Hrvatska je zemlja obilježena dnevnim ekstazama i sutrašnjim zaboravom prethodnog dana. Jučerašnja ekstaza bila je potpuno obilježena iznenadnim davanjem ostavke ravnateljice Uskoka, Vanje Marušić.
Današnja ekstaza posvećena je saborskoj raspravi o Zakonu o prekršaju. Naravno, dežurni hrvatski etnobiznismeni čitavu raspravu reducirali su na kažnjavanje ustaškog pokliča ”Za dom spremni”. On im je, za opstanak njihovog biznisa, iznimno bitan.
Svi nacionalisti su biznismeni, oni trguju s nacijom, nacija im je roba koju prodaju budalama. Budale su, naravno, vjerni i fanatični kupci nacionalističkih sadržaja.
Jasno je, snagom zakona tržišta, da će nacionalista biti sve dok ima i budala zainteresiranih za nacionalističke sadržaj. Etnobiznismeni su trgovci, a budale su kupci.
Razlika između trgovaca i kupaca ove bezvrijedne robe sastoji se u tome što je trgovcima nacija ekonomska kategorija, dok je budalama nacija jedina ili, ako nije jedina, onda je zasigurno najviša egzistencijalna vrijednost zbog koje su u stanju izložiti vlastiti život i, naravno, oduzeti život drugom ljudskom biću. Dovoljno je da to biće bude proglašeno neprijateljem nacije.
To što se danas događalo u Saboru, ne razlikuje se previše od svađe trgovaca oko toga tko će više zaraditi na budalama, a jasno je da na njima najviše zarađuje HDZ.
Kompletna politička desnica bori se za povratak HDZ-a izvornome HDZ-u, onome HDZ-u koji je, po njihovim spoznajnim uvidima specifične kvalitete, stvorio ovu državu i odredio vrijednosni sadržaj hrvatskoj naciji.
Što se tiče HDZ-a, oni, dakle, imaju daleko najširi krug budala voljnih kupovati njihovu nacionalističku robu. Nove nacionalističke artikle prodaju vjernim biračima HDZ-a, oni uvijek kupuju od HDZ-a zato što je to HDZ, neovisno što zastupa i tko mu je trenutno na čelu, dok staru, istrošenu i potpuno bezvrijednu stranačku robu prodaju političarima desnice.
Desno je ono što se uvijek orijentira prema HDZ-u, dovoljno je da bude desnije od HDZ-a, ne da samostalno, neovisno o ikome, zastupa desne politike. Desno je, dakle, ono što zastupa nekadašnje HDZ-ove politike koje su, u odnosu na sadašnje politike HDZ-a, bile desnije. Desnica je zaostali pomak unutar HDZ-a.
Naravno da je riječ o istim politikama, razlikuju se samo, uvjetno rečeno, po dobi. Desničari su stari HDZ-ovci, oni su zato današnju saborsku raspravu o Zakonu o prekršaju sveli na aukciju na kojoj od HDZ-a, kao izvornog vlasnika, kupuju staru stranačku robu. Posvađali su se oko predmeta koji HDZ-u smeta jer im je beskoristan, a oni ga, pod svaku cijenu, žele imati i za njega se grčevito bore.
Danas su se posvađali kupci HDZ-ovog smeća koje to smeće žele kupiti kako bi ga dalje mogli prodavati budalama većim od sebe samih, a takvih, u ovoj primitivnoj plemenskoj zajednici nikada ne manjka. No desne budale i postoje kako bi bili čuvari, kupci i prekupci smeća s HDZ-ovog deponija. To su oduvijek bili i to će zauvijek biti.
Danas su se, eto, prekupci malo posvađali oko toga tko je vjerniji nacionalističkom političkom smeću, tko ga više voli i tko ga nikada, iz sentimentalnih razloga, neće izdati. Ovo se zbivalo danas, ali ne samo danas.
Svaki puta kada nastane neka afera koja može ugroziti poziciju sadašnjeg HDZ-a, otvorit će se deponij i ponudit će se desničarima neki predmet s deponija kako bi se mogli nadmetati oko njegove cijene i tako zabavljati javnost.
Meni problem ne predstavljaju desničari, oni su etnobiznismeni, to znam, s time računam. Problem mi predstavlja šutnja ljevičara koji smatraju da zajedno s desničarima mogu srušiti HDZ. Ne mogu, samo će se zajedno naći na nacionalističkom deponiju.
Ponavljam, današnja rasprava nije nova, ona se periodično, potpuno prigodničarski javlja i nikada neće biti okončana. Pričat će se priče o zaslugama u ratu, o tome kako se netko izborio za nas, kako je krvario, nosio oružje, davat će se zakletve zastavi i izricat će se vjernost svetosti uniforme.
To su priče za nacionalističke kupce i trgovce. Meni one ne znače puno jer znam da sloboda ne nastaje u uniformi ni iz uniforme, uniforma oduzima osobnu slobodu, kako bi se, zahvaljujući uniformiranim, neslobodnim ili drugima podređenim pojedincima, ostvarili neki politički ciljevi.
Značajnija je jučerašnja ekstaza, nju treba pretvoriti u spoznajni sadržaj koji će nas duže pratiti i omogućiti nam da, kao neuniformirani građani, promijenimo sudbinu ove nesretne države izručene na milost i nemilost pohlepnim etnobiznismenima i njihovim vjernim kupcima – nacionalističkim budalama.
Jučer je, naime, ravnateljica Uskoka dala ostavku iz, navodno, osobnih razloga. Iz medija saznajemo da ti famozni osobni razlozi i nisu previše osobni jer ulaze u domenu zakonske odgovornosti.
Ravnateljica je, prema dostupnim informacijama, na teret državnog proračuna popravila štetu na službenom automobilu koju je prouzročio njezin vozač vozeći automobil izvan radnog vremena.
Vozač je, dakle, početkom 2022. godine vozio službeni automobil u privatne svrhe, izazvao je prometnu nesreću u kojoj je stradao automobil. To se događa. Šteta na automobilu je iznosila 13.000 eura, a zahvaljujući zataškavanju ovog slučaja, nije naplaćena počinitelju nego je u cijelosti pokrivena iz državnog proračuna. To se, već, ne smije događati.
Pravna država ne funkcionira, na svakoj razini ćemo pronaći one koje državu reduciraju, ovako ili onako, na vlastitu koruptivnu volju. Ova ravnateljica Uskoka uhitila je ministra Darka Horvata koji je ministarstvo reducirao na vlastitu koruptivnu volju, no propustila je, iz lako dokučivih razloga, procesuirati Plenkoviću blisku Gabrijelu Žalac, ona je, Plenkovićevim riječima, radila ”fantastičan posao”.
Što je to Plenkoviću fantastično, vidljivo je iz svih tih fantastičnih stvari, ali i fantastičnih iznosa sadržanih u optužnici protiv ove bivše ministrice.
Premijer Plenković je također Vladu, ali i čitavu državu, reducirao na vlastitu koruptivnu volju koja nema nikakvih problema da za suradnike bira ljude koji će ili kršiti zakone ili drugima omogućavati da krše zakone.
Mislim da ni najveći kanibali ne bi povjerovali da će ovakav Uskok ili ovakav DORH procesuirati ovakve političare. No sve to smo, ipak, mi izabrali.
Zašto se čudimo Plenkoviću kojemu Gabrijela Žalac radi fantastičan posao? Zašto se čudimo Vanji Marušić kojoj njezin vozač fantastično vozi? Zašto se ne čudimo sebi?
Sve ovo je naše, sve ovo smo mi stvorili: i etnobiznismene, i premijera, i ministre, i vozače, i policajce, i ravnateljicu Uskoka, i glavnu državnu odvjetnicu…. Svi oni su proizašli iz naše uniformirane volje.
