Prije su trgovi i ulice prepričavali dosjetke Željka Pervana, sad Željko Pervan prepričava dosjetke i viceve s trga i ulice! Pervan glumi Miru Kučinu, ‘prahrvata’ koji sve komentira, sve zna, ništa mu nije neobjašnjivo, pomalo je šoven, ali se sprda i na svoj račun…, dakle ‘Večernja škola’ 21. stoljeća
Dragana Ignjić dohvatila se kompleksne i teške teme Ivana Meštrovića u složenom kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa i uspjela prikazati sve što se u sat vremena može, na politički korektan i medijski zanimljiv način. A znamo, ‘svi su žanrovi dozvoljeni, osim jednog – dosadnog’ (Milan Gavrović). Autorica je u prvi plan stavila hrvatske sugovornike, sina Ivana, kustose Muzeja Ivana Meštrovića iz Splita i Zagreba Zoranu Jurić Šabić i Barbaru Vujanović, autoricu monografije o Meštroviću Dragicu Hammer Tomić, zatim beogradske povjesničare Miru Radojević, Radinu Vučetić i Čedomira Antića, te kunsthistoričarku Biljanu Crvenković.Ivan Meštrović bio je titan. Fanatik rada (probajte zamisliti koliko truda zahtijeva klesanje kamena ili tesanje drveta!), taj čovjek sagradio je kulise naših života. Ono na čemu smo odrasli bio je Meštar. Naše novčanice, simboli naše povijesti, naš pasoš, Povijest Hrvata, Srđa Zlopogleđa, Mauzolej na Cetinju, Mauzolej u Otavicama, Indijanac, Kosovski ciklus – sve su to momenti jednog od najvećih umjetničkih opusa u Južnih Slavena uopće. No Meštrović ni u Zagrebu ni u Beogradu nije prošao atest novih barbarogenija, ostao je obostrano sumnjiv. A evo i jednog dijaloga Pavelića i Meštrovića, citiranog prema Meštrovićevu sjećanju. Pavelić: ‘Znadem, jer ste Mili (Budaku) kazali da sam se prije trebao ubiti. Al’ to nije gledište. Koji puta čovjek počini stvari koje su mu teže od samoubojstva, ali ih počini zbog važnije stvari. Bolja je ikakva, nego nikakva Hrvatska, rekao bi Starčević.’ Meštrović: ‘Ali kakva Hrvatska može postojati bez Dalmacije i bez trećine pučanstva, koje se smatra srpskim i koje se trijebi?’
Prije su trgovi i ulice prepričavali dosjetke Željka Pervana, sad Željko Pervan prepričava dosjetke i viceve s trga i ulice! Njegova humoristična emisija ima niz vrlina i samo jednu manu – nije duhovita. Pervan glumi Miru Kučinu, ‘prahrvata’ koji sve komentira, sve zna, ništa mu nije neobjašnjivo, pomalo je šoven, ali se sprda i na svoj račun, i tako dalje i tomu slično, dakle ‘Večernja škola’ 21. stoljeća. U dugom standupu Pervan je uglavnom bio euklidski ravan, pri čemu su proplamsaji zanimljivosti bili mahom maznuti: zgodan štos prema kojemu sve države imaju bespilotne letjelice dok mi imamo bezletjelične pilote nastao je nakon pada jednog MIG-a, to je narodna umotvorina, dok je priča o penzioneru koji je na pitanje je li ponio kruha golubovima uzvratio ‘ne, pojest ću ih bez kruha’ zapravo (pra)stari vic. Ipak, zbog ležernog nastupa Pervana i družine emisija nije posvemašnji smor, pa će poslužiti za rekreaciju puku u dugim zimskim danima. A kad se poželimo istinske žovijalnosti, petkom u 22 uvijek imamo Kralja – Branu Bilića.
Branka Kamenski osvrnula se na žalosni ispraćaj Slobodana Novaka, klasika novije hrvatske književnosti, kojega je na onaj svijet ispratila šaka ljudi. Lijevi ili desni, naši književni klasici imaju uvijek istu sudbinu – lijes im je duži od povorke. Miroslav Krleža na ahiret je ispraćen s vojnim počastima, uz pucnjavu pušaka, ali nije bilo mase; prema procjeni Predraga Matvejevića, Krležu je ispratilo dvije-tri tisuće ljudi, iako ih je prema službenoj verziji bilo oko deset tisuća. Mase su zato ispratile kardinala Šepera, koji je pokopan istovremeno kad i Krleža, samo što je kardinalu došlo nekoliko desetaka tisuća ljudi. U istoj emisiji saznali smo da za kulturu ipak ima nade. U haškoj ćeliji jedan čovjek, nevini uznik, Valentin Ćorić, piše aforizme – jedan od njih glasi, otprilike, da je u ćeliji lakše nevinome nego krivome… Uznička duhovnost kulturna je vrsta sama po sebi. Vojislav Šešelj napisao je u zatvoru stotinjak knjiga (‘Krvave ručerde Madlen Olbrajt’, ‘Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton’ itd.), dok se Ante Gotovina bavio slikarstvom. Kultura nam nema sjajnu prošlost, ali možda ima blistavu budućnost.
Dikan Filozofskog fakulteta Vlatko dr. Previšić – kojemu su studenti posvetili zanimljiv transparent ‘Što je previše, Previšić je’ – nastupio je u ‘Otvorenom’ i sablaznio javnost otkrivanjem akademske tajne, da mu naime nisu sve daske na broju. U nizu Dikanovih konsideracija izdvajamo najzanimljiviju. ‘Zaštitari na Zagrebačkom sveučilištu nisu prvi put, i sad stoje na nekim fakultetima stalno uz ostale službe. Zaštitari na FFZG-u ne kontroliraju ljude koji ulaze u knjižnicu. Oni su tamo da štite prostor i zgradu od mogućih ekscesa. U vremenu u kojemu živimo mogući su ekscesi, čak i terorizam. Ja moram štititi zgradu od nepoželjnih ekscesa. Povezano je da su se pojavili zaštitari nakon raspuštanja Studentskog zbora’, kazao je Dikan, dika mamina.
Vesna Pusić dala je vrlo zanimljiv intervju Tihomiru Ladišiću u kojemu je, između ostalog, dobro detektirala uzroke izbornog poraza SDP-a. ‘SDP je u toj koaliciji dobio manje glasova’, rekla je i nastavila, ‘meni se čini da je to zato jer postoji čudno uvjerenje da su njihovi birači njima zagarantirani i da treba vrbovati desnicu. Birači su pokazali da imaju kuda, a to je ostati kod kuće. Pokazali su da imaju kuda i mislim da se s tog stajališta mora početi razmišljati i osmisliti neki drugi pristup.’SDP je minulih godina bio jezivo indolentan – prema civilnom društvu, prema kulturi, prema kazalištima, prema piscima, prema udrugama. Milanovića i njegove ljude u kazalištu je bilo jednako rijetko vidjeti kao Miju Crnoju i njegove delije. Jasno je da je to neprirodno, da to odbija. Za to vrijeme crkvene i desne udruge svom su silinom započele ofenzivu na terenima kulturne hegemonije: treba pogledati s kojom su se strašću Željka, Hasan, Ladislav & Co. sjurili u taj teren, progurali svoje igrače i pobacali tuđe. Treba gledati, učiti i – sustizati.
Oko magazin, RTS satelit, 19. rujna, 23:30
Dragana Ignjić dohvatila se kompleksne i teške teme Ivana Meštrovića u složenom kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa i uspjela prikazati sve što se u sat vremena može, na politički korektan i medijski zanimljiv način. A znamo, ‘svi su žanrovi dozvoljeni, osim jednog – dosadnog’ (Milan Gavrović). Autorica je u prvi plan stavila hrvatske sugovornike, sina Ivana, kustose Muzeja Ivana Meštrovića iz Splita i Zagreba Zoranu Jurić Šabić i Barbaru Vujanović, autoricu monografije o Meštroviću Dragicu Hammer Tomić, zatim beogradske povjesničare Miru Radojević, Radinu Vučetić i Čedomira Antića, te kunsthistoričarku Biljanu Crvenković.Ivan Meštrović bio je titan. Fanatik rada (probajte zamisliti koliko truda zahtijeva klesanje kamena ili tesanje drveta!), taj čovjek sagradio je kulise naših života. Ono na čemu smo odrasli bio je Meštar. Naše novčanice, simboli naše povijesti, naš pasoš, Povijest Hrvata, Srđa Zlopogleđa, Mauzolej na Cetinju, Mauzolej u Otavicama, Indijanac, Kosovski ciklus – sve su to momenti jednog od najvećih umjetničkih opusa u Južnih Slavena uopće. No Meštrović ni u Zagrebu ni u Beogradu nije prošao atest novih barbarogenija, ostao je obostrano sumnjiv. A evo i jednog dijaloga Pavelića i Meštrovića, citiranog prema Meštrovićevu sjećanju. Pavelić: ‘Znadem, jer ste Mili (Budaku) kazali da sam se prije trebao ubiti. Al’ to nije gledište. Koji puta čovjek počini stvari koje su mu teže od samoubojstva, ali ih počini zbog važnije stvari. Bolja je ikakva, nego nikakva Hrvatska, rekao bi Starčević.’ Meštrović: ‘Ali kakva Hrvatska može postojati bez Dalmacije i bez trećine pučanstva, koje se smatra srpskim i koje se trijebi?’
Naknadno, HRT, 20. rujna, 20:00
Prije su trgovi i ulice prepričavali dosjetke Željka Pervana, sad Željko Pervan prepričava dosjetke i viceve s trga i ulice! Njegova humoristična emisija ima niz vrlina i samo jednu manu – nije duhovita. Pervan glumi Miru Kučinu, ‘prahrvata’ koji sve komentira, sve zna, ništa mu nije neobjašnjivo, pomalo je šoven, ali se sprda i na svoj račun, i tako dalje i tomu slično, dakle ‘Večernja škola’ 21. stoljeća. U dugom standupu Pervan je uglavnom bio euklidski ravan, pri čemu su proplamsaji zanimljivosti bili mahom maznuti: zgodan štos prema kojemu sve države imaju bespilotne letjelice dok mi imamo bezletjelične pilote nastao je nakon pada jednog MIG-a, to je narodna umotvorina, dok je priča o penzioneru koji je na pitanje je li ponio kruha golubovima uzvratio ‘ne, pojest ću ih bez kruha’ zapravo (pra)stari vic. Ipak, zbog ležernog nastupa Pervana i družine emisija nije posvemašnji smor, pa će poslužiti za rekreaciju puku u dugim zimskim danima. A kad se poželimo istinske žovijalnosti, petkom u 22 uvijek imamo Kralja – Branu Bilića.
Pola ure kulture, HRT, 21. rujna, 20:10
Branka Kamenski osvrnula se na žalosni ispraćaj Slobodana Novaka, klasika novije hrvatske književnosti, kojega je na onaj svijet ispratila šaka ljudi. Lijevi ili desni, naši književni klasici imaju uvijek istu sudbinu – lijes im je duži od povorke. Miroslav Krleža na ahiret je ispraćen s vojnim počastima, uz pucnjavu pušaka, ali nije bilo mase; prema procjeni Predraga Matvejevića, Krležu je ispratilo dvije-tri tisuće ljudi, iako ih je prema službenoj verziji bilo oko deset tisuća. Mase su zato ispratile kardinala Šepera, koji je pokopan istovremeno kad i Krleža, samo što je kardinalu došlo nekoliko desetaka tisuća ljudi. U istoj emisiji saznali smo da za kulturu ipak ima nade. U haškoj ćeliji jedan čovjek, nevini uznik, Valentin Ćorić, piše aforizme – jedan od njih glasi, otprilike, da je u ćeliji lakše nevinome nego krivome… Uznička duhovnost kulturna je vrsta sama po sebi. Vojislav Šešelj napisao je u zatvoru stotinjak knjiga (‘Krvave ručerde Madlen Olbrajt’, ‘Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton’ itd.), dok se Ante Gotovina bavio slikarstvom. Kultura nam nema sjajnu prošlost, ali možda ima blistavu budućnost.
Otvoreno, HRT, 22. rujna, 22:15
Dikan Filozofskog fakulteta Vlatko dr. Previšić – kojemu su studenti posvetili zanimljiv transparent ‘Što je previše, Previšić je’ – nastupio je u ‘Otvorenom’ i sablaznio javnost otkrivanjem akademske tajne, da mu naime nisu sve daske na broju. U nizu Dikanovih konsideracija izdvajamo najzanimljiviju. ‘Zaštitari na Zagrebačkom sveučilištu nisu prvi put, i sad stoje na nekim fakultetima stalno uz ostale službe. Zaštitari na FFZG-u ne kontroliraju ljude koji ulaze u knjižnicu. Oni su tamo da štite prostor i zgradu od mogućih ekscesa. U vremenu u kojemu živimo mogući su ekscesi, čak i terorizam. Ja moram štititi zgradu od nepoželjnih ekscesa. Povezano je da su se pojavili zaštitari nakon raspuštanja Studentskog zbora’, kazao je Dikan, dika mamina.
Novi dan, N1, 26. rujna, 8:30
Vesna Pusić dala je vrlo zanimljiv intervju Tihomiru Ladišiću u kojemu je, između ostalog, dobro detektirala uzroke izbornog poraza SDP-a. ‘SDP je u toj koaliciji dobio manje glasova’, rekla je i nastavila, ‘meni se čini da je to zato jer postoji čudno uvjerenje da su njihovi birači njima zagarantirani i da treba vrbovati desnicu. Birači su pokazali da imaju kuda, a to je ostati kod kuće. Pokazali su da imaju kuda i mislim da se s tog stajališta mora početi razmišljati i osmisliti neki drugi pristup.’SDP je minulih godina bio jezivo indolentan – prema civilnom društvu, prema kulturi, prema kazalištima, prema piscima, prema udrugama. Milanovića i njegove ljude u kazalištu je bilo jednako rijetko vidjeti kao Miju Crnoju i njegove delije. Jasno je da je to neprirodno, da to odbija. Za to vrijeme crkvene i desne udruge svom su silinom započele ofenzivu na terenima kulturne hegemonije: treba pogledati s kojom su se strašću Željka, Hasan, Ladislav & Co. sjurili u taj teren, progurali svoje igrače i pobacali tuđe. Treba gledati, učiti i – sustizati.
portalnovosti
