Predizborno ili ne, populističko-demagoški ili ne, prekasno u svakom smislu da, ali svaka čast državnom blagajniku Borisu Lalovcu. Kaže pučka mudrost: bolje ikad, nego nikad. Premijer Zoran Milanović mu je napokon izdao vozačku dozvolu za bojno spreman protubankarski T-84 svog donedavnog šefa Slavka Linića. I stroj je zagrmio. Vlada će štono sutra, u rujnu, proslijediti u postupak zakonsko rješenje o tome da se svi krediti u švicarskim francima (CHF), švicarcima, konvertiraju u eurske prema kamatnoj stopi i tečaju eura što su vrijedili na dan podizanja kredita. Rješenje stupa na snagu već u listopadu čime bi, na užas banaka, državni kovač napokon snažno mlatnuo dlijetom i macolom po negvama dijela dužničkih robova. I ostavio im u džepovima šest-sedam milijardi kuna, koje su si vlasnici hrvatskih banaka-kćeri već odavna zabilježili kao legalan/siguran kreditni harač
Nije da hvalimo ovaj portal, jer žurnalistički ugled i utjecaj H-Altera bildaju kakvoća njegovih priloga i profesionalnost suradnika, ali zašto ne spomenuti da je naš medij prvi, iz pera ovog autora, upozorio na rješenje, koje sada kani primijeniti Vlada. Banke moraju u poštenoj trgovini novcem podijeliti kreditni rizik s dužnicima, i po cijenu da budu na gubitku. Nije dopušteno držati ih kravama muzarama, samovoljno ih reketariti i pretvoriti u dužničke robove. Sve veće, osim Hrvatske poštanske banke, odreda su u stranom vlasništvu. Gazde su iz najmoćnijih zemalja "obitelji kojoj oduvijek pripadamo", pa se ta "obiteljska" ljubav - usred gospodarske i moralne krize - iskazuje kao incestuozna nakaznost.
Budući da su banke smišljeno inficirale "švicarskim proizvodom" ne samo RH nego i niz zemalja tranzicijskog Jugoistoka, nije trebalo dugo za pročitati tajnu nakanu/smisao unaprijed i naširoko medijski reklamirane prijevare. Novčarski reket i pljačka građana, zavaranih početno povoljnim uvjetima kreditiranja. Nešto kao lanac Sv. Antuna, gdje je na dobitku inicijator. Država i HNB zdušno su držali svijeću kriminalnoj gramzljivosti. Krivcima to kad-tad dođe na naplatu. I red je da snose posljedice. Banke će konverzijom kreditnih švicaraca u eure, navodno, ostati kraće za pet milijardi kuna, a maćehinska država i regulatorni HNB morat će se za vijeke vjekova nositi sa sramotom. Nisu pravodobno zaštitili građane.
A bili su dužni: država Hrvatska ustavno zadanom političkom voljom, a bankama nadređen HNB svojom regulativnom vlašću. Svijest i savjest, koji su izostali već 2008. i osobito 2011. godine, uopće nije vrijedno spominjati. Nije prvi niti će biti zadnji put da domaći izabranici na najodgovornijim dužnostima u zemlji rade u korist, često nepopravljive, štete ljudi koji su ih pripustili polugama odlučivanja. Je li trebalo toliko čekati, ostaviti dužnike da se ubijaju, ovršene da lete na ulicu s cijelim obiteljima, trpjeti masovne prosvjede i građansko samoorganiziranje nezaštićenih dok Vladi na isteku mandata ne dođe iz stražnjice u glavu? A banke u međuvremenu nekažnjeno reketare klijente.
Godinama i Udruga Franak i javnost pitaju tko je tu lud. Banke trljaju ruke, a Zoran Bohaček i Željko Ivanković iz Hrvatske udruge banaka svako malo janjičarski vjerno mažu oči zblenutoj javnosti: "Sve je pošteno i po zakonu". A nije pošteno. O zakonu bi se dalo raspravljati. Sve prethodne vlade i oba guvernera HNB-a, Željko Rohatinski i Boris Vujčić, ni trc ni mrc. Tko šiša dužnike, zašto su uzimali takve kredite, zašto su bili lakomi, tko im je kriv što su ostali bez posla…
Foto: Tomislav Pavlek, Hina
"Ovaj problem datira još iz 2011. godine kada je prvi puta eskalirao", objasnio je ministar financija u Dnevniku HTV-a. "Dao bog da je tada bivša vlada (HDZ-ove Jadranke Kosor, op. M.V.) reagirala i riješila problem, no to je ostavljeno ovoj vladi. Neprihvatljivo je da deset godina plaćate kredit, a da vam se glavnica poveća. Neprihvatljiv je ovakav oblik dužničkog ropstva u kojem su ljudi dizali ruku na sebe. Završio sam s bankama koje su ignorirale sve inicijative za rješenje problema švicaraca. Gubitak im nećemo kompenzirati. Nema kompromisa, nema pregovora s bankama. Ovo je mjera vlade Zorana Milanovića i pravedno postupanje prema građanima. Banke su podcjenjivale Vladu i ministra financija. Govori se o gubitku banaka, a ja govorim o gubitku građana."
Ministar Lalovac je već i prije znao reći da su banke raspolagale jeftinim novcem, uzimale bonuse, a građane ostavile grcati u dugovoma. Sadašnja Vladina mjera, kažu u Banskim dvorima, "konačno je rješenje" dužničkog ropstva oko 55 000 ljudi s kreditima u švicarcima. Konverzija u eure, navodno, bit će trošak banaka, ne dužnika. Dio gubitaka zbog konverzije, država kani priznati bankama kao poreznu olakšicu. Budući da Vladino rješenje nije dogovoreno s novčarskim ustanovama, za očekivati je njihov žestoki otpor. Znala se već čuti iz tih krugova prijetnja kako će EU oboriti Vladine "račune bez krčmara", jer su to jednostrane državne mjere "koje štete slobodnom protoku kapitala i zakonitostima tržišta".
S obzirom na to tko su i odakle su vlasnici banaka-kćeri i čiji kapitalistički interesi drmaju Unijom, ne bi se trebalo čuditi da Milanoviću brzopotezno stignu packe iz Bruxellesa. Imaju oni tamo i nešto uvjerljivije od kurtoaznih prijekora i verbalnih packi, pa će se vidjeti koliko premijer uistinu vjeruje u svojedobnu poruku Angeli Merkel da "Hrvatska nije ptičji rezervat". I Viktoru Orbanu je povremeno znalo tako nešto pasti na pamet, pa čim je to zgusnulo tučonosne oblake nad Bruxellesom, mađarski premijer je retuširao svoje soliranje. Recimo, njegova se zemlja u EU provela kao bosa po trnju kad je modelom svog "konačnog rješenja" stala na rep bankama. Mjere što su ih sada, predizborno dakako, smislili ministar Lalovac i premijer Milanović, mirišu na istovrsne u Crnoj Gori i one što ih priprema Poljska.
Dužničko ropstvo nije konstruirano samo za RH, nego za široko područje, gdje je domino efekt rušenja Berlinskog zida hipnotizirao mase fatamorganom o kapitalizmu neupitno ljudskog lica, socijalne duše, slobode i demokracije za sve građane, gospodarskog, društvenog i moralnog prosperiteta. Kad ono… Bez odobravajućeg miga iz SAD-a, posredstvom repetitora u Bruxellesu, tzv. običnom građaninu više nije dopušteno ni krizno-partizansko "snađi se, druže". I tu su slamku samoodržanja, sofisticiranu suvremenom zbiljom, prisvojili vlasnici kapitala, politički im poslovođe, kriminalci i makroi moralne prostitucije. Pa ti vidi. Hebenom je kasno kajati se.
Sljedeći će dani, da ne kažemo tjedni, pokazati je li onaj rečeni državni kovač dovoljno snažno tresnuo dlijetom i macolom po dužničkim negvama zarobljenih ratama kreditnih švicaraca ili je samo komedijaški prdnuo u vjetar. Kako god bilo, lijepo zvuči kad Vlada skrbi o građanima. Makar tek predizborno i makar zadnjih sati četverogodišnjeg mandata. Zlata vrijedi u biračkoj kutiji i glas ovih što im je uistinu teško, i najteže.
h-alter
