Hrvatski desničari znaju samo histerizirati na temu zavjere antihrvatskih plaćenika što djeluju u ljevičarskim medijima i nevladinim organizacijama.
Zlatko Hasanbegović je neokrunjeni kralj hrvatske radikalne desnice, piše autorAl Jazeera - Arhiva
Američki State Department, to jest vanjskoposlovni resor tamošnje vlade, posvetio je ozbiljan prostor bujajućem hrvatskom šovinizmu i antimanjinskom raspoloženju u svom tradicionalnom godišnjem izvještaju o stanju vjerskih sloboda u svijetu. Izvještaj, koji je osobno predstavio državni tajnik Rex Tillerson, posebno se fokusirao na jačanje ekstremne i proustaške desnice u Hrvatskoj te na poluinstitucionalne pokušaje negiranja, relativizacije i umanjivanja razmjera zla svakodnevno proizvođenog u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu.
Naročito su prepoznati revizionističko-falsifikatorski napori redatelja Jakova Sedlara, kao i komplimenti koje je Sedlarovom kvazidokumentarnom filmu Jasenovac – istina uputio tadašnji, odnosno prošlogodišnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, inače, povjesničar po struci i revizionist po uvjerenju.
„Ministarstvo vanjskih i europskih poslova primilo je na znanje izvješće američkog State Departmenta o vjerskim slobodama u Republici Hrvatskoj, koje se odnosi na 2016. godinu. Želimo istaknuti da aktualna Vlada RH od trenutka dobivanja povjerenja građana, stavlja na najvišu razinu zaštitu svih prava, kako manjinskih, tako i nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava. U dijalogu s predstavnicima svih manjina, Vlada RH promovira međusobno uvažavanje, suradnju i solidarnost te konstruktivni dijalog, kao i odgovorno suočavanje sa svim društvenim problemima“, saopćilo je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, sugerirajući da američke kritike ne pogađaju osobito premijera Andreja Plenkovića, jer se odnose na prethodnu HDZ-ovu Vladu, onu kojoj je na čelu bio Tim Orešković, a ministar kulture Hasanbegović, i koja je – uključujući i tehnički dio mandata – potrajala od siječnja do listopada 2016. godine.
Iznenađeni i uvrijeđeni Jakov Sedlar izjavio je da će preko svojih neimenovanih njujorških odvjetnika zaiskati ispriku od State Departmenta zbog objeda koje su iznesene na njegov račun, dok se Hasanbegović oglasio jednim SMS-om, a zatim postao nedostupan za novinarske pozive: „Riječ je o neutemeljenim besmislicama koje su zapravo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene, a koje je u nedostatku ozbiljne analitike nekritički preuzelo i dalje proslijedilo američko veleposlanstvo u Zagrebu iz vremena bivše predsjedničke administracije. Jednako je nerelevantno kao i pseudoljevičarski agitprop i difamacijska kampanja protiv predsjednika Trumpa u SAD-u i izvan njega.“
Tako, eto, razmišlja i politički djeluje Zlatko Hasanbegović, neokrunjeni kralj ovdašnje radikalne desnice koji svoju sentimentalnost prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prodaje u celofanu borbenog antikomunizma, premda Hasanbegović sam po sebi nije naročito bitan: taj bivši HDZ-ovac, koji je u međuvremenu s kolegicom Brunom Esih osnovao stranku Neovisni za Hrvatsku i postao odlučujući koalicijski faktor u formiranju zagrebačke gradske vlasti predvođene Milanom Bandićem, samo najplastičnije dočarava model funkcioniranja i krajnje intelektualne domete ovdašnjih zadrtih desničara.
A model je kombinacija histeričnog političkog infantilizma, provincijalne neodgovornosti i ograničenosti te neartikulirane ogorčenosti na cijelo jedno društvo, koje kao da je nešto ostalo dužno Hasanbegoviću i sličnima, kao da im je društvo nešto uskratilo da bi bilo dano „pseudoljevičarima“, pa su obespravljeni i prikraćeni hrvatski domoljubi krenuli u ideološko-financijsku osvetu i naplatu.
Politička infantilnost sastoji se u rehabilitaciji ili u najmanju ruku relativizaciji ustaštva i NDH, ali nevolja je u tome što su Hasanbegović, Sedlar i slični uvjereni da su dovoljno pametni i lukavi da tu svoju rabotu upražnjavaju tako da ih nitko ne može optužiti za rehabilitaciju ili relativizaciju ustaštva i NDH. Kad ih se uhvati na djelu – kao što je, primjerice, slučaj sa Sedlarovim sramotnim uratkom na jasenovačku temu – oni metnu dlanove preko očiju, pa misle da ih nitko ne vidi, a kad konačno otvore oči, onda nisu u stanju ništa nego histerizirati na temu zavjere antihrvatskih plaćenika što djeluju u ljevičarskim medijima i nevladinim organizacijama.
Ništa činjenice, ništa argumenti, ništa odgovori na novinarska pitanja: samo bezobrazna i besadržajna SMS-srdžba – Hasanbegović, za razliku od Donalda Trumpa, još nije otkrio Twitter – i optužbe za zlobno izmišljanje upućene onima koje smatraju ideološkim dušmanima. Lakše je tako nego biti odgovoran i odrastao, pa se suočiti sa samim sobom, s bijednim švercanjem svog nakaradnog mišljenja o Jasenovcu i NDH i sa smislom svog političkog postojanja te činjenicama o načinu funkcioniranja američke administracije i proceduri nastanka izvještaja o vjerskim slobodama u svijetu.
Lakše je svoje slijepo i lijeno salonsko-birtijsko filoustaštvo iz užeg centra Zagreba, koje osigurava egzistenciju i obožavanje posjetilaca Thompsonovih koncerata, djetinjasto stavljati u kontekst recentnog američkog desničarenja i trumpoidnog poimanja politike i društva, nego se ponašati razložno i pristojno, to jest pokušati osmisliti svoje političko djelovanje tako da u njemu bude i nečeg mimo besmislenog prkosa, ideološkog osvetništva, intelektualne lijenosti i opsjednutosti sobom i svojim traumama.
aljazeera
Zlatko Hasanbegović je neokrunjeni kralj hrvatske radikalne desnice, piše autorAl Jazeera - Arhiva
Američki State Department, to jest vanjskoposlovni resor tamošnje vlade, posvetio je ozbiljan prostor bujajućem hrvatskom šovinizmu i antimanjinskom raspoloženju u svom tradicionalnom godišnjem izvještaju o stanju vjerskih sloboda u svijetu. Izvještaj, koji je osobno predstavio državni tajnik Rex Tillerson, posebno se fokusirao na jačanje ekstremne i proustaške desnice u Hrvatskoj te na poluinstitucionalne pokušaje negiranja, relativizacije i umanjivanja razmjera zla svakodnevno proizvođenog u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu.
Naročito su prepoznati revizionističko-falsifikatorski napori redatelja Jakova Sedlara, kao i komplimenti koje je Sedlarovom kvazidokumentarnom filmu Jasenovac – istina uputio tadašnji, odnosno prošlogodišnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, inače, povjesničar po struci i revizionist po uvjerenju.
„Ministarstvo vanjskih i europskih poslova primilo je na znanje izvješće američkog State Departmenta o vjerskim slobodama u Republici Hrvatskoj, koje se odnosi na 2016. godinu. Želimo istaknuti da aktualna Vlada RH od trenutka dobivanja povjerenja građana, stavlja na najvišu razinu zaštitu svih prava, kako manjinskih, tako i nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava. U dijalogu s predstavnicima svih manjina, Vlada RH promovira međusobno uvažavanje, suradnju i solidarnost te konstruktivni dijalog, kao i odgovorno suočavanje sa svim društvenim problemima“, saopćilo je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, sugerirajući da američke kritike ne pogađaju osobito premijera Andreja Plenkovića, jer se odnose na prethodnu HDZ-ovu Vladu, onu kojoj je na čelu bio Tim Orešković, a ministar kulture Hasanbegović, i koja je – uključujući i tehnički dio mandata – potrajala od siječnja do listopada 2016. godine.
Reakcije Sedlara i Hasanbegovića
Iznenađeni i uvrijeđeni Jakov Sedlar izjavio je da će preko svojih neimenovanih njujorških odvjetnika zaiskati ispriku od State Departmenta zbog objeda koje su iznesene na njegov račun, dok se Hasanbegović oglasio jednim SMS-om, a zatim postao nedostupan za novinarske pozive: „Riječ je o neutemeljenim besmislicama koje su zapravo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene, a koje je u nedostatku ozbiljne analitike nekritički preuzelo i dalje proslijedilo američko veleposlanstvo u Zagrebu iz vremena bivše predsjedničke administracije. Jednako je nerelevantno kao i pseudoljevičarski agitprop i difamacijska kampanja protiv predsjednika Trumpa u SAD-u i izvan njega.“
Tako, eto, razmišlja i politički djeluje Zlatko Hasanbegović, neokrunjeni kralj ovdašnje radikalne desnice koji svoju sentimentalnost prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prodaje u celofanu borbenog antikomunizma, premda Hasanbegović sam po sebi nije naročito bitan: taj bivši HDZ-ovac, koji je u međuvremenu s kolegicom Brunom Esih osnovao stranku Neovisni za Hrvatsku i postao odlučujući koalicijski faktor u formiranju zagrebačke gradske vlasti predvođene Milanom Bandićem, samo najplastičnije dočarava model funkcioniranja i krajnje intelektualne domete ovdašnjih zadrtih desničara.
A model je kombinacija histeričnog političkog infantilizma, provincijalne neodgovornosti i ograničenosti te neartikulirane ogorčenosti na cijelo jedno društvo, koje kao da je nešto ostalo dužno Hasanbegoviću i sličnima, kao da im je društvo nešto uskratilo da bi bilo dano „pseudoljevičarima“, pa su obespravljeni i prikraćeni hrvatski domoljubi krenuli u ideološko-financijsku osvetu i naplatu.
Politička infantilnost sastoji se u rehabilitaciji ili u najmanju ruku relativizaciji ustaštva i NDH, ali nevolja je u tome što su Hasanbegović, Sedlar i slični uvjereni da su dovoljno pametni i lukavi da tu svoju rabotu upražnjavaju tako da ih nitko ne može optužiti za rehabilitaciju ili relativizaciju ustaštva i NDH. Kad ih se uhvati na djelu – kao što je, primjerice, slučaj sa Sedlarovim sramotnim uratkom na jasenovačku temu – oni metnu dlanove preko očiju, pa misle da ih nitko ne vidi, a kad konačno otvore oči, onda nisu u stanju ništa nego histerizirati na temu zavjere antihrvatskih plaćenika što djeluju u ljevičarskim medijima i nevladinim organizacijama.
Ideološko osvetništvo
Ništa činjenice, ništa argumenti, ništa odgovori na novinarska pitanja: samo bezobrazna i besadržajna SMS-srdžba – Hasanbegović, za razliku od Donalda Trumpa, još nije otkrio Twitter – i optužbe za zlobno izmišljanje upućene onima koje smatraju ideološkim dušmanima. Lakše je tako nego biti odgovoran i odrastao, pa se suočiti sa samim sobom, s bijednim švercanjem svog nakaradnog mišljenja o Jasenovcu i NDH i sa smislom svog političkog postojanja te činjenicama o načinu funkcioniranja američke administracije i proceduri nastanka izvještaja o vjerskim slobodama u svijetu.
Lakše je svoje slijepo i lijeno salonsko-birtijsko filoustaštvo iz užeg centra Zagreba, koje osigurava egzistenciju i obožavanje posjetilaca Thompsonovih koncerata, djetinjasto stavljati u kontekst recentnog američkog desničarenja i trumpoidnog poimanja politike i društva, nego se ponašati razložno i pristojno, to jest pokušati osmisliti svoje političko djelovanje tako da u njemu bude i nečeg mimo besmislenog prkosa, ideološkog osvetništva, intelektualne lijenosti i opsjednutosti sobom i svojim traumama.
aljazeera
