Šprajc voli uspoređivati središnjicu HDZ-a i CK, što je vrlo efektno, ali je uvreda činjenicama i Partiji. Tito je uz sebe imao Krležu, Ivana Ribara, Augustinčića, Holjevca, Šibla, Nazora, Kaštelana, Murtića, Koču Popovića, a Plenković ima Šuicu, Medveda, Culeja i Horvata, ali ne Jožu, nego Darka
'Alo? Direkt? Čekamo ispriku kapejotu! – Zoran Šprajc (foto RTL)
Klasikov klasik "Novo, novo vrijeme" (Rajko Grlić, Igor Mirković) odlično stari i s vremenom pruža nove mogućnosti tumačenja. Film je, naravno, isti, ali mi nismo, u nama radi gorki talog iskustva. Nastao u vrijeme kad su još postojale nada i vjera i kad se činilo da je ovo zemlja izlazećeg sunca, film prati aktere izbora 2000. godine, HDZ-ovce obezglavljene nakon Tuđmanove smrti (Canjugu, Granića, Pašalića i druge), naizgled trajno obeščašćene serijom afera, potom euforične oporbenjake Račana i Budišu (šestorka), te napokon Mesića, Čačića i Jakovčića. Dokumentarac nema offa, sve je u kadru, kamera je diskretna. Račan i Budiša vjeruju da će zauzeti mjesta premijera i predsjednika Republike, Mesića svi doživljavaju kao Šarlo akrobatu, totalnog marginalca s tri posto šansi, a u redakciji Nacionala pokojni Ivo Pukanić, Srećko Jurdana, Maroje Mihovilović i Drago Glamuzina prate događaje i traže najbolje naslove i opreme teksta. "Da je Tuđman izgubio na izborima, bila bi to promjena, ali on je umro, nema tu promjene", proročki govori Jurdana i to danas zvuči puno pametnije nego kad Ivan Jakovčić vikne: "Nema više hadezea!" HDZ danas drži svu vlast u zemlji, jače i monolitnije nego Partija 1980-ih, a nema više – Jakovčića. "Međunarodna zajednica bojkotirala Tuđmanov pogreb", predlaže Jurdana naslov za Nacional, i to je tada bila istina, ali vrijeme ju je opovrgnulo – danas ne možete proći pet kilometara a da ne prođete kroz Tuđmanovo ovo ili ono, od aerodroma do riva, ulica i trgova. Plenković je tuđmanist, Milanović je tuđmanist, Bandić je tuđmanist, Bozanić je tuđmanist, Tuđman, to smo svi mi. Sve ovo što danas imamo dugujemo njemu, ali ni sami nismo nevini. U ovom je filmu i čuvena scena u kojoj Borislav Škegro stavlja bocu žestice pod sako. To je istinski smisao stranke, a ne "starčevićanstvo, radićevština i ljevica", kako je tvrdio pokojni predsjednik. I poslije Tuđmana Tuđman – te titoističke formule djeluju vitalnije u novo, novo vrijeme nego onda kad su nastale. Ne vlada HDZ slučajno ovom zemljom, on je njezina kralježnica, njezina duša i njezin katekizam. Ukratko, sve je isto, samo njega nema.
"Đe ću, đe ću, dijete? Kad imaš, svak te gleda. Kad nemaš, ne gleda te niko", žali se Mira Priljeva (90) novinarki. "Niko nije reka dođi bako, ja imam posteljine, gradonačelnik, niko. Kakvu poruku imam za vlasti? Nek dođu, da me nekud smjeste, da vidim đe ću glavu zavući, da imam đe noge zavući", govori baka Mira, tužna zvijezda potresnih reportaža. Odmah nakon potresa ispovjedila se Ani Mlinarić, priznavši joj da svakog dana moli Boga da je uzme gore, ali Bog ne da trajnog smještaja, a dolje, na čemernoj zemlji, ne daju joj kontejner. Baki Miri je srušen veći dio kuće, hladno joj je, sama je, muž joj je umro davno prije rata. Živi od njegove mirovine i nikome ne duguje ni kune, na što je ponosna. Bio je to jedan od tužnijih nastupa u tom moru tuge, a obje su novinarke N1 dobro uočile ekspresivnost Mirina izraza i pustile je u dugom neometanom solilokviju. Novinari iste kuće ponovno su joj došli tjedan dana kasnije, ali nisu zatekli ništa nova – ista Mira, isti očaj. Nije bilo ni kućice ni predstavnika vlasti. "Ništa", kaže ona, "nema ih. Ne zanima ih baba. A kad treba glasanje, evo ih kod babe..."
Vladajuća stranka 11 dana nije bila u stanju osigurati hranu za potresom pogođena područja, ali je potencirala raspravu na temu kako se to područje zove – Banovina ili Banija. Vidno razgnjevljen, Hrvoje Klasić kaže kako pitanje odabira između izraza Banija i Banovina nije povijesno ni lingvističko nego isključivo političko. "Nikada nitko u Kostajnici, Glini, Petrinji, Sisku, ali ni u Splitu ni Zagrebu do 1991. godine nije koristio termin Banovina, nego Banija i Banijci. Gordan Lederer je objavio video iz rata 'Banijska praskozorja', ne banovinska praskozorja. Banovina je jedan od pokušaja pohrvaćivanja onoga što se na potpuno pogrešan način vezalo uz Srbe. Na Banovini je većinsko stanovništvo bilo srpsko i morao se naći hrvatskiji termin od onoga koji je koristilo tamošnje stanovništvo. Tako se počinje uvoditi izraz Banovina", rekao je Klasić, dodajući da je to ekvivalentno pitanju je li stanovnik Dalmacije Dalmacijanac ili Dalmatinac. Hm, a što kažu kanonski mislioci hrvatstva? Kako je govorio Otac Domovine, Franjo dr. Tuđman? Citiramo čuveni govor s karlovačkog kolodvora (26. kolovoza 1995.): "Hrvatska je nuđala tim Srbima i ove dane kada smo oslobađali svoje krajeve da ćemo im jamčiti i ljudska i etnička prava ako priznaju tu Hrvatsku državu. Međutim, oni su se sami odlučili i pred silom naše vojske napustili su Knin, napustili su i Dalmatinsku Zagoru, i Liku i Kordun i Baniju i otišli su. Neka im je sretan put. (Pljesak.)" Još je rekao: "Iako smo im u isto vrijeme, ne samo obećavali, nego i u stvarnosti davali prava, ostavili smo ih u školama, na Zagrebačkom Sveučilištu, u sudovima, i u sudovima ovdje kod vas u Karlovcu, i sada ih ima ja mislim trećinu od 21 suca u Općinskom i Županijskom sudu, sedam Srbina ima i ovdje u Karlovcu, ima ih i u policiji danas, ne više 68%, ali ih ima 3,4% koliko im pripada, ima ih u Zagrebačkim vrhovnim sudovima, na sveučilištima, u Hrvatskom državnom saboru..." (citat iz Wikipedije, pravopis njihov, ne preuzimamo odgovornost). Vraćamo se Klasiću. "Nemojte dozvoliti da taj divan kraj postane najnenaseljeniji dio zemlje", kazao je. Ispričao je kako je prije nekoliko dana bio u jednom od sela koja se ne spominju, u Velikoj Gradusi. "Kažu da je do 1991. godine u selu bilo 130 traktora, a sada je 30 staraca." Eto, to je to. Ali za nabavu 130 traktora treba volje, znanja, novca i ljudi, a za pokretanje debate o Banovini/Baniji samo malo makijavelizma. Tko želi govoriti Banovina, kako se nikad nije govorilo, mora znati i da prije nije postojao entitet koji se zvao Republika Srpska, on je vršnjak Banovine. Stoga je nužan paket-aranžman – ili priznajemo sve, pa i nove realnosti, ili ne priznajemo ništa, sve drugo je šaranje.
Šprajc voli uspoređivati Središnjicu i CK, pa je odradio još jednu uvodničku etidu na tu temu. "Sinoć je održana sjednica Predsjedništva CK SK s glavnom temom 'politička i ideološka skretanja na područjima pogođenima potresom'. Raspravu je otvorio generalni sekretar SK-a Andrej Plenković koji je rekao da dio medija u suradnji s reakcionarnim društvenim snagama pokušava umanjiti ulogu SK i Vlade NRH u pomoći ugroženim područjima. Generalnog sekretara predsjednika Plenkovića u njegovu izlaganju podržao je i politički sekretar SK drug Gordan Jandroković, a zapažen nastup imao je i drug Vladimir Šeks koji je utvrdio kako mediji i reakcionarne snage pokušavaju promijeniti rezultat izbora za Narodni Sabor. Pritom je drug Šeks istaknuo i kako se kriminalizacijom poslijeratne obnove pokušava kriminalizirati i partizanski pokret i lik i djelo vrhovnog komandanta general-majora Franje Tuđmana. Posebno se u svom izlaganju istaknula drugarica Dubravka Šuica koja je u Narodnooslobodilačkom ratu oslobodila vilu u Dubrovniku, kuću u Cavtatu, kuću na Pelješcu, stan na Lapadu, stan u Zagrebu, vikendicu na Blidinjskom jezeru te jednu jahtu i tri automobila. Time je stekla veliko poštovanje i ugled među članovima Saveza komunista te su njezinu riječ uvijek pozorno slušali i partijski sekretari Ivić Pašalić i Ivo Sanader." To je vrlo efektno kao uvreda današnjem HDZ-u, ali je uvreda činjenicama i Partiji. Kako se HDZ može uspoređivati s Partijom? Kokošari i konjokradice s desperadosima od formata? Tito je uz sebe imao Krležu, Ivana Ribara, Augustinčića, Holjevca, Šibla, Đilasa, Nazora (Vladimira, dovraga, Vladimira, ne Antu!), Juru Kaštelana, Skendera Kulenovića, Avdu Humu, Edu Murtića, Marka Ristića, Koču Popovića, ej, Koču Popovića (i to ne na vlasti koja te časti, već u ilegali i ratu), a Plenki ima Dube Šuicu, Tomu Medveda, Tomu Čuljka, Stiva Culeja i Horvata, ali ne Jožu, nego Darka. 'Alo? Direkt? Čekamo ispriku kapejotu!
portalnovosti
'Alo? Direkt? Čekamo ispriku kapejotu! – Zoran Šprajc (foto RTL)
Novo, novo vrijeme, Klasik TV, 11. siječnja, 09:55
Klasikov klasik "Novo, novo vrijeme" (Rajko Grlić, Igor Mirković) odlično stari i s vremenom pruža nove mogućnosti tumačenja. Film je, naravno, isti, ali mi nismo, u nama radi gorki talog iskustva. Nastao u vrijeme kad su još postojale nada i vjera i kad se činilo da je ovo zemlja izlazećeg sunca, film prati aktere izbora 2000. godine, HDZ-ovce obezglavljene nakon Tuđmanove smrti (Canjugu, Granića, Pašalića i druge), naizgled trajno obeščašćene serijom afera, potom euforične oporbenjake Račana i Budišu (šestorka), te napokon Mesića, Čačića i Jakovčića. Dokumentarac nema offa, sve je u kadru, kamera je diskretna. Račan i Budiša vjeruju da će zauzeti mjesta premijera i predsjednika Republike, Mesića svi doživljavaju kao Šarlo akrobatu, totalnog marginalca s tri posto šansi, a u redakciji Nacionala pokojni Ivo Pukanić, Srećko Jurdana, Maroje Mihovilović i Drago Glamuzina prate događaje i traže najbolje naslove i opreme teksta. "Da je Tuđman izgubio na izborima, bila bi to promjena, ali on je umro, nema tu promjene", proročki govori Jurdana i to danas zvuči puno pametnije nego kad Ivan Jakovčić vikne: "Nema više hadezea!" HDZ danas drži svu vlast u zemlji, jače i monolitnije nego Partija 1980-ih, a nema više – Jakovčića. "Međunarodna zajednica bojkotirala Tuđmanov pogreb", predlaže Jurdana naslov za Nacional, i to je tada bila istina, ali vrijeme ju je opovrgnulo – danas ne možete proći pet kilometara a da ne prođete kroz Tuđmanovo ovo ili ono, od aerodroma do riva, ulica i trgova. Plenković je tuđmanist, Milanović je tuđmanist, Bandić je tuđmanist, Bozanić je tuđmanist, Tuđman, to smo svi mi. Sve ovo što danas imamo dugujemo njemu, ali ni sami nismo nevini. U ovom je filmu i čuvena scena u kojoj Borislav Škegro stavlja bocu žestice pod sako. To je istinski smisao stranke, a ne "starčevićanstvo, radićevština i ljevica", kako je tvrdio pokojni predsjednik. I poslije Tuđmana Tuđman – te titoističke formule djeluju vitalnije u novo, novo vrijeme nego onda kad su nastale. Ne vlada HDZ slučajno ovom zemljom, on je njezina kralježnica, njezina duša i njezin katekizam. Ukratko, sve je isto, samo njega nema.
N1 News, 11. siječnja, 16:20
"Đe ću, đe ću, dijete? Kad imaš, svak te gleda. Kad nemaš, ne gleda te niko", žali se Mira Priljeva (90) novinarki. "Niko nije reka dođi bako, ja imam posteljine, gradonačelnik, niko. Kakvu poruku imam za vlasti? Nek dođu, da me nekud smjeste, da vidim đe ću glavu zavući, da imam đe noge zavući", govori baka Mira, tužna zvijezda potresnih reportaža. Odmah nakon potresa ispovjedila se Ani Mlinarić, priznavši joj da svakog dana moli Boga da je uzme gore, ali Bog ne da trajnog smještaja, a dolje, na čemernoj zemlji, ne daju joj kontejner. Baki Miri je srušen veći dio kuće, hladno joj je, sama je, muž joj je umro davno prije rata. Živi od njegove mirovine i nikome ne duguje ni kune, na što je ponosna. Bio je to jedan od tužnijih nastupa u tom moru tuge, a obje su novinarke N1 dobro uočile ekspresivnost Mirina izraza i pustile je u dugom neometanom solilokviju. Novinari iste kuće ponovno su joj došli tjedan dana kasnije, ali nisu zatekli ništa nova – ista Mira, isti očaj. Nije bilo ni kućice ni predstavnika vlasti. "Ništa", kaže ona, "nema ih. Ne zanima ih baba. A kad treba glasanje, evo ih kod babe..."
Novi dan, N1, 12. siječnja, 09:50
Vladajuća stranka 11 dana nije bila u stanju osigurati hranu za potresom pogođena područja, ali je potencirala raspravu na temu kako se to područje zove – Banovina ili Banija. Vidno razgnjevljen, Hrvoje Klasić kaže kako pitanje odabira između izraza Banija i Banovina nije povijesno ni lingvističko nego isključivo političko. "Nikada nitko u Kostajnici, Glini, Petrinji, Sisku, ali ni u Splitu ni Zagrebu do 1991. godine nije koristio termin Banovina, nego Banija i Banijci. Gordan Lederer je objavio video iz rata 'Banijska praskozorja', ne banovinska praskozorja. Banovina je jedan od pokušaja pohrvaćivanja onoga što se na potpuno pogrešan način vezalo uz Srbe. Na Banovini je većinsko stanovništvo bilo srpsko i morao se naći hrvatskiji termin od onoga koji je koristilo tamošnje stanovništvo. Tako se počinje uvoditi izraz Banovina", rekao je Klasić, dodajući da je to ekvivalentno pitanju je li stanovnik Dalmacije Dalmacijanac ili Dalmatinac. Hm, a što kažu kanonski mislioci hrvatstva? Kako je govorio Otac Domovine, Franjo dr. Tuđman? Citiramo čuveni govor s karlovačkog kolodvora (26. kolovoza 1995.): "Hrvatska je nuđala tim Srbima i ove dane kada smo oslobađali svoje krajeve da ćemo im jamčiti i ljudska i etnička prava ako priznaju tu Hrvatsku državu. Međutim, oni su se sami odlučili i pred silom naše vojske napustili su Knin, napustili su i Dalmatinsku Zagoru, i Liku i Kordun i Baniju i otišli su. Neka im je sretan put. (Pljesak.)" Još je rekao: "Iako smo im u isto vrijeme, ne samo obećavali, nego i u stvarnosti davali prava, ostavili smo ih u školama, na Zagrebačkom Sveučilištu, u sudovima, i u sudovima ovdje kod vas u Karlovcu, i sada ih ima ja mislim trećinu od 21 suca u Općinskom i Županijskom sudu, sedam Srbina ima i ovdje u Karlovcu, ima ih i u policiji danas, ne više 68%, ali ih ima 3,4% koliko im pripada, ima ih u Zagrebačkim vrhovnim sudovima, na sveučilištima, u Hrvatskom državnom saboru..." (citat iz Wikipedije, pravopis njihov, ne preuzimamo odgovornost). Vraćamo se Klasiću. "Nemojte dozvoliti da taj divan kraj postane najnenaseljeniji dio zemlje", kazao je. Ispričao je kako je prije nekoliko dana bio u jednom od sela koja se ne spominju, u Velikoj Gradusi. "Kažu da je do 1991. godine u selu bilo 130 traktora, a sada je 30 staraca." Eto, to je to. Ali za nabavu 130 traktora treba volje, znanja, novca i ljudi, a za pokretanje debate o Banovini/Baniji samo malo makijavelizma. Tko želi govoriti Banovina, kako se nikad nije govorilo, mora znati i da prije nije postojao entitet koji se zvao Republika Srpska, on je vršnjak Banovine. Stoga je nužan paket-aranžman – ili priznajemo sve, pa i nove realnosti, ili ne priznajemo ništa, sve drugo je šaranje.
RTL Direkt, 12. siječnja, 22:15
Šprajc voli uspoređivati Središnjicu i CK, pa je odradio još jednu uvodničku etidu na tu temu. "Sinoć je održana sjednica Predsjedništva CK SK s glavnom temom 'politička i ideološka skretanja na područjima pogođenima potresom'. Raspravu je otvorio generalni sekretar SK-a Andrej Plenković koji je rekao da dio medija u suradnji s reakcionarnim društvenim snagama pokušava umanjiti ulogu SK i Vlade NRH u pomoći ugroženim područjima. Generalnog sekretara predsjednika Plenkovića u njegovu izlaganju podržao je i politički sekretar SK drug Gordan Jandroković, a zapažen nastup imao je i drug Vladimir Šeks koji je utvrdio kako mediji i reakcionarne snage pokušavaju promijeniti rezultat izbora za Narodni Sabor. Pritom je drug Šeks istaknuo i kako se kriminalizacijom poslijeratne obnove pokušava kriminalizirati i partizanski pokret i lik i djelo vrhovnog komandanta general-majora Franje Tuđmana. Posebno se u svom izlaganju istaknula drugarica Dubravka Šuica koja je u Narodnooslobodilačkom ratu oslobodila vilu u Dubrovniku, kuću u Cavtatu, kuću na Pelješcu, stan na Lapadu, stan u Zagrebu, vikendicu na Blidinjskom jezeru te jednu jahtu i tri automobila. Time je stekla veliko poštovanje i ugled među članovima Saveza komunista te su njezinu riječ uvijek pozorno slušali i partijski sekretari Ivić Pašalić i Ivo Sanader." To je vrlo efektno kao uvreda današnjem HDZ-u, ali je uvreda činjenicama i Partiji. Kako se HDZ može uspoređivati s Partijom? Kokošari i konjokradice s desperadosima od formata? Tito je uz sebe imao Krležu, Ivana Ribara, Augustinčića, Holjevca, Šibla, Đilasa, Nazora (Vladimira, dovraga, Vladimira, ne Antu!), Juru Kaštelana, Skendera Kulenovića, Avdu Humu, Edu Murtića, Marka Ristića, Koču Popovića, ej, Koču Popovića (i to ne na vlasti koja te časti, već u ilegali i ratu), a Plenki ima Dube Šuicu, Tomu Medveda, Tomu Čuljka, Stiva Culeja i Horvata, ali ne Jožu, nego Darka. 'Alo? Direkt? Čekamo ispriku kapejotu!
portalnovosti
