Svi sbperiskopovi komentatori koji će pročitati ovaj ovaj tekst o komentiranju, i koji su redovito svojim komentarima zapravo sudjelovali u formiranju konačnog značaja i značenja priloga, neće moći komentirati, neće se tko zna po koji put, potvrditi kao pripadnici ove ili one nabrojane kategorije komentara i komentatora, jer tko je komentirao, komentirao je. Ukidamo mogućnost komentiranja!!
Ispod medijskih prikaza objavljenih na web portalu SBPeriskop, koji upravo držite otvorenim, komentira se od travnja 2012-e godine, od trenutka kada je postao vidljiv, svima i u svako doba, uostalom kao i svi drugi. Na nadzornoj ploči WordPressa, platforme na kojoj se portal gradi, registrirano je oko 100 000 komentara. Koliko je to u smislu statističkih srednjih vrijednosti godišnje, mjesečno i dnevo, izračunajte sami. Zbog uredničke i administratorske odgovornosti, pročitao sam gotovo svaki komentar, što je, kada se osvrnem, na neki način bilo suludo i nepovratno gubljenje vremena .
Dobar dio ostavljenih komentara bili su pravi, mali eseji, dobro uobličene literarne vrijednosti, ponekad čak zanimljivije od obznanjenih članaka i kolumni; većina je bila neoriginalno, repetirajuće viđenje podignutih tekstova, reagiranje na prosječnoj čitateljskoj razini na prilike u politici, kulturi i biznisu Hrvatske, Broda, reagiranje na autore, druge komentatore; mali dio su bili nepredviđeni polemičko-eristički projektili, eksplozivni i razaralački (ne)precizni; jednim dijelom komentari su bili dosadno apolgetsko slaganje sa spisateljskim autoritetima; zamjetljiv dio komentara pripadao je nacionalističkom taboru, koji bi na nekom drugom portalu, kod nekog drugog urednika bili ocijenjeni kao doprinos desničarskom i neoendehazijskom viđenju povijesti, kao poželjna revizija službene odnosno frizirane povijesti, i koji su, ovdje ondje, bili zlobna kritika kozmopolitizma i društvenih vrijednosti. Podosta komentara sam zabranio, a i komentatora, jer su internetski prostor koristili za govor mržnje.
Svi sbperiskopovi komentatori koji će pročitati ovaj ovaj tekst o komentiranju, i koji su redovito svojim komentarima zapravo sudjelovali u formiranju konačnog značaja i značenja priloga, neće moći komentirati, neće se tko zna po koji put, potvrditi kao pripadnici ove ili one nabrojane kategorije komentara i komentatora, jer tko je komentirao, komentirao je. Ukidamo mogućnost komentiranja!! Doduše, ne bez žala za svakodnevnim predstavama i eksponiranju sbperiskopovih prskalica duha, luminima s potrebom da osvijetle sve što je ostalo u tmini društvenog i političkog manipuliranja i propagande. Procjena je da je komentiranje ispunilo svoju zadaću, da je učvrstilo sbperiskopovu orijentaciju progresivnog portala koji ima ulogu promicatelja istinskih vrijednosti slobode, jednakosti i bratstva, te da više nema potrebe stavove ponavljati do beskraja, bez obzira na svakodnevne povode. Smisao nije bio do kraja izgubljen, ali pronađena je besmislenost potrebe dokazivanja aksioma ljudskosti u političkoj močvari, pomiješane sa strahom i beznađem. A, i umoran sam pomalo, sestre i braćo po internetu!
Svi komentatori kojima je pisanje ušlo u krv, koji znaju i hoće izreći svoje stavove, mogu se slobodno javiti kao autori originalnih tekstova. Neka im to bude novi ispušni ventil. Objavit ćemo ih. Nastavljamo, onako kako sam pisao povodom prve godišnjice rada sbperiskopa. Nikad aktualniji tekst, zar ne? Ah, da, to se preko vaših komentara, dragi moji, neće saznati.
Na medijskoj cesti dugoj godinu dana, u gustom prometu sa stalnim sudarima istinskih i lažnih vrijednosti, SBPeriskop uspio je postati svojevrsno malo pomoćno prijevozno sredstvo mnogima koji odbijaju biti lutke od papira u košmarnom društvu grabeži, prijetnji osiromašenjem, doživotnih zasluga, ideoloških podjela, simplificirane tradicije, robnog spektakla, nepravdi, vladavine novca, u društvu sa sve većom rezervnom armijom rada, samoproglašenih autoriteta, podstrekača sukoba, ugroženih manjina svih vrsta, profitabilnog izrabljivanja i apsurdne tabloidizacije medija, politike i života, u društvu koje nudi bunilo preživljavanja, a ne jasnoću važnosti života svakog pojedinca.
Nastao kao odgovor na prijetnje lomovima kostiju naših egzistencija, kao produkt zaštite iz etičke samoće pokretača, u uvjetima opsade od strane destruktivnih mediokriteta, naročito na pozicijama političkih upravljača zajednicom, u okolnostima nacionalističke higijene, pod teretom malograđanskih kriterija za uspjeh, pod terorom nasilnika koji u ime „naše stvari“, a iz interesnih razloga, ne daju mira ljudima svakodnevnim provjerama kolektivističke lojalnosti, i kao izraz nezadovoljstva parodijom od demokracije – SBPeriskop je u nazivniku svog pravog razlomka imao Sun Tzeovu misao iz Umijeća ratovanja: Kako god kritična bila situacija i okolnosti u kojima se nalazite, nikada ne očajavajte; u prilikama kad se treba bojati svega, ne treba se bojati ničega; kad smo okruženi svim opasnostima, ne treba ustuknuti ni od jedne; kad nemamo nikakvo oružje, treba računati na sva; kad smo iznenađeni, trebamo i sami iznenaditi neprijatelja.
Nakon godinu dana medijskog aktivizma i proizvodnje informativnog sadržaja, s punim uvjerenjem možemo izreći tvrdnju da je sbperiskopu velikoj mjeri uspio ostvariti svoje ambicije i ispuniti svrhu postojanja upravo onako kako je najavljeno u nastupnom postu.
Stoga je, komparacije radi, veoma važno podsjetiti se ovdje što smo tada napisali.
Izvori trajnog nadahnuća za kritičku meditaciju na stranicama portala bili su sloboda, umjetnost, sponatnost, otpor i pobuna protiv postojećeg, protiv otuđenja i istina u akciji – ofanzivni pomagači punine života, njegovih ludičkih manifestacija kao suprotnosti ugnjetavanju, dominaciji iskorištavanja i porobljavanju.
Usredotočenost na rasvjetljavnje neljudskog načina funkcioniranja sustava i vlasti koji se hrane očajem ljudi, pokazivanje njihovih ograničenja i slabosti, i istovremeno traženje i zalaganje za vrijednosti istinskog ljudskog društva solidarnosti i slobodarstva, tražilo je znanje, zanatsku vještinu i ustrajnost – to kositreno srce u postojanom vojniku. Jedino se voljom može nadvladati tromost i zauzdanost. Ona je odlučujući faktor procesa oslobođenja koji traje.A način je (bio) iskorištavanje pravila medija, ali i razbijanje novinarskih stereotipa.
