I kada se konačno dvije stranke dogovore o podijeli plijena, možemo očekivati vladu koja će građanima „vratiti dostojanstvo“, što prevedeno znači suzbijanje sekularizma i guranje zemlje još dublje u ostrašćeni nacionalizam i konzervativizam. O tom smjeru govori i osnivanje Ministarstva demografske obnove, jer da Hrvatska – koje li štete – izumire, te Ministarstva domovinske sigurnosti koje, naravno, pretpostavlja još više ksenofobije, jačanje ovlasti tajnih službi i slične divote.
U dugim kolonama i uz višesatno čekanje na graničnom prelazu Bregana, Hrvati su masovno napuštali domovinu i odlazili put skijaških odredišta, kad je tu puzajuću kolonu, obavijenu mirisom sarmi koju ovdašnji građani obavezno nose u alpske hotele, neočekivano pretekao crni automobil u pratnji dva policijska terenca s rotirajućim svjetlima i nestao u hladnu noć. Uslijedio je očekivani bijes nezadovoljnih građana, ali onda se ispostavilo da je sve regularno i sve po zakonu, jer da se u automobilu nalazi pripadnik povlaštene klase. To jest štićena osoba, novi predsjednik parlamenta, koji, kaže, nema pravo sam odlučiti da stane u red s običnim pukom, nego da o tome odlučuje zakon.
I tako su Hrvati samo par dana nakon što se iskristalizirala jedna nategnuta koalicija koja se sada danima čerupa oko mjesta u vladi i državi, imali mogućnost vidjeti da će novo- stara elita samo nastaviti tamo gdje je stala, ako uopće bude u stanju formirati vladu. Crkveni zbor Most, naime – koji se, nakon višetjednih postizbornih ucjena, jakog pritiska crkve, svakovrsnih manipulacija, ipak priklonio svome prirodnom savezniku, nacionalističkoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, naprasno izigravši prethodni koalicijski sporazum sa socijaldemokratima – već sada kaže kako se „sporazum s HDZ-om može i prekinuti, ukoliko…“ Ukoliko što? Pa ukoliko im ne pripadne stotinu ministarstava, javnih poduzeća, ako se ne ispoštuju njihove tobožnje reforme o štednji, dokidanje skupih privilegija, poput one koju im je pred očima demonstrirao netom izabrani šef parlamenta.
Most sa samo 15 zastupničkih mandata naročito inzistira na preuzimanju Ministarstva unutarnjih poslova, e kako bi se spriječila daljna pljačka i korupcija u državnim tijelima, kao da stranka s kojom su ušli u koaliciju nije, koliko jučer, na sudu proglašena pljačkaškom, kriminalnom organizacijom. Sve je to znala ta bizarna družina pohlepnih manipulatora koja je bezobzirno izigrala volju građana i bolje običaje parlamentarne demokracije, i konačno kao mandatara blagoslovila jednog građanina Kanade, samo slučajno rođenog u Hrvatskoj. Pa je najzabavniji dio čitave ove farse upravo izbor mandatara, stanovitog Tihomira Oreškovića, zvanog Tim, kemičara i političkog alkemičara, ili, kako ga predstavljaju njegovi kamaradi, vrhunskog stručnjaka i menadžera u farmaceutskoj kući Teva.
A u paket referenci, baš bitnih za preuzimanje funkcije premijera, ulazi i da je vjernik, otac četvoro djece, te najvažnije, veliki domoljub, koji na pitanje novinara zašto je napustio visoku poziciju u svojoj firmi i višemilijunsku godišnju zaradu, odgovara samo jednom jednosložnom rečenicom: „Zbog domoljublja!“
I tako su, eto, ovdašnji eTimolozi pronašli, ne slučajno, svoga Tima upravo u Kanadi, u tamošnjoj hrvatskoj dijaspori, tom ključnom segmentu hrvatske državotvornosti, iz koje je devedesetih, uoči rata, diktator Franjo Tuđman regrutirao emigrantski, proustaški polusvjet, kako bi mu pomogli stvoriti državu, kao malu nacionalističku utvrdu. Sa svim konzekvencama koje i danas osjećamo. Stoga se dvadeset i pet godina kasnije ispostavilo da Hrvatska sama nema kadrove sposobne za obnašanje premijerske funkcije, nego da pravi biseri leže upravo u kanadskoj dijaspori, provjereni domoljubi, stručnjaci, poput mister Tima Oreskovica, koji će konačno sljubiti naoko nespojivo, to jest kapitalizam i oltar, konzervativne zahtjeve crkve i one krupnog kapitala.
I kada se konačno dvije stranke dogovore o podijeli plijena, možemo očekivati vladu koja će građanima „vratiti dostojanstvo“, što prevedeno znači suzbijanje sekularizma i guranje zemlje još dublje u ostrašćeni nacionalizam i konzervativizam. O tom smjeru govori i osnivanje Ministarstva demografske obnove, jer da Hrvatska – koje li štete – izumire, te Ministarstva domovinske sigurnosti koje, naravno, pretpostavlja još više ksenofobije, jačanje ovlasti tajnih službi i slične divote.
Novi premijer državu će pak voditi kao poduzeće, uostalom mister Oreskovic svoje je menadžerske sposobnosti već pokazao, kao jedan od ključnih igrača moćne farmaceutske korporacije Teva, kada je ova „preuzela“, kako se to eufemistički kaže, hrvatsku Plivu, da bi je preko noći iz nadasve uspješne tvornice sa svjetski poznatim istraživačkim timovima i proizvodima, pretvorila u provincijsko, desetkovano poduzeće, na samom repu farmaceutske industrije. Nije nam poznato kako je tada, u tu sumnjivu ekonomsku kolonizaciju Hrvatske, gospodin Orešković, kao važan kotačić jedne strane korporacije, uspio uklopiti svoje domoljublje. Ali to je naravno glupo pitanje, budući da je riječ o čovjeku koji može sve, pa i prihvatiti visoku političku funkciju, na rubu demokratskog legitimiteta, u zemlji koju ne poznaje i čiji jezik jedva natuca. No zato je skroz siguran da „još nije vrijeme za uvođenje ćirilice u javni prostor“. Dakle, svoje pismo ne poznaje, srpsko ne podnosi. Upravo fantastičan dobitak za ovdašnje nacionaliste kojima ionako za sporazumjevanje nikakav jezik nije potreban. Oni se, naime, prepoznaju instinktom i njuhom. Kad ustreba sve tamo do Kanade.
tacno
U dugim kolonama i uz višesatno čekanje na graničnom prelazu Bregana, Hrvati su masovno napuštali domovinu i odlazili put skijaških odredišta, kad je tu puzajuću kolonu, obavijenu mirisom sarmi koju ovdašnji građani obavezno nose u alpske hotele, neočekivano pretekao crni automobil u pratnji dva policijska terenca s rotirajućim svjetlima i nestao u hladnu noć. Uslijedio je očekivani bijes nezadovoljnih građana, ali onda se ispostavilo da je sve regularno i sve po zakonu, jer da se u automobilu nalazi pripadnik povlaštene klase. To jest štićena osoba, novi predsjednik parlamenta, koji, kaže, nema pravo sam odlučiti da stane u red s običnim pukom, nego da o tome odlučuje zakon.
I tako su Hrvati samo par dana nakon što se iskristalizirala jedna nategnuta koalicija koja se sada danima čerupa oko mjesta u vladi i državi, imali mogućnost vidjeti da će novo- stara elita samo nastaviti tamo gdje je stala, ako uopće bude u stanju formirati vladu. Crkveni zbor Most, naime – koji se, nakon višetjednih postizbornih ucjena, jakog pritiska crkve, svakovrsnih manipulacija, ipak priklonio svome prirodnom savezniku, nacionalističkoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, naprasno izigravši prethodni koalicijski sporazum sa socijaldemokratima – već sada kaže kako se „sporazum s HDZ-om može i prekinuti, ukoliko…“ Ukoliko što? Pa ukoliko im ne pripadne stotinu ministarstava, javnih poduzeća, ako se ne ispoštuju njihove tobožnje reforme o štednji, dokidanje skupih privilegija, poput one koju im je pred očima demonstrirao netom izabrani šef parlamenta.
Most sa samo 15 zastupničkih mandata naročito inzistira na preuzimanju Ministarstva unutarnjih poslova, e kako bi se spriječila daljna pljačka i korupcija u državnim tijelima, kao da stranka s kojom su ušli u koaliciju nije, koliko jučer, na sudu proglašena pljačkaškom, kriminalnom organizacijom. Sve je to znala ta bizarna družina pohlepnih manipulatora koja je bezobzirno izigrala volju građana i bolje običaje parlamentarne demokracije, i konačno kao mandatara blagoslovila jednog građanina Kanade, samo slučajno rođenog u Hrvatskoj. Pa je najzabavniji dio čitave ove farse upravo izbor mandatara, stanovitog Tihomira Oreškovića, zvanog Tim, kemičara i političkog alkemičara, ili, kako ga predstavljaju njegovi kamaradi, vrhunskog stručnjaka i menadžera u farmaceutskoj kući Teva.
A u paket referenci, baš bitnih za preuzimanje funkcije premijera, ulazi i da je vjernik, otac četvoro djece, te najvažnije, veliki domoljub, koji na pitanje novinara zašto je napustio visoku poziciju u svojoj firmi i višemilijunsku godišnju zaradu, odgovara samo jednom jednosložnom rečenicom: „Zbog domoljublja!“
I tako su, eto, ovdašnji eTimolozi pronašli, ne slučajno, svoga Tima upravo u Kanadi, u tamošnjoj hrvatskoj dijaspori, tom ključnom segmentu hrvatske državotvornosti, iz koje je devedesetih, uoči rata, diktator Franjo Tuđman regrutirao emigrantski, proustaški polusvjet, kako bi mu pomogli stvoriti državu, kao malu nacionalističku utvrdu. Sa svim konzekvencama koje i danas osjećamo. Stoga se dvadeset i pet godina kasnije ispostavilo da Hrvatska sama nema kadrove sposobne za obnašanje premijerske funkcije, nego da pravi biseri leže upravo u kanadskoj dijaspori, provjereni domoljubi, stručnjaci, poput mister Tima Oreskovica, koji će konačno sljubiti naoko nespojivo, to jest kapitalizam i oltar, konzervativne zahtjeve crkve i one krupnog kapitala.
I kada se konačno dvije stranke dogovore o podijeli plijena, možemo očekivati vladu koja će građanima „vratiti dostojanstvo“, što prevedeno znači suzbijanje sekularizma i guranje zemlje još dublje u ostrašćeni nacionalizam i konzervativizam. O tom smjeru govori i osnivanje Ministarstva demografske obnove, jer da Hrvatska – koje li štete – izumire, te Ministarstva domovinske sigurnosti koje, naravno, pretpostavlja još više ksenofobije, jačanje ovlasti tajnih službi i slične divote.
Novi premijer državu će pak voditi kao poduzeće, uostalom mister Oreskovic svoje je menadžerske sposobnosti već pokazao, kao jedan od ključnih igrača moćne farmaceutske korporacije Teva, kada je ova „preuzela“, kako se to eufemistički kaže, hrvatsku Plivu, da bi je preko noći iz nadasve uspješne tvornice sa svjetski poznatim istraživačkim timovima i proizvodima, pretvorila u provincijsko, desetkovano poduzeće, na samom repu farmaceutske industrije. Nije nam poznato kako je tada, u tu sumnjivu ekonomsku kolonizaciju Hrvatske, gospodin Orešković, kao važan kotačić jedne strane korporacije, uspio uklopiti svoje domoljublje. Ali to je naravno glupo pitanje, budući da je riječ o čovjeku koji može sve, pa i prihvatiti visoku političku funkciju, na rubu demokratskog legitimiteta, u zemlji koju ne poznaje i čiji jezik jedva natuca. No zato je skroz siguran da „još nije vrijeme za uvođenje ćirilice u javni prostor“. Dakle, svoje pismo ne poznaje, srpsko ne podnosi. Upravo fantastičan dobitak za ovdašnje nacionaliste kojima ionako za sporazumjevanje nikakav jezik nije potreban. Oni se, naime, prepoznaju instinktom i njuhom. Kad ustreba sve tamo do Kanade.
tacno
