Čitam da Šveđani testiraju šestosatno radno vrijeme.  Od prvog srpnja jedni službenici će raditi šest, a drugi osam sati za istu plaću.


Da se takvo što dogodi u Hrvatskoj odmah bi skočili sindikati, radnici i ne znam tko još jerbo kako će ovi dobiti istu plaću, a rade dva sata manje. Zapravo, kad pogledaš malo dublje, što će nam ta informacija o smanjivanju satnice. Glupost. U nas učinkovitost nikad nije bila bitna.Uostalom, što je to učinkovitost? Recimo, mi smo učinkoviti u nezaposlenosti. Da nam ljudi rade dva sata za upola manju plaću ne bismo bitnije smanjili nezaposlenost. Jednostavno to kod nas ne ide. Danas je lakše ostati bez stranke nego ući u nju. Zašto spominjem stranku? Ta, partijska pripadnost je oduvijek jamčila bolji radnički prosperitet pojedincu od apolitičnog čekanja pred zavodom za zapošljavanje. U trenutku kad se govori o outsourcingu šestosatno radno vrijeme djeluje kao utopija za djecu cvijeća. Čovjek treba biti dobro napušen da bi se nasmiješio i povjerovao kako je to moguće i u nas. Gdje'š ti nekom u državnoj ili gradskoj firmi dati šest sati i očekivati učinkovitost?

Kad god dođeš ovjeriti kakav dokument čekaš na njega šest sati kao da ga sam ministar ili gradonačelnik potpisuje. Ne, u nas na šestero zaposlenih jedan učinkovito radi dok ostatak ima čik i pauzu za kavu. Ajd ti oduzmi našem radniku u javnom sektoru pravo na jutarnju kavicu, pa gablec, pa koju čik pauzu. Ode šest sati dok si rek'o keks a da štambilj nisi stisnuo na papir. Čitam danas u Večernjem listu prilog o čistačici u školi. Što ako ju zamijene vanjskim kadrom, a ona radi već 36 godina u školi? Vanjski kadar će biti nov i svjež i učinkovit nekih desetak godina dok se ne izrauba ko i ona. Njoj pomažu kolegice kod zahtjevnijeg posla tako da treba više vremena no nakon osam sati postaje učinkovita.

Što će biti s njom i ostalim starijim kadrom kad ulete elitne postrojbe čistačica iz neke ''autsorsane'' firme? I kako će oni i za koju paru raditi da bi bili učinkovitiji i jeftiniji od starog kadra? Ne, nismo Švedska. Šveđani već sad postavljaju pitanje hoće li učinkovitost ići nauštrb zdravlja? Postoji li uopće šestosatno radno vrijeme ili je to bajka umotana plaštem nevidljive socijalne osjetljivosti? Čini se da je to moguće samo u javnom sektoru dok realni traži 24-satno odricanje.

Sve veća smrtnost u ljudi srednje dobi produkt je bespoštednog raubanja i davanja poslu. Život više nije važan. Važna je dobit, a dobit je plod učinkovitosti. Grci, primjerice, rade najviše u Europi. Zašto su onda u banani kao i Hrvatsla? Učinkovitost! Mi razmišljamo o mirovini u 67. Je li to uistinu garancija oporavku? Kadrovi i sustav - to je ono što je bitno u cijeloj priči. Dobro je poznata priča da su radnici s ovih prostora postanu sjajni tek kad odu raditi u inozemstvo. Njemačka, Austrija, Švedska...radnici bolje rade u uređenijim sustavima. I naravno - bolje rade jer su plaćom motivirani da se više trude. U Hrvatskoj su pak plaće su nam nerealno visoke zbog nameta na njih. Nema konkurentnosti, a Vlada misli da se može jeftinije i učinkovitije. Pa i može se jeftinije, no bolje ovisi samo o kadru koju zapošljavamo. Kad vidim one natječaje u Nacionalnom parku Krka i tko je dobio posao baš me zanima hoće li biti rodijačkog i partijskog autsorsanja.

Htjeli bi grčko radno vrijeme i švedsku učinkovitost. U Švedskoj je možda i logično da se napravi pokusna skupina koja će raditi šest sati, a da druga ne zabušava i ne mijenja svoju dotadašnju učinkovitost. Prodaja priče da se u nas mora raditi više podsjeća me na vrijeme udarnika i prebacivanja norme. U vrijeme kad je input bio učinkovit, no nije se znalo gdje s outputom. Radna učinkovitost ne garantira i ekonomski oporavak. Sjetimo se što je sve dovelo do velike gospodarske krize krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Postoje ljudi koji imaju prirodnu kočnicu u sebi i ne rade po mjerilima učinkovitosti koje im normira država. Njima su bitni život i zdravlje.

A koliko bi trebalo biti radno vrijeme Vlade? Kako izmjeriti njihovu učinkovitost, ili onu u Saboru? Koja su realna mjerila za političare koji svojim normiranjem izravno određuju našu sudbinu? Recimo, ja bih uveo i manju dobnu granicu kojom bi se branilo ulazak u parlament. To je daleko učinkovitije nego da mi starci zaspu po saborskim foteljama nakon obilnog ručka u kantini. Njihovo spavanje u fotelji garantira nazočnost no ne i učinkovitost. Šestosatno radno vrijeme zasigurno ne bi odgovaralo u medicini. Ne mo'š prekinut operaciju i prepustit ju drugoj smjeni. Kao prvo treba regulirati javni sektor i nepotizam.

Zar čišćenje mora početi baš od čistačica? A da ipak autsorsamo Vladu i uvedemo joj šestosatno radno vrijeme? Možda povećamo učinkovitost, a i sačuvamo zdravlje, svoje.



Izvor: seebiz