Mogao bih zapravo barem jednom tjedno nešto napisati o tome da pazarim na brodskom buvljaku smještenom na parkiralištu u Štrosmajerovoj ulici. Često sam tu i uvijek kupujem knjige. Izložene su na štandovima ili u kartonskim kutijama - u moru krpa. Uglavnom, dobijem ih tri za deset kuna. A "skupe" knjige od pet kuna imaju tvrde korice, preko tristo stranica. Do sada sam tamo nabavio preko dvije stotine naslova.
Utorak je miran dan, ponuda je slabija. Ipak, pronašao sam tri (iz 1966. godine) koje su me zanimale, u izdanju sarajevske Svjetlosti, iz legendarne biblioteke Džepna knjiga. Odmah sam ih s predumišljajem urednika portala fotkao na haubi svog auta parkiranom dvadesetak metara dalje. Evo naslova: Emilio Salgari: Posljednji gusar; Mihail Šolohov: Donske pripovjetke i Fransona Morijak (François Mauirac): Tajna porodice Frontenak (Frontenac).
Da bi čitatljima SBPeriskopa predočio zašto kupujem na buvljaku, da bi im porasle zazubice, a i da ih navedem na osobnu pustolovinu, prenosim samo nekoliko rečenica s početka Šolohovljeve pripovjetke Crvotočina.
Jakov Aleksejevič je bio čovjek starog kova: krupnih kostiju, poguren; brada mu je bila kao nova metlica od prosenih stabljika – bio je prava slika i prilika kulaka kako su ga dokoni slikari slikali na posljednjim stranicama novina. Jedino što po odjeći nije ličio na kulaka. Po zamišljenoj kulak mora da nosi čizme „s škripom“ a Jakov Aleksejevič je ljeti bio u platnenoj košulji, bez pojasa i bosonog.
