TikTok pruža površnu distrakciju umjesto informativnog sadržaja i time otežava kritičko promišljanje, glasi najčešća kritika ove kineske aplikacije. Ipak, koliko god plitko djelovala, ta platforma za jeftinu zabavu može poslužiti i za artikuliranje raznih političkih ideja i akcija, a za velik dio mladih upravo je TikTok način ulaska u politiku. Lidija Čulo istražila je opcije koje ova platforma nudi klincima s Balkana.
“Točno znam tko je TikToker kada mi prilazi. Jednostavno osjetiš taj stav i miris para na tinejdžerima“, opisuje mi svoje mušterije prijatelj koji radi u kinu. Kakvi su to klinci koji imaju novaca, prvo mi pada na pamet. Nije li im u opisu da žicaju cigarete na cesti, ili smo to samo bili mi? “Ti ljudi zarađuju bolje od tebe i mene, vjeruj mi“, odvraća.
Instagram influencere preko noći je zamijenila Gen Z na aplikaciji koju je proizvela kineska tvrtka. Zezaju se, šminkaju, plešu i od toga dobro žive – a da je to moguće u Hrvatskoj, potvrđuju neki od naših najpopularnijih TikTokera: Mirta Miller, Luciano Plazibat, Dario Marčac, Marco Cuccurin, Borna Rastović… Nedavno je u Hrvatskoj čak izašla i “TikTok book“, Velimira Grgića i Andree Kučiš, s informacijama o ovoj zaraznoj aplikaciji i Malom školom TikToka za aspirirajuće zvijezde. A TikTok koristi i svećenik Ivan Lotar koji putem njega prenosi Evanđelje, humanitarne akcije, blagdanske čestitke i patkice na skateboardu popraćene refrenom “They see me rollin’, they hatin’…“.
Šminka, Putin, Zadruga i revolucija
Počelo je u lockdown dosadi, kao blamiranje propalih influencera koji snimaju izazove – uglavnom s vrtićkim koreografijama i ukradenim američkim forama – da bi ostali relevantni. Danas ova aplikacija šiša Facebook i Instagram privlačnošću i bogatstvom sadržaja: recepti i šminka, Buba Corelli i Putin, skečevi i skrivene kamere, psihologija i Zadruga… Sve to natrpano u TikTokove, tj. kratke videe koji u prosjeku traju svega 12 sekundi (premda mogu biti dulji).
S obzirom na rastuću popularnost platforme, sve češće se postavlja pitanje koliko ljudski mozak može podnijeti takvu audio-vizualnu stimulaciju i rulet blitz sadržaja, te koje su posljedice apsorbiranja pedeset takvih videa u deset minuta? Pa još deset, pa još deset… Publika je na TikToku nestrpljiva i toliko slabe koncentracije da, ako stvaratelj sadržaja ne privuče njenu pozornost u prve dvije sekunde, neće dobiti ni preostalih (čak) deset.
Zbog toga je jedna od kritika na račun TikToka ta da pruža površnu distrakciju umjesto dubinskog, informativnog sadržaja i time šteti demokratskom društvu. Zavodljivog dizajna i sadržaja kojim bombardira korisnika otežava kritičko promišljanje. Ne bih se nužno složila s ovim jer su sekcije s komentarima često bogatije i sadržajnije od samog videa, a popularni su i videi u kojima TikTokeri snimaju reakcije i komentare na druge videe, potičući tako rasprave koje postanu popularnije od originalnog sadržaja.
Da platforma za jeftinu zabavu ipak može poslužiti za artikuliranje političkih misli i akcija, ne dokazuju samo živčani slomovi Ben Shapira dok reagira na “woke“ kreatore. Jedan primjer Gen-Z-TikTokerskog političkog angažmana bilo je kolektivno sabotiranje Trumpovog mitinga u Tulsi 2020. godine. Tisuće mladih rezervirale su besplatne karte bez namjere da zaista odu, ostavivši arenu namijenjenu za 20.000 ljudi skoro pa praznom. Pojavilo se tek 6.000 ljudi, što je bio jadan prizor i moralni udarac za kampanju.
Mjesec dana kasnije, iz Trumpovog kabineta stižu prijetnje o zabrani TikToka. Naravno, nije to bilo zbog propalog mitinga. Bio je to samo još jedan korak u trgovinskom ratu SAD-a i Kine nakon što je na listi za odstrel prethodno završio Huawei. Sve to kamuflirano je u brigu za potrošače od koje naprosto suza suzu stiže. Od nacionalne sigurnosti i optužbi za kinesku špijunažu, do zabrinutosti zbog lošeg utjecaja na mlade, prikupljanja podataka o korisnicima, pa čak i izloženosti djece pornografiji i seksualnim predatorima. Tu je prednjačila Indija u kojoj je TikTok dosegao ogromnu popularnost (Indija je drugo najveće TikTok tržište nakon Kine), a koja je nakon TikToka zabranila još desetke aplikacija povezanih s Kinom – s kojom inače ima napete odnose i povijest sukoba (samo napominjemo).
Početak 2022. godine TikTok je ipak dočekao u slavlju: postao je najposjećenija web stranica (tj. najpretraživanija domena) u 2021. godini, ostavivši iza sebe Google i Facebook da gutaju prašinu. Facebook ubija svojim algoritmom i forsiranjem sponzoriranog sadržaja, a Instagram uz sve to još i pokušava postati TikTok, što postaje neugodno za gledati. Svatko tko je već usisan u TikTok zna onaj osjećaj kad mu prijatelj pošalje Instagram Reel – sličan onome kad ti roditelji prepričavaju foru staru 16 godina. TikTok, s druge strane, svakom pruža priliku da postane viralan i da bez plaćanja oglasa dosegne ogromnu publiku.
“Strah me osobe kakvom me TikTok smatra“
Postati korisnik TikToka nevjerojatno je jednostavno – ne traže se nikakvi osobni podaci i ispunjavanje “formulara“, već osoba odmah upada u mašineriju iz koje iskaču zgodne klinke i napucani klinci koji plešu, pjevaju, izvode skečeve… Dok se jedni brzo navuku, drugi komentiraju kako je TikTok aplikacija za slaboumne, kineski virus gori od COVID-a. No, trik je u tome da treba “izdržati“ scrollanje par sati ili dana dok algoritam shvati što vam se sviđa. TikTokov algoritam je toliko precizan u prepoznavanju onoga što vas interesira da su se mnogi vjerojatno nekad zatekli u stanju koje je Kaitlyn Tiffany opisala kao “strah od osobe kakvom me TikTok smatra“. Zato, kada netko “kuka“ da su na TikToku samo klinke koje tresu guzicom, znate što gleda.
Na TikToku zapravo ima svega. Afro-Amerikanki koje dijele iskustva s rasizmom na talijanskim ulicama. Bivših alkoholičara koji pomažu ovisnicima u liječenju. Psihologa koji dijele savjete u raznim područjima. Savjeta za putovanja. Razgovora o Black Lives Matter pokretu. Povijesnih zanimljivosti od pisma Egipćanina neprežaljenom prijatelju do bacanja cipele na Georgea Busha u Iraku. Ocjenjivanja serija poput Žice i Sopranosa. Slavoja Žižeka i Jordana Petersona. Pop psihologije i motivacijskih videa. Sarkastičnih i ciničnih skečeva o modernom društvu. Jednako je viralan video u kojem se ljudi zgražaju što Amerikanci na cesti ne znaju za Holokaust (i pritom ga miješaju s hologramom), ali i onaj u kojem Maja iz Zadruge misli da je prijestolnica BiH – Bijeljina. TikTok čak ima svoju verziju televizijskih mreža kratkog formata, poznatih kao “hype houses“. Predstavljaju različite političke opcije, a zajedničko im je to da su formatom približili teške teme generaciji koja non-stop “svajpa“.
Revolucija možda neće biti prikazana na televiziji, ali bit će na društvenim mrežama koje već odavno služe kao platforma preko koje se s običnim narodom povezuju briselski političari s kravatama i talibani s puškama, gigantski brendovi i mali obrti. Kada su uoči ljeta 2020. godine krenuli masovni prosvjedi po SAD-u nakon ubojstva Georga Floyda, TikTokom su se širile snimke pod hashtagom “This is America“, u kojima je prikazano što se doista dešava na ulicama. Po prvi puta u povijesti pratimo i rat na TikToku – koriste ga i ruski i ukrajinski vojnici, a TikTokeri snimaju “jutarnje rutine“ tijekom kojih “ustanu, provjere kako je Zelensky i tek onda popiju kavu“. Reakcija je to na lažno savršen i isprazan život dosad prikazivan na Instagramu i Youtubeu.
“Neka znaju da smo zajedno ko Jugoslavija, ovde nije važno ko za koga navija”
Dok traju ratovi na društvenim mrežama, ali i ratovi društvenih mreža – koji najavljuju eru “splinterneta“, Internet podjela uzrokovanih trgovačkim, nacionalnim ili političkim interesima, poznatu kao i “balkanizacija Interneta” – na balkanskom TikToku cvate zajedništvo.
Klince povezuje ex-Yu sadržaj: od skečeva Seada Hrustanovića koji prikazuju svakodnevni balkanski život i probleme mahale, do Balkaton glazbe i Rastinih stihova “Da se vozimo do kasno, sve dok traje magija, ti pojačaj glasno muziku sa radija, ma neka znaju da smo zajedno ko Jugoslavija – ovde nije važno ko za koga navija, bejbe”. One starije povezuju povijesni presjeci ex-Yu glazbe i stilova odijevanja te tzv. dijaspora blues: TikTokovi posvećeni životu u dijaspori, nostalgiji i čežnji za domom, prizorima složnih Balkanaca u inozemstvu popraćeni stihovima “Dal’ je ovo san i plod radosti, il’ možda samo druga strana realnosti”. Hashtag “Yugoslavia The Avoidable War” podsjeća zaboravne da rat u Ukrajini nije prvi veliki rat u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a u kontekstu trenutnih događanja povijesne stranice sve češće izbacuju slavno Titovo “NE” Staljinu.
Doduše, možda je to samo do algoritma prilagođenog meni, korisniku koji u tom smislu Velikom Bratu TikToka nisam ništa drugačija od onog lika koji kuka da je sve puno ženskih guzica. No, potvrđuje kako i TikTok može biti platforma za političku mobilizaciju, koliko god plitko djelovao.
Zar je važno tko je kriv kad se već sve to desi
A mnogi će reći upravo to: TikTok je plitak, neozbiljan, izaziva poremećaje pažnje, leglo fake newsa… I ne bi bili u krivu. No, kada TikToker anketira ljude po ulici i oni ne znaju razliku između Holokausta i holograma – da li je za to kriv TikTok koji “ubija moždane vijuge”? Kada govorimo o brzopoteznom “svajpanju” i letimičnom i površnom pregledavanju sadržaja – nije li ta metoda već deset godina živa na Tinderu? I nije li, uostalom, strašnija pomisao da možemo raditi sa stvarnim ljudima isto što i s video klipovima kad izgube našu pozornost? Algoritam koji korisniku pruža sadržaj koji ga zanima ne nosi sa sobom ništa drukčiju opasnost od one koju već nose Facebook i Instagram: zatvaranje u eho komoru, izolirani svijet u kojem nailazimo samo na informacije i istomišljenike koji povratno pojačavaju naše postojeće stavove, distancirajući se još više od ostatka svijeta.
Kada govorimo o fake newsu, nije li bijeg u alternativne izvore informacija rezultat novinarskog fake newsa i još goreg posljedičnog uvođenja “nezavisnih”, a zapravo duboko politiziranih fact-checkera? Nije li logično da više vjerujemo TikTokovima običnih ljudi s terena nego novinarima, koji uostalom i sami sve češće koriste društvene mreže kao izvor informacija? Kada govorimo o poremećaju koncentracije, nedostatku strpljenja i instant kulturi, nije li tome odavno kumovala hiperprodukcija vijesti u masovnim medijima? Istraživanja iz doba prije TikToka su pokazala kako će većina korisnika Facebooka podijeliti članak a da ga uopće ne pročita, tj. nakon što pročita samo naslov.
TikTok je samo nastavak memeova i 9gaga u video obliku, nastavak onoga što su prije njega kotrljali Facebook i Instagram. Odraz brzog vremena i instant kulture u kojoj živimo, u kojoj izbor predsjednika odavno nije mnogo različitiji od odabira deterdženta. Sviđalo se to nama ili ne, društvene mreže su za velik dio mladih način na koji će oni ući u politiku a politika u njihove sobe, platforma na kojoj provode više vremena nego na izvanškolskim aktivnostima. Pitanje je samo tko će to bolje iskoristiti u svoju korist, i poput talibana koji na TikToku mašu američkim puškama, objesiti one koji su nam prodali uže?
Više od desetljeća živjeli smo s Facebookom i eri Kardashianki u pop kulturi, misleći kako se nikad nećemo osloboditi te pošasti – ali sada svjedočimo i njihovom zalasku. Tako će biti i s TikTokom, do neke nove platforme ili mreže. Svi problemi koje uočavamo s TikTokom stariji su od njega, i ostat će čak i onda kada ga zamijeni neka nova, brža i zabavnija platforma. Osim ako, kao onog lijepog 4. listopada kada su pali Facebook i Instagram, eskapistički balončić ne pukne i sve se uruši kao kula od karata, vrativši nas na tvorničke postavke. Tek nas onda čeka suočavanje s pravim problemima.
