Tko s vragom tikve sadi...

Zakuhao u HDZ-u. Uhićenja, hakiranja, policija, tajne službe, curenje informacija, "miting istine" u Vukovaru, bratoubilački rat na desnici... Da ti pamet stane. Hoće li prijevremeni izbori u Bijednoj Našoj ili neće? Neće. Hrvatski premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković održat će se u sedlu. Kao što većine više neće biti ni nakon redovnih izbora. Plenkovićev čardak ni na nebu ni na zemlji održati još dvije godine. Makar na tankoj saborskoj većini od 76-77 interesno sljubljenih ruku, Previše je uhljebničkih usta, kojih bez da se drže zajedno - ma kako politikantski grmjelo i gospodarski sijevalo od Pule i Rijeke do Kutine i Budimpešte - nakon možebitnih izvanrednih izbora više ne bi bilo oko obilnih državnih jasalaodnosno pojačanoj na oko 80, sa SDP-ovim otpadnicima Zdravkom Ronkom, Bojanom Glavaševićem, Milankom Opačić, etc. A poslije - kom' pita, kom' tepsija. Do kritičnog trenutka kad se opet budu miješale unutar/međustranačke karte, ostat će u bitnom nepromijenjena sadašnja konfiguracija gazdovanja i Banskim dvorima i HDZ-om.

SDP i ostatak tzv. liberalne ljevice - gdje već neko vrijeme traje krvav bratoubilački rat za fotelje, prolazna mjesta na izbornim listama i državne apanaže - nisu relevantne točke na političkom radaru, pa je težište javne zebnje za (ne samo) političku sudbinu zemlje premješteno na HDZ i Plenkovićev sada već otvoreni sukob s tzv. radikalnom desnicom u stranci i oko nje. HDZ navodno okuplja oko 250.000 što preobučenih u denver plavo bivših članova Saveza komunista Hrvatske/SFRJ (naprasno, prekonoć "nacionalno osviještenih" prebjega 1989.-1991.), što karijernih uhljeba, ekstremnih nacionalista/šovinista/ksenofoba/katoličkih lunatika i izvjestan broj hlebinaca poštenih osjećaja i namjera, koji pak nemaju pojma ili nikako da im dođe iz guzice u glavu to u kakvom su se obreli društvu. Uvjereni da su svoji među svojima, među domoljubima koji "preuzimaju odgovornost za narod i državu". Sic transit.

Mudar puk ima onu drevnu: tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju... Da je Andrej Plenković - navodno modernih europejskih nazora i nakana, prihvaćen takvim potkraj 2016. u političkom kokošinjcu RH i demokršćanskom dijelu Unije - odmah u HDZ-u uvjerljivo neutralizirao tvrdokornu, radikalnu nacionalističku desnicu umjesto da s njom kolaboracionistički tikve sadi, podilazi joj i stvara dojam da jest to što nije, sada mu se te tikve ne bi zvučno razbijale o glavu. Propustio je izrazito povoljan čas kada je prije dvije godine izvlačio HDZ iz Karamarkove septičke jame provociranja ideoloških sukoba i nereda u zemlji, raspaljivanja "protukomunjarskih"/protusrpskih strasti, mržnje i netrpeljivosti, pod izmišljenom izlikom "obrane dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata". Ista "domoljubna" družba iz HDZ-a, udruga kojekakvih "ratnih/stradalničkih/građanskih" predznaka i samog vrha tzv. Crkve u Hrvata - koja mu sada zdušno sapuna dasku istim užeglim "domoljubnim" sapunom kao 2013.-2015. onodobnim "komunjarama" Zorana Milanovića i Ive Josipovića - nikad ga nije prihvaćala kao svoga. Tek kao smokvin list, privremeno, nužno zlo za sasvim određenu, kratkoročnu zadaću: stabilizirati ZNA SE opciju na vlasti.

Čekićanje ćirilice u Vukovaru i (epidemijski) širom RH, međunarodno sramoćenje zemlje 18. studenoga 2013. tzv. drugom kolonom na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i fizičkim napadom "hrvatskih branitelja" na državni vrh i diplomatski zbor, koji su došli zapaliti svijeće i položiti cvijeće na Memorijalnom groblju, 555-dnevni šatorski igrokaz na Savskoj 66 u Zagrebu, logorska vatra, politikantsko-kvazivjerski performans laži, mržnje, prijetnji plinskim bocama Zagrepčanima pod prozorima, generalka državnog udara na Markovom trgu ispred Banskih dvora, kakofonija notornog prostakluka, huliganizma (fizičko nasrtanje na tada braniteljskog ministra Predraga Matića-Freda, vukovarsku legendu i uznika srbijanskih logora), zloporabe javnog novca (uzurpacija braniteljske vile u Zaprešiću, proračuni veteranskih/stradalničkih udruga), etc. stajali su HDZ debakla na parlamentarnim izborima i Tomislava Karamarka premijerskog položaja. Kojim se unaprijed javno dičio, vikao hop, a još nije skočio. Bijednu je Našu sav taj cirkus stajao profućkane cijele 2016. godine. Politički, ne toliko razvojno, jer su dnevni poslovi plivali na već zadanim parametrima, na inerciji, a makroekonomski je zemlja ionako tavorila na europskom dnu.

Je li saborska zastupnica novopečene političke strančice Nezavisni za Hrvatsku (NZH, sic) Bruna Esih slučajno ovih dana znakovito priprijetila Andreju Plenkoviću na aktualnom prijepodnevu noževima u leđa njegovog/ih prethodnika na čelu HDZ-a? Istomišljeniku joj Tomislavu Karamarku, kojem je iz banalnog razloga naprasno puknula inače meteorska karijera na mainstream političkoj sceni: sukob interesa. Tzv. slučaj Soboli i Drimia u gordijskom čvoru Ina-MOL. "Ne zanima me što ćete reći o mom radu i stranci", odbrusila je Esih premijeru, pošto joj je zahvalio da je nakon dvije godine na masnoj zastupničkoj apanaži prvi put postavila zastupničko pitanje, "sudbinski važno" za državu: o referendumskim potpisima tzv. građanskih inicijativa. "Molit ćete Boga uskoro da nas doista nema. Ukoliko mislite da je ovo smjer koji će vas odvesti u drugi mandat, ja vam bacam rukavicu, raspišite izbore, budite muško, a ja ću biti žensko... Znamo vaše prethodnike kojima su čuvali leđa, a kasnije su leđa bila puna noževa. Niste za valjanje u blatu, nabavite si padobran."

Ovako kočoperne prijetnje noževima u leđa, valjanjem u blatu i zazivanjem Boga, čime je brzotrepčuća radikalna desničarka iz tabora bliskih uzdanica predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović (izaslanica na Bleiburgu, etc.) napala premijera Plenkovića, nisu se odavno čule ni od znanih polupismenih, kamoli akademski obrazovanih zastupnika. Dok je bilo vrijeme za unutarstranačku i koalicijsku selekciju - medijski sveznadari tvrde da "bolne rezove" treba učiniti već na početku mandata, pa što košta, košta - Plenković je tikve sadio ne samo s Brunom Esih ("pogriješio sam; da sam znao tko je ona i da nisam slušao kako je hvale s Pantovčaka i neki iz stranke, nikad je ne bih stavio na HDZ-ovu listu") nego i s mnogima koji mu sada manje-više otvoreno rade o političkoj glavi. Vade "noževe" i nastoje mu se prišuljati iza leđa.

Na HDZ-ovoj su listi ugledali saborske klupe i Zlatko Hasanbegović (s Esih u NZH-u) i Hrvoje Zekanović iz minornog Hrasta i poznatog izumitelja "muslimanske superiornosti Europljanima zbog mnogo djece" Ladislava Ilčića. Čija pak protuistanbulsko-protupobačajna sestra Kristina Pavlović sad gorljivo gura jedan referendum (deratifikacija Istanbulske konvencije), podržava drugi (niži izborni prag, jer drukčije ne mogu u parlament Željka Markić i vođe tzv. konzervativne revolucije; birači ih neće) i najavljuje treći (o zabrani pobačaja). Brat Ilčić kesi zube Plenkoviću i povlači Zekanovića iz tanjušne saborske većine, a sestra Pavlović - "hrusti se šaka mala" - na istoj klerikalno-politikantskoj krijesti ljute desnice tjera protiv vladajućih konzervativni mak na konac. Premijer se jamačno kaje i zbog nekih drugih "aduta" s HDZ-ove izborne liste. Intelektualno i politički jačih od protućiriličnog Steve Culeja, koji malo-malo pa soliranjem iskače iz paštete, koje nema veze čak ni s onim što se na lijepom hrvatskom kaže kȉnderštube, kamoli s političkim bontonom i logikom.

Za Miru Kovača je mogao pretpostaviti da mu neće biti sklon nakon što ga nije želio zadržati na poziciji ministra vanjskih i europskih poslova, a lojalnost ličkog Putina Darka Milinovića jamačno je podcijenio. To se pokazalo već na pitanju (ne)ratifikacije Istanbulske konvencije, tako da je nesmotreni autobusni desant ličkih hadezeovaca na stranačku središnjicu u Zagrebu bio okidač Plenkoviću da se brzopotezno zahvali Milinoviću na članskim uslugama. "Uskoro ću se vratiti u HDZ na velika vrata i tada će mi se ispričati za nepravdu", zajedljivo je, znakovito poručio Plenkoviću, a kasnije, u jednom intervjuu, bacio političkoj javnosti svojevrsnu osvetničku bubicu u uho: "Ako se predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović vrati u HDZ, Plenkovića više nema". A kako bi se vratila kad nije nikad ni izašla? Za zasjesti na mjesto predsjednice HDZ-a prethodno mora izgubiti utrku za drugi mandat na Pantovčaku, odnosno za neko jako ekskluzivno mjesto u međunarodnoj diplomaciji (UN, NATO, EU, etc.).

Pomalo je sve jasnije da će joj Plenković i stranka dati istu Judinu "potporu" za drugi mandat na Pantovčaku kao svojedobno Milanović i SDP Josipovićevoj kandidaturi. No, za osvetu Plenkoviću nije dovoljno da ju poguraju Bruna Esih i "domoljubi" iz tog kruga, uključivo stožeraško-šatoraške ratne veterane, ličkog Putina s tzv. tvrdim HDZ-ovim desnim krilom (Milijan Brkić nadimkom Vaso, Davor Ivo Stier, Miro Kovač, etc.) i militantnim katoličkim klerom. Uza sve već viđene javne cirkuse.

"Možda su neki kroz šator došli na nekakvo brdo, pa možda žele kroz Vukovar i drugi put, tko zna...", ironizirao je notornu istinu s konca 2014. godine predsjednik Glavnog odbora Hvidre Josip Periša nakon zasjedanja vodstva te najveće i najvažnije udruge hrvatskih branitelja, na kojem je odlučeno da se odgađaju na neodređeno vrijeme već zakazane za 13. listopada u Vukovaru sportske igre ratnih veterana. Hvidra drži da je vukovarski gradonačelnik namjerno izabrao nadnevak okupljanja velikog broja veterana - nakon 20 godina opet u Vukovaru - za "miting istine", "događanje naroda" o kojem niti je obavijestio Hvidru niti je pristao odgoditi tzv. mirni prosvjed za neki drugi dan kako ga se ne bi politički zlorabilo. Periša je izravno apostrofirao Kolindu Grabar-Kitarović u vrlo škakljivom asocijativnom kontekstu. Možebitne profiterke ili čak idejne sukreatorice prosvjeda protiv državnih institucija, koje "presporo ili uopće ne procesuiraju jugosrpske zločine/ce u Domovinskom ratu u Vukovaru, na Ovčari i drugdje u RH". U odgovoru Bruni Esih dan-dva prije, Plenković je također ironizirao preporuke što su mu dali "s Pantovčaka i neki tu među vama" kako bi ju stavio na prolazno mjesto na izbornoj listi. Pokazao je rukom na klupe HDZ-ovih zastupnika.

Do nekidan je ta družba javno svršavala zbog frakcijskog raslojavanja SDP-a, a sada se iste bitke rasplamsavaju u HDZ-u, znatno opasnije jer se radi o vladajućoj stranci i polit-kriminalnim aferama koje se izravno tiču tzv. nacionalne/domovinske sigurnosti, pravnog sustava i političkih promiskuiteta najniže vrsti. Bomba je eksplodirala i na tren zastrla vukovarski "miting istine", što ne znači da nije dio scenarija destabilizacije Plenkovićeve vlasti i njega osobno. Bivši policijski informatičar Franjo Varga je uhićen pod sumnjom da je Zdravku Mamiću krivotvorio "vruće SMS-ove" i korespondenciju za potrebe obrane na suđenju u Osijeku. Varga je navodno priznao svoje kontakte s Tomislavom Karamarkom te zamjenikom predsjednika HDZ-a i potpredsjednikom Hrvatskog sabora Milijanom Brkićem nadimkom Vaso. Ta su dvojica bila alfa mužjaci i stožeraških derneka po Vukovaru i 555-dnevne šatre na Savskoj 66 u Zagrebu, sve pod egidom "obrane dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata", čiji je novčani trošak dijelom već podmirio, podmiruje i još će podmirivati Plenković. I vrag će znati koje sve vlade poslije njegove. Teške su milijarde u igri, a gramzljivosti, pohlepi šatoraških kolovođa jamačno je samo nebo granica.

I dok se Brkić nadimkom Vaso posipa pepelom po glavi, odbijajući svaku vezu s Vargom, osim pukog poznanstva po policijskoj liniji - što valjda vrijedi i za bivšeg ministra policije i šefa tajne službe Tomislava Karamarka - a premijer se prisjeća montirane afere "vrućih e-mailova" u koju je gurnut zajedno s bivšom ministricom gospodarstva Martinom Dalić glede i u svezi Agrokora, prasnula je nova mina iznenađenja. Policija je u srijedu ujutro uhitila izvjesnog Blaža Curića, službenog vozača poljoprivrednog ministra Tomislava Tolušića, ali i - da priča bude intrigantnija - "prijatelja, suborca/hrvatskog branitelja i kuma" Milijana Brkića nadimkom Vaso. Sumnja se da je Curić anonimac s jednokratnog telefona iz zagrebačke Dubrave, koji je upozorio Vargu da je pod policijskom/kriminalističkom istragom i neka smjesta uništi kompromitirajuće hard diskove i USB stickove. Jutarnji list je prvi objavio da su "mjere prisluškivanja izdržale samo pet dana: tajna istraga je pala kad se Varga čuo s Brkićem i Karamarkom". Kakvu igru opet igra Karamarko, ako igra?

Polako kaplju u javnost imena, puzle - Darko Milinović, Ivan Penava, Bruna Esih, Milijan Brkić nadimkom Vaso, Tomislav Karamarko, pa Kolinda Grabar-Kitarović; tko je sljedeći? - koji, polit-interesno poslagani, pomalo otkrivaju sliku tko se, kako i zašto mača laća na HDZ-ovom unutarstranačkom bojištu nesložnih ili samo preambicioznih ljudi. Zbog vlasti i moći, mjesta na izbornim listama..., a pohlepa za javnim novcem dođe mu kao zajednički nazivnik. Ne opće dobro. U HDZ-u, vidimo, esdepeovska je revolucionarna atmosfera. Radikalna desnica na tzv. tvrdom krilu ima punu logističku potporu tzv. građanskih/proobiteljskih/proreferendumskih udruga, poznatih likova iz militantnih stožeraško-šatoraških skupina i politikantskog dijela katoličkog klera. Glavni crkveni medij, tjednik Glas Koncila i njegov glavni urednik vlč. Ivan Miklenić već mjesecima napadaju Plenkovićevu vlast. Zbog svega i svačeg. Molitvenik su negdje pogubili, a globalna pedofilska epidemija u Crkvi nije na radaru, pa...

Indikativno je da su to skupine, čiji vođe - u pravilu natprosječno potkoženi javnim novcem - drže da su vlasnici RH, njegovih institucija i žitelja te imaju pravo miješati se u sve: vlast, politiku, institucije, školstvo, zdravstvo, kulturu, sport, vojsku, medije, vjeru, etc. Ako ne može milom, demokratski, na izborima, onda silom, kakav je i Penavin (sic, Penavin?) "miting istine", koji je već sada - pogodak uništa. Čak se, eto, i tvrdi desničar sa samog HDZ-ovog Mount Everesta Milijan Brkić nadimkom Vaso nećka: "Ne znam hoću li ići u Vukovaru". Njegov bliski prijatelj, predsjednik Hvidre Josip Đakić ne dvoji: "Neću ići u Vukovar. Ivan Penava za nečiji politikantski interes manipulira braniteljima i žrtvama Domovinskog rata". Radi li se samo o zauzimanju pozicija uoči predstojećih izbora - parlamentarnih, lokalnih, europarlamentarnih i predsjedničkih - ili (i) o upozorenje: "Plenkoviću, ne igraj se s nama"?

Uzmimo da je marginalizirani bivši Plenkovićev europarlamentarni prijatelj i stranački donedavni pouzdanik Davor Ivo Stier, s kojim intelektualni dio desnice računa da u "pogodnom trenutku" treba preuzeti HDZ, slučajno već neko vrijeme "nevidljiv", jer se - kako je najavio - bavi "terenskim radom"? Mediji su pisali da je u doba svoje smjene iz najužeg kruga stranačke i državne vlasti kazao: "Andrej, pazi, Brkić ti radi o glavi", a ovaj mu je navodno lakonski odgovorio: "Znam". U teorijama zavjere, reklo bi se, Stiera neki dovode u vezu s bivšim svemoćnikom u Tuđmanovom režimu Ivićem Pašalićem, također jednom od ikona tvrde desnice te, kao i Karamarko, tiha patnja "apsolutističkog", nacionalističkog i vjerski zadrtog dijela HDZ-a. Jamačno već traje preslagivanje unutar/međustranačkih karata, pa - kad su u pitanju novac, vlast i moć - ne biraju se sredstva. Svaki način je dobar i svaka demagogija uporabljiva. Poslije, te sitnice uopće nisu važne, politički je obraz ionako kao džon. Plenković je svjesno ili iz čiste pragme s vragom tikve sadio, vjerujući da je dovoljno pametan i snažan držati ga za rogove. Sada žanje sve što je posijao i jedino ne zna, zakasnio je saznati, kako će okončati egzorcizam koji ne može izbjeći ni kad bi žarko želio.

Je li indikativno ili ne, tek, ovo s predsjednicom Grabar-Kitarović na njegovom mjestu ne mora biti ishitrena spekulacija. HDZ nema jačeg kandidata, ako joj se ponesreći predsjednički izbor, a svjetska ju diplomacija ne zbrine u svojim birokratskim atarima. Stier nije uporabljiv materijal, bez obzira na inteligenciju, jer nema političkog upliva izvan užeg konzervativnog polit-ideološkog i vjerskog kruga. Njegova pak tzv. nova paradigma jest izazvala bučan pljesak na HDZ-ovom saboru, ali to nije dovoljno za - biti lider. Milijan Brkić nadimkom Vaso, unatoč visokom mišljenju o sebi, zaslugama za HDZ i državu te velikim ambicijama, znatno je skromniji kapacitet za lidera, izvan dijela veteranskih udruga i stranačke desnice. Kamoli nešto više. Dobar je logističar-operativac u akcijama tipa "oba su pala, oba će pasti", u tandemu s Karamarkom i šatorašima. I to je sve. Usto ga bije glas plagijatora diplomskog rada na Policijskoj akademiji, Karamarkove desne ruke u policiji i politici, etc.

Je li on, ako jest kakvu i za koga je odigrao ulogu u organiziranju "događanja naroda" u Vukovaru, pokazat će se uskoro. Tim više i brže, što se Penava osjeti napuštenijim i izigranijim. Već sada ga hvata nervoza, odjednom se više ne snalazi kad bi trebalo sa svojima protiv svojih. Sve je usamljeniji, na brisanom je prostoru, jer mu stranački mainstream okreće leđa. Pitanje je i kako će postupiti predsjednica RH kad se vrati iz jednotjednog posjeta SAD-u: "Moram se informirati u nadležnim službama o čemu se radi, ne mogu ovako preko otvorenog telefona". Dok se istodobno obrambeni ministar Damir Krstičević neosnovano - već zaboravljenom frazerskom patetikom JNA-oficira, baštinjenom valjda iz Vojne akademije JNA u Beogradu - hvali na sivim pelješačkim zgarištima "sjajno položenim ispitom sustava domovinske sigurnosti", građani imaju razloga biti krajnje zabrinuti i za vlastitu i za i sigurnost svoje zemlje. Ako je istina da je moguća paralelna, protuzakonita tajna veza bivših policijskih šefova i političara s policijskim informatičarima, ministarskim vozačima, sucima, kumovima..., zbog koje (i dalje) cure državne tajne u krim-polit-medijski milje, tzv. nacionalna/domovinska sigurnost je opasna fatamorgana. Kakvi se to ljudi s "domoljubnim" laudama na licu motaju oko nas i sile nas voljeti i njih i ementaler-državu, kojom takvi gazduju?

Bez obzira na to što ne odustaje od "mitinga istine" u Vukovaru, pa ga čak najavljuje i dogodine, kad se Ivan Penava uoči 13. listopada na peti okrene oko sebe i vidi s kim je ostao dizati kuku i motiku protiv "HDZ-ove države", nije nemoguće da ponizno pred stranačkim/vladinim šefom slegne ramenima: "Sorry, Andrej, samo sam se šalio!" Jest da bi to značilo njegov politički suicid u Vukovaru i pred onima što su ga nabrkali da ničim izazvan istrči pred rudo - smiješno vičući: "Ovo je najbolja vlada i Plenković je najbolji premijer dosad, on je i moj premijer" - ali tko ikom jamči da već nije politički mrtvac? I tko jamči da Milijan Brkić nadimkom Vaso i dalje može s Plenkovićem, kad mu i srce i duša vuku njegovim protivnicima? I tko kaže da će se šef HDZ-a i vlade, koji u bitnom nema s njim ništa zajedničko, osim kisele kohabitacija iz puke nužde, baš sada odlučiti na davno propušten, zakašnjeli "bolni rez"?

Po cijenu da pogine na bojnom polju, taj je maknuti Milijana Brkića nadimkom Vaso i njegove sljedbenike s pozicija vlasti i moći i ispuniti obećanje: učiniti HDZ modernom, europskom demokršćanskom strankom desnog centra. Kojoj neće rigidi udarati ritam i koju neće hraniti ideološko nazadnjaštvo, konstruiranje bolje prošlosti, mitomanija, protumanjinska mržnja i vjerska zatucanost, nego skrbi za opće dobro i zajedništvo. Ima li Andrej Plenković petlje za iskorak? Nema. Politička predstava ide dalje, demagogija i populizam također, ali i sve novi i novi autobusi s mladim iseljeničkim obiteljima na putu bez povratka. Koga briga? Nikog.