Godinu i pol enormnoga ekonomskog iscrpljivanja nije, kako su ratni huškači obećavali poreznim obveznicima izvlačeći im velike svote iz džepova („pomagat ćemo Ukrajini koliko god i dokle god treba“), bacilo Rusiju na ekonomska, vojna i moralna koljena, a izgubljeno je tržište u Europi vrlo brzo nadoknađeno i premašenu u Aziji i drugdje, ali i resetirana izgubljena pozicija u sustavu SWIFT (Svjetsko udruženje za međunarodne, međubankarske financijske telekomunikacije) što upućuje na činjenicu da se Putinov režim znao snaći suočen s neprijateljstvom cijeloga proameričkog Zapada i da njegov diskurs u Sankt Peterburgu na tzv. Davosu-2 možebitno ima dalekosežno značenje: ekonomska i vojna hegemonija SAD-a definitivno tone u naftalin prošlosti.
„Ljudi su govorili da ćemo biti izolirani – naprotiv, došli smo do mnogo boljih odnosa u smislu naših trgovinskih partnera“, kazao je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin na Međunarodnomu ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu – skromnijem, je li, alter egu Svjetskog ekonomskog foruma u mondenomu švicarskom zimovalištu Davosu – aludirajući na SAD/EU/NATO-ove tzv. sankcije Moskvi. „Rusija nije zainteresirana za razvoj odnosa sa zemljama što podržavaju barbarske prakse protiv Rusije i koje su na njih politički potaknute. Zapadne tvrtke? Ne trebamo ih! Sve naše potrebe su uredno pokrivene. U svijetu se rađa multipolarni ekonomski sustav nasuprot zapadnoj ekonomskoj hegemoniji i Rusija će uvelike biti dio svjetskoga gospodarstva (kao što i sada jest, unatoč proameričkim tzv. sankcijama; čak i automobili u SAD-u voze na gorivo s 25 posto ruske nafte prerađene u Indiji, sic transit, op. a.). Promjene u geopolitici su nepovratne i Rusija ide naprijed na osnovi praktične politike te odgovornog odnosa s partnerima na tržištu.“
Europa mora biti svoja, samostalna, neovisna i suverena, a ne američki bantustan kojemu je glavni grad Washington, a glavni vojni zapovjednik u PentagonuRecimo, samo to što su Rusi izgubili (pro)američkom zabranom prodaje svoje nafte, plina i ugljena na tržištu od pola milijarde potrošača u Uniji, višestruko su nadoknadili prodajom znatno većih količina tih energenata samo energetski gladnima Kini i Indiji, koje zajedno zapasuju tržište od blizu tri milijarde potrošača. Dugoročni ugovori tih dviju najmnogoljudnijih zemalja s Rusijom jamče megainvesticije u energetsku infrastrukturu, razvoj industrije i rast životnog standarda građana svih triju partnera. Pa ako nećeš energetski siromašna Europo ti, hoće Kina, Indija, Mađarska, Bjelorusija… i drugih na Kugli tri!? Stvar je pučkoškolski jasna, ne treba tu ekonomska pamet akademskih lumena tipa Plenkovićeva ministra: kolo vodi taj koji ima i ima što prodati. Nikako onaj koji nema, lakoumno posvđan s tim koji ima, iako je svjestan da ne može bez toga što nema, pa je prisiljen ili na strogu dijetu ili to što nema ograničeno nabavljati posredstvom zelenaša, kamatara, crne burze…
To se već godinu i pol događa Uniji, unutar nje i Bijednoj Našoj, čije je nesposobno činovništvo trenutno na sljemenu vlasti Uncle Sam uspio nagovoriti na tzv. sankcije i svađu s vlasnikom gotovo neiscrpnih izvora energije koja je desetljećima uredno i po pristojnoj cijeni stizala iz Rusije u zapadnu i jugoistočnu Europu. Usput je teroristički razorio energetsku megatransverzalu Sjeverni tok 1 i 2 na dnu Baltičkog mora (pod svojom, NATO-ovom kontrolom, sic transit) da nekoj puno pametnijoj, ekonomski pismenijoj i mirotvorno vjerodostojnijoj vlasti EU-a sutra ne bi zasvijetlila žarulja u glavi: heeej, pa nije normalno plaćati američki deset puta skuplji plin od ruskoga iz susjedstva, četiri puta skuplji no što ga Ameri prodaju svojim građanima i time rušiti životni standard svojim ljudima i ruinirati gospodarstvo!? Uncle Sam se unaprijed pobrinuo za to onemogućiti: više nemate Sjeverni tok 1 i 2! CRO premijer Andrej Plenković se svojedobno hvalio kako je RH lani prekinuo plinski business s Rusijom i oslonio se na LNG terminal u akvatoriju otoka Krka kamo posebni balon-brodovi voze američki ukapljeni plin iz škriljevaca. I Plenković i ministar Davor Filipović najavljuju udvostručenje kapaciteta LNG terminala i za potrebe stednje Europe i regije, što oprečno zalaganju za obnovljive izvore energije. Da bi Plenković u primjeni zapadnih tzv. sankcija Rusiji ispao u Bruxellesu papskijim od pape, nedavno je blokirao Srbiji protok – navodno ruske – kupljene nafte Jadranskim naftovodom.
Službena statistika je pak zabilježila da je Bijedna Naša lani osam puta povećala uvoz iz SAD-a u odnosu na prethodnu godinu te da neđto više od 91 posto tog uvoza čini američki ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca, rekosmo, znatno skuplji od ruskog. Budući da cijena plina izravno utječe na cijenu električne energije, a cijena energenata najizravnije na cijene svih proizvoda i usluga, udar na gospodarstvo i životni standard građana poguban je u svakom smislu. „Ničim izazvana (sic transit) ruska invazija na Ukrajinu“ tek je SAD/EU/NATO-ov smežuran smokvin je list za lošu politiku Zapada, suicidno programiranu za protjerivanje Rusije s tržišta u proameričkom dijelu Europe i svijeta (kolateralno i kineske konkurencije!) pa što koštalo građane – koštalo. E sad, kako u sirotinjskim zemljama EU-a, tipa RH i zericu boljestojećima, životni standard tzv. običnih/malih ljudi ne bi učas infarktno ispustio dušu, poslužio je tzv. komunistički alat državne intervencije, cjenovne kontrole nekoliko osnovnih prehrambenih namirnica, plina i električne struje, jednokratne novčane pomoći ljudima s najnižim primanjima i na socijalnim jaslama. No, birokratsko sljeme EU-a upravo je upozorilo vlade zemalja članica da ta vrst subvencija radi, je li, preživljavanja u dvoznamenkastom inflatornom povodnju mora prestati.
Moguće veće promjene u strukturama vlasti i EU-a i pojedinih zemalja članica daju naslutiti i drukčiji ne samo odnos prema ratu u Ukrajini već i prema sluganskoj politici aktualnih vođa EU-a prema SAD-u i njegovoj agresivnoj politici America First!Kapitalizam se, suštinski nečovječan sustav, ne želi odreći tržišnih beriva ni po najskuplju cijenu iako je tzv. sankcijama Rusiji, zapravo, bio glasno – prdnuo u vjetar. Godinu i pol enormnoga ekonomskog iscrpljivanja nije, kako su ratni huškači obećavali poreznim obveznicima izvlačeći im velike svote iz džepova („pomagat ćemo Ukrajini koliko god i dokle god treba“), bacilo Rusiju na ekonomska, vojna i moralna koljena, a izgubljeno je tržište u Europi vrlo brzo nadoknađeno i premašenu u Aziji i drugdje, ali i resetirana izgubljena pozicija u sustavu SWIFT (Svjetsko udruženje za međunarodne, međubankarske financijske telekomunikacije) što upućuje na činjenicu da se Putinov režim znao snaći suočen s neprijateljstvom cijeloga proameričkog Zapada i da njegov diskurs u Sankt Peterburgu na tzv. Davosu-2 možebitno ima dalekosežno značenje: ekonomska i vojna hegemonija SAD-a definitivno tone u naftalin prošlosti. „U svijetu se rađa multipolarni ekonomski sustav“, ustvrdio je „Ruski car“, „i Rusija će biti dio svjetskoga gospodarstva. Rusija nije zainteresirana za razvoj odnosa sa zemljama što podržavaju barbarske prakse protiv Rusije. Zapadne tvrtke? Ne trebamo ih! Sve naše potrebe su uredno pokrivene.“
Nekoliko je zapadnih novinara, doduše stidljivo i ne baš na šlagerskim mjestima svojih medija, izvijestilo s tzv. lica mjesta o raspoloženju Rusa prema Putinu, ratu u Ukrajini i kvaliteti života u najvećoj zemlji na Kugli. Njihov uvid uvelike opovrgava tvrdnje, obećanja, najave i očekivanja Zapada: Rusi dvotrećinski podržavaju Putina („Zapad pod vodstvom SAD-a želi uništiti Rusiju i tomu se moramo oduprijeti svim sredstvima“), disidenti su mahom pobjegli u inozemstvo ili su u zatvoru, invazija na Ukrajinu se shvaća kao „iznuđena samoobrambena akcija protiv vojne prijetnje, političke i ekonomske agresije Zapada na našu zemlju/narod“, a dnevni život ljudi u bitnomu se ne razlikuje od razdoblja prije 24. veljače 2022. Moskva, tvrde strani izvjestitelji, i dalje živi i danju i noću kao New York, London, Pariz… Velike zapadne megakompanije su se – političkom direktivom iz Bijele kuće, Downing Streeta 10, Bruxellesa… – povuke iz Rusije ne bi li joj priključenjem tzv. sankcijama ruinirale gospodarstvo te se ubrzo – čim „Putin padne zbog poraza u Ukrajini, ubije ga osiromašeni narod ili umre od neizlječive bolesti“ (sic transit) – slabodobnitno vratile na tržište od cca 150 milijuna potrošača „gladnih zapadne robe“.
Kad ono: prdež u vjetar! Primjerice, izvješćuju zapadni novinari, netom što se američke megakorporacija Coca Cola i McDonald’s „prosvjedno“ povukle iz Rusije, u istim je pogonima s istim radnicima i po istim, je li, recepturama nastavljena proizvodnja i distribucija istih proizvoda u istoj trgovačkoj mreži, samo pod – drugim nazivima. Isti slavni hamburgeri uz isto slatko gazirano piće samo što profitabilno vrhnje više ne ide u SAD, već ostaje u Rusiji. Uopće nije važno je li mačka, crna ili bijela, nego to da lovi miševe. Godina i pol izgubljene dobiti zapadnoga gospodarstva s ruskog tržišta nije nadoknađeno drugdje u svijetu niti će biti. Zabrana, je li, letenja zapadnim aviokompanijama preko ogromnoga ruskog ozemlja zahtijeva znatna zaobilaženja, produljenje linija i vremena leta, povećanu potrošnju goriva, slijetanja između interkontinentalnih/međunarodnih destinacija, presjedanja, kompliciranije rasporede letenja, itsl. Dakako, to vrijedi i za zabranu ruskim aviokompanijama prelijetanja niza zapadnih država, što je zapravo prethodilo recipročnim ruskim zabranama, tako da su ogromne ekonomske štete na objema stranama.
Da se i ne govori koliko zapadno-ruski inat na inat tzv. sankcijama i protisankcijama zapravo već godinu i pol drastično zagorčava život poslovnim ljudima i turistima, praktično svim ljudima iz cijelog svijeta. Ukrajinskim ratom – uzme li se čak da uopće nije važno tko je prvi počeo, kao što s obzirom na globane posljedice i nije – u svakom smislu gube milijuni tzv. običnih/malih ljudi u SAD-u, EU i proameričkom Zapadu, gube Rusi i gubi cijeli svijet. Jesu li tzv. sankcije Moskvi, radikalizacija neprijateljstava u Ukrajini i glupava politika ekonomsko-vojnog inata na inat u korist globalne štete vrijedni bagatelizacije pravednih pregovora, mira, sigurnosti i međunarodnopravno uređenoga svjetskog boljitka. Za sve, ne samo neke. Kugla nije ničije ćaćinstvo, ponajmanje Uncle Sama. Čim spoznaja o toj istini postane svojina kritične količine pameti među liderima svjetskih velesila, pa ju onda pretoče u globalno važeći papir čijeg će se slova i duha bezuvjetno držati – budućnost međunarodnih odnosa na razvojno zdravim temeljima povjerenja i suradnje ima smisla.
Kapitalizam se, suštinski nečovječan sustav, ne želi odreći tržišnih beriva ni po najskuplju cijenu iako je tzv. sankcijama Rusiji, zapravo, bio glasno – prdnuo u vjetarPrema Putinovim riječima na Međunarodnomu ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, sustav socijalne pomoći u Ruskoj Federaciji dobro funkcionira, a plaće zaposlenima su porasle, pa se računa da će ove godine gospodarstvo porasti dva posto unatoč zapadnim tzv. sankcijama jer se oporavlja od lanjskog pada: „Zemlja manje-više uspijeva podmiriti svoje potrebe, a samo je lani bilo oko 90.000 novih poslovnih registracija. Kad razgovaram s ruskim poduzetnicima, nije tajna da oni naaglašavaju činjenicu kako se zapadnim tvrtkama ne bi smjelo dopustiti povratak u Rusiju. Na svim međunarodnim gospodarskim forumima i sastancima je i moj glavni zahtjev bio da ruske tvrtke ne dopuste povratak zapadnima, jer moramo više razmišljati o vlastitoj budućnosti, vlastitoj industriji. Zbog načina na koji su se zapadne zemlje odnosile prema njima, naši poslovni ljudi nerijetko su bili osuđeni na neuspjeh jer neprijateljske nacije nisu željele ruske tvrtke na svojim tržištima. Sada moramo pojednostavniti registraciju tvrtki, pogotovo ako ih je Zapad blokirao. Istodobno, da bismo mogli jamčiti građanima sigurnost, moramo povećati izdatke za obranu. Tim više, jer su ruske javne financije uravnotežene“.
Također je javna tajna – budući da business u kapitalističkom sustavu ima jasnu aureolu iznad svojih materijalnih interesa te puno ne mari za političke tzv. pokušaje i pogreške, ima svoju logiku tržišta i profita – kako su neke zapadne megakorporacije što su naprasno digle sidro iz Rusije počele razmišljati o modelima/mogućnostima povratka. Tim više, jer rat u Ukrajini traje i traje, sve je žešći i smrtonosniji/razorniji, eksponencijalno rastu troškovi „pomoći Kijevu koliko god treba i dokle treba“ i pomalo već vrag odnosi šalu. Inflacija, trokirajuće ekonomije, ali i pad životnog standarda građana, masovniprosvjedi po Europi zbog svega i svačega alarmantno zvone na uzbunu. Sljedeće godine predstoje izbori u Uniji, ali i u nizu zemalja članica, uključivo Bijednu Našu, gdje je radikalna tzv. desnica – među kojom ne manjka deklariranih Putinovih prijatelja – u još žešćoj ofenzivi no prije četiri godine, pa… Recimo, Slobodarska stranka u jednoj Austriji. Moguće veće promjene u strukturama vlasti i EU-a i pojedinih zemalja članica daju naslutiti i drukčiji ne samo odnos prema ratu u Ukrajini već i prema sluganskoj politici aktualnih vođa EU-a prema SAD-u i njegovoj agresivnoj politici America First! To sluganstvo i tzv. sankcije Moskvi svojim su negativnim postignućima, je li, unazadile Stari kontinent u svakom smislu. Ponajviše u ekonomskom i moralnom za što su naviše krivi/odgovorni Njemačka i Francuska, zemlje tzv. prve brzine.
Europa mora biti svoja, samostalna, neovisna i suverena – kako se okuražio javno misliti francuski predsjednik Emmanuel Macron neposredno po povratku iz Kine, ali se prevrtljivac ubrzo ugrizao za jezik, pa zaboravio što je govorio, sic transit – ne američki bantustan kojemu je glavni grad Washington, a glavni vojni zapovjednik u Pentagonu. To nije budućnost, to su tempi passati, baš kao što nije ničija budućnost u negiranju Rusije i Kine kao ravnopravnih čimbenika u suvremenom svijetu, jer bez tih velikih zemalja, civilizacija i tradicija svijet nije niti može postojati. Osim u nekim špiljskim glavama što o prošlosti bez koje nema budućnosti – nemaju pojma.
