U tom mentalnom sklopu samo su branitelji ti koji su se borili za Hrvatsku i samo oni smiju odlučivati, to nisu bili i liječnici koji su u ratu liječili, ili novinari koji su u ratu pisali, ili bilo tko tko je radio svoj posao i time pridonosio ratnoj pobjedi Hrvatske. »Legije« su jedini moralno-politički sud koji se priznaje
Neki pjevači nemaju nikakvu prijavu za ustaški poklik na svakom svom koncertu, a Momčilo Bajagić Bajaga ne može pjevati u Karlovcu jer su mu to zabranili branitelji. Točnije, organizatoru su suptilno sugerirali da Bajagu otkažu.
»Suptilno sugerirali« – je li to možda eufemizam za: vidjet ćeš što te čeka ako taj četnik bude tamo pjevao?
U redu, možda je suptilna sugestija glasila i nešto suptilnije, tipa: poslat ćemo ti inspekciju pa će ti firma krahirati. Možda i samo: razmisli treba li srbijanski izvođač biti na pozornici.
Ali činjenično je isto – ako se (za)braniteljima nešto ne sviđa, toga neće biti. To je Hrvatska. Čak i kad se ne radi o proslavi pobjede u Oluji, nego o – Danima piva?!
U Jugi je bar sve bilo institucionalizirano – lijepo je postojao SUBNOR, on je imao svoje dužnosnike, oni bi se sastali i poveli drugarsku raspravu o tome što je ispravno za poredak, a što nije, pa bi partija naravno učinila kako »borci« kažu. Barem si znao na čemu si.
A u našoj modernoj demokratskoj Hrvatskog toga nema. Tu imamo Ministarstvo branitelja koje skrbi o njihovim socijalnim pravima, i u kojem je ministar miran ako je podobni branitelj, a ako nije, kao Fred Matić, onda zna imati problema s plinom, no ako je Medved, tada živi ugodan život i ne mora donositi nikakve teže odluke.
A odluke se zapravo donose iza zavjese, »suptilnim sugestijama«. Na taj način branitelji postaju zabranitelji, a da odluke nema, samo telefonski poziv.
U tom mentalnom sklopu samo su branitelji ti koji su se borili za Hrvatsku i samo oni smiju odlučivati, to nisu bili i liječnici koji su u ratu liječili, ili novinari koji su u ratu pisali, ili bilo tko tko je radio svoj posao i time pridonosio ratnoj pobjedi Hrvatske. »Legije« su jedini moralno-politički sud koji se priznaje.
Naravno, uvijek ostaje pitanje i tko su ti prosuditelji s one druge strane koji mogu reći da je Hladno pivo ispravnije od Bajage, ili još bolje, da je ispravnije u Karlovcu, a manje ispravno u Splitu, ili da su baš kul što su na kraju i oni odbili doći u Karlovac.
Također ima, posebno na društvenim mrežama, i onih koji tvrde da je Bajaga u Kninu 1993. godine pjevao tuđu pjesmu sa stihovima koji glase: ‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’, ali nema apsolutno nikakvog dokaza da je ovaj pjevač to ikada izgovorio. Umjesto toga, postoji dokaz da je Bajaga izgovorio ovo, za srpski list Nedeljnik: »Borba protiv Miloševića bila je povijesna misija«.
No, tko pita za dokaze i argumente?! Ta valuta nije na cijeni. Važno je da moralni prosuditelji s obje strane sebi dozvoljavaju određivati što je podobno, a što nije, umjesto što je zakonito, a što nije. Na taj način, sve je više barbara, a sve manje Rimljana.
novilist