U Hrvatskoj je svanula duga, mračna noć

U kratkom, ali nepismenom fb-postu, garniranom tipfelerima, nova ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, poznatija kao bivša časna sestra angažirana na pomoći i resocijalizaciji ovisnika, zahvalila je onima koji su joj čestitali na dužnosti koja ju je iznenada strefila.

"Dragi prijatelji, ima vas puno koji ste mi uputili čestitke, makar je tek sutra glasovanje u Saboru. Svima od srca zahvaljujem, a one koji su vjernici molim da se mole za mene i za cijelu vladu neka nas Duh sveti prosvijetli da radimo samo na slavu Božju", poručila je fanovima. I tako u samo dvije rečenice, i prije nego što je stupila na dužnost, nedvosmisleno dala do znanja da je potpuni promašaj za posao koji joj je pao s neba. Pritom se nije preporučila ni kao površna poznavateljica zakona i Ustava države kojoj bi trebala služiti na korist svih građana. Gospođa nas je obavijestila da će raditi "samo na slavu Božju".

Prilično u suprotnosti s ministarskom prisegom koja, prema Zakonu o Vladi RH, glasi: "Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske". I još suprotnije od Ustava koji u članku 41. propisuje da su "sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države".

Zašto je gospođa pohitala poslove jedne svjetovne, laičke države preporučiti Duhu svetomu i raditi ga samo na slavu Božju, umjesto u korist građana, i to onih najugroženijih koji potpadaju pod njezin resor, teško je razumljivo. Jedino logično objašnjenje je da je i sama vjerojatno, baš poput Tihomira Oreškovića, dobila svega nekoliko sati da odluči želi li biti ministrica jednog od zahtjevnijih portfelja.

Ako je molitva temelj na kojemu misli rješavati preteške socijalne probleme u državi, bolje za sve nas bilo bi da je ostala časna sestra, prebirala krunicu, mrmljala očenaše, lizala oltare i sve drugo što već švore rade po crkvama i samostanima.

No, gospođa Juretić sasvim je u trendu nastupajuće opasne društvene, demokratske i civilizacijske regresije koja stiže s novom vladom Tomislava Karamarka i Bože Petrova, pa time i podobna za zahtjevnu ministarsku dužnost. Trend je oglasio nesuđeni ministar zdravstva Ante Ćorušić, koji je bez žuđene fotelje ostao u sudačkoj nadoknadi, ozareno po medijima obznanjujući svoje oduševljenje što su na čelu države "sve odreda praktični katolici: predsjednik Vlade i njegovi dopredsjednici - Orešković, Karamarko, Petrov, pa katolkinja predsjednica Grabar-Kitarović, i isti takav Željko Reiner". Da su veze i bliskost s katoličkom crkvom bitne reference za ministarsku dužnost nove, "reformske" vlade, shvatili su mnogi ministarski kandidati, pa su u biografiji rado isticali vjersku pripadnost.

I lako da je to jedini korak unatrag koji nam stiže s novom vlašću, koja za sebe tvrdi da je okrenuta budućnosti. Ultrakonzervativni klerikalac, sazdan od hrastovine, Ladislav Ilčić, pretplatnik na buduće možebitno ministarstvo obitelji, demografske obnove, useljeništva i čega još sve bude trebalo najavljuje da će više od milijardu kuna, koliko procjenjuje potrebnim za spas od izumiranja Hrvata, priskrbiti ukidanjem civilnih udruga koje, po njemu, ionako ničemu ne služe. Bez elementarnog razumijevanja da je demografska obnova multisektorski problem koji se rješava suradnjom resora rada, gospodarstva, socijale, zdravstva, obrazovanja i niza drugih, Ilčić bi problem riješio jednostavno - ušutkavanjem javnosti.

Imamo u vladajućoj većini i istaknutu članicu, mostovku Ines Strenja Linić, koja javno adorira osuđenog ratnog zločinca kao moralnu vertikalu, heroja i časnog čovjeka. Divi mu se, kaže, "s ljudskog aspekta". Čovjeku koji je osobno pucao starici u glavu. I organizirao i nadgledao ubojstva još 50 srpskih civila.

U takvom društvenom ambijentu sasvim je logično da opskurni tv-voditelji pozivaju Zagrepčane, posebno majke s djecom, da se klone Cvjetnog trga ne bi li umakli kami "četničkog vikara" koji bi ih mogao priklati dok prolaze kraj obližnje pravoslavne bogomolje.

Galopirajućoj ekspanziji šovinizma, mržnje, netolerancije, filoustaštva, isključivosti s dolaskom nove vlasti ogroman je obol dao i odabir nekoliko ministara problematičnih do te mjere da su u Saboru debelo zasjenili Oreškovićevo predstavljanje svog kabineta i programa. Istine radi, to je predstavljanje bilo na razini prosječnog CEO-a premda je power-point prezentacija kojom nas je mandatar upoznao sa svojim planovima danima medijski najavljivana kao osmo svjetsko čudo. Vrijednost tog plana svakako umanjuje činjenica da ni do kraja dana predstavljanja nove vlade nije potpisan sporazum u suradnji između partnera koji čine parlamentarnu većinu. Naime, čitavog su dana i dalje trajala natezanja kako između Domoljubne koalicije i Mosta, tako paralelno i s manjincima.

Puno više o onome što će Oreškovićeva vlada raditi rekao je neki dan Erik Nielsen, nakon mandatarova povratka iz Kitzbühela, svodeći, de facto, Hrvatsku na podružnicu Unicredita. Otkrila nam je ponešto i nesuđena ministrica poljoprivrede Ružica Vukovac kojoj je mandatar uručio košaricu zamjerivši joj da je "zapostavila krupni kapital i velike koncerne".

Nemamo zato osobitog razloga Oreškovićevu prezentaciju tretirati ozbiljnije nego famozni Plan 21, kojega je Zoran Milanović ležereno proglasio "figurativnim".

I dok se rastu ekonomije nije skoro nadati, rast nedemokratskih tendencija već je opako zahuktao. Tako smo za ministra kulture dobili povjesničara Zlatka Hasanbegovića kojemu je antifašizam floskula, član je Počasnog blajburškog voda, mrzi nevladine udruge i medije koji nisu na njegovoj liniji. Kao istaknuti homofob i jedan od najbližih suradnika Željke Markić aktivno je sudjelovao u organizaciji natražnjačkog ustavotvornog referenduma koji je zacementirao brak kao isključivu zajednicu žene i muškarca. Pritom su novinarima čiji im se tekstovi i prilozi nisu sviđali zabranili ulazak u svoj izborni stožer u noći čekanja rezultata referenduma. Toliko o čovjeku koji treba zagovarati i štititi slobodu medija. A kada se u njegovu obranu u saborskoj raspravi "suvislo" stavlja notorni Stevo Culej - "Što smo mi dobro polučili s našim oblikom antifašizma unatrag 60 godina? Ništa dobro za hrvatski narod. Naši antifašisti pogrešno su shvatili antifašizam. Zašto se napada Hasanbegović. Zašto? Zato jer je najavio promjene, promjene Frljića i sličnih. Naravno da treba prekinuti financiranje udruga koje propagiraju antihrvatstvo" – to nam sve govori o novom ministru kulture.

I, naravno, strepimo i strahujmo, jer je taj i takav ministar kulture najavio "stvaranje nove nacionalne paradigme kojom će se nova Hrvatska konačno rasteretiti duhova prošlosti i uspostaviti jedan novi nacionalni obrazac koji će integrirati cijelu naciju i prekinuti ideološke sukobe".

Jednako je tragičan izbor i Mije Crnoje za ministra branitelja koji je najprije otišao na poklon šatorašima u Savsku 66 i svečano objavio što nam donosi – registar agresora, registar izdajnika nacionalnih interesa, lustraciju na svim razinama, ali, bogme, i domoljubni dodatak podobnima.

Tužan je izbor i ministra obrane Josipa Buljevića kojega je "proslavila" afera Puljiz, iz vremena kada je bio među glavnim operativcima POA-e, koja je pratila i maltretirala novinarku pokušavši je prisiliti da špijunira kolege i političare, i laži i konstrukcije o njima plasira u medije.

Koliko je situacija groteskna, pokazuje to što je čak i Nenad Stazić, vrhunaravni neprijatelj HDZ-a, proglasio neke hadezeovce "odličnima", zazivajući umjesto predloženih otužnih ministarskih imena – Jasena Mesića, Zvonka Milasa i Damira Krstičevića.

U Hrvatskoj je, dakle, svanula duga, mračna noć. Nedostaje još samo Antun Vrdoljak.