Relaksirala se Hrvatska doista u svojem koračanju unatrag, u obožavanju svoje loše prošlosti, naročito od kada je postala članica EU, zato jer zapravo nikada i nije prihvatila makar proklamirane vrijednosti Evrope. Ima li uostalom boljeg dokaza od slike predsjednice države koja u grimasi boli komemorira one koji su bili dio nacističke koalicije, za kojima je ostao užas zločina i koncentracijskih logora, i čini to cinično upravo na Dan pobjede nad fašizmom.
Jednog je lošeg, neodgojenog đaka, koji stoji uz bok još gorih, sebičnim nacionalizmom prenadraženih istočnoevropskih učenika iz bivšeg komunističkog lagera, odlučila uoči evropskih izbora posjetiti njemačka kancelarka. Na zalasku karijere ne pazi valjda kuda se kreće, pa je stigla u vižitu hrvatskim desničarima, e kako bi izrazila zadovoljstvo našim sveopćim napretkom, upravo na dan kada je Vlada poslala u stečaj brodogradilište Uljanik, a onih 1.200 poniženih radnika škvera uskoro bi mogla udomiti upravo gospođa Merkel. Kao poslušnu i jeftinu radnu snagu. Eh, kada ti Merkel daje potporu za predstojeće izbore, onda se kresta dodatno digne, a jasno postane i koliko malo ili ništa šanse ima ljevica na ovim prostorima, u ovakvom okruženju. A opet, velika je zajebantica ta Merkel, jer kako bi se inače sjetila baš s hrvatskim premijerom razglabati o pošasti nacionalizma kojega da im valja zajedno suzbijati jer uništava Evropu i njene vrijednosti, kao da ne zna da se iskrcala u sumornu baruštinu kojom vlada upravo ksenofobni nacionalizam i prezir prema svim vrijednostima na kojima bi trebala počivati Evropa.
Pa podupire li Merkel retoriku hrvatskog premijera koji je u ekstatičnoj atmosferi predizbornog skupa svoje partije poručio kako su temelj Hrvatske Tuđman, domovinski rat i žrtve Bleiburga, dakle zločinac i ustaška nostalgija? Svakako, uvjerila se iz prve ruke madam Merkel, sve uz taktove ustaškog pijevca Thompsona, da se protiv nacionalizma ima boriti s ekipom kojoj je jedini program upravo nacionalizam i vraćanje korijenima ustaštva, uz posvemašnje bagateliziranje antifašizma. Zato ni uoči evropskih izbora hrvatski prijatelji Angele Merkel ne govore o Evropi, nego samo o nacionalnoj državi, do Zagreba uostalom i nije stigao „Manifest za spas Evrope“ kojega potpisuje tridesetak evropskih intelektualaca: Claudio Magris, Salman Rushdie, Bernard Levy, Mario Vargas Llosa, Milan Kundera, Orhan Pamuk, Elfriede Jelinek, Adam Michnik, Herta Müller…, dokument u kojemu piše da je liberalna demokracija na „većoj kušnji nego tridesetih godina prošlog stoljeća“, poziva se na spas Evrope od „palikuća duha“, upozorava da ideja Evrope nestaje pod „valovima populizma i raspada se pred našim očima“, te da se „naša sloboda želi spaliti na lomači“. Potpisnici manifesta pozivaju na otpor u „osvit izbora koje odbijamo prepustiti grobarima evropske ideje“, naglašavajući da tri četvrt stoljeća nakon pobjede nad fašizmom predstoji nova bitka za civilizaciju.
Gospođa Merkel, pak, hoće se boriti za Evropu upravo s vlašću države koja je, kao rijetki izuzetak, nedavni Dan pobjede nad fašizmom obilježila otvorenim prezirom prema vlastitom antifašizmu, odajući počast ustašama i režimu protiv kojega su se jednom krvavo borile antifašistička Evropa i Hrvatska. Predsjednica države tako je baš toga dana utjelovila službeni revizionizam, skrušeno se slikajući na stratištima ustaške vojske: Bleiburgu, Hudoj jami i Macelju, jer da su „ta mjesta opomena svima koliko je važno bdjeti nad vrijednošću svakog ljudskog života i promicati duh hrvatskog zajedništva…“ Da, zajedništva u zločinu! U produkciji lažne povijesti. Stara je to hrvatska mantra i temeljna ideja klero-nacionalističke vlasti koja je malo po malo dokinula sve vrijednosti na kojima je počivala ideja Evrope, a o čemu u svojem manifestu upozoravaju evropski intelektualci. Vlast koja je poništila vladavinu prava, prezrela radničku klasu, uzrokovala demografski kolaps, a svojim revizionizmom stavila Hrvatsku uz bok profašističkih istočnoevropskih državica. Zato je normalno da policija mlati migrante u prolazu kroz Hrvatsku, normalno je da se službeno pljuje po hrvatskom i evropskom antifašizmu, da uoči tradicionalnog ustaškog derneka u Bleiburgu Hrvatska televizija dan za danom objavljuje gnjusne revizionističke uratke neke luđakinje u kojima se partizane naziva krvolocima i ubojicama, a ustaše borcima za nacionalnu stvar.
Vlast kojoj je u pomoć pred evropske izbore stigla njemačka kancelarka, kako bi raspredala o opasnostima populizma, ista je ona skupina desničara koja dokida jednu po jednu civilizacijsku vrijednost i gura Hrvatsku u neprekidne sukobe, bilo sa susjedima, bilo s vlastitim manjinama. Koje se, srpsku posebno, tretira kao vječnog neprijatelja, pa o tome svjedoče sve one masovne poruke mržnje ispisane na izbornim plakatima vodeće srpske stranke. Relaksirala se Hrvatska doista u svojem koračanju unatrag, u obožavanju svoje loše prošlosti, naročito od kada je postala članica EU, zato jer zapravo nikada i nije prihvatila makar proklamirane vrijednosti Evrope. Ima li uostalom boljeg dokaza od slike predsjednice države koja u grimasi boli komemorira one koji su bili dio nacističke koalicije, za kojima je ostao užas zločina i koncentracijskih logora, i čini to cinično upravo na Dan pobjede nad fašizmom.
To je taj civilizacijski ponor u kojega je neobuzdanim kleronacionalizmom gurnuta Hrvatska, kao izvrstan primjer iz rečenog manifesta: “Evropu su napali lažni proroci, pijani od resantimana…“ Ali tko da ovdje još čuje Pamuka, Michnika, Llosu…?
tacno
Jednog je lošeg, neodgojenog đaka, koji stoji uz bok još gorih, sebičnim nacionalizmom prenadraženih istočnoevropskih učenika iz bivšeg komunističkog lagera, odlučila uoči evropskih izbora posjetiti njemačka kancelarka. Na zalasku karijere ne pazi valjda kuda se kreće, pa je stigla u vižitu hrvatskim desničarima, e kako bi izrazila zadovoljstvo našim sveopćim napretkom, upravo na dan kada je Vlada poslala u stečaj brodogradilište Uljanik, a onih 1.200 poniženih radnika škvera uskoro bi mogla udomiti upravo gospođa Merkel. Kao poslušnu i jeftinu radnu snagu. Eh, kada ti Merkel daje potporu za predstojeće izbore, onda se kresta dodatno digne, a jasno postane i koliko malo ili ništa šanse ima ljevica na ovim prostorima, u ovakvom okruženju. A opet, velika je zajebantica ta Merkel, jer kako bi se inače sjetila baš s hrvatskim premijerom razglabati o pošasti nacionalizma kojega da im valja zajedno suzbijati jer uništava Evropu i njene vrijednosti, kao da ne zna da se iskrcala u sumornu baruštinu kojom vlada upravo ksenofobni nacionalizam i prezir prema svim vrijednostima na kojima bi trebala počivati Evropa.
Pa podupire li Merkel retoriku hrvatskog premijera koji je u ekstatičnoj atmosferi predizbornog skupa svoje partije poručio kako su temelj Hrvatske Tuđman, domovinski rat i žrtve Bleiburga, dakle zločinac i ustaška nostalgija? Svakako, uvjerila se iz prve ruke madam Merkel, sve uz taktove ustaškog pijevca Thompsona, da se protiv nacionalizma ima boriti s ekipom kojoj je jedini program upravo nacionalizam i vraćanje korijenima ustaštva, uz posvemašnje bagateliziranje antifašizma. Zato ni uoči evropskih izbora hrvatski prijatelji Angele Merkel ne govore o Evropi, nego samo o nacionalnoj državi, do Zagreba uostalom i nije stigao „Manifest za spas Evrope“ kojega potpisuje tridesetak evropskih intelektualaca: Claudio Magris, Salman Rushdie, Bernard Levy, Mario Vargas Llosa, Milan Kundera, Orhan Pamuk, Elfriede Jelinek, Adam Michnik, Herta Müller…, dokument u kojemu piše da je liberalna demokracija na „većoj kušnji nego tridesetih godina prošlog stoljeća“, poziva se na spas Evrope od „palikuća duha“, upozorava da ideja Evrope nestaje pod „valovima populizma i raspada se pred našim očima“, te da se „naša sloboda želi spaliti na lomači“. Potpisnici manifesta pozivaju na otpor u „osvit izbora koje odbijamo prepustiti grobarima evropske ideje“, naglašavajući da tri četvrt stoljeća nakon pobjede nad fašizmom predstoji nova bitka za civilizaciju.
Gospođa Merkel, pak, hoće se boriti za Evropu upravo s vlašću države koja je, kao rijetki izuzetak, nedavni Dan pobjede nad fašizmom obilježila otvorenim prezirom prema vlastitom antifašizmu, odajući počast ustašama i režimu protiv kojega su se jednom krvavo borile antifašistička Evropa i Hrvatska. Predsjednica države tako je baš toga dana utjelovila službeni revizionizam, skrušeno se slikajući na stratištima ustaške vojske: Bleiburgu, Hudoj jami i Macelju, jer da su „ta mjesta opomena svima koliko je važno bdjeti nad vrijednošću svakog ljudskog života i promicati duh hrvatskog zajedništva…“ Da, zajedništva u zločinu! U produkciji lažne povijesti. Stara je to hrvatska mantra i temeljna ideja klero-nacionalističke vlasti koja je malo po malo dokinula sve vrijednosti na kojima je počivala ideja Evrope, a o čemu u svojem manifestu upozoravaju evropski intelektualci. Vlast koja je poništila vladavinu prava, prezrela radničku klasu, uzrokovala demografski kolaps, a svojim revizionizmom stavila Hrvatsku uz bok profašističkih istočnoevropskih državica. Zato je normalno da policija mlati migrante u prolazu kroz Hrvatsku, normalno je da se službeno pljuje po hrvatskom i evropskom antifašizmu, da uoči tradicionalnog ustaškog derneka u Bleiburgu Hrvatska televizija dan za danom objavljuje gnjusne revizionističke uratke neke luđakinje u kojima se partizane naziva krvolocima i ubojicama, a ustaše borcima za nacionalnu stvar.
Vlast kojoj je u pomoć pred evropske izbore stigla njemačka kancelarka, kako bi raspredala o opasnostima populizma, ista je ona skupina desničara koja dokida jednu po jednu civilizacijsku vrijednost i gura Hrvatsku u neprekidne sukobe, bilo sa susjedima, bilo s vlastitim manjinama. Koje se, srpsku posebno, tretira kao vječnog neprijatelja, pa o tome svjedoče sve one masovne poruke mržnje ispisane na izbornim plakatima vodeće srpske stranke. Relaksirala se Hrvatska doista u svojem koračanju unatrag, u obožavanju svoje loše prošlosti, naročito od kada je postala članica EU, zato jer zapravo nikada i nije prihvatila makar proklamirane vrijednosti Evrope. Ima li uostalom boljeg dokaza od slike predsjednice države koja u grimasi boli komemorira one koji su bili dio nacističke koalicije, za kojima je ostao užas zločina i koncentracijskih logora, i čini to cinično upravo na Dan pobjede nad fašizmom.
To je taj civilizacijski ponor u kojega je neobuzdanim kleronacionalizmom gurnuta Hrvatska, kao izvrstan primjer iz rečenog manifesta: “Evropu su napali lažni proroci, pijani od resantimana…“ Ali tko da ovdje još čuje Pamuka, Michnika, Llosu…?
tacno
