Proteklih dana s nostalgijom razmišljam o vremenima kad smo se informirali iz dnevnih novina i televizijskih dnevnika nekoliko puta dnevno. Blažena ”neinformiranost” iz vremena u kojima je sadašnja tehnologija čučala u science fiction knjigama i časopisima.
Taj ”vrli novi svijet” činio nam se tako nestvaran i dalek, a onda nas je iznenada nespremne zaskočio i zarobio, promijenio – učinio ovisnim o informacijama iz cijelog svijeta.
Još u pidžamama grabimo naše laptope, tablete, mobitele i trujemo se užasima iz doslovno čitavoga svijeta. Terorističkim napadima, eksplozijama, ratovima, glađu, izbjegličkim krizama, ekološkim katastrofama i boleštinama iz čitavog svijeta.
Iščekujemo rezultate demonstracija i izbora iz zemalja koje nikad nećemo posjetiti, čiji jezik i kulturu ne poznajemo i ne razumijemo, ali smo svjesniji nego ikad teorije kaosa i one poznate tvrdnje ”kako zamah krilima leptira u Pekingu, može uzrokovati uragan na Floridi”.
Nerviramo se, brinemo i strahujemo jer nam je ovaj virtualni svijet bjelodanim učinio kaos, koji je oduvijek oko nas postojao, ali ga nismo mogli niti htjeli primjećivati…
Meni su jutra u pidžami protekloga tjedna bila odista stresna i tužna. Ružan je ovaj tjedan iza nas. Enorman porast zaraženih koronavirusom u nas i u svijetu, pa zatim odlazak meni nekih dragih autora.
Prvo Tonko Maroević, a onda mi je subotnje jutro tugom obojio i SMS o iznenadnoj smrti Josipa Kregara, kolege s Autografa, čije sam tekstove s radošću iščekivala iz tjedna u tjedan bez obzira na to koju bi temu odabrao kao metu svoje kritičke misli i eruditskog znanja.
Raspon mu je, znate i sami, bio impresivan. Ono što me profesoru Kregaru kao angažiranome intelektualcu i vrsnome autoru pitkoga stila privuklo i zaintrigiralo u mjeri da pratim gotovo sve njegove javne nastupe i tekstove, nije samo zalaganje za meni blisko lijevo i liberalno, već i to što si iz svakoga teksta, ama baš svake njegove kolumne ili eseja mogao učiti, iščitati kakav novi pogled, podatak, stav…
U zemlji u kojoj se gro političara na vlasti s prijezirom i nipodaštavanjem odnose prema svakome prijedlogu ili ideji koja stiže s lijevoga političkog spektra takvi ljudski gubici, prerani odlasci angažiranih intelektualaca koji nesebično, onako prosvjetiteljski, daju sebe za opće dobro, ostavljaju duboke, nepremostive praznine…
Obojica spomenutih otišla su prerano, puno prerano.
Dok gledam zastrašujuću bjelinu ekrana nakon četiri tjedna ljetne pauze u pisanju, razmišljam što bi profesor Kregar rekao na priopćenje Hrvatske udruge za medicinsko pravo, koja je žestoko osudila olako ismijavanje medicinske znanosti i obezvređivanje rada zdravstvenih radnika tijekom pandemije. Smatra kako su neprekidno i bezrazložno izloženi hajci na društvenim mrežama.
Vele kako se ismijavaju njihove mjere, iako su do pronalaska efikasne i sigurne vakcine ili djelotvornoga lijeka ta preporučena pravila jedini način zaštite svih nas, od za neke i smrtonosnoga Covida-19.
Na stranu idioti sa svojom science fiction paranojom oko čipiranja cjepivom, na stranu i njihove sulude teorije zavjere koje ni George Orwell i Aldous Huxley zajedno ne bi mogli osmisliti, ni ja se ne mogu oteti dojmu da su preporučene epidemiološke mjere selektivne, kao da se virus drugačije ponaša na obljetnicama bitaka, tradicijskim svečanostima i vjerskim blagdanima i od onoga u noćnim klubovima…
Da kao u bajci o Pepeljugi miruje do ponoći, a potom luduje u ostatku noći.
Kad se struka stavi u funkciju političkih odluka bez obzira na to pogoduje li ekonomiji, turizmu, kad pri prelasku granice iz koronom zahvaćene Bosne i Hercegovine privilegira samo građane dvojnoga državljanstva (hrvatska putovnica nije cjepivo), moraš se zapitati zašto se ta struka koja je proljetos tako vješto držala širenje zaraze ne pobuni.
Zašto tolerira različite aršine za visokopozicionirane političare koji su bili u kontaktu sa zaraženima, u odnosu na obične građane koje promptno šalje u samoizolaciju.
Nije Hrvatska jedina koja virus koristi kao političko oružje, čini to i ostatak svijeta, bilo da dio zemalja optužuje za širenje pandemije (Kina) ili nipodaštava rad njihovih znanstvenika (Rusija) na otkriću cjepiva.
Nismo ni jedini koji se bunimo protiv, priznajem, nužnih mjera. Uzmimo samo primjer Španjolske koja je proljetos prošla pakao i zbog koronavirusa izgubila čak 29.000 stanovnika, da bi protekloga tjedna na madridskome Trgu Colon njezini građani zbog najave novih restrikcija nosili transparente s porukama ”Virus ne postoji”, ”Maska ubija” ili ”Ne bojimo se”…
Profesor Kregar zasigurno bi i prije sudaca Ustavnoga suda mogao prokomentirati ustavnost donesenih mjera i to je li opravdano priopćenje Udruge za medicinsko pravo. Ja uočavam tek preosjetljivost i jedne i druge strane i zdravstvenih radnika, ali i onih koji u pranju ruku, fizičkoj distanci i masci na licu vide protuustavne mjere.
Nekim ljudima je jednostavno lakše ignorirati činjenicu da je lepet krilima wuhanskoga šišmiša izazvao zdravstveni pakao u ostatku svijeta…
A onda kako to već biva s vrlim virusom u ”vrlome novom svijetu” ovisno o kasti kojoj pripadate pripast će vam i propisane epidemijske mjere…
Blažena neinformiranost!
autograf
Taj ”vrli novi svijet” činio nam se tako nestvaran i dalek, a onda nas je iznenada nespremne zaskočio i zarobio, promijenio – učinio ovisnim o informacijama iz cijelog svijeta.
Još u pidžamama grabimo naše laptope, tablete, mobitele i trujemo se užasima iz doslovno čitavoga svijeta. Terorističkim napadima, eksplozijama, ratovima, glađu, izbjegličkim krizama, ekološkim katastrofama i boleštinama iz čitavog svijeta.
Iščekujemo rezultate demonstracija i izbora iz zemalja koje nikad nećemo posjetiti, čiji jezik i kulturu ne poznajemo i ne razumijemo, ali smo svjesniji nego ikad teorije kaosa i one poznate tvrdnje ”kako zamah krilima leptira u Pekingu, može uzrokovati uragan na Floridi”.
Nerviramo se, brinemo i strahujemo jer nam je ovaj virtualni svijet bjelodanim učinio kaos, koji je oduvijek oko nas postojao, ali ga nismo mogli niti htjeli primjećivati…
Meni su jutra u pidžami protekloga tjedna bila odista stresna i tužna. Ružan je ovaj tjedan iza nas. Enorman porast zaraženih koronavirusom u nas i u svijetu, pa zatim odlazak meni nekih dragih autora.
Još u pidžamama grabimo naše laptope, tablete, mobitele i trujemo se užasima iz doslovno čitavoga svijeta. Terorističkim napadima, eksplozijama, ratovima, glađu, izbjegličkim krizama, ekološkim katastrofama i boleštinama iz čitavog svijeta
Prvo Tonko Maroević, a onda mi je subotnje jutro tugom obojio i SMS o iznenadnoj smrti Josipa Kregara, kolege s Autografa, čije sam tekstove s radošću iščekivala iz tjedna u tjedan bez obzira na to koju bi temu odabrao kao metu svoje kritičke misli i eruditskog znanja.
Raspon mu je, znate i sami, bio impresivan. Ono što me profesoru Kregaru kao angažiranome intelektualcu i vrsnome autoru pitkoga stila privuklo i zaintrigiralo u mjeri da pratim gotovo sve njegove javne nastupe i tekstove, nije samo zalaganje za meni blisko lijevo i liberalno, već i to što si iz svakoga teksta, ama baš svake njegove kolumne ili eseja mogao učiti, iščitati kakav novi pogled, podatak, stav…
U zemlji u kojoj se gro političara na vlasti s prijezirom i nipodaštavanjem odnose prema svakome prijedlogu ili ideji koja stiže s lijevoga političkog spektra takvi ljudski gubici, prerani odlasci angažiranih intelektualaca koji nesebično, onako prosvjetiteljski, daju sebe za opće dobro, ostavljaju duboke, nepremostive praznine…
Obojica spomenutih otišla su prerano, puno prerano.
Dok gledam zastrašujuću bjelinu ekrana nakon četiri tjedna ljetne pauze u pisanju, razmišljam što bi profesor Kregar rekao na priopćenje Hrvatske udruge za medicinsko pravo, koja je žestoko osudila olako ismijavanje medicinske znanosti i obezvređivanje rada zdravstvenih radnika tijekom pandemije. Smatra kako su neprekidno i bezrazložno izloženi hajci na društvenim mrežama.
Vele kako se ismijavaju njihove mjere, iako su do pronalaska efikasne i sigurne vakcine ili djelotvornoga lijeka ta preporučena pravila jedini način zaštite svih nas, od za neke i smrtonosnoga Covida-19.
Na stranu idioti sa svojom science fiction paranojom oko čipiranja cjepivom, na stranu i njihove sulude teorije zavjere koje ni George Orwell i Aldous Huxley zajedno ne bi mogli osmisliti, ni ja se ne mogu oteti dojmu da su preporučene epidemiološke mjere selektivne, kao da se virus drugačije ponaša na obljetnicama bitaka, tradicijskim svečanostima i vjerskim blagdanima i od onoga u noćnim klubovima…
Da kao u bajci o Pepeljugi miruje do ponoći, a potom luduje u ostatku noći.
Kad se struka stavi u funkciju političkih odluka bez obzira na to pogoduje li ekonomiji, turizmu, kad pri prelasku granice iz koronom zahvaćene Bosne i Hercegovine privilegira samo građane dvojnoga državljanstva (hrvatska putovnica nije cjepivo), moraš se zapitati zašto se ta struka koja je proljetos tako vješto držala širenje zaraze ne pobuni.
Kad se struka stavi u funkciju političkih odluka bez obzira na to pogoduje li ekonomiji, turizmu, kad pri prelasku granice iz koronom zahvaćene Bosne i Hercegovine privilegira samo građane dvojnoga državljanstva (hrvatska putovnica nije cjepivo), moraš se zapitati zašto se ta struka, koja je proljetos tako vješto držala širenje zaraze, ne pobuni
Zašto tolerira različite aršine za visokopozicionirane političare koji su bili u kontaktu sa zaraženima, u odnosu na obične građane koje promptno šalje u samoizolaciju.
Nije Hrvatska jedina koja virus koristi kao političko oružje, čini to i ostatak svijeta, bilo da dio zemalja optužuje za širenje pandemije (Kina) ili nipodaštava rad njihovih znanstvenika (Rusija) na otkriću cjepiva.
Nismo ni jedini koji se bunimo protiv, priznajem, nužnih mjera. Uzmimo samo primjer Španjolske koja je proljetos prošla pakao i zbog koronavirusa izgubila čak 29.000 stanovnika, da bi protekloga tjedna na madridskome Trgu Colon njezini građani zbog najave novih restrikcija nosili transparente s porukama ”Virus ne postoji”, ”Maska ubija” ili ”Ne bojimo se”…
Profesor Kregar zasigurno bi i prije sudaca Ustavnoga suda mogao prokomentirati ustavnost donesenih mjera i to je li opravdano priopćenje Udruge za medicinsko pravo. Ja uočavam tek preosjetljivost i jedne i druge strane i zdravstvenih radnika, ali i onih koji u pranju ruku, fizičkoj distanci i masci na licu vide protuustavne mjere.
Nekim ljudima je jednostavno lakše ignorirati činjenicu da je lepet krilima wuhanskoga šišmiša izazvao zdravstveni pakao u ostatku svijeta…
A onda kako to već biva s vrlim virusom u ”vrlome novom svijetu” ovisno o kasti kojoj pripadate pripast će vam i propisane epidemijske mjere…
Blažena neinformiranost!
autograf
