Mnogi hrvatski političari, osobito oni koji se zalažu za demokršćanske i konzervativne vrijednosti, politiku shvaćaju kao platformu deintimiziranja vlastitog emocionalnog i obiteljskog života.
Gotovo da ne postoji iole medijski živahniji domoljubni političar, a da u javnosti ne želi stvoriti dojam o sebi kao o osobi koja je upravo maločas ustala iz Božjeg krila, kako bi nam, osnažena nebeskim tajnama, nešto ispripovijedala o vlastitom životu, ali i životu članova njihovih arhetipski bogoljubnih i domoljubnih obitelji.
Naravno da je riječ o prividu, opsjeni i grubom prostituiranju vlastite i obiteljske intime. Onaj tko nekoga voli, toga ne izlaže i ne pretvara u javno dobro, nego s njim živi, ljubi ga, štiti, brani od javnosti.
Političari koji nisu u stanju zaštititi vlastitu intimu, vlastiti emocionalni i obiteljski život, nego sve to besramno stavljaju u funkciju jalovog političkog opstanka, besramni su političari koji su politizirali roditeljstvo, partnerstvo i supružništvo, a sve kako bi u javnosti mogli glumiti da su roditelji, partneri i supružnici. Oni to nisu.
Političari jesu javne osobe, ali njihova djeca, partneri i supružnici nisu javne osobe.
Interes javnosti nije da zna ono što ne treba znati o obitelji nekog političara, ali, ako je u interesu nekog političara da javnost upozna s emocijama koje gaji prema partneru ili supruzi, onda pred sobom imamo političara koji je odbacio emocije prema partneru ili supruzi, kako bi perfidnom akrobatikom pridobio emocije javnosti i tako sebi osigurao politički život.
Onaj tko posredstvom javnosti nekoga voli, taj isključivo voli sebe u javnosti. Onaj tko u javnosti iskazuje brigu o onome koga navodno voli, taj vodi brigu isključivo o tome da on opstane u javnosti.
Ovdje nisu potrebne razrađene metodologije dokazivanja. Dovoljno je samo upitati se zašto su takvi političari uvijek prisutni u javnosti, što ujedno znači, i to uslijed zakona fizike, da nisu s onima koje su deintimizirali, odnosno s njima su isključivo onda kada ih deintimiziraju i izlažu očima javnosti.
Kada vidim sladunjave prikaze o navodno velikoj ljubavi koju neki političar gaji prema partneru ili supruzi, osjetim istinsko gađenje jer pred sobom vidim čovjeka koji je postao politički svodnik vlastite intime.
Javne politike ne proizlaze iz našeg osobnog ili obiteljskog života. Javne politike su u funkciji javnog života, a kada naš obiteljski život postane javna stvar, postali smo besramni svodnici koji su prestali biti partneri, supružnici i roditelji.
Čovjek bez intime bivši je čovjek koji se, vlastitom voljom, odrekao onih koje je nekada možda i volio, a sada ih samo navodno voli, i to s predumišljajem.
Kada su mi, dok sam obnašao javnu funkciju, postavljali pitanja o supruzi, redovito bih odgovarao da među nama postoji povlaštena distribucija emocija te, samim time, zbog tog povlaštenog statusa, javnost nema pravo uvida u to. Tada bih prestao biti suprug i postao bih deintimizirani svodnik.
Biti suprug više je, jače i veće od biti političar. Samo besramni svodnici pred vlastitom suprugom mogu biti političari. Samo besramni svodnici mogu život vlastite supruge pretvoriti u javnu stvar.
No Hrvatska jest država mnogih besramnika, i u takvoj državi svaka vrijednost biva dokinuta političkom voljom koja prostituira osobni, intimni, emocionalni život i pretvara ga u javne politike.
U državi mnogih političkih besramnika nestaju građani i nastaju branitelji.
Najnovijim prijedlogom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji dobit ćemo nove branitelje, nove ratne vojne invalide, novi stanovi će pronaći nove vlasnike, baš kao što će i mnoge braniteljske mirovine pronaći nove primatelje.
Branitelji su oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a sada žive ili žele živjeti u slobodnoj zemlji.
Baš kao što svodnici vlastite intime uništavaju obiteljski život, tako i svodnici Domovinskog rata uništavaju mir koji je uslijedio ili bi trebao uslijediti nakon rata.
Ovaj svodnički prijedlog zakonskih izmjena nije u funkciji definiranja jednog segmenta javnog života, nego je riječ o svodničkoj kozmogoniji i teogoniji.
Ovaj tip svodništva naknadno stvara svijet branitelja koji trebaju postati branitelji onih koji su ih stvorili, a to su, razumije se, besramni političari. Takvi političari postaju božanstva u svijetu naknadno stvorenih branitelja.
Ovime kozmogoniju prati i teogonija. Naš besramni, protugrađanski svijet, svijet je kozmogonije i teogonije.
U takvom svijetu nemaju što tražiti istinski branitelji Domovinskog rata koji su s radošću odložili oružje kako bi mogao nastupiti svijet izgrađivanja slobodnog, demokratskog društva.
Takvi branitelji shvaćaju da pojam građanina nadvisuje sva ostala određenja.
Branitelj koji nije postao građanin, poniženi je branitelj. Branitelj koji je postao građanin, shvaća da biti slobodan građanin, znači ostvariti ciljeve obrambenog i osloboditeljskog rata.
Smisao rata je mir, a u miru nastupaju građani.
Biti branitelj, a ne biti građanin, znači živjeti u državi koja nije slobodna, znači živjeti u državi koja ne cijeni nastojanja branitelja da se ostvari sloboda.
Država koja kozmogonijskom metodom proizvodi branitelje, kako bi nastupila dominacija političke teogonije, besramna je država koja je izdala nekadašnje branitelje koji u miru žele biti slobodni građani.
Baš kao što svodnici vlastite intime ne umiju živjeti ono što javno zagovaraju, nego to bezočno izdaju, tako i svodnici Domovinskog rata i istinskih branitelja, ne umiju živjeti jedinu vrijednost obrambenog i osloboditeljskog rata, a to je snažna želja da nastupi mir.
Rat nema vrijednost u sebi, rat je destrukcija. Rat oduzima, zaustavlja, mijenja i uništava živote.
Rat je historijska i egzistencijalna drama. To je trauma na kojoj se mogu napajati krvoločna bića neslobode i destrukcije.
Svodnici rata stalno proizvode rat, njima mir nije vrijednost, njima trebaju stalni sukobi.
Samo se politički, historijski i egzistencijalni svodnici mogu iživljavati nad mirom koji je trebao nastupiti nakon rata.
Takvi svodnici se iživljavaju nad slobodom koja je trebala nastupiti nakon odlaganja oružja. Oni se iživljavaju i nad braniteljima koji su trebali postati građani.
No Hrvatska jest zemlja mnogih svodnika koji iživljavanjem destruiraju vrijednosti i proizvode pakao kozmogonije i teogonije.
autograf
Gotovo da ne postoji iole medijski živahniji domoljubni političar, a da u javnosti ne želi stvoriti dojam o sebi kao o osobi koja je upravo maločas ustala iz Božjeg krila, kako bi nam, osnažena nebeskim tajnama, nešto ispripovijedala o vlastitom životu, ali i životu članova njihovih arhetipski bogoljubnih i domoljubnih obitelji.
Naravno da je riječ o prividu, opsjeni i grubom prostituiranju vlastite i obiteljske intime. Onaj tko nekoga voli, toga ne izlaže i ne pretvara u javno dobro, nego s njim živi, ljubi ga, štiti, brani od javnosti.
Političari koji nisu u stanju zaštititi vlastitu intimu, vlastiti emocionalni i obiteljski život, nego sve to besramno stavljaju u funkciju jalovog političkog opstanka, besramni su političari koji su politizirali roditeljstvo, partnerstvo i supružništvo, a sve kako bi u javnosti mogli glumiti da su roditelji, partneri i supružnici. Oni to nisu.
Političari jesu javne osobe, ali njihova djeca, partneri i supružnici nisu javne osobe.
Interes javnosti nije da zna ono što ne treba znati o obitelji nekog političara, ali, ako je u interesu nekog političara da javnost upozna s emocijama koje gaji prema partneru ili supruzi, onda pred sobom imamo političara koji je odbacio emocije prema partneru ili supruzi, kako bi perfidnom akrobatikom pridobio emocije javnosti i tako sebi osigurao politički život.
Najnovijim prijedlogom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji dobit ćemo nove branitelje, nove ratne vojne invalide, novi stanovi će pronaći nove vlasnike, baš kao što će i mnoge braniteljske mirovine pronaći nove primatelje
Onaj tko posredstvom javnosti nekoga voli, taj isključivo voli sebe u javnosti. Onaj tko u javnosti iskazuje brigu o onome koga navodno voli, taj vodi brigu isključivo o tome da on opstane u javnosti.
Ovdje nisu potrebne razrađene metodologije dokazivanja. Dovoljno je samo upitati se zašto su takvi političari uvijek prisutni u javnosti, što ujedno znači, i to uslijed zakona fizike, da nisu s onima koje su deintimizirali, odnosno s njima su isključivo onda kada ih deintimiziraju i izlažu očima javnosti.
Kada vidim sladunjave prikaze o navodno velikoj ljubavi koju neki političar gaji prema partneru ili supruzi, osjetim istinsko gađenje jer pred sobom vidim čovjeka koji je postao politički svodnik vlastite intime.
Javne politike ne proizlaze iz našeg osobnog ili obiteljskog života. Javne politike su u funkciji javnog života, a kada naš obiteljski život postane javna stvar, postali smo besramni svodnici koji su prestali biti partneri, supružnici i roditelji.
Čovjek bez intime bivši je čovjek koji se, vlastitom voljom, odrekao onih koje je nekada možda i volio, a sada ih samo navodno voli, i to s predumišljajem.
Kada su mi, dok sam obnašao javnu funkciju, postavljali pitanja o supruzi, redovito bih odgovarao da među nama postoji povlaštena distribucija emocija te, samim time, zbog tog povlaštenog statusa, javnost nema pravo uvida u to. Tada bih prestao biti suprug i postao bih deintimizirani svodnik.
Biti suprug više je, jače i veće od biti političar. Samo besramni svodnici pred vlastitom suprugom mogu biti političari. Samo besramni svodnici mogu život vlastite supruge pretvoriti u javnu stvar.
No Hrvatska jest država mnogih besramnika, i u takvoj državi svaka vrijednost biva dokinuta političkom voljom koja prostituira osobni, intimni, emocionalni život i pretvara ga u javne politike.
U državi mnogih političkih besramnika nestaju građani i nastaju branitelji.
Najnovijim prijedlogom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji dobit ćemo nove branitelje, nove ratne vojne invalide, novi stanovi će pronaći nove vlasnike, baš kao što će i mnoge braniteljske mirovine pronaći nove primatelje.
Branitelji su oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a sada žive ili žele živjeti u slobodnoj zemlji.
Baš kao što svodnici vlastite intime uništavaju obiteljski život, tako i svodnici Domovinskog rata uništavaju mir koji je uslijedio ili bi trebao uslijediti nakon rata.
Ovaj svodnički prijedlog zakonskih izmjena nije u funkciji definiranja jednog segmenta javnog života, nego je riječ o svodničkoj kozmogoniji i teogoniji.
Ovaj tip svodništva naknadno stvara svijet branitelja koji trebaju postati branitelji onih koji su ih stvorili, a to su, razumije se, besramni političari. Takvi političari postaju božanstva u svijetu naknadno stvorenih branitelja.
Ovime kozmogoniju prati i teogonija. Naš besramni, protugrađanski svijet, svijet je kozmogonije i teogonije.
U takvom svijetu nemaju što tražiti istinski branitelji Domovinskog rata koji su s radošću odložili oružje kako bi mogao nastupiti svijet izgrađivanja slobodnog, demokratskog društva.
Takvi branitelji shvaćaju da pojam građanina nadvisuje sva ostala određenja.
Branitelj koji nije postao građanin, poniženi je branitelj. Branitelj koji je postao građanin, shvaća da biti slobodan građanin, znači ostvariti ciljeve obrambenog i osloboditeljskog rata.
Smisao rata je mir, a u miru nastupaju građani.
Biti branitelj, a ne biti građanin, znači živjeti u državi koja nije slobodna, znači živjeti u državi koja ne cijeni nastojanja branitelja da se ostvari sloboda.
Gotovo da ne postoji iole medijski živahniji domoljubni političar, a da u javnosti ne želi stvoriti dojam o sebi kao o osobi koja je upravo maločas ustala iz Božjeg krila, kako bi nam, osnažena nebeskim tajnama, nešto ispripovijedala o vlastitom životu, ali i životu članova njihovih arhetipski bogoljubnih i domoljubnih obitelji
Država koja kozmogonijskom metodom proizvodi branitelje, kako bi nastupila dominacija političke teogonije, besramna je država koja je izdala nekadašnje branitelje koji u miru žele biti slobodni građani.
Baš kao što svodnici vlastite intime ne umiju živjeti ono što javno zagovaraju, nego to bezočno izdaju, tako i svodnici Domovinskog rata i istinskih branitelja, ne umiju živjeti jedinu vrijednost obrambenog i osloboditeljskog rata, a to je snažna želja da nastupi mir.
Rat nema vrijednost u sebi, rat je destrukcija. Rat oduzima, zaustavlja, mijenja i uništava živote.
Rat je historijska i egzistencijalna drama. To je trauma na kojoj se mogu napajati krvoločna bića neslobode i destrukcije.
Svodnici rata stalno proizvode rat, njima mir nije vrijednost, njima trebaju stalni sukobi.
Samo se politički, historijski i egzistencijalni svodnici mogu iživljavati nad mirom koji je trebao nastupiti nakon rata.
Takvi svodnici se iživljavaju nad slobodom koja je trebala nastupiti nakon odlaganja oružja. Oni se iživljavaju i nad braniteljima koji su trebali postati građani.
No Hrvatska jest zemlja mnogih svodnika koji iživljavanjem destruiraju vrijednosti i proizvode pakao kozmogonije i teogonije.
autograf
