intervjuu objavljenom u »Hrvatskom tjedniku« pokazala razumijevanje za Pavelića i njegove, kako reče, fatalne greške jer »svi smo mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen«. Ta će osoba sklona devijantnim istupima i ispadima ponovno biti kandidatkinja HDZ-a na predsjedničkim izborima.

Valja se vratiti na početak teksta i zaključiti kako je Hrvatska u desetak godina efikasno nazadovala i to po više osnova. Prije desetak godina bacalo se kamenje na kuću Srbina povratnika i njegove supruge ne bi li ih se zastrašilo, danas se Srbe organizirano traži, organizirano se upada na mjesta u kojima ih ima ne bi li ih se pretuklo, e kako bi oni nakon toga mogli biti zbrinuti u »Hrvatskom ponosu«.

Prije desetak godina vladajući političari manifestno su ustajali protiv takvih incidenata i napada, danas neki manifestno šute. Prije desetak godina devijantno ponašanje bilo je rezervirano za političke marginalce, danas njih nije problem pronaći u vrhu vlasti. Nije to hrvatski ponos, to je hrvatska sramota.

novilist