Truli kompromis pri suočavanju s prošlošću

Takozvano vijeće za suočavanje s prošlošću ovog je tjedna još jednom dokazalo da svjetonazorske i političke razlike u hrvatskom društvu ne mogu i neće nikada nestati. I da je tu bilo kakav kompromis ne samo nemoguć nego i besmislen. Situacija je tim kompliciranija nakon događanja iz Domovinskog rata, kao da nije dovoljno ono što se događalo recimo do 1941. do tamo negdje sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, početkom devedesetih u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije sudjelovale su i postrojbe HOS-a koje su se svojim znakovljem i bojom uniformi naslanjale na nasljeđe ustaškog pokreta. Na samom početku Domovinskog rata one su na nekim bojišnicama imale znatnu ulogu u obrani zemlje.

I dok su tadašnji čelnici HOS-a i Hrvatske stranke prava (HSP) jako dobro znali što rade i na koga se pozivaju, veliki dio članova postrojbi HOS-a prihvatio je crnu uniformu iz jednostavnog razloga što tamo gdje su oni ratovali Hrvatske vojske nije bilo. Ona tada još nije bila ustrojena u punoj mjeri, dok je službena policija bila premalobrojna. To kasno ljeto i rana jesen 1991. bilo je razdoblje kaosa i konfuzije na hrvatskoj strani. Očito je da zemlja nije bila odgovarajuće pripremljena za rat čemu su osim - naravno velike vojne premoći velikosrpske strane koju je naoružala i potpomagala JNA i njena sigurnosna služba - pridonijeli neki pogrešni potezi i procjene tadašnjeg hrvatskog vodstva. Pa su tako na brojnim mjestima umjesto regularnih hrvatskih snaga u prazan prostor uletjeli pravaši. I tako je nastao HOS. I tako se Za dom spremni nakon 46 godina bio vratio u Hrvatsku. I tako je ušao u Čavoglave, najpopularniju pjesmu Domovinskog rata.

Ali ta epizoda nikako ne može opravdati legalizaciju tog ustaškog pozdrava. Tu mjesta za kompromise i nekakve ustavne iznimke naprosto nema. Za dom spremni je naprosto ustaški pozdrav. Pozdrav jednog pokreta koje je preuzeo fašističku ideologiju i sve što s njom ide. Hrvatska nije Amerika koja si može dopustiti luksuz da isticanje fašističkih obilježja bude dio Ustavom zajamčene slobode govora. Za dom spremni ne može bili legaliziran. I točka.

Ali Hrvatska se od Amerike i država stare Europe razlikuje još po nečemu. Ona ima i brutalno nasljeđe komunizma. Crvena zvijezda jest simbol gotovo 200 godina starog međunarodnog radničkog pokreta. Ali je veliko pitanje i dobra tema za raspravu je li ona ipak nepovratno ukaljana komunističkim zločinima. Oni koji su pobili milijune ljudi od Vladivostoka do Sošica na svojoj su kapi nosili zvijezdu crvene boje. Nju su nažalost osim plemenitih i iskrenih boraca za radnička prava kao svoj znak koristili zločinački komunistički režimi i njihovi ubojice. Ali bilo kakvo ograničenje njene uporabe u današnjem svijetu nije moguće. Stara Europa, osim istočnog dijela Njemačke, komunizam nije okusila. Pa nema ni nekog prevelikog senzibiliteta za one iz istočne Europe koji smatraju da bi znakovlje iz doba komunizma ipak trebalo biti pod nekim oblikom zakonskog ograničenja. Vijeće je trebalo napraviti odlučan korak - zabraniti u potpunosti Za dom spremni, ali i barem predložiti društvenu raspravu o sankcioniranju komunističkih simbola. Njihov se pokušaj kompromisa nažalost, kao i u gotovo svi sličnim slučajevima - pokazao trulim. I potpuno kontraproduktivnim.

novilist