U Trumpovom ratu protiv Kine žrtva će biti i sloboda interneta

Prema uredbi pod nazivom „Osiguravanje informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija i opskrbnog lanca“ američka vlada sada može zabraniti bilo koju tehnologiju koju smatra prijetnjom američkoj sigurnosti. To je teška artiljerija: Washington sada može u potpunosti zabraniti proizvode i tehnologije bilo koje kompanije koju procijeni kao štetnu. Iako se ne spominje eksplicitno, jasno je da je primarni cilj nove uredbe Kina i Huawei. Telekomunikacijski div još nije službeno proglašen prijetnjom ali je prema uredbi već stavljen na popis kompanija za poslovanje sa kojima američke kompanije trebaju dobiti posebnu dozvolu. Google je među prvima ograničio suradnju sa Huaweijem i najavio obustavu podrške proizvoda i operacij-skog sustava Android. Proizvođači čipova Intel i Qualcomm također su naredili prekid suradnje sa Kinom do daljnjega. Pridružio im se čak i njemački proizvođač Infineon.

Predsjednik Trump je također zabranio svim američkim telekomunikacijskim kompanijama instalaciju strane opreme koja može predstavljati rizik za nacionalnu sigurnost.

No, gotovo istovremeno, Ministarstvo trgovine je ipak odobrilo transakcije sa Huaweijem „pod određenim uvjetima“. Odobrene transakcije odnose se na „podršku i servisiranje pos-tojećih aktivnih mreža i opreme, uključujući programska ažuriranja i korekcije (software updates and patches)“ te ugovore koji su „potrebni za podršku, uključujući programska ažuriranja i korekcije za postojeće Huawei telefone.

Olakšica će privremena i trajat će tri mjeseca. Sudeći po svemu, Ministarstvo je odlučilo dati američkim kompanijama manevarski prostor za adaptaciju novonastaloj situaciji. Sasvim je sigurno da je posrijedi i nastavak pritiska na Kinu da prihvati američku viziju bilateralnog trgovinskog sporazuma. Tri mjeseca nalikuje na razdoblje prvog „primirja“ koje je dogovoreno na sastanku G20 u Buenos Airesu prošle godine. Slijedeći G20 bit će održan u Japanu već za mjesec dana, pa se „tri mjeseca“ ponovo javljaju kao motiv predaha u odnosima Kine i SAD-a. Predviđa se da će se strane sastati i ponovo tražiti izlazak iz krize, no sasvim je moguće da će Donald Trump odbiti razgovor ili napustiti pregovarački stol, što stavlja Xi Jinpinga i njegov protokol u neugodan položaj.

Nacionalna sigurnost bilo koje zemlje je njeno suvereno pravo, pogotovo u kontekstu mogućnosti i raspona primjene 5G mreže. Ali korištenje argumenta nacionalne sigurnosti u političke svrhe i tržišnu prisilu je drugi par rukava. Kontekst i način donošenja odluke, idu u prilog argumentu da se radi o „bullyingu“ velikih razmjera. Američka je vlada već zabranila federalnim agencijama korištenje opreme Huawei, stoga nova odluka zapravo nepotrebno i konfrontacijski podebljava već odlučeno. Nakon odluke o federalnim agencijama, 6. ožujka Huawei je tužio američku vladu.

Sada pak nije jasno kakva je, u svjetlu novih do-gađaja, proceduralna sudbina te tužbe.

Zabrinjava činjenica da se Uredba može primijeniti protiv bilo koje kompanije iz sektora telekomunikacija. Jer ništa ne sprečava američku administraciju da, unutar paradigme sigurnosti kao alata blokira i europske kompanije u slučaju daljnjeg razilaženja u pitanjima poput Kine, Irana i Rusije?  Jer, kao što vidimo, EU nije oduševljena jednostranim nameta-njem volje Bijele kuće.

Trumpova uredba koja je iznudila Google na promptnu reakciju nije do kraja logična stvar. Jer, stup bilo koje nacionalne sigurnosti je relevantna i pravovremena informacija i kreiranje uzoraka i uspostava trendova na temelju tih informacija.

Android je najpopularniji mobilni OS na svijetu. Preko Androida i svojih aplikacija, Google prikuplja enormnu količinu podataka, skoro bez konkurencije. Štogod je Huawei možda znao o svojim korisnicima, Google je znao neusporedivo više. Stoga je američki Google na kineskom telefonu bila velika prednost, poluga i protu-uteg. S obzirom na rast prodaja Huaweija diljem svijeta i suradnju Googlea  s vojnim strukturama SAD-a, Washington je bez puno truda mogao pratiti sve stare i nove korisnike izvan Kine. Sada je Huawei motivi-ran da što prije dovrši svoj mobilni OS, što znači da će novi korisnici kineskog telefona imati i kineski operacijski sustav, čime SAD gubi mogućnost prikupljanja podataka.

No, i Kina je kriva za ovakvo stanje. Ona je sustavno zabranjivala američke digitalne proizvode i različite društvene platforme. Iako se ne radi o fizičkom proizvodu, težina Facebooka, Twittera i drugih u digitalnom svijetu je enormna.

Google je u Kini zabranjen pa stoga kompanija neće osjetiti posljedice na kineskom tržištu. Štoviše, ograničavanje suradnje Huaweija i Googlea i de-facto sužavanje distributivnog tržišta potonjeg, može pozitivno utjecati na razvoj operacijskih sustava i proizvoda kako u SAD-u, tako i u Kini. No s obzirom na kontekst carinskog i tehnološkog rata, to ne znači i niže cijene. Ako SAD finalizira totalnu zabranu Huaweija (i drugih kineskih tehnoloških kompanija) unatoč snažnom lobiranju američkih tvrtki, mjera će osim kineske strane oštetiti američke i druge zapadne korporativne interese. Američka zaklada za informacijske tehnologije i inovacije je izračunala da bi američke tvrtke u sljedećih pet godina mogle izgubiti između 14,1 i 56,3 milijarde dolara izvoza, pri čemu se ugrožava od 18 do 74 tisuće radnih mjesta. A to znači da će bi moglo biti manje slobodnih sredstava za re-investiranje u istraživanje i razvoj.

Trumpove mjere će potaknuti Peking da ubrza plan “Made in China 2025” i razvije potpuno neovisan lanac opskrbe. Huawei će biti oštećen zabranom poslovanja s američkim kompanijama i Google-om. No, usprkos tome što je Huawei simbol kineskog napretka, teško da će vlada Kine ići u rat kako bi spasila mobilno poslovanje kompanije jer ju zanima samo njen 5G segment.

Stvari ne mirišu na dobro i zbog toga što je Trump indirektno pokazao Kini slabiju stranu, što će Peking svakako analizirati u daljnjoj razradi svoje strategije. Naime, Trump je pristao ukloniti tarife na proizvode od čelika i aluminija iz Kanade i Meksika, i to bez da su predsjednici Justina Trudeau i Andresa Manuela Lópeza Obrador umjesto toga  prihvatiti kvote sukladno prvotnoj američkoj zamisli. Također, SAD je uveo šestomjesečnu odgodu uvođenja nameta na uvoz automobila iz EU i Japana, unatoč tvrdnji da i oni predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a. EU i Japan svejedno nisu bili oduševljeni najavom, pogotovo zato što SAD i dalje zahtijeva „prilagodbu“ volumena izvoza automobila.

I za kraj, Trump je ukinuo odluku o udvostručivanju carina na turski čelik. Gledajući globalno, tehnološki rat sa Kinom je puno širi od Huaweija i 5G mreža. Na primjer, prema istraživanju WSJ-a, sateliti kompanija Boeing, SSL i Orbital daju se u najam kompaniji iz Hongkonga koja pripada kineskom državnom holdingu CITIC. Problem je u tome što Kina te satelite koristi u vojne svrhe za posebne komunikacijske kanale na spornim otocima u Južnom kineskom moru, u Xinjiangu i Tibetu; u policijske svrhe za kontrolu prepiske u messengerima; te kao pomoć u finaliziranju vlastitog navigacijskog sustava Beidou koji je alternativa GPS-u.

Komentirajući događaje, kineski predstavnik u EU Zhang Ming je rekao: „Kina se dobro držala 5000 godina, zašto se ne bi držala još toliko?“ Vrlo tipična za kinesku retoriku izjava kao da blago parafrazira Mao Cetungove bravade. Godine 1953. Mao je pri kraju Korejskog rata rekao da je „Kina spremna ratovati s američkim imperijalistima koliko god požele, sve dok ne požele prekinuti rat…“ Četiri godine kasnije, Mao je Nikiti Hruščovu pojasnio da „ako imperijalisti nametnu rat, izgubit ćemo 300 od 600 milijuna ljudi, ali rat je rat, proći će godine i brojčano ćemo se oporaviti.“

Ako se doista implementira, Trumpova će politika i dalje negativno utjecati na dinamiku kinesko-američkih odnosa i imati druge dalekosežne posljedice. Jedan od potencijalnih loših scenarija uključuje digitalnu i informacijsku podjelu svijeta — uz još jaču državnu kontrolu Interneta i tehnologija. Na primjer, osim Kine i Rusija je zakonski postavila temelje tzv. “suverenog interneta” koji bi trebao postati otporan na globalne komunikacijske probleme i isključivanje Rusije. Zato SAD i Kina moraju naći rješenje koje će zadovoljiti sve strane i koje će točno definirati zabranjena područja i njihove nacionalne interese i sigurnosne domene novoga doba; ne definirane po geografskim i političkim, već po digitalnim i informacijskim linijama.