Trump, zadnji put

Zašto se opet čuditi predsjedničkom izbornom luzeru Donaldu Trumpu kao i toliko puta za njegova kontroverznog i dobrim dijelom sramotnoga za SAD cijelog mu mandata? Ne priznaje činjenicu da je izgubio izbore i kako neće obnašati drugi mandat u Bijeloj kući. To da će se Twitteraša, je li, u neposrednom poslijeizbornom razdoblju prepoznavati, zapravo,  kao agresivnog Donalda Lukašenka Trumpa koji se neće libiti proliti tuđu krv na ulicama i dovesti vlastitu domovinu na rub građanskog rata eda bi "dokazao" kako je izborni pobjednik. "Narod Bjelorusije većinski je glasao za mene", ponavlja Aleksandar Lukašenko, autoritarni predsjednik od 1994. godine koji je na ljetošnjim (navodno namještenim) izborima dobio je 80,23 posto glasova, uz izlaznost od 84,23 posto birača, te nastavlja policijski ubijati boga u prosvjedničkim masama. "Vrhovni sud SAD-a će odlučiti o izbornom pobjedniku, a to sam ja, ne 'pospani Joe' i demokrati", prijeti Donald Trump s druge strane Atlantika, uvjeren (!?), kako su ga politički oponenti "opljačkali" na izborima. A to neće dopustiti. Sic transit.

U međuvremenu, cijeli demokratski relevantan svijet čestita na pobjedi izabranom 46. predsjedniku SAD-a Josephu Robinetteu "Joe" Bidenu, Jr. Uključivo čelnike međunarodnih organizacija/asocijacija, velike državnike tipa njemačke kancelarske Angele Merkel, ali i ne one malokalibarski "još veće", pa sada pokisle, zadrte trumpiste tipa Janeza Janše i Aleksandra Vučića. Pa i Vladimira Putina ili Kim Jong-una koji su bili kadri podvaliti poslovođi doktrine tzv. America First što su, kada su i kako su htjeli. Npr., prvi u Helsinkiju, a drugi u selu Panmunjomu kada je diktator Kim pustio Trumpu zakoračiti sjeverno preko granične crte u demilitariziranoj zoni među dvjema Korejama. Twitteraš je time bio prvi američki predsjednik koji je zakoračio na sjevernokorejsko tlo što ga je nagnalo na eksploziju oduševljenja: "Prijeći tu crtu je velika čast, veliki napredak je postignut, veliko prijateljstvo je sklopljeno... Zaljubio sam se u Kima..."

Tu glupost je potom ismijavao sav zdravorazumski svijet, kao i Trumpove izjave o Putinu i rezultatima razgovora u Helsinkiju. To je Donald Trump i ta psihologija napokon je - istina, tijesno, ali... - dozlogrdila Amrikancima koji su (ne)očekivano masovno izašli izborno reći što misle o psihologiji tog čovjeka koji pravi krši lom čega se god dotakne. On je protiv EU-a, prijeti UN-u i članicama NATO-a, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ne želi klimatske sporazume ("Kina je najveći svjetski zagađivač okoliša", tvrdi), protiv je tzv. nuklearnog sporazuma s Iranom, napada Njemačku zbog energetskog megaprojekta Sjeverni tok 2 s Rusijom, ucjenjuje niz zemalja EU-a zbog energetskih dogovora s Rusima i velikih tehnoloških projekata s Kinom (Huawei, 5G mreža, etc.), izaziva arapski svijet time što veleposlanstvo SAD-a u Izraelu preseljava u Jeruzalem, itsl. Sijao je štetu i sramotu svojoj zemlji na sve strane i - zaglavio na maloumnom ignoriranju pandemijske pošasti virusa SARS-CoV-2.

Jamačno najtoksičnija izjava ovih dana kojom se grubo i nedemokratski - protivno svim međunarodnim sporazumima i konvencijama - atakira na svjetski mir i stabilnost, time i na stanje zdravlja globalne ekonomije jest ona Twitteraševog trbuhozborca u liku američkog državnog tajnika Mikea Pompea o tomu da "SAD želi izgraditi globalnu koaliciju za suprotstaviti se Kini" koja navodno zlorabi "pandemiju koronavirusa kako bi progurala svoje interese". Diplomatski neiskusan, a dozlaboga samodopadan, tašt, pohlepan na tuđe i lažljiv slon u staklariji, Donald Trump, uvredljivo je bio preimenovao virus SARS-CoV-2 u "kineski virus". Svemirski beskonačno se osramotio preporukom građanima da preventivno i radi zaštite od "kineskog virusa" ispijaju dezinficijense, da ne nose maske i ne slušaju epidemiologe. Kina, je li, nema pravo globalno zastupati svoje interese - nedajbože da Huawei prodaje širokopojasnu 5G tehnologiju u Europi, kao ni Ruska Federacija svoj plin: jeftiniji, bliži i čak bolji od ukapljenog iz američkih škriljevaca - jer na to ekskluzivno pravo polaže Uncle Sam.

Neprijatelj mu je bio svatko na svijetu tko - legitimno, logično i prirodno: zbog vlastitih ekonomskih, političkih i inih interesa, čega bi drugog!? - odmahuje rukom na Trumpa (jer gleda svoju korist). Na ekonomski samoneodrživu, nesuvislu, prepotentnu i hegemonističku doktrinu tzv. America First. Brzorastuća, konkurentna svjetska velesila Kina je trn u oku. Novoizabrani američki predjednik Joe Biden, najavio je, s razlogom će poništiti neke od ključnih Trumpovih odluka, pa vjerojatno i iščašenu, neprijateljsku politiku prema Kini. Jer lijepa riječ i zlatna vrata otvara; na silu i nasilje odgovara se silom i nasiljem, pa...

"Nije Kina postala agresivna", tvrdio je nedavno u Londonu Liu Xiaoming, veleposlanik najmnogoljudnije zemlje na globusu u Velikoj Britaniji, gdje je američki jastreb Pompeo ciljano došao lobirati protiv Kine. "Agresivna je zemlja s druge strane Pacifika jer želi započeti novi hladni rat s Kinom kako bismo na njega odgovorili. Nismo zainteresirani ni za hladni niti za ikakav rat. Svi vidimo što se događa u SAD-u, traže žrtvenog jarca uoči američkih predsjedničkih izbora u strudenomu, pa su pokušali žrtvovati Kinu. Žele okriviti Kinu za svoje probleme. Svi znamo da je ovo izborna godina. Žele učiniti bilo što, uključivo tretirati Kinu kao neprijatelja. Misle da trebaju neprijatelja i hladni rat, ali mi nismo zainteresirani. Govorimo Americi da Kina nije njihov neprijatelj, Kina je njihov prijatelj, partner..."

Veleposlanik Liu Xiaoming, primjereno kineskom diplomatskom bontonu i kulturi dijaloga lišenog povišenih tonova i svake žuči tipa milo za drago, nije u svomu vrlo indikativnom reagiranju spominjao ni sada pobijeđenog na predsjedničkim izborima gazdu Bijele kuće koji je napokon požnjeo to što je posijao. Cijeli je svoj mandat učestalo izaziva globalnu sablazan trapavim hodom kroz svjetsku diplomatsku staklariju niti demokratskoga mu protukandidata, izbornog pobjednika Joea Bidena kojega je Trump vrijeđao na iznimno primitivnoj, prostačkoj i američkog predsjednika pri zdravom razumu nedostojnoj razini, ali nije bio ni enigmatično neodređen time da "neki političari u SAD-u govore bilo što samo da bi bili izabrani". Sic transit. Trump - Twitteraš ili narančasti barun, etc., kako mu tepaju fanovi i osporavatelji - žestoko se već dugo i ničim racionalnim izazvan obarao na kineskog lidera Xi Jinpinga jer da je "lagao/zataškao istinu" o pojavi i razmjerima bolesti SARS-CoV-2 i da je to rasplamsalo pandemiju koja sada hara svijetom. A on ju - sic transit, kao i sva ekstremna tzv. desnica u SAD-u i širom globusa - ne priznaje!?

SAD je postao prvak zaraze tim virusom u svijetu, zemlja s ekstremnim rastom broja mrtvih (više od 200.000 ljudi svih dobi, obaju spolova, rasa i vjerskih uvjerenja), što je na predsjedničkim izborima sada Trumpu stiglo na naplatu. E sad, što on to ne priznaje i tvrdi kako je izborno opljačkan, njegov problem. Ne američki i još manje svjetski. Predstojeći će tjedni ili možebitno koji mjesec jamačno potvrditi onu mudrog pûka: svaka sila za vremena, odnosno tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Kod Twitteraša je, međutim, psihijatrijski vrlo zahtjevna zadaća razlučiti vraga od tikve u oba karakteristična smisla.

Predsjednik Xi Jinping je "kriv" američkom - sada izborno pobijeđenom -  kolegi dučeovski pantomimičarskoga garda i zbog koječega drugog:  od trgovinskog izrabljivanja SAD-a, navodne drske krađe visoke tehnologije, teritorijalnih apetita u Južnokineskomu moru i vojnog bildanja mišića do "komunističkoga gušenja demokracije" u Hong Kongu. Koji je, à propos, državni teritorij Narodne Republike Kine. Nakon 156 godina kolonijalne vlasti, Velika Britanija je srpnja 1997. vratila Hong Kong Kini koji je s Macaom (Portugal je tu koloniju vratio Kini prosinca 1999.) jedna od dviju posebnih administrativnih regija najmnogoljudnije države na svijetu. Kina ima međudržavne ugovore s bivšim kolonijalnim upravljačima, postoje i međunarodni dokumenti o ljudskim pravima, pa Uncle Sam nije ni pravno niti ičim drugim pozvan praviti (ne)red u tuđoj kući. Zbog Trumpovog ega s pozicija sile, zaredalo je i uzajamno uvođenje sankcija među dvjema zemljama, zatvaranje konzulata, etc. Joe Biden će ukinuti taj trumpizam jer je ne samo štetan za SAD i Kinu već, kolateralno, i za cijeli svijet.

Indikativno je da nitko drugi u svijetu - s iznimkom par američkih vrlo bliskih partnera iz NATO-a (npr. Velike Britanije, etc.) u nekoliko krvavih imperijalnih agresija SAD-a na suverene zemlje na Bliskomu i Srednjem istoku (Afganistan, Irak, Libija, Sirija, Jemen, prijetnja Iranu...) - ne vidi Kinu kao globalnog neprijatelja čiji ekonomski, energetski, politički i ini legitimni interesi, uključivo stabilizaciju sa zapada iniciranih i sada već utišanih nereda u Hong Kongu, drastično iskaču iz međunarodno dogovorenih okvira te nepodnošljivo remete/ugrožavaju svjetski poredak. Nitko ozbiljan u globalnoj diplomaciji ne doživljava Kinu kao remetilački čimbenik koji je dojam Donald Trump želio nametnuti eda bi - u pravu je veleposlanik Liu Xiaoming - predizborno amortizirao neugodno političko (masovan bunt protiv rasizma), zdravstveno (najviše oboljelih i umrlih od SARS-CoV-2 u svijetu), ekonomsko (najveći pad gospodarskog rasta poslije Drugog svjetskog rata) i stanje svojih ratova od kojih su izgubljeni svi u koje je Uncle Sam pod NATO-vim i UN-ovim "mirovnim" kišobranom (sic transit) uvodio "demokraciju" i "branio naš način života" (sic transit).

Praktično su izgubljeni i Afganistan, i Irak, i Sirija, i Libija, Jemen nema šanse, Afrika masovno migrira "u Njemčku" razapeta megakorporativnim uništavanjem svojih prirodnih i ljudskih resursa radi neokolonijalnih gladi istih, bivših kolonijalnih imperija, etc. Izbjeglička/migrantska katastrofa mori i Srednju i Južnu Ameriku, kojoj je Trump - na zgražanje humanog dijela globusa zbog odvajanja djece od roditelja i zatvaranja u kaveze - milijarde dolara vrijednim zidom na granici s Meksikom zapriječio ulazak u "prostor slobode" (sic transit), gdje se "svakomu" ostvaruje "američki san" (sic transit). I tu će izabrani predsjednik Biden radikalno korigirati sramotni trumpizam, a milijarde dolara poreznih obveznika korisno uložiti u suzbijanje epidemije virusa SARS-CoV-2, na korist i ljudskog zdravlja i revitalizacije ekonomije. Alternative nema; vrag je u "Trumpovom SAD-u" uistinu odnio šalu. I sad izabranom "predsjedniku svih Amerikanaca" ili "predsjedniku jedinstva" predstoji mandat krvavoga znoja za uvesti reda u dramatično podijeljenoj, rasno, stranački i kojekako još međusobno zavađenoj "najmoćnijoj/najbogatijoj državi na svijetu" koju mu je 45. lider ostavio u kaosu i osramoćeniju no za Georgea Busha Mlađeg.

Bidenu jamačno ni dva mandata ne bi pomogla za popraviti, kamoli još i poboljšati sve što je njegov prethodnik u Bijeloj kući ostavio u ruševini ne samo na međunarodnom planu - gdje je osobito gadno zaratio s Kinom - nego pogotovo na unutarnjem. Amerika je rasistički zatrovana i hejterski gadno podijeljena, raskol između (pre)bogatih i (pre)siromašnih nikad nije bio veći - čak usred pandemijske krize, milijarderi i megakorporacije su stavili u džep stotine dodatnih milijardâ dolara, a prosječnom Ameru više ni dva posla ne dostaju za pristojno preživljavanje - i "američki san" je i krivnjom i Trumpovog poimaanja predsjedničke odgovornosti postao realna "američka noćna mora". I još će neko vrijeme potrajati dok ga sud, američka institucionalna demokracija, ali i svjetska javnost - ne privedu pameti, pa se u miru iseli iz Bijele kuće.  Gotovo je nevjerojatno da će taj javni tzv. mainstream kod kuće i vani dopustiti sprdnju s demokracijom.

Pa će, je li, Janez Janša i Aleksandar Vučić doći na svoje. Da se ne spominje svekolike im istomišljenike od mizernih politikanata/tribalista za koje nitko nikad nije čuo i vjerskih fanatika što se mole bogu za nastavak Trumpovog predsjednikovanja, a bog ih ne šljivi pola posto (sic transit) do rasističkih i paramilitarnih skupina najkrvavije provenijencije. I kaže kolumnist Slobodne Dalmacije Ante Tomić, ironizira:

"Mi koji živimo u politički nemirnijim dijelovima svijeta, gdje demokracija nikako da se primi, gdje se ljudska prava i sloboda govora čupaju samo što su proklijali, mi trebamo biti zabrinutiji. Slovence je, za početak, svakako moralo zazepsti oko srca dok su u srijedu ujutro čitali kako njihov predsjednik vlade Janez Janša čestita Donaldu Trumpu na pobjedi. Tko zna, možda je to i prevarilo Trumpa? Ili ga je ohrabrilo da ustraje u ludosti ("Hoću li mirno predati vlast Bidenu ako izgubim na izborima? Vidjet ćemo...", kazao je novinarima još u rujnu i najavio kako će ga demokrati pokrasti, op. a.)? Melanija Trump, koja Janšu prati na Twitteru, pokazala je suprugu čestitku, a ovaj je to jedva dočekao. Već kad se Jgotovo predao, otkriće da nije jedini idiot na čelu neke države ispunilo ga je snagom. 'Eto vidiš! Pto sam ti ja govorio! Cijeli svijet je uz mene!', zavikao je oduševljeno. To ga je ohrabrilo posljednjih dana možda i više od Giulianijeva ulizivanja i demonstracija u Detroitu i Philadelphiji, potpora neubrojivih desničara poput Janše, Viktora Orbána i brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara."

Poslijeizborna je protutrampovska lavina krenula i jamačno ju više nitko ne može zaustaviti. Čak ni Vrhovni sud SAD-a - u koji je Trump neki dan ciljano imenovao izrazito konzervativnu republikanku Amy Coney Barrett (48) na mjesto preminule vrlo ugledne i popularne liberalke Ruth Bader Ginsburg (87) - najvjerojatnije neće prljati demokratski obraz, integritet i autoritet SAD-a udovoljavanjem Twitteraševom narcizmu bez pravnog pokrića. A pravno je pokriće regularnost predsjedničkih izbora na kojima je "pospani Joe" vrlo budno, legalno i legitimno osvojio većinu elektorskih glasova. To će prethodno potvrditi sudovi država, gdje se Trump žali na navodnu krađu glasova i ine izborne neregularnosti pa nema puno veze što sada republikanci imaju šest svojih vrhovnih sudaca, a demokrati tri. Tim više, jer je mandat u Vrhovnom sudu SAD-a doživotan i taj sudac ne ovisi o volji onoga tko ga je imenovao, predsjednika države, stranci ili kojoj drugoj državnoj instituciji. Može ga smijeniti samo smrt ili kakva vrlo teška boljetica zbog koje više ne može obavljati sudačku dužnost.

Kao najviši sud u državnoj hijerarhiji, koji ima posljednju riječ u pravnim pitanjima, koji osigurava  "jednakost građana pred zakonom i funkcionira kao čuvar i tumač ustava SAD-a, dakle temelja američke demokracije, neće zbog degenerične želje za drugim predsjedničkim mandatom ići ni protiv demokratskog svijeta niti na štetu temeljnih vrijednosti američke demokratske tradicije. Svijet je dobro obaviješten o izbornom stanju u SAD-u kao i o tomu tko je i što je Donald Lukašenko Trump, a Vrhovni sud nije neobaviješten o većinskoj izbornoj volji Amerikanaca, pa...

h-alter