Svi ugledni portali u Hrvatskoj jučer su bez imalo ograda prenijeli navodno ekskluzivnu vijest koju je javnosti plasirao Jutarnji list. A vijest kaže da će kompanija Mate Rimca do 2024. godine uspostaviti u Zagrebu mrežu samovozećih taksija. Pored tih takozvanih robotaxija, planiraju se izgraditi punionica, spremište, park i trg i sve to na livadi preko puta Studentskog doma “Stjepan Radić”. Time bi Zagreb postao prvi grad na svijetu koji bi ima mrežu samovozećih taksija.
Za početak, ništa tu toliko ekskluzivnog nema. Još krajem ožujka je taj isti Jutarnji list donio sličnu vijest, samo taj put naglasak nije bio na detaljima izgradnje već na financiranju. U sklopu svojevrsne reklame za vladu koju bije anti-poduzetnička reputacija, objavljeno je da će vlada iz sredstava Europske unije predviđenih za oporavak dio izdvojiti i za taj projekt Mate Rimca. Tada iz kompanije nisu željeli previše komentirati sam projekt jer se odluka Europske komisije o raspodjeli sredstava očekuje tek na ljeto. No, nisu sačekali vijesti iz Bruxellesa već su zajedno s Jutarnjem staru vijest plasirali kao ekskluzivnu.
Pored problematične ekskluzivnosti, tu vijest krasi i niska razina uvjerljivosti. Naime, pri prenošenju vijesti gotovo nitko nije postavio zdravorazumsko pitanje: je li to uopće izvedivo do 2024. godine? I pritom kriterij prosudbe uopće ne bi trebao biti zasnovan na našem stavu o sposobnostima Mater Rimca i njegovih inženjera. Dovoljna motivacija za sumnju u izvedivost projekta je stanje u sektoru proizvodnje samovozećih automobila. A glavne vijesti iz sektora u proteklih pola godine kažu da su i Lyft i Uber prodali odjele za proizvodnju autonomnih vozila.
Na taj su se potez odlučili iz vrlo jednostavnog razloga: trenutna razina razvoja umjetne inteligencije ne može doskočiti svim izazovima gužve na gradskim cestama. Prije koju godinu se smatralo da se rješenja nalaze blizu, ali posljednje trezvene procjene kažu da nam predstoje možda čak i desetljeća rada na razvoju takvih automobila. Toliki vremenski raspon čini trenutna ulaganja Lyftu i Uberu neisplativima. I zasigurno ni jedni ni drugi nisu tek tako odustali od odjela za proizvodnju samovozećih taksija: to im je, pored stjecanja monopolne pozicije, bila osnova poslovnog modela. Bili su spremni riskirati dugogodišnje poslovanje u minusu kako bi naknadno preuzeli tržište i sve kompenzirali.
Dakle, ako su Uber i Lyft (zasad) odustali od proizvodnje autonomnih vozila, odakle Mati Rimcu takvo samopouzdanje? Teško je prosuditi, ali jasno je da su mediji shvatili vijest kao reklamu i tako je prenijeli, bez suvišnih pitanja. Jer reklame se ne objašnjavaju. I tako bi vjerojatno i ostalo da se nizom statusa na Facebooku nije javio Lucijan Carić, javnosti poznat kao IT stručnjak i poduzetnik. On je Rimcu ponudio okladu u neuspjeh projekta, a dodatno se osvrnuo i na neisporuku najavljenih dosadašnjih automobila i poslove s državom. Nazvao ga je demagogom i muljatorom, a Rimac je odlučio aktivno ignorirati oklade i uvrede objavom videa o novim testiranjima i sarkastičnim pozdravom.
S obzirom na mesijanski status Mate Rimca u hrvatskom javnom prostoru sasvim je dobrodošla intervencija nekoga s poduzetničke scene. Dosadašnji su napadi na Rimca bili rezervirani uglavnom za Radničku frontu i pojedince koji su odmah bili etiketirani kao uhljebi i neradnici. I često su ti napadi bili nespretni i zasnovani na pretpostavci da će “prokazivanje” Rimca uvjeriti ljude da kapitalizam nije dobar. Kao da sudbina kapitalizma ovisi o jednoj firmi. Problem s Rimcom nije ono što se događa u njegovoj firmi već njegov medijski status. I zato ga ne treba kritizirati pozivanjem na brodogradilišta, javne subvencije ili nešto treće. Dovoljni su kriteriji zbivanja u sektoru u kojem se nastoji pozicionirati. Rimčeve izjave i nastupe treba uspoređivati sa stavovima i procjenama ključnih aktera poput Ubera i Lyfta, a ne sa zamišljenom socijalističkom kompanijom kojom rukovode radnici.
bilten
