FOTO: Lijevo: Bernard-Henri Levy, sredina gore: Wlodzimierz Cimoszewicz, sredina dole lijevo: Gunter Verheugen, sredina dole desno: Pier Steinbrück, desno: Dmitro Fertaš
Ukrajina je zemlja kojoj se zadnjih godina događaju tragedije. Situacija je bila poprilično tragična i prije puča u Kijevu u kojem je srušen predsjednik Viktor Janukovič. Još od raspada SSSR-a Ukrajina je zemlja kojom upravlja posebna klasa ljudi, klasa proizašla iz tzv. ekonomske tranzicije (iz socijalističkog u kapitalistički model) 90-ih. Riječ je o klasi oligarha, velikih moćnika koji su od početka iznad zakona i naroda, koji koriste i narod i državu i sve aspekte proizašle iz tranzicije za svoju osobnu korist i svoj probitak.
Zemlje poput Ukrajine "zapele su" u takvom stanju i malo mogu učiniti kako bi se njihova situacija promijenila. Neki su možda i smatrali da bi protjerivanjem Viktora Janukoviča, koji je nedvojbeno bio oligarh, mogli zadati udarac ovoj vladajućoj klasi. No, ono što neki nisu znali, a sada znaju, je činjenica da je padom Janukoviča samo došlo do smjene frakcija u vladajućoj oligarhijskoj klasi.
Geopolitički je ovo važan razvoj situacije, jer je uklonjena pro-ruska frakcija da bi na njeno mjesto došla pro-Zapadna. No, što za prosječnog stanovnika Ukrajine to znači? Jako malo jer nova nomenklatura biti će još gora po njegov životni standard od prethodne, a ni prethodna nije valjala.
Ipak, stječe se dojam kako nitko zapravo ni nema dugoročne planove za razvoj Ukrajine već se zemlji sprema masovna krađa i hiper-eksploatacija, a takvo stanje možda, čak i geopolitički, nekima odgovora, jer slaba Ukrajina pristajati će na sve, pa u konačnici i na to da postane jedan veliki vojni poligon između "Istoka" i "Zapada".
Što se trenutačno događa po tom pitanju? Prošlog tjedna zloglasni ukrajinski oligarh Dmitro Fertaš pozvao je nekoliko predstavnika europskih elita da mu se pridruže na sastanku u luksuznoj vili u Beču. Tamo je prošlog utorka održan sastanak pod nazivom "Ukrajina sutra". Drugim riječima, kovani su planovi za suradnju između europskih kompanija i ukrajinskih oligarha. Ukrajinskom narodu priprema se ogromna krađa, to će biti njihovo "sutra" o kojem se raspravlja danas.
Nakon sastanka u Beču objavljena je i službena izjava u kojoj se navodi: "U roku od 200 dana, Ukrajina će imati generalni plan za kompleksnu modernizaciju zemlje. Reforme će uključivati ove sektore: ekonomiju, trgovinu, sudstvo, integraciju Ukrajine u EU, zdravstveni sustav, borbu protiv korupcije, financijski sektor i prijedloge za reformu Ustava".
Da se zaista radi o dubinskom "oranju" Ukrajine kao države možda najbolje pokazuju imena pojedinih gostiju na spomenutom sastanku u Beču. Naime, tamo je bio i poznati notorni francuski filozof Bernard-Henri Levy.
Za one koji se ne sjećaju Levya, spomenimo samo kako se radi o čovjeku koji je bio glavni ideološki arhitekt vojne agresije na Libiju 2011. Čovjek koji pod okriljem širenja "demokracije i europskih vrednota" propagira imperijalističku pljačku resursa drugih zemalja. On, kao i bivši francuski ministar vanjskih poslova, Bernard Kouchner, nametnuli su imperijalistički rat protiv Libije kao imperativ europskim elitama. Isti dvojac danas je žestoko angažiran oko Ukrajine od prvog dana krize. Na što izgleda Libija danas? Od nekoć stabilne i prosperitetne zemlje danas je izvoznik terorizma i kaosa. Koje li reference iza sebe ima gospodin Levy.
Tko je još angažiran oko "Ukrajine sutra"? Tu je i bivši austrijski konzervativni ministar financija, Michael Spindelegger, koji bi trebao voditi novu "Agenciju za modernizaciju Ukrajine".
Što je s navodnom "borbom protiv korupcije", temi o kojoj se navodno također raspravljalo na poziv ukrajinskog oligarha (koje li ironije, zar ne?). Hoće li se tim poslom barem baviti Ukrajinci? Ne, u Beču je odlučeno da će taj zadatak na sebe preuzeti bivši poljski premijer Włodzimierz Cimoszewicz. Da li je dotični barem kompetentan? Zapravo ne, borba protiv korupcije je obična farsa - Cimoszewicz je čovjek koji je doveden iz nekih sasvim drugih razloga. Naime, on je jedan od ključnih ljudi koji su vratili kapitalizam u Poljsku. Vodio je zemlju 90-ih kroz drastične mjere štednje i privatizaciju.
Za integraciju Ukrajine s EU-om pobrinuti će se njemački političar Gunter Verheugen, član socijal-demokratske stranke. Centralna tema ove "integracije" biti će brutalni rezovi, i to u zemlji gdje je BDP po glavi stanovnika danas duplo manje od BDP-a po glavi stanovnika najsiromašnije EU članice. Tu je i britanski laburist, bivši ministar, Baron Mandelson, on bi se trebao baviti pitanjem trgovine. Tko je pak on? Još jedan iznimno negativni akter po sudbinu naroda cijele Europe. Naime, on je - zajedno s bivšim njemačkim ministrom Bodom Hombachom - sastavio zloglasni Schröder-Blair tekst krajem 90-ih kojime se nalaže "modernizacija europske socijal-demokracije". Drugim riječima, govorimo o tekstu kojime je današnja socijal-demokracija u Europi postala ono što jest, striktno neo-liberalna politika.
I kao "šlag na kraju", financije. Njima će se baviti bivši njemački ministar financija, Pier Steinbrück, čovjek koji javno opravdava vlast oligarhijske klase. Njegov zadatak biti će prikupljanje novca za veliki ukrajinski projekt, a po tom pitanju čak je izjavio: "Bez oligarha, to nije izvedivo", mada se u proglasu ove "konzultantske" skupine čak navodi kako su "potpuno nezavisni te ne ovise o bilo čijem prihodu".
"Gospodin Fertaš je, naravno, ukrajinski oligarh. Nemam apsolutno nikakvog problema pri izgovaranju te riječi", poručio je Steinbrück.
Konačni cilj ove skupine je potpuno jasan - instalirati marionetsku vlast u Kijev, to su već učinili, te okrenuti dojučerašnje pro-ruske oligarhe na njihovu stranu, što će vrlo vjerojatno i učiniti. Tada će biti organizirana velika eksploatacija zemlje, njenih resursa, ali i ogromnog fonda jeftine radne snage za Zapadne kompanije. To su pravi ciljevi projekta "Ukrajina Sutra".
Ukrajinom će u potpunosti upravljati strani kapital, njen narod će se izrabljivati do krajnjih granica. Kao i u drugim kapitalizmom opustošenim zemljama masovno će bježati iz zemlje u potrazi za poslom gdje će služiti kao jeftina radna snaga. To su samo ekonomske tragedije, a tu je još i geopolitika koja može zapaliti cijelu zemlju, istok već jest.
Nazivati takav ishod "revolucijom" je zaista nakaradno. Znači li to da situaciju nije trebalo "talasati", da je trebalo ostaviti Janukoviča da vlada zemljom? Zašto? Pa on je također bio tipičan oligarh i kapitalist koji se kockao sa sudbinom vlastitog naroda.
Ukrajinski narod nije položio sudbonosni ispit, dopustili su domaćoj i međunarodnoj oligarhiji da ih vode kontra njihovih vlastitih interesa. Ukrajinski narod nalazi se u fazi koju su neki drugi narodi Europe prošli prije četvrt stoljeća, a isti se još uvijek uvelike nisu oporavili od šoka i hiper eksploatacije, što bi značilo da Ukajini "sutra", još jako dugo, ne donosi ništa dobrog.
Izvori / reference:
Ukraine, the Theater, and Their Echoes
http://www.huffingtonpost.com/bernardhenri-levy/ukraine-the-theater-and-t_b_6744388.html
“Ukraine Tomorrow”: Domestic oligarchs and western politicians plunder Ukraine
https://www.wsws.org/en/articles/2015/03/07/ukra-m07.html
Bernard-Henri Levy: A Marshall Plan for Ukraine
http://www.kyivpost.com/opinion/op-ed/bernard-henri-levy-a-marshall-plan-for-ukraine-2-382822.html
