„Vi nama drastičnu carinu na električne automobile“, poručili su Kinezi Europskoj uniji, „mi vama drastičnu carinu na svinjetinu!“ Oko za oko, zub za zub!?
Europljani se neće voziti jeftinim kineskim električnim automobilima, a Kinezi neće jesti europsku svinjetinu, kupit će ju drugdje u svijetu. Pa kom’ pita, kom’ tepsija? Eskalirajući politički rat SAD-a protiv azijskog diva Kine – ne samo zato što proamerički tzv. kolektivni Zapad već treću godinu ne uspijeva nagovoriti, preplašiti, ucijeniti… Kinu da prestane podržavati/pomagati Rusku Federaciju koja je „ničim izazvana“ (sic transit) zaratila s Ukrajinom – zaoštrava se i trgovinskim oružjima preko leđa Europljana. Koji, je li, ni luk jeli niti ga mirisati, kamoli da bi trebali/smjeli sudjelovati u SAD/NATO-ovom zveckanju oko Kine „alatima smrti“, što u konačnici slute i sudnjim danom čovječanstva. Dio Starog kontinenta pod autoritarnom upravom predsjednice Europske komisije Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i bruxelleskih joj poslušnika – plagijatorski podložni imperijalnoj/monopolnoj politici „America First!“ – neodgovorno, radi američke babe zdravlje, stavljaju na kocku europsku tzv. suverenističku samodostatnost.
Ne možeš vlastite neuspjehe i nesposobnost u konkurenciji delegirati drugima. A Bruxelles, na mig iz Washingtona, ne posustaje u nasrtaju na „Pedra“ s bližeg ili daljeg IstokaTrgovinski rat s Kinom ni ikakav drugi rat s najmnogoljudnijom svjetskom velesilom nije u europskom interesu. Ni Uncle Sam nema što tražiti na Dalekom istoku i Indopacifiku – gdje se već po okončanju Drugoga svjetskog rata samoproglasio gazdom feuda i čuvarom zlatnog kovčega te do danas vedri i oblači na tuđem, izaziva tenzije i huška azijske ljude jedna na druge – kamoli da je europski interes sudjelovati u američkom trgovinskom ratu protiv Kine. Američke su ekonomske i ine tzv. sankcije Pekingu stalan ucjenjivački pritisak. S istim ciljem, ali tek nešto blaži no na Rusku Federaciju nakon 2014. godine (aneksija poluotoka Krima) i osobito snažno od 24. veljače 2022. (tzv. specijalna vojna operacija za denacifikaciju Ukrajine). Koriste se svi udruženi potencijali SAD-a, EU-a, NATO-a i proameričkih tzv. partnera/saveznika za oslabiti po svaku cijenu Rusku Federaciju i Kinu, izbaciti njihovu konkurenciju u svijetu i zadržati monopolnu poziciju pod smokvinim listom tzv. obrane slobode i demokracije (sic transit) od tzv. autoritarnog imperijalizma (sic transit).
Taj „alibi“ za isključivanje ruske konkurencije s europskog energetskog, novčanog, tržišta hrane, itsl. – pokazalo se: više na SAD-ovu i europsku, nego na rusku štetu – zapasao je neki dan već 14. paket tzv. EU-sankcija Moskvi zabranom preprodaje ruskoga ukapljenog prirodnog plina preko eurounijskog teritorija. Na redu je carinski udar na kineske električne automobile. Protivno međunarodnom pravu i europskim ekonomskim interesima, SAD si i proamerički tzv. kolektivni Zapad kao ponizna mu sljedba uzurpiraju pravo neupitna arbitra u pitanjima slobodne trgovine. Uvode ovakve ili onakve tzv. sankcije kako i komu im se sprdne. Time izravno uneređuju međunarodne odnose, izazivaju tenzije, sukobe, obezvrjeđuju napore međunarodnih organizacija, itsl. U pozadini nereda je američka CIA, koja zapravo vodi rat u Ukrajini (neki dan argumentirali britanski mediji!), u Palestini, namješta oružani rat s Kinom, s Iranom, u bivšim francuskim kolonijama u Africi, gdje pak vedre i oblače Putinovi wagnerovci, drži na oku Kubu, etc.
Španjolcima s razlogom nije svejedno što će u njihovo ime odlučivati bruxellesko činovništvo i Von der Leyen. Naime, ta je zemlja lani bila izvezla u Kinu 560.488 tona proizvoda od svinjskog mesa za 1,2 milijarde euraJedna od ujdurmi tog destabilizirajućeg tipa je SAD/EU-ov eskalirajući pokušaj obračuna tzv. carinskim sankcijama već od srpnja 2024. godine s Kinom, jer da „nelojalno konkurira zapadnim ekonomijama nepoštenim trgovačkim praksama, državno subvencionira kompanije i dampinškim cijenama uneređuje svjetsko slobodno tržište“. Nema veze, je li, što se licemjerno razbcuje dvostrukim kriterijima? Naime, Kina je još koncem 2022. godine bila ukinula državne subvencije na električne automobile i na niz drugih izvoznih proizvoda držeći se međunarodnih praila, a SAD i EU imaju državne subvencije i dan-danas. I nikom ništa!?
Nitko ne brani SAD-u i Uniji subvencirati svoje kompanije ili im na drugi način omogućiti kvalitetnije proizvode i konkurentnije cijene na tržištu, pa zašto se nisu u stanju globalno nositi s kineskim „dampingom“? Zato, jer se tu niti ne radi o „dampingu“ ili čemu sličnom, već o imperijalnnoj, je li, politici ultimativnoga zapadnog monopola, koji je gadno već pregazilo vrijeme budući da tzv. novi međunarodni poredak dramatično prerasta u multipolarni. Gdje brzorastuće zemlje traže – i na to imaju pravo! – svoje mjesto pod globalnim ekonomski, političkim, vojnim i inim suncima, što podrazumijeva notornu logiku: samoproglašeni gospodar(i) Kugle imaju se odreći puno toga na što nikad nisu imali pravo. A ovi se opiru iz petnih žila, ne daju tuđe što smatraju svojim. Zato su tzv. slobodnom svijetu i demokraciji – koji strojevim korakom marširaju pod lepršavih 13 crveno-bijelih pruga s 50 zvjezdica na plavom kvadratu u gornjem kutu – iritantan balvan u oku „autoritarne zemlje“ (sic transit) Rusija, Kina, Iran, etc.
Tu nema velike mudrosti ni ljubavi, u pitanju je goli ekonomski interes, je li, zakrabuljen dozlaboga mutavim birokratskim frazetinama političara kojima nije pametno povjeriti na čuvanje ni dvije nacrtane ovce. A oni, skrivajući se iza „demokratskih“ izbora i „nacionalnih interesa“, dnevno igraju ruski rulet ne samo s cijelim narodima nego i cijelim planetom. Ne istrjebljuju glad, bolesti, neznanje, klimatske ugroze, nepravdu, mržnju, katastrofalne socijalne razlike u svijetu, itsl. što vodi čovječanstvo miru i blagostanju, nego arče bilijune i bilijune na oružje, sijanje straha, sukobe i ratove. S Kinom se nije igrati, pa ni inatiti, prijetiti, ucjenjivati trgovinskim ratom. S Rusijom također, pogotovo nakon što su dvije moćne svjetske velesile nedavno sklopile tzv. sporazum o strateškom partnerstvu. U koji je „obrambeni“ klub neki dan ušla Sjeverna Koreja, na pragu je Vijetnam tako da se ne radi samo o bilderskom pokazivanju mišića nego i o puno toga što u ekonomskom smislu mijenja klasični pojam razmjene dobara.
Tzv. globalno selo u digitalno doba uvodi sasvim nova pravila ponašanja, koja i međunarodnu trgovinu determiniraju kao međuovisan posao: ti meni, ja tebi, pa… Ucjenama i inatima postižu se protuučinciŠto, je li, znači „nepoštena trgovačka praksa“, ako je netko u stanju prodavati svoj proizvod jeftinije i pritom zaraditi? Kina valjda nije najbrže rastuća svjetska velesila zato što bi bez državnih subvencija poslovala gubitaški, bila tržišno nekonkurentna Zapadu, jer prodaje nešto ispod troška proizvodnje niti bi ta zemlja, napućena s blizu 1,5 milijardâ žitelja, mogla opstati subvencirajući nerentabilno gospodarstvo. Dugoročno, je li, otkud državnom proračunu novac za subvencije, ako ga mora uplatiti gospodarstvo koje trži proizvode jeftinije od troška proizvodnje? Kina više nije domovina jeftinog bofla, niske produktivnosti, deficitarna znanja i nekakvih tzv. komunističkih petoljetki… Aktualno, Kina je, bar 15 godina naprednija od SAD-a po uporabi nuklearne energije, prva je u svijetu po primjeni umjetne inteligencije, svemirska je i vojno respektabilna sila u regiji i svijetu, razvojno mudro vođena i globalno utjecajna… Kineski je tzv. komunizam u mnogim sastavnicama potentniji i produktivniji od Uncle Samove i ijedne zapadne tzv. demokracije.
Tehnologija made in China, kvalitetni proizvodi visoke kakvoće, znanje i sofisticirano poduzetništvo – prilagodnjivo globalnim tržišnim potrebama (npr. projekt tzv. Novog puta svile ozbiljno je dao misliti zapadnomu tzv. polit-ekonomskom establishmentu u Davosu) – osvojili su Europu, Aziju, Afriku, Latinsku Ameriku, ali i duboko prodrli u SAD. Nije mala stvar igrati se tzv. carinskim sankcijama zemlji sposobnoj vrlo bolno uzvratiti udarac. Vi nama onako, mi vama ovako, pa…!? SAD je uveo 100-postotne carine na uvoz kineskih vozila, a Von der Leyen je – vidjela žaba da se konje potkiva, pa i ona digla nogu!? – najavila „europsku lojalnost“ dodatnim carinskim stopama od 17 do 38 posto na uvoz kineskih električnih automobila zapremine motora veće od 2,5 litara. Ti se najviše prodaju. Istodobno, iz Pekinga: vita jela, zelen bor – stiže Von der Leyen brzi odgovor. Liu Bin, zamjenik direktora Kineskoga istraživačkog centra za automobilsku strategiju i politiku najavljuje u intervjuu Global Timesu 15-25 posto više kineske carine za uvoz iz EU-a benzinskih limuzina i sportskih terenaca iste snage motora.
Lani je takvih prodano u Kini 196.000 (11 posto više no 2022. godine), a 44.000 samo u prva četiri mjeseca ove godine ili 12 posto više no u istom razdoblju lani. Taj je europski izvoz dosegao je 2023. godine 19,4 milijardâ eura, a europski uvoz električnih automobila iz Kine deset puta manju vrijednost: 9,7 milijardâ eura. Reuters je pak objavio da su „veliki kineski dobavljači automobila zapremine motora veće od 2,5 litara baš kompanije iz SAD-a, Velike Britanije i Japana, koje bi jamačno najviše profitirale od povećanja uvoznih carina u EU“. I što sada?
Kina se sprema uzvratiti promeričkoj aroganciji bruxelleske birokracije na čelu s Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen i obustavom uvoza iz EU-a svinjetine i proizvoda od svinjskog mesa. Učini li to, bit će vraga u stočarskoj ekonomiji i mesnoj idustriji EU-a, a ionako nezadovoljni OPG-ovci lošom poljoprivrednom politikom Bruxellesa imat će razloga za još puno opasniji bunt od prolijevanja mlijeka po ulicama, paljenja guma i tučnjave s policijom. Nije teško odgovoriti na klasično pitanje: tko je tu lud? Čemu trgovinski rat s Kinom!? Krivci su u Washingtonu i Beuxellesu. Oni su smislili da će trgovinskim ratom protiv Kine – tržišta od blizu 1,5 milijardâ vrlo potrebitih potrošača svih dobi, sa sve više gotovine u novčanicima i na štednji – nekažnjeno nauditi režimu te zemlje te ga ekonomski, politički ili kako već baciti na koljena.
Nema šanse. Tzv. globalno selo (Herbert Marshall McLuhan) u digitalno doba uvodi sasvim nova pravila ponašanja, koja i međunarodnu trgovinu determiniraju kao međuovisan posao: ti meni, ja tebi, pa… Ucjenama i inatima postižu se protuučinci. Nikomu od koristi. Valjda na tom fonu, iz Europske komisije stiže vijest: „Proučavamo situaciju radi rasprave o obostrano prihvatljivom rješenju“. Valjda i ekonomski polupismenoj Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen mora ubosti u oko činjenica da Unija, je li, samo na trgovanju automobilima s Kinom ima deset puta veću zaradu i da je suludo odreći se toga kineskim protumjerama. Pogotovo u korist, je li, ekonomija izvanunijskih giganata iz SAD-a, Velike Britanije i Japana. Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck upozorio je Bruxelles da riskira „eskalaciju trgovinskog rata s Kinom na europsku štetu“ (to se već dogodilo na energetskom, tržištu hrane, itsl. tzv. sankcijama Rusiji, op. a.) i zatražio bezuvjetne pregovore s azijskim divom. „Carine su uvijek posljednja opcija i politička mjera, često najgore rješenje“, tvrdi Habeck.
„Carine su pogrešan put, jer bi protekcionizam mogao pokrenuti spiralu novih uvoznih nameta i izolacije“, ističe i šef BMW-a Oliver Zipse. „Ovim potezom o dodatnim carinama, Europska komisija nanosi veliku štetu svim europskim tvrtkama i interesima, što je nedopustivo.“ Inače, BMW proizvodi u Kini električni SUV BMW iX3 i električni Mini Cooper i prodaje ih u Uniji, a svoje modele 4, 6, 7, i7 i 8, proizvedene u Njemačkoj, vrlo unosno prodaje u Kini, pa… Europski je parlament pak lani u listopadu objavio da „kineske tvrtke (npr. BYD, Nio i Xpeng) izvoze relativno malo automobila u EU“, odnosno da „dvije trećine kineskog izvoza u Uniju čine vozila koja velike kompanije iz SAD-a i EU-a proizvode u Kini“. Europsku su komisiju pririsnule i još neke zemlje, ne samo Njemačka, kojima nije u interesu nikakav trgovinsi rat s azijskim divom i gubitak tržišta od cca 1,5 milijardâ vrlo zahvalnih potrošača. Soliranje Von der Leyen ide im na jetra. Španjolski premijer Pedro Sánchez Pérez-Castejón je poručio kako „čvrsto vjeruje da odnosi Europe i Kine ne moraju biti u sukobu“.
„Nadam se i očekujem da će biti prostora za razumijevanje, za pregovore i da ćemo izbjeći uvođenje carina na razne poljoprivredne i prehrambene proizvode“, priopćio je novinarima u Madridu ministar poljoprivrede Luis Planas Puchades u povodu kineske najave dodatnih carina na europsku svinjetinu i proizvode od svinjskog mesa. Naime, na zapadne optužbe o kineskim državnim subvencijama, Kina uzvraća udarac: „Unija prodaje u Kini svinjetinu po umjetno niskim cijenama i to nećemo tolerirati“. Milo za drago!? Itkako. Kineska „istraga“ od 17. lipnja 2024. zahvaća svinjetinu namijenjenu ljudskoj prehrani, svježe, hladne i smrznute komade mesa, svinjska crijeva, mjehure i želuce, a pokrenuta je na zahtjev Kineske udruge za stočarstvo. „Istragu“ se mora završiti u toku godine dana, s time da se može produljiti još šest mjeseci, pa itekako ima vremena za privesti pameti ratoborne politikante u Europskoj komisiji.
Španjolcima s razlogom nije svejedno što će – i u njihovo ime, sic transit! – odlučivati bruxellesko činovništvo i Von der Leyen. Naime, ta je zemlja lani bila izvezla u Kinu 560.488 tona proizvoda od svinjskog mesa za 1,2 milijarde eura, štoje petina španjolskog izvoza tih proizvoda i 13,7 posto njegove vrijednosti, što je izvrstan poslovni rezultat. Uvođenje dodatnih carina ili zabrana uvoza u najmnogoljudniju državu na svijetu značili bi knockdown velikog dijela španjolskoga gospodarstva. Nije za igrati se s tim, je li, uz besplatnu kavicu, sok i kiselu vodu u uredu Von der Leyen. Trgovinski rat s Kinom, kao i onaj s Rusijim, Iranom, etc., bumerang je politika, kojoj ne bi smjelo biti mjesta u ozbiljnom tretiranju međunarodnih odnosa nigdje i ni na kojem sljemenu vlasti.
Tzv. antidampinška šaketanje – eskalirajuća sada između EU-a i Kine – globalno su štetna pojava, jer zapravo znače podjarivanje sukoba i neprijateljstava polit-ekonomskim sredstvima na opasnoj klackalici, je li, koketiranja i s uporabom oružja. Čemu to? Ne možeš vlastite neuspjehe i nesposobnost u konkurenciji delegirati drugima. A Bruxelles, na mig iz Washingtona, ne posustaje u nasrtaju na „Pedra“ s bližeg ili daljeg Istoka pa će, koliko se može zaključiti iz stranih medija, „nastaviti istraživanje nedopuštene pomoći kineskih vlasti u nizu drugih područja“. Nema, je li, odmora dok traje – „istraga“!? Glede&unatoč isprovociranog spora s uvozom u Uniju električnih vozila iz Kine, njemački je ministar prometa Volker Wissing također upozorio na negativne posljedice za njemačke kompanije i razumno pojasnio: „Vozila moraju pojeftiniti znatno žešćom konkurencijom, otvorenim tržištem i puno boljim uvjetima proizvodnje u Uniji, a ne trgovinskim ratovima i zatvaranjem tržišta“. Pametnom dosta. A, ima li pametnih!?
