Puno se ovih dana spominju fašizam i antifašizam. Vjerojatno tome doprinosi proslava Dana Europe, koja bi trebala podsjetiti na pobjedu nad možda najvećim zločinačkim pothvatom u ljudskoj povijesti. U Hrvatskoj je proslava prošla mlako, gotovo neprimjetno čemu su zasigurno pridonijeli ljigavci koji se predstavljaju kao sljedbenici antifašističkog pokreta i partije koja je predvodila taj pokret. Ljudi su to, koji su prvo javno zanijekali, a onda i pljunuli na osnovne postulate antifašizma, prvenstveno svojim pomirljivim odnosom, a zatim iskazivanjem pijeteta živim i mrtvim nositeljima neofašističke misli u nas. S druge strane, gotovo u tajnosti, u ilegali formirana gerijatrijska Antifašistička liga dovodi nas do pitanja ima li u Hrvatskoj ijedan čovjek mlađi od 60 godina, koji je svjetonazorski antifašist i koji ima toliko građanske hrabrosti javno se pridružiti ligi. Umjesto da se potrude naći šačicu mlađih ljudi, koji bi dali dobar primjer ostatku građanstva, u prvi red se forsiraju možda zaslužni, ali svakako prestarjeli i pomalo „prežvakani“ tipovi, koji će kod ionako preplašenog građanstva umjesto simpatija prouzročiti averziju, ili u boljem slučaju nezainteresiranost i odmahivanje rukom. Siguran sam da bi se u Hrvatskoj moglo naći bar desetak mlađih antifašista. I to je dovoljno za početak.
Drugi razlog spominjanja fašizma i antifašizma je istup notornog Karamarka, koji je propisao novi „katekizam“ ili bolje rečeno nove stare dogme – tvrdnje koje nitko i nikada ne može i ne smije dovesti u pitanje. Radi se o Tuđmanu, Sušku, Domovinskom ratu i braniteljima. Nije to nikakva nova vjera, nego snažno usidrena doktrina koja održava nužnu količinu straha u kostima domestikus vulgaris plebejca, kako je to Ivančić uobičajeno precizno opisao u svojoj kolumni. Zanima li koga kako to izgleda u praksi vrlo lako može provjeriti i ovdje kod nas, u Slavonskom Brodu, na jednom od lokalnih portala. Cijenjeni kolumnist te stalni komentator/kolumnist primjerom pokazuju kako treba ušutkati ili ignorirati onoga koji se drzne postaviti pitanje koje zadire u Tomicine dogme, a onda ga i javno prozvati i pr(i/o)kazati drugima na primjer. Brzina transmisije kojom su preuzeti vođini naputci te efikasnost i revnost koju njegovi vjerni sljedbenici iskazuju, djeluju zadivljujuće, nimalo balkanski i hrvatski, već uzorno učinkovito germanski. S tim u vezi, stara legenda kaže kako su njemački nadzornici koncentracijskih logora bili iznimno nezadovoljni učinkovitošću i organizacijom smaknuća u ustaškim koncentracijskim logorima. Navodno je efikasnost pri smaknućima bila ozbiljno narušena zbog prekomjernog sadističkog uživanja egzekutora.
Prikazani primjeri pokazuju svu tragiku naših prostora. Pravedni antifašistički pokret ukaljan je komunističkom diktaturom popraćenom neobjektivnom i nepravednom podjelom privilegija. Pravedni obrambeni domovinski rat se konstantno kalja, najblaže rečeno, nedemokratskim odnosom, donošenjem dogmi, pokušajima cenzuriranja te zabranom bilo kakvog kritičkog propitivanja istog. U tom svjetlu, bilo kakav razgovor o objektivnoj ili neobjektivnoj, pravednoj ili nepravednoj podjeli prava, a ne privilegija, ne dolazi u obzir. Misle li tako svi branitelji ili samo oni koji nisu zaslužili uzurpirane privilegije, vrijeme će pokazati.
from sb underground
