Sve je napravila po protokolu; odmah je, znajući da nešto nije u redu, obavila pregled u privatnoj klinici u Zagrebu i naravno masno to platila. Zbog sumnje na malignu tvorbu poslana je u Zavod za tumore gdje su napravljeni dodatni pregledi i onaj ključni – biopsija sumnjive tvorbe. A onda su prolazili dani, pa mjeseci, i Lina Budak – poznata odvjetnica koja se primarno bavi obranom novinara od enormnih odštetnih tužbi desničarskih hulja zbog nanesenih im „duševnih boli“ – čekala je ključni, histopatološki nalaz. Sedam mjeseci uzaludnog traženja, nazivanja bolnice, da bi konačno na njeno žestoko inzistiranje, uz drskost šalterske službenice, nalaz bio pronađen. U kompjutoru. Zagubljen! I sa strašnom dijagnozom karcinoma dojke. Kojega je liječenje međutim kasnilo punih sedam mjeseci, zahvaljujući „humanom“ sustavu čiji je prvi čovjek nedavno, povodom velikog protesta novinara zbog sistemskog usmrćivanja novinara Vlade Matijanića, ogavno kazao kako „nije pristojno smrt kolege koristiti u političke svrhe“!
I Lina Budak svoju je tragičnu priču ispričala valjda u političke svrhe, nakon što je po hitnom postupku operirana u Njemačkoj. O vlastitom trošku od 10.000 eura. Sada opet čeka milostivu dodjelu termina za nastavak liječenja, a sedam izgubljenih mjeseci zbog jednog važnog, u labirintu nefunkcionalnog sistema zagubljenog nalaza, dovelo je u pitanje i sam njen život. No, jezivije od toga da se pacijent – osim ako ima vezu i spremnost za prigodni poklon – mjesecima gubi u raljama sistema, birokratiziranog do mjere da se ne zna tko pije, ali se zna tko plaća, jest postupanje nadležnih. Odjekuje tako gorko poruka jednog od bogova zdravstva Lini Budak koja je hrabro i nemoćno ukazala na kobni nemar, da „ako joj se ne sviđa zdravstvo u Hrvatskoj, može se liječiti u inozemstvu, ali ne o trošku domaćeg zdravstvenog osiguranja“. Kao da nam kožu ne deru upravo golemim izdvajanjima za takvo, smrtonosno zdravstvo, da bismo onda glavu spašavali izvan Hrvatske, i to samo oni koji su na vrijeme uštedjeli neki novac baš za preživljavanje u slučaju ozbiljne bolesti.
Ako ste pak član HDZ-a nema problema, sve vam je na raspolaganju, od nalaza biopsije kojega će vam lično objasniti neki uvaženi dr. prof. mr. pr… do operacije i liječenja.
Ako ne, smrt vreba iza ugla, pogotovo ako svoj slučaj „koristite u neke druge svrhe“, kako je cinično i bezdušno Lini Budak poručio onaj moron, ministar zdravstva. Ako imate partijsku iskaznicu, možete se na račun hrvatskog osiguranja liječiti i u inozemstvu, kao što je to učinio i jedan bivši ministar zdravstva, zakleti desničar s malo povjerenja u sustav kojemu je bio na čelu, pa je jednu sasvim banalnu operaciju obavio u Austriju. Da ne spominjemo tvorca poludjele države i začetnika svih vrsta korupcije i kriminala, prvog predsjednika Franju Tuđmana koji je svoj karcinom otišao liječiti u SAD. Bezuspješno.
Slučaj Line Budak kojoj je, zbog sedam mjeseci kašnjenja u liječenju, život itekako ugrožen, tek je vrh ledene sante u radikalnom potonuću hrvatskog zdravstva koje već godinama funkcionira kao olinjala stepenica ka privatnim ambulantama i klinikama, pa javno zdravstvo, valjda kao nepoželjni relikt Jugoslavije, postoji tek kao sjena, dok vlast čini sve da ga u potpunosti privatizira. Pa neka svoje zdravlje plate oni koji to mogu, ostali koji još vjeruju da sustav funkcionira mogu računati na smrtni ishod ili se poput Line Budak nadati da sedam izgubljenih mjeseci, zbog nehata i dehumaniziranosti toga sustava, neće biti kobno da ta mlada žena nastavi živjeti.
I što sad? Hoće li ministar zdravstva podnijeti ostavku? Naravno da neće, jer ga čuva premijer, jednako bešćutni govnar koji bi i ovaj slučaj lako mogao nazvati nedopustivim „curenjem informacija“, kako je imenovao i tekuću aferu otkrivanja SMS poruka njegovih najbližih suradnika, a koje sve odišu koruptivnim radnjama. Zbog takve medijske rabote, šef zločinačke organizacije na vlasti kazao je kako to njemu nanosi „političku štetu“, te, ignorirajući pravo javnosti na saznanja o kriminalu vlasti, histerično najavio izmjenu Zakona o kaznenom postupku, prema kojemu bi valjda trebalo opet sankcionirati i progoniti novinare koji otkrivaju „državne tajne“, to jest korupciju i klijentelizam vladajuće elite.
Možda bi, da je takvog zakona, nastradala i Lina Budak koja je javnosti otkrila „tajnu“ zastrašujućeg funkcioniranja zdravstvenog sustava. Arogantni premijer najavio je dakle zakon po kojemu će novinari morati otkriti svoje izvore, u protivnom… Što? Strpat će ih u zatvor? Eh, kako je taj prolupali vlastodržac brzo zaboravio ne tako davno vrijeme kada su žbiri njegove partije pratili, prisluškivali, uzimali liječničke kartone – sama sam imala to fino iskustvo – novinarima, protivnicima režima nastalog na žilavoj korupciji i kriminalu. A možda bi po tom zakonu gonio i Linu Budak zbog uznemiravanja javnosti, širenja lažnih vijesti o zdravstvu i njegovu ministru, tom beskrupuloznom biću iz tame koji žrtvi svoga resora poručuje da „ima neke druge namjere“. Da, ima. Namjeru da u ovoj mračnoj vukojebini spasi vlastiti život.
