U ekonomskoj krletki

Izbornim programom koji će kreirati domaća pamet SDP će se suprotstaviti još uvijek tajnovitom izbornom programu HDZ-a, koji su osmislili i napisali njemački stručnjaci uz asistenciju Karamarkovih ekonomskih povjerenika. Zoran Milanović je ulogu glavnog autora i urednika programa povjerio stranačkom veteranu Antunu Vujiću. Na prvi pogled, Vujić je dobio težak zadatak jer mora na neviđeno kreirati program konkurentan HDZ-ovu, o kojem i on i javnost malo toga znaju. Ali tako je samo na prvi pogled: kičma programa, njegov ekonomski dio, manje-više je zadana, jer Hrvatska kao članica EU-a s prekomjernim deficitom mora slijediti pravila ponašanja propisana u Bruxellesu. Predvođena Sirizom, Grčka je na najdemokratskiji način pokušala relativizirati propisane gabarite i iskoračiti iz te željezne ekonomske krletke, čiji ključ u svojim rukama drži Njemačka, ali je u nju vraćena i prije no što je promolila glavu. Dok u Uniji vlada sadašnji odnos snaga, a vladat će sigurno još neko vrijeme, ni Hrvatska u sljedećem parlamentarnom mandatu neće imati puno prostora za izbjegavanje i odgađanje domaće zadaće koju od nje traže briselski moćnici.

U proteklih osam kriznih godina građani su bezbroj puta iz domaćih i stranih usta čuli što Hrvatska mora učiniti sa svojim javnim dugom i proračunskim deficitom, koje strukturne reforme mora provesti kako bi se oni sveli u zadane okvire, pa ni autori stranačkih izbornih programa neće imati kud nego sve to ponoviti i po tko zna koji put obećati da su upravo njihovi kadrovi i ljudi najnadareniji i najsposobniji da hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini uvedu u mirnu europsku luku. Zato je i HDZ-ovo mistificiranje programa koji mu je izradio njemački Ifo institut, ali i dizanje medijske prašine oko SDP-ova programa koji će uz malu pomoć svojih istomišljenika pisati Vujić, samo dio predizbornog folklora koji neće odlučujuće utjecati na odluku birača na izborima.

Sudeći po neformalnim najavama, Vujićeva je namjera da preko Vladine gospodarske politike navuče socijaldemokratski plašt, da ona, barem na papiru, bude socijalno osjetljivija i okrenuta onima koji žive od svojega rada, a ne od kapitala

Odmah nakon osnivanja, ORaH je u anketama počeo strelovito rasti, iako je tek naznačio svoja programska opredjeljenja i politike; kad je počeo sustavno objavljivati pojedine programe i politike, s glavom i repom, počeo je tonuti na stranačkim rejting listama. Istovremeno je Živi zid, čija programska opredjeljenja izgledaju kao da ih je nanijela voda, uzletio u anketnim ispitivanjima javnog mnijenja, zahvaljujući ponajprije pojedinačnim i konkretnim akcijama svojih aktivista, koji su nastojali zaštititi najugroženije žrtve krize i recesije. No to nije bilo dugog vijeka, jer Živi zid ne uspijeva osmisliti sustavno rješavanje i upravljanje ne samo posljedicama krize i recesije nego i ukupnim političkim i društvenim procesima.

Promjene koje traži i nameće Europska unija tiču se mirovinskog i zdravstvenog sustava, tržišta rada, porezne politike, državnih i javnih poduzeća, teritorijalnog ustroja zemlje i državne uprave… Kako je pritom temeljni cilj podizanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, jasno je da njihov rezultat mora biti rasterećenje ukupnih troškova poslovanja, odnosno smanjivanje udjela troškova javnog sektora u ukupnim troškovima tvrtki. U još aktualnom mandatu Milanovićeva vlada igrala je na kartu održavanja troškova javnog sektora na naslijeđenoj razini, nadajući se da će se realni sektor poslije višegodišnjeg propadanja početi oporavljati i rasti te automatizmom smanjivati udio troškova javnog sektora u ukupnim troškovima realnog sektora. Rezultat su stagnacija i spor gospodarski oporavak. Lijevo-liberalna koalicija je ziheraški igrala i rezultat joj je takav – nit’ smrdi, nit’ miriše.

Sudeći po neformalnim, a time i nepouzdanim najavama, Vujić se neće previše petljati u ekonomski dio predizbornog programa SDP-a: prepustit će da ga kreiraju isti oni koji su vodili dosadašnju Vladinu gospodarsku politiku. Vujićeva je namjera, čini se, da preko nje navuče socijaldemokratski plašt, da ona, barem na papiru, bude socijalno osjetljivija i okrenuta onima koji žive od svojega rada, a ne od kapitala. S druge strane, EU u sadašnjem odnosu snaga i od Hrvatske traži da maksimalno oslobodi kapital, kako bi se razmahao i osigurao novi ciklus gospodarskog razvoja i rasta. Može li Vujić u osiromašenoj Hrvatskoj pomiriti dva pristupa, njemačku i Sirizinu viziju razvoja Europske unije i svake njezine članice pojedinačno? Papir navodno sve podnosi, a birači najčešće svašta progutaju, pa zašto ne bi i potencijalno sretan spoj ekonomski efikasne i socijalno osjetljive politike koju SDP-ov veteran namjerava pretočiti u stranački izborni program.

Paralelno nas Tomislav Karamarko i HDZ uvjeravaju da su im njemački stručnjaci napisali program koji jamči ekonomski oporavak zemlje i novi razvoj, ali ne govore koju cijenu će trebati platiti radno ovisno stanovništvo, umirovljenici i socijalno ugroženi. Umjesto toga, zaklinju se u domoljublje i pozivaju u novi domovinski rat za bolje gospodarsko sutra. Kako u svakom ratu ima žrtava, tako će ih biti i u ovome koji zazivaju Karamarko i HDZ, ako pobijede na izborima. U ratovima se ni inače ne priča puno o žrtvama, osim u propagandističke svrhe: broje se i zbrajaju tek kad sukobi prođu, pa HDZ-ovi lideri računaju da će tako biti i u ovom koji predizborno najavljuju. No sudeći po vladajućoj politici EU-a i zahtjevima koje isporučuje članicama s prekomjernim proračunskim deficitom i neodrživim javnim dugom, te ako je točno da je HDZ-ov izborni program ponajprije usmjeren na ekonomski oporavak i razvoj zemlje, već je sada jasno da će Karamarkova Domoljubna koalicija na samom početku mandata morati značajno smanjiti broj zaposlenih u državnim i javnim službama, skresati mirovine, smanjiti troškove zdravstva i drugih djelatnosti, radikalno administrativno preustrojiti zemlju i privatizirati puno toga što je još u državnom vlasništvu.

Žrtve će frcati na sve strane, ali se o njima šuti i šutjet će se dok političari-ratnici ne završe svoja ratovanja i ne požele uživati na lovorikama. U izbornim programima o njima se ne piše, moguće ih je pronaći tek između redaka, a malo tko među biračima više ima vremena i živaca da ih traži pažljivim iščitavanjem, pa su izborni programi odavno postali šarene laže u koje vjeruju samo stranački vjernici i naivni birači. Tako je u Hrvatskoj bilo do sada, a tako će biti i na sljedećim izborima, o čemu svjedoči i činjenica da stranačke izborne programe po narudžbi pišu eksperti, a ne ponajprije oni koji će stranačke politike provoditi s pozicije vlasti.