Memorijal domaćim izdajnicima (foto Šime Zelić/PIXSELL)
Priča je malo komplicirana, pa ću je pokušati ispričati polako i što jednostavnijim rječnikom.
Prije točno osamdeset četiri godine, u nedjelju 18. svibnja 1941., talijanski Duce Benito Mussolini i poglavnik Ante Pavelić potpisali su u Rimu ugovor kojim Nezavisna Država Hrvatska Duceovoj Italiji kao generalnom sponzoru ustaškog pokreta poklanja praktički cijelu Dalmaciju zajedno sa Splitom, Šibenikom i gotovo svim dalmatinskim otocima. Samo nekoliko sati prije potpisivanja ugovora, Pavelić je hrabro zatražio da druga strana zauzvrat izabere nekoga iz savojske kuće za kralja NDH, a Vittorio Emanuele III izabrao je onda svog mladog rođaka, nekog Aimonea Roberta Nešto Nešto Nešto di Savoia-Aosta. "Ne znam ništa o Hrvatima i Hrvatskoj, ne želim ih ni upoznati", opirao se savojski princ, ali uzalud, i preostalo mu je još samo da izabere kako će se zvati. Ime Zvonimir II bilo mu je grozno, pa je talijanski princ na koncu nevoljko postao hrvatski kralj Tomislav II.
Ponovimo: 18. svibnja 1941. ustaški poglavnik Pavelić potpisao je u Rimu ugovor kojim Mussolinijevoj Italiji poklanja Split i praktički cijelu Dalmaciju, te Nezavisnu Državu Hrvatsku stavlja pod krunu nekog talijanskog fićfirića.
Jesmo? Idemo dalje.
Okupacijska vlast kojoj su Pavelićevi ustaše poklonili Dalmaciju započela je s terorom, strijeljanjima i paljenjem cijelih sela, bacivši oko i na dalmatinski i splitski simbol, nogometni klub Hajduk. Pokušavši ga na sve načine napraviti fašističkim klubom, Hajduku su nudili mjesto u talijanskoj prvoj ligi, novi stadion na mjestu Starog placa, avion za putovanja na utakmice i bogate premije, sve pod jednim jedinim uvjetom: da promijeni ime u A.C. Spalato. Igrači i uprava odbili su ponudu, stari vratar Petar Brkljača šakom je razbio Duceovu sliku što je osvanula u Hajdukovoj baraci, i okupacijske vlasti rasformirale su klub, preimenovavši Stari plac u čast Duceova sina imenom Campo Sportivo Bruno Mussolini. Točno tri godine nakon ustaške predaje Splita i Dalmacije Talijanima, 18. svibnja 1944. i posljednji igrači Hajduka ilegalnim su kanalima stigli na otok Vis, gdje je klub obnovljen kao momčad partizanske vojske, Hajduk NOVJ.
Ponovimo: 18. svibnja 1944. završeno je okupljanje igrača i obnova Hajduka, koji je u Splitu rasformiran nakon što su ga talijanski okupatori uz pomoć ustaša i domaćih izdajnika pokušali pretvoriti u fašistički A.C. Spalato.
Jesmo? Idemo dalje.
Deset dana nakon završetka Drugog svjetskog rata i poraza nacifašizma, 18. svibnja 1945., politički savjetnik glavnog štaba savezničkih snaga Alexander Kirk obavijestio je Washington da je riješen problem poraženih ustaških i četničkih kolaboracionističkih snaga, koje su se okupile u Bleiburgu u južnoj Austriji, i da će zarobljenici biti smješteni u kampove u sjevernoj Italiji. Kirk nije znao da su par dana ranije ustaše i četnici već predani jugoslavenskim partizanima i da je istog dana, 18. svibnja 1945., jugoslavenski Sekretarijat unutrašnjih poslova izdao zapovijed za njihove likvidacije i uništavanje tragova. U tome sudjeluju i neki dalmatinski partizani, osvećujući se ustašama za brojne zločine i predaju Dalmacije talijanskim fašistima.
Ponovimo: 18. svibnja 1945. započele su likvidacije Pavelićevih ustaša zarobljenih na Bleiburgu, a za brojne zločine i predaju Dalmacije domaćim izdajnicima osvećivali su se i dalmatinski partizani.
Jesmo? Idemo dalje.
Osamdeset godina kasnije, u nedjelju 18. svibnja 2025., nogometni klub Hajduk, simbol Splita i Dalmacije, na svom novom stadionu na Poljudu igra derbi Hrvatske nogometne lige protiv Rijeke, a splitski navijači na početku utakmice podižu transparent na kojemu velikim slovima piše – "Hrvatska krv rijekama je tekla, novo sjeme je ipak proklijalo". Poruka je jasna: "rijeke krvi" očita su aluzija na Rijeku, omraženi protivnički klub koji vlastiti navijači zovu talijanskim imenom "Fiume", zbog čega ih Splićani, dobro pamteći teror talijanskih fašista, ismijavaju kao "talijanske žabare". "Proklijalo novo sjeme" s transparenta Hajdukovih navijača još je pak jasnija aluzija na povijesni 18. svibnja, dan kad su 1941. ustaše predali Split i Dalmaciju Talijanima, i dan kad je 1944. "proklijalo novo sjeme" splitskog kluba, a nesuđeni A.C. Spalato obnovljen kao partizanski Hajduk. Za svaki slučaj, da provokacija bude jasnija, navijači Hajduka sa sjeverne tribine uzvikuju tradicionalni pozdrav iz Drugog svjetskog rata, na što oduševljeno otpozdravljaju i navijači s istočne tribine.
Ponovimo: 18. svibnja 2025. Hajduk u Splitu igra derbi protiv Rijeke, a splitski navijači transparentom s "rijekama krvi" podsjećaju riječki "Fiume" na talijanski fašistički teror, te "proklijalim novim sjemenom" obilježavaju osamdeset prvu godišnjicu obnove Hajduka kao partizanskog kluba, uzvikujući pozdrav "Smrt fašizmu – sloboda narodu!".
Jesmo? E, kurac.
Navijači Hajduka, doduše, jesu 18. svibnja 2025. na utakmici protiv Rijeke podigli transparent s natpisom "Hrvatska krv rijekama je tekla, novo sjeme je ipak proklijalo", ali u dnu transparenta stajalo je – "Bleiburg 1945". Sad je malo jasnije: Riječane i ostale simpatizere Talijana Splićani nisu podsjetili samo na 18. svibnja 1941., kad su ustaše Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima, i na 18. svibnja 1944., kad je Hajduk obnovljen kao partizanski klub, nego i na 18. svibnja 1945., kad su se dalmatinski partizani zbog svega na Bleiburgu osvetili ustaškim kolaboracionistima. Nakon čega Hajdukovi navijači, dalje znamo, sa sjeverne tribine uzvikuju tradicionalni pozdrav "Smrt fašizmu!", a istok odgovara sa "Sloboda narodu!".
Jesmo? E, kurac.
Na utakmici protiv Rijeke 18. svibnja 2025., doduše, gotovo cijeli stadion jest uzvikivao tradicionalni pozdrav iz Drugog svjetskog rata, ali to nije bio antifašistički pozdrav "Smrt fašizmu – sloboda narodu", već upravo suprotan, dakle vrlo fašistički, ustaški pozdrav – sjeverna tribina uzvikivala je "Za dom!", a istočna odgovarala "Spremni!". U fantastičnom kvaternikanskom obratu, transparent s natpisom "Hrvatska krv rijekama je tekla, novo sjeme je ipak proklijalo – Bleiburg 1945" nije se tako ispostavio kao podsjećanje kako prolaze domaći izdajnici koji Dalmaciju, Split i Hajduk poklanjaju Talijanima, već upravo dijagonalno suprotno – kao memorijal i počast tim istim domaćim izdajnicima!
Ponovimo: 18. svibnja, na dan kad su Pavelićevi ustaše Dalmaciju, Split i Hajduk 1941. poklonili talijanskim fašistima, i na dan kad je 1944. dovršena obnova Hajduka kao partizanskog kluba, Dalmatinci, Splićani i navijači Hajduka transparentom odaju počast Pavelićevim ustašama, istim dakle Pavelićevim ustašama koji su Dalmaciju, Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima, i fašističkim pozdravom salutiraju istim Pavelićevim ustašama kojima su na taj dan 1945. presuđivali i njihovi djedovi, dalmatinski partizani, u bijesnoj osveti – između ostalog – i za prodaju Splita i Dalmacije, i za pokušaj otimanja i talijanizacije Hajduka.
Jesmo? Ne ide?
U redu, ponovimo još jednom, samo polako: 18. svibnja, na dan kad su Pavelićevi ustaše Dalmaciju, Split i Hajduk 1941. poklonili talijanskim fašistima, i na dan kad je 1944. dovršena obnova Hajduka kao partizanskog kluba, Dalmatinci, Splićani i navijači Hajduka transparentom odaju počast Pavelićevim ustašama, istim dakle Pavelićevim ustašama koji su Dalmaciju, Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima, i fašističkim pozdravom salutiraju istim Pavelićevim ustašama kojima su na taj dan 1945. presuđivali i njihovi djedovi, dalmatinski partizani, u bijesnoj osveti – između ostalog – i za prodaju Splita i Dalmacije, i za pokušaj otimanja i talijanizacije Hajduka.
I dalje nije jasno?
Naravno da nije. Ein Fremder, kako znamo, wird nie erfahren, was die Menschen Dalmatiner verbindet. Da, ispričavam se, pardon, scusate: uno straniero non potrà mai sapere cosa unisce il popolo dalmata.
Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude.
NDHŽV!
