Novi dan, N1, 12. travnja, 09:00
Vlada kao ozebao sunce čeka novac iz EU-a koji je Hrvatska – najsiromašnija uz Grčku – dobila najviše, kako bi postala još siromašnija i još ovisnija, kažu stručnjaci. Mi taj novac nećemo tretirati kao investicijska sredstva, već kao milostinju koju će država alocirati svojim klijentima – birokraciji, javnim poduzećima, stranačkim mezimcima i drugim uobičajenim sumnjivcima, pa će troma privreda postati još tromija, dok će vrat utovljene guske još odebljati. Vuk Vuković rastavio je Vladin plan oporavka na proste faktore, "vodonik i kiseonik", kako reče beogradski fudbalski komentator kad je neki nogometaš loptu pretvorio u projektil. "Projekte su samo prepisali iz prijašnjih i da nije bilo Covid-krize, financirali bismo ih iz svojih proračuna", objasnio je Vuković. "To nisu reforme, to su mjere koje se mogu financirati i iz tekuće proračunske potrošnje." Nekoć se to zvalo resavskom školom. Bez promjena u pravosuđu sve će i dalje ići po starom. "Iz ovog plana nećemo postići gospodarski rast jer se financiraju projekti koji nemaju ili imaju malu dodatnu vrijednost", rekao je Vuković. Imat ćemo više, a ne manje korupcije. Čeka nas renesansa sanaderizma. "Hrpa javnih nabava u Hrvatskoj je koruptivna, kriterij dodjele poslova je politički. I nema nikakvog mehanizma da se spriječi korupcija u javnoj nabavi." "Poanta kritike je da se stvari poboljšaju", rekao je Vuković, pa zaključio kako će se pogoršati. Kod nas se uvijek pametno kladiti na loše ishode.
Dnevnik velikog Perice, HRT, 12. travnja, 21:05
Otišao je Perica, i tu činjenicu konstatiramo s gledateljskom tugom. Za razliku od TV Dnevnika koji u naše živote unosi žalost, Peričin je unosio radost. Donio je dašak vedrine, romantike, nostalgije, ljepote, normalnosti. Vinko Brešan pokazao je virtuoznost u režiji, scenaristi su napravili odličan predložak (iz dobrog scenarija može ispasti loš film, ali iz lošeg scenarija nitko ne može napraviti dobar), glumci su nas oduševljavali (ističemo otkriće, Ivu Babić – zvijezda je rođena – a sjajne su i izvedbe Dušana Bućana, Dejana Aćimovića, Nikole Koje). U stilu babe Vange recimo: "Dnevnik velikog Perice" imat će puno repriza i svaki put postizati visoku gledanost. Hoće li dobiti nastavak? Pitanje je ima li to smisla ili treba raditi nešto novo po sličnom obrascu – nostalgija 1960-ih, sjajna zvučna kulisa, autentični kostimi i rekvizita... Nije li vrijeme da i naša generacija proizvede svoje "Malo misto" (14 epizoda) ili "Grlom u jagode" (deset)?
Dobro jutro, Hrvatska, HRT, 13. travnja, 09:36
Doris Pinčić i Davor Meštrović, prema staroj lošoj navadi iz "Dobro jutro, Hrvatska", vode emisiju, a onda im u posao upada sponzorirani program. Hvale neke depilatore. Novinarski kodeks kaže: "Novinar ne smije biti autorom oglasa i drugih propagandnih priloga, jer to dovodi u sumnju njegovu profesionalnu nepristranost. Isto vrijedi i za svaki drugi oblik sudjelovanja u reklamnim i propagandnim aktivnostima." Osim što je vođenje sponzorskih emisija nedopustivo prema kodeksu, stvar bode oči zbog još jednog razloga. Što depilatori imaju raditi na javnoj TV? To su privatni interesi, privatne tvrtke koje nemaju veze s javnim sadržajem. Zar je normalno da su u nenarodnom režimu svakog ponedjeljka išle TV drame narodnih pisaca, zar je normalno da su ekranizirani, i to sustavno, domaći pisci – Krleža, Šenoa, Raos, Božić, Hitrec, Smoje, Majer, Marinković... – a sad nemamo ništa te vrste? Gdje su Dončević, Šenoa, Zagorka? Nula bodova. Bilo bi krajnje vrijeme da netko od HRT-a napravi javni servis, ali taj film ne bumo gledali.
Otvoreno, HRT, 13. travnja, 22:00
U prošloj tamnici naroda učili su nas kako je političko zlo pretprošle tamnice naroda – Karađorđevićeve Jugoslavije – bilo vidljivo već iz toga što je Nikola Pašić seljacima prije izbora davao jedan opanak, a kad bi donijeli dokaz da su glasali za njega i radikale, dobili bi i drugi. Danas se to zove klijentelizam. Koja je razlika? Danas više nitko ne dijeli opanke (narod opanke ne traži niti bi ih primio), ali povišica na penziju – e, to može. Par stotina kuna u penzionersku škrabicu i glas je tu. Opanak se danas zove "Covid-dodatak na penziju", a o njemu se – kako bi što više glasača čulo za nj – raspravljalo u "Otvorenom", emisiji kojoj je kasnio čak i uvodni prilog, koji su gospoda novinari imali vremena napraviti. Sva sreća da Prisavlje nitko ne gleda, zbog ovoga bi u dobra stara nenarodna vremena letjelo perje.
N1 uživo, 14. travnja, 14:30
HDZ je u Zagrebu kandidirao toliko blijedog kandidata da mu je čak i Branko Bačić – koji inače ima dobru memoriju – zaboravio ime, i ne samo to, on ga je zamijenio s Tomislavom Tomaševićem, pa je nahvalio kandidata ljevice. "Vidi se da on to zna, da ima rješenja, da nudi rješenja i nudi ozbiljan program i to naši, odnosno zagrebački birači i građani prepoznaju u gospodinu Tomaševiću", rekao je Bačić, na što ga je voditeljica ispravila i rekla: "Odnosno Filipoviću." Bačić se zatim ispravio i ponovio za voditeljicom: "Da, gospodinu Filipoviću." U drugom navratu opet je umjesto Filipovića spomenuo Tomaševića. "Ja mislim da se svojom kampanjom gospodin Tomašević pokazuje kao najozbiljniji kandidat i budući gradonačelnik", rekao je Bačić. I time pokazao što vrh stranke misli o svom "zecu" smišljenom za Bandićev šešir.
RTL Danas, 17. travnja, 19:00
Princ Philip pokopan je u kraljevskoj kripti. Posljednji ispraćaj bio je veličanstven; praznina kapele na neobičan je način potencirala događaj. Sve je izgledalo koliko otmjeno toliko i sablasno. Supruga engleske kraljice, suverena zemlje u kojoj sunce nekoć nije nikad zalazilo, na onaj je svijet ispratilo samo 30 ljudi i mi se pitamo što se dogodilo s tom zemljom. Naše velikane, Bandića, Miru Tuđmana, ispraćaju stotine, tisuće ljudi, a engleskog princa šačica. Je li Velika Britanija postala Mala ili smo nešto krivo pokopčali?
portalnovosti