Sljedeći će dani ili tjedni, dok glasanje o kandidatu Radoslavu Dobroniću za predsjednika Vrhovnog suda RH ne dođe na dnevni red Sabora, pokazati jesu li se državni Tom i Jerry napokon prizvali pameti.
Crnohumorno naganjanje predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića u polit-crtiću oko fotelja predsjednika/ce Vrhovnog suda RH napokon će ovih dana završiti palcem gore saborske tzv. stabilne većine sucu Trgovačkog suda iz Zagreba Radovanu Dobroniću, unaprijed proglašenom kandidatu šefa države? Ili neće? Pa će se plavi mačak Tom i smeđi miš Jerry nastaviti bjesomučno mlatarati, pa miriti, pa opet podvaljivati jedan drugomu i u trećem nastavku? U četvrtom, bude li ga? Dok i sami ne shvate – ako su zreliji od animiranih megapopularaca Josepha Barbere i Williama Hane – da su inati i spačke neproduktivni, nedostojni ne samo institucija koje predstavljaju nego i ljudi poodmakle srednje dobi kojima nije ordiniran psihijatrijski tretman. Ustavna i zakonodavna pamet, doduše, nije ni približno determinirala tko je mačak, a tko miš kad su posrijedi čelnici države i vlade na poslovima u kojima je obojici pretpostavljena obaveza da dogovor kuću gradi. Je li, tzv. sukreiranje politika od presudnoga državnog značenja.
Ni u slučajevima kada u bivšu Titovu vilu Zagorje na Pantovčaku i u Banske dvore na Markovom trgu dolaze ljudi iz iste političke opcije (kao u prošlomu mandatu Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković, oboje iz HDZ-a) niti kada su iz različitih stranaka (sada pak predsjednik RH iz SDP-a), što ne znači da su napetosti i sukobi u prvom slučaju isključeni, a u drugomu neizbježni samo zato što nitko nije ozakonio na kojemu državnom brdu čuči Tom, a na kojemu Jerry glumi Toma ili jest – Tom. U nastavku neodgovorne igre mačke i miša, zakrabuljenih u toge arbitara, vrhovni su suci neki dan gotovo aklamacijom podržali „svoga“ kandidata Marina Mrčelu za predsjednika Vrhovnog suda RH, inače zamjenika predsjednika tog suda Đure Sesse kojemu je u srpnju istekao mandat. I tu su potporu obznanili javnim priopćenjem punim traljavih „argumenata“ u korist Sessinog alter ega Mrčele, trenutno v. d. predsjednika Vrhovnog suda RH po Sessinu odabiru, a protiv Milanovićevog favorita Dobronića.
Ruku na srce, građanima ni u džep niti iz džepa, pravosudnom sustavu ni bolje niti gore u močvari u kojoj opstoji, a slika vlasti da lošija jedva još može i biti
Tek su se dvojica vrhovnih sudaca izjasnili za Radoslava Dobronića. To izjašnjavanje o prijavljenima na javni poziv Državnoga sudbenog vijeća (DSV) u drugom krugu nije izborno relevantno niti na bilo što obavezuje predsjednika RH ili saborsku tzv. stabilnu većinu koja donosi konačan pravorijek. S obzirom na HDZ-ovu punu kontrolu „neovisnosti“ tzv. trećeg stupa vlasti, pravosuđa, može biti nagovještaj novog zapleta. U svakom slučaju jest poruka: održati u pravosuđu status quo, ne želimo promjene, ne talasaj… A Dobronić prema Mrčeli jest valoviti jugo prema površinskoj buri? Mjereno HDZ-ovim anemometrom. Oprez je itekako važan zbog moguće orkanske snage obaju „vjetrova“, s tim da je jugo poslovično neugodniji: u nekih izaziva jake glavobolje. Koga bi i koliko boljelo kad bi u fotelj predsjednika Vrhovnog suda RH zasjeo nestranački Dobronić, a ne denver plavi alter ego Đure Sesse, kojega je Milanović izbacio iz igre već u prvom krugu? Glupo pitanje. Upućeniji unaprijed znaju odgovor. Sudac Dobronić ne pripada ni pravosudnom lobiju, a iza sebe ima hrabre poteze u korist tzv. malih/običnih ljudi kojima država nije željela pomoći.
Prvi je u sustavu donio presude protiv osam banaka u slučaju s pljačkom kreditnom u švicarskim francima, što je poslije čekirao i Ustavni sud RH, a dvije godine ranije pak presudio je protiv režimske medijske tzv. javne kuće HRT-a čije je vodstvo tužilo Hrvatsko novinarsko društvo (HND) zbog navodne povrede autorskih prava. Premijer Andrej Plenković i tzv. light HDZ, u svemu tomu nisu nezainteresirani statisti. Obnašaju vlast u državi, posredstvom su regulatora HNB-a odgovorni za zaštitu građana u bankarskom poslovanju te neformalno (tzv. Visoki dom samo potvrđuje vladajuću volju iz Banskih dvora) postavljaju upravljačku piramidu HRT-a koja pak oktroira uredničko-novinarski pogon operativaca, pa… Bit će, je li, nakon HDZ-Plenkovićeve teške blamaže kukavičkim uskraćivanjem mjesta predsjednice Vrhovnog suda RH prof. dr. sc. Zlati Đurđević s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, također Milanovićevom adutu i dosad najkvalitetnijoj kandidatkinji u oba DSV-ova pozivna kruga, da je Tom ili Jerry s Pantovčaka opet uvalio Tomu ili Jerryju iz Banskih dvora prevrući krumpir, pa ovaj komično pocupkuje i prebacuje ga s dlana na dlan. Što je smješnije no da ga je opandrčio onom tavom posred lica.
Starosjedilački mudar pûk na brdovitom Balkanu ima onu poznatu – još iz osmanlijskih vakata, je li – kadija te tuži, kadija ti sudi, pa… I ne’š ti takve pravde u Bijednoj Našoj. Nitko ne pita želiš li ju ili ne. Takvu. Nepravdu. A javnost percipira sudstvo kao metastazirajući karcinom u društvenom tkivu – ne reagira na reformske medikamente ni kada bi ih bilo u vladinoj ljekarni – a europska statistika već godinama drži hrvatsko pravosuđe na repu liste percepcije neovisnosti. U društvu najgorih u Uniji, Slovačke i Poljske. Pa, ako sad kadija Andrej Plenković, logikom narodne uzrečice, ne presiječe palcem gore nepotrebnu i kompromitirajuću igru mačke i miša dvaju državnih brda oko izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda RH, ova će i inače na mnogo načina trknuta, izvarana i nesretna zemlja biti i dalje bez prvog/e na vrhu sudačke piramide. Mačka će se pak zabavljati loveći vlastiti rep jer joj je miš pobjegao, a tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena će infantilno nuditi urbi et orbi obilje sve novih i novih razloga za ismijavanje čelnika što vlastiti ego guraju ispred zrelosti/odgovornosti. Doduše, ništa novo. Ni prvi niti zadnji put, ali…
Indikativo je i to da su HDZ-ovi članovi Odbora za pravosuđe bili dosta suzdržani u odnosu na Milanovićevog favorita, da HDZ kontrolira DSV i da DSV 10 mjeseci nije bio pokrenuo postupak niti je izvijestio Dobronića kako ga je predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu stegovno prijavio da 2019. godine nije ispunio sudačku normu
Milanovićeva prethodnica u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku Kolinda Grabar-Kitarović i Plenković, iako oboje iz istog političkog legla, znali su biti ne samo u oštrom verbalnom sukobu, već neko vrijeme nisu razgovarali, izbjegavali su jedno drugo, „dokazivali“ si nedokazivo. Je li, manje javno i dramatično no sada Milanović i Plenković, pošaketali su se i oko izbora predsjednika Vrhovnog suda RH. Ona je gurala suca Ivana Turudića, a on Đuru Sessu. I doslovno pet do 12 prije istekau zakonskog roka, Plenković je jedva-jedvice ipak uspio oboriti ruku opakoj protivnici s Pantovčaka. Plavi mačak Tom ili denver plavi miš Jerry? S Milanovićem ne ide po istom obrascu, pa je izbor novog/e predsjednika/ce Vrhovnog suda RH zapeo već u prvoj kandidacijskoj rundi, kada je Sessi istjecao mandat. A poželio je i drugi. Plenković bi mu ga dao bez suvišnih zašto – pripada stranačko-pravosudno-interesnom lobiju koji nije za promjene u sustavu i koji je prethodno nadjačao, zapravo, alter ego istoga stranačko-pravosudno-interesnog lobija tadašnje predsjednice RH – ali se ispriječio Milanović kandidatkinjom izvan sudačke kaste što regenerira samu sebe.
Ostalo je povijest. Prof. dr. sc. Zlata Đurđević, predstojnica Katedre na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za kazneno procesno pravo, znanstvenica međunarodnog ugleda koja se pročula i oštrom kritikom SDP-Milanovićeve vlade u slučaju tzv. lex Perković bila je balvan u oku, HDZ-Plenkoviću i nekim ekstremnim „domoljubima“ persona non grata. Politička sujeta je ostvarila Pirovu pobjedu, a pravosudni karcinom dobio novu opaku metastazu. Sic transit. Milanovićev pak crnogorski citat „ćerat ćemo se“ dao je znati kako neće popustiti u svojoj ustavnoj ovlsti i da Plenković i njegova saborska tzv. stabilna većina nemaju baš nikakve šanse bez – dogovora koji kuću gradi, pa… On drži najvažniji ključ brave Vrhovnog suda RH – ovlašten je predložiti kandidata/kinju, nikakav DSV, premijer ili tko drugi – a na „vlasniku“ (trenutno premijer/HDZ) saborske tzv. stabilne većine je dobiti taj ključ i otljučati bravu. Kaže mudar pûk da lijepa riječ i zlatna vrata otvara, pa kako onda razuman dogovor dvojice državnih lidera ne bi mogao otvoriti hrđava, škripava i teška vrata suda koji jest sami vrh pravosudne piramide i čiji predsjednik, zapravo, nema neke reformske ovlasti i moć od koje se sucima baš tresu gaće?
Predsjednik Republike može predložiti tzv. Visokom domu nekoga od prijavljenih na javni poziv „poštanskog ureda“ DSV-a (prikuplja prijave kandidata za predsjednika/cu Vrhovnog suda RH i dostavlja ih Uredu predsjednika RH) ili ih sve odbiti. Takva je ustavna/zakonska procedura. U drugom nastavku smiješnoga državnog crtića o Tomu i Jerryju, već se zna, Milanović će predložiti Hrvatskom saboru Radoslava Dobronića, a na kadiji je Plenkoviću hoće li opet izmisliti nešto odbijajuće i protiv tog kandidata te vratiti cijelu priču na početak. A priča je postala neslušljiva i negledljiva budući da se u nju – zločestim političkim nagovorom ili nekim osobnim mazohizmom – uključuju likovi koji unaprijed znaju da nemaju baš nikakvih izgleda ni prijeći prag Vrhovnog suda RH. Kao Marin Mrčela za kojega Milanović ne želi ni čuti. Sudac Mrčela je dio polit-pravosudnog sustava koji desetljećima ne valja, koji sramoti cijelu državu i kojemu ljudi ne vjeruju, a Milanović želi njegovu reformu i na čelnim mjestima poštene ljude kojima ona ćorava božica s kantarom u ljevici i mačem u desnici nije tek izgovor za samodopadno navlačenje sudačke toge, naslikavanje po medijima i velike reformske filipike iza kojih stoji spaljena zemlja hude pravosudne zbílje. A te promjene nisu moguće bez političke volje koja korespondira s rečenim, je li, dogovorom dvaju brda koji – državu gradi.
Sudac Mrčela je dio polit-pravosudnog sustava koji desetljećima ne valja, koji sramoti cijelu državu i kojemu ljudi ne vjeruju, a Milanović želi njegovu reformu i na čelnim mjestima poštene ljude
Je li sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radoslav Dobronić sada kockica u mozaiku koji ima biti sastavljen – točka je dnevnog reda na jesenskom zasjedanju tzv. Visokog doma – baš po obrascu Milanović-Plenkovićeva napokon dogovora koji reformsku pravosudnu kuću pretpostavlja. Ako još i ne gradi, što je i jedan od ključnih uvjeta Europske komisije Bijednoj Našoj za bolji tretman razvojnih projekata predloženih za EU-financiranje te sigurniji dotok zdravih stranih investicija. Tko je vani toliko lud, pa će donijeti u RH vreće nekakve zdrave valute, ako se zakoni mijenjaju svaki dan i sudski postupci traju desecima godina? Pa ulagač, zapravo, ništa ozbiljno ne može planirati (Ikea je u Rugvici nedaleko od Zagreba sedam godina rješavala problem početka rada!?) ni biti sasvim siguran u pravnu sigurnost svog poslovanja. Nije mali broj tih što su došli, vidjeli i – otišli da se nikad više ne vrate. Barem dok je takvih vlasti i propisa.
„Dogovorili smo se da se javi na natječaj“, kaže predsjednik RH o svom kandidatu Dobroniću i DSV-ovu pozivu, o čemu navodno nije razgovarao s premijerom. „Minirali su (vladajuća HDZ-ova kasta, op. a.) i obeščastili jednu kandidatkinju. Sad je ovo muškarac, sudac je, relativno poznat sudac, nije moj prijatelj, ali sam pratio njegov rad. Sada je na ekipi da kažu hoće ili neće, pa da vidimo tko je sljedeći. Ne oni koji se nameću. Nitko mi se neće nametati, to neću dopustiti. Je li se javilo još nekoliko ljudi? Nek’ se jave, neću ih predložiti. Predložit ću po svojim kriterijima.“
Ugledni odvjetnik Čedo Prodanović, angažiran na uistinu najdelikatnijim, najsloženijim, tzv. kapitalnim slučajevima, kazao je u Studiju uživo N1 televizije da su „svi kandidati osim Dobronića trkači olovnih nogu“. Cijela je zbunidba, je li, glede i u svezi izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda RH, zapravo, počela izmjenama i dopunama Zakona o sudovima 2018. godine kada je, poučen sukobom s Kolindom Grabar-Kitarović, Plenković (protuustavno?) ozakonio „poštansku“ ulogu DSV-a ne bi i ubuduće bio zagorčao život predsjednci/ku Republike kontrolom kandidatskih prijava eda bi utjecao na konačni izbor podobnoga/e. Dakle, ja ću odlučiti, a ne ona/on. Ustav RH, međutim, ne spominje nikakav DSV, „poštansko“, je li, posredovanje, etc., nego predsjednika RH kao predlagača. I točka. No…
„Izmjenom Zakona o sudovima“, tvrdi Prodanović, „jednom je točkom predsjednik RH ‘razvlašten’. To je proglašeno ustavnim. Predsjednik sad, poštujući tu proceduru, a ustvari izvrgavajući ju besmislu, već je ustvari rekao što će biti na koncu te procedure. Svi sudionici sudjeluju u jednoj bespotrebnoj, da ne kažem farsi, što dovodi do toga da pristaju na neku vrst egzibicionizma. Osim toga nema nikakvog drugog rezultata.kad se zna da u Sabor ne može doći nitko drugi, nego samo osoba koju predloži predsjednik RH. Drugi kandidati tamo nemoju što tražiti kad unaprijed znaju da neće biti izabrani. Stanje u pravosuđu nije dobro i predsjednik Milanović bira kandidate izvan struktura koje generiraju tu situaciju i po čijim bi stajalištima došlo do samoreprodukcije lošeg stanja. Negativna percepcija nije došla sama po sebi, po Duhu Svetomu. Ovog trenutka se sučeljavaju dvije koncepcije.“
Prof. dr. sc. Zlata Đurđević bila je balvan u oku, HDZ-Plenkoviću i nekim ekstremnim „domoljubima“ persona non grata. Politička sujeta je ostvarila Pirovu pobjedu, a pravosudni karcinom dobio novu opaku metastazu
Odvjetnik Prodanović također – nije jedini u odvjetničko-sudačkoj branši – drži zamjerke s Opće sjednice Vrhovnog suda RH Radoslavu Dobroniću neutemeljeno diskvalificirajućima, jer otkud ti suci znaju da bi njihov v.d. Mrčela bio bolji predsjednik, odnosno da Dobronić nema organizacijske sposobnosti. Ili program. Može ga i „netko drugi napisati fantastično“, pa ne provoditi… „Sudac Mrčela je izvrstan sudac“, tvrdi Čedo Prodanović, „ali to ne znači da bi bio bolji predsjednik Vrhovnog suda RH od suca Dobronića. Mrčela je dio strukture koja ne želi promjene. Zašto ne želi? Ne znam. Predsjednik Milanović neće popustiti ne zato što je tvrdoglav, nego on inzistira na svom principu i viđenju situacije. To što prigovaraju Dobroniću da ne ispunjava normu može se reći za 50 posto sudaca koji ili ne zadovoljavaju normu ili je u statistici umjetno uvećavaju. Ispunjavaš li sudačku normu ili ne nije presudan kriterij za izbor predsjednika Vrhovnog suda RH, ako je sve ostalo u redu. Predsjednik tog suda je prije svega simbolička figura, ali to je vrhovna osoba pravosuđa u RH i nije nevažno tko je ta osoba.“
Simbolika ili ne, znak mogućeg raspleta/zapleta, tek, saborski je Odbor za pravosuđe neki dan sedam sati „intervjuirao“ petero kandidata, među kojima čak četiri sata samo Radoslava Dobronića, te na prijedlog HDZ-ovih članova odgodio odluku o tomu koga će preporučiti za izbor na parlamentarnoj sjednici tzv. Visokog doma. Navodno, vladajuća koalicija još nije načisto s nekim prijeporima o Dobronićevu stegovnom postupku u DSV-u, zatražit će dodatne informacije, pa će Odbor za pravosuđe glasati netom prije no što izbor predsjednika/ce Vrhovnog suda RH dođe na dnevni red plenarne sjednice. Indikativo je i to da su HDZ-ovi članovi Odbora za pravosuđe bili dosta suzdržani u odnosu na Milanovićevog favorita, da HDZ kontrolira DSV i da DSV 10 mjeseci nije bio pokrenuo postupak niti je izvijestio Dobronića kako ga je predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu stegovno prijavio da 2019. godine nije ispunio sudačku normu. Ni predsjednik Trgovaćkog suda ga nije obavijestio o prijavi. Ali, da krimić bude napetiji, DSV jest izvijestio medije, sic transit, netom što je predsjednik RH objavio tko mu je favorit u drugom pozivnom krugu, a on prijavio kandidaturu. Po insajderskim ocjenama, njegov program „krije sve razloge zbog kojih ga ne žele na Vrhovnom sudu RH“.
„Suci ne smiju imati norme i to nije nešto što sam ja izmislio“, kazao je Radoslav Dobronić članovima Odbora za pravosuđe, „to je jedinstveno stajalište svih sudačkih udruga. Pitanje sudačke marljivosti kod nas se sasvim pogrešno shvaća i gleda se samo kroz to koliko je sudac riješio spisa. To je pogrešno, jer se sudačka marljivost mora mjeriti kvalitetom odluka koje donosi. Ne može Hrvatska biti jedina članica EU-a koja će stršati i biti ‘čudnovati kljunaš’, jer jedina ima sudačku normu. Ključni je problem u hrvatskom pravosuđu golem priljev novih sudskih predmeta – čak milijun godišnje – zbog čega u zemlji s cca četiri milijun žitelja dolazi do zagušenja sudova. Umjesto sadašnjeg sustava u kojemu se suce propisivanjem norme tjera riješiti što više predmeta i zadovoljiti statistiku, potrebno je rješavati uzroke koji dovode do tako velikog broja predmeta i zagušenja sudova.
Jedan je od načina da državna uprava i državne tvrtke, tijela lokalne samouprave i komunalne tvrtke – koji i najtrivijalnije međusobne sporove rješavaju na sudu – počnu ispravno primjenjivati propise i poštovati sudske presude. Hrvatski suci su dužni primjenjivati pravo EU-a, jer neprimjenjivanje europskog prava – npr. ovršnog prava – šteti interesima naših građana. Javni bilježnici više ne bi smjeli izdavati rješenja u obliku u kojemu ih izdaju, jer je to protivno pravu EU-a. Uloga Vrhovnog suda RH u tom je smislu velika, da se prekine sudska praksa koja nije u skladu ili je čak suprotna pravu EU-a.“
Sljedeći će dani ili tjedni dok glasanje o kandidatu Radoslavu Dobroniću za predsjednika Vrhovnog suda RH ne dođe na dnevni red jesenskog zasjedanja tzv. Visokog doma jamačno pokazati jesu li se državni Tom i Jerry napokon prizvali pameti. Tako da se ni Tom niti Jerry – nedajbože u javnom oku – ne osjeća gubitnikom jer je, vidi slabića i sinje kukavice, bio popustio protivniku, udovoljio volji na koju ne pristaje… Ako pola godine nije bilo dovoljno dvama državnim brdima za kompromisno pronaći tzv. prvog suca ili sutkinje u Bijednoj Našoj, pa sada opet ni Dobronić ne bude taj koji će odvesti slalom među raznim interesima i taštinama, onda To i Jerry mogu do kraja svojih mandata tjerati mak na konac, a Marin v.d. Mrčela do daljnjega glumatati na Vrhovnom sudu RH alter ego Đure Sesse. Ruku na srce, građanima ni u džep niti iz džepa, pravosudnom sustavu ni bolje niti gore u močvari u kojoj opstoji, a slika vlasti da lošija jedva još može i biti. Tom i Jerry u sudačkom crtiću? Sic transit.
h-alter
