Tržišta u nastajanju prerano su se deindustrijalizirala

Točno 15 godina nakon pretjeranog reklamiranja, pojavila se nova konvencionalna mudrost: tržišta u nastajanju su u velikim problemima. Brojni analitičari projicirali su brzi rast u zemljama poput Brazila, Rusije, Turske i Indije u neodređenoj budućnosti, nazivajući ih novim pokretačima svjetskog gospodarstva. Trenutno je rast u padu u gotovo svim tim zemljama, dok ulagači izvlače svoj novac – potaknuti djelomično očekivanjem da će američke Federalne rezerve povisiti kamatne stope u rujnu. Njihove valute su se stropoštale, dok su korupcijski skandali i ostale političke poteškoće preplavile ekonomsku priču u područjima poput Brazila i Turske.

Gledajući unatrag, postalo je jasno da zapravo ne postoji nikakva suvisla priča o rastu za većinu tržišta u nastajanju. Zagrebemo li ispod površine, pronaći ćemo visoke stope rasta potaknute ne produktivnim transformacijama, već domaćom potražnjom, koja je slijedom toga potaknuta privremenim procvatom robe i neodrživim razinama zaduživanja u javnom, ili još češće, u privatnom sektoru.

Točno, postoje brojne tvrtke svjetske klase na tržištima u nastajanju, a ekspanzija srednje klase očigledna je. Međutim, samo neznatan udio radne snage u tim gospodarstvima zaposlen je u proizvodnim tvrtkama.

Usporedite to s iskustvom nekolicine zemalja koje su nastale s uspjehom, te su “unaprijeđene” u status naprednih zemalja i moći ćete jasno razabrati sastojak koji nedostaje. Južna Koreja i Tajvan izrasli su uslijed brze industrijalizacije. Dok su južnokorejski i tajvanski seljaci postali radnici u tvornicama, gospodarstva obaju zemalja doživjeli su preobražaj. Južna Koreja i Tajvan naposljetku su postale bogate demokracije.

Pretjerano reklamiranje

Nasuprot tome, većina današnjih tržišta u nastajanju prerano se deindustrijalizira. Usluge nisu utržive u istoj mjeri kao i proizvedena roba i uglavnom nemaju jednaki tehnološki dinamizam. Posljedično, usluge su se do ovog trenutka pokazale lošom zamjenom za industrijalizaciju usmjerenu na izvoz.

Međutim, tržišta u nastajanju ne zaslužuju najcrnji i beznadan pristup koji dobivaju ovih dana. Prava lekcija od kraha pretjeranog reklamiranja tržišta u nastajanju je potreba za pridavanjem veće pažnje osnovama rasta i prepoznavanjem raznolikih okolnosti u skupini gospodarstava koja su nepotrebno strpana zajedno. U slučaju gospodarstava u razvoju, tri ključne osnove rasta su stjecanje vještina i obrazovanja među radnom snagom; unaprjeđenje institucija i upravljanja; te strukturna preobrazba iz niske produktivnosti prema aktivnostima visoke produktivnosti. Brzi rast u istočnoazijskom stilu obično je nalagao visoku dozu strukturne preobrazbe tijekom niza desetljeća, s kontinuiranim napretkom u obrazovanju i institucijama koji omogućava dugoročniju osnovu za konvergenciju s naprednim gospodarstvima.

Za razliku od istočnoazijskih gospodarstava, današnja tržišta u nastajanju ne mogu računati da će suficit u izvozu u proizvodnji biti njihov pokretač strukturnih preobrazbi i rasta. Stoga su se ona primorana pouzdati u dugoročnije osnove obrazovanja i institucija. One uzrokuju rast – a također su doista prijeko potrebne za njegovo postizanje. Ipak, one u najboljem slučaju generiraju godišnji rast od 2-3%, za razliku od istočnoazijskih godišnjih stopa rasta koje iznose 7-8%.

Usporedite Kinu i Indiju. Kina je narasla uslijed izgradnje tvornica koje je napunila seljacima koji su imali nisko obrazovanje, što je dovelo do trenutnog procvata produktivnosti. Komparativna prednost Indije je u uslugama koje su relativno usmjerene na unaprjeđenje vještina – poput informacijske tehnologije – koje mogu apsorbirati samo neznatan udio uglavnom nekvalificirane radne snage te zemlje. Bit će potreban niz desetljeća da bi se podigla prosječna razina kvalifikacija u Indiji do točke u kojoj ona može znatno podignuti cjelokupnu produktivnost tog gospodarstva.

Kornjača u utrci za rastom

Stoga srednjeročni potencijal rasta u Indiji daleko je ispod onoga u Kini tijekom posljednjih desetljeća. Značajan porast potrošnje na infrastrukturu i političke reforme mogu napraviti razliku, ali one ne mogu prebroditi jaz. S druge strane, biti kornjača, a ne zec u utrci za rast može biti prednost. Zemlje koje se pouzdaju u stalnu akumulaciju vještina diljem gospodarstva i poboljšano upravljanje možda neće iskusiti tako brzi rast, ali one mogu biti stabilnije, manje sklone krizama i vjerojatnije je da će naposljetku konvergirati s naprednim zemljama.

Ekonomska postignuća Kine ne mogu se osporiti. Ali ona ostaje autoritativna zemlja u kojoj komunistička partija zadržava politički monopol. Stoga su izazovi političke i institucionalne transformacije neusporedivo veći. Neizvjesnost s kojom je suočen dugoročni ulagač u Kini sukladno je tome viša. Ili usporedite Brazil s ostalim tržištima u nastajanju. Brazil se nedvojbeno u posljednje vrijeme znao nositi sa situacijom. Korupcijski skandal oko najvažnije naftne kompanije u državnom vlasništvu, Petrobras, doveo je do gospodarske krize, s vrtoglavim padom valute i zaustavljanjem rasta. Međutim, politička kriza u Brazilu pokazuje demokratsku zrelost te zemlje i zasigurno je znak snage a ne slabosti. Sposobnost tužitelja da istraže neregularnosti plaćanja u najvišim redovima brazilskog društva i vlade bez političkih interferencija – ili pretvaranje tog postupka u lov na vještice – bio bi egzemplaran u brojnim naprednim zemljama.

Gnjilež turskog gospodarstva

Oprečnost s Turskom ne može biti dojmljivija. Tamošnja korupcija mnogo većih magnituda, u koju je umiješan predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i njegova obitelj, ostala je netaknuta. Ispitivanje Erdoğana koje su 2013. proveli turski državni odvjetnici očito je bilo politički motivirano (i potaknuli su ga Erdoğanovi neprijatelji u pokretu koji je predvodio Fethullah Gülen, samoprognani islamski propovjednik), što je dalo vladi pokriće neophodno za gašenje istrage. Tursko gospodarstvo nije propatilo ni upola kao brazilsko gospodarstvo, ali njegova gnjilež uzrokovat će dugoročnu štetu većih razmjera.

Jeftine vanjske financije, obilan priljev kapitala i dostupnost robe pomogli su u prikrivanju brojnih takvih nedostataka i potaknuli 15 godina rasta tržišta u nastajanju.

poslovni