Opšteprihvaćeno viđenje historije Zapadni svijet opisuje kao vodeću silu koja ostatku planete nameće etičke, estetičke, naučne i druge vrijednosti. Pod takvom pretpostavkom, svako površno pristupanje razumijevanju svjetske historije neminovno dovodi do nastanka predrasuda i stereotipa prema ostatku svijeta, naročito Crnom kontinentu – Africi.
Dok su velike svjetske sile činile čuda u ekonomskom ili tehnološkom smislu, Afrika nije bila u stanju da doprinose napretku takve vrste. Umjesto toga, Afrika svoj doprinos daje u vidu socijalne etike koja razvija duboko poštovanje prema čovjeku i ljudskim vrijednostima.
Etika je filozofska disciplina koja se bavi moralom, a moral je skup društvenih pravila, principa i normi koji usmjeravaju postupke ljudi u zajednici. Zapadna filozofska misao usmjerena je na razvoj normativnih etičkih teorija, kao što su etika vrlina, Kantova deontologija i utilitarizam. Normativne teorije podrazumijevaju da na osnovu društveno-prihvatljivih etičkih normi određujemo kakav postupak treba da bude da bi bio moralno ispravan.
Afrički narodi, kao organizovane i funkcionalne ljudske zajednice, nesumnjivo imaju razvijen etički sistem – sistem vrijednosti, principa i pravila – koji bliže određuje način na koji pojedinci u zajednici treba da djeluju. Afrička etika je, takođe, normativna teorija.
Narod Akan je jedan od historijski najznačajnijih i najbrojnijih etničkih grupa koje naseljavaju prostore zapadne Afrike. Preko 20 miliona ljudi, pripadnika ovog naroda, pretežno naseljava teritorije današnje Gane i Obale Slonovače. Akani su za sobom ostavili bogatu kulturu, zanatsku umjetnost i ratničku, kraljevsku historiju. Vjeruje se da su stari kao šume u Kongu.
Dva pojma koja dominiraju u svakodnevnoj društvenoj praksi i etičkom promišljanju ovog naroda su „humanost” i „bratstvo”. Ovi pojmovi konstituišu osnovne kriterijume ljudskog postupanja. U afričkom jeziku „humanost” nije samo antropološki, već je i etički pojam koji opisuje relacije među članovima ljudske vrste. „Bratstvo” se odnosi na zajednicu muškaraca i žena sa istovjetnim potrebama i interesima.
Ako smo ljudi, onda smo braća. Među nama ne postoje razlike, svi pripadamo jednoj, ljudskoj vrsti i zajedno dijelimo iste vrednosti, osećaje, nade i želje.
Etika naroda Akan je humanistička i utilitaristička. Humanizam je filozofska doktrina prema kojoj su ljudska dobrobit, potrebe i interesi osnovne vrijednosti.
Kao i kod utilitarizma, u akanskom etičkom sistemu dobro je određeno u terminima posljedica. To znači da je neki postupak dobar ili moralno ispravan ukoliko su njegove posljedice povoljne tj. ako doprinose opštoj dobrobiti čovječanstva. Prema tome, postupci koji promovišu i podstiču kolektivizam, lojalnost i solidarnost prema drugim članovima zajednice dobri su, a oni koji to umanjuju, jesu loši, nemoralni.
Šta je ispravno relativno je u odnosu na situaciju. Moralnost se ne tiče nijednog apsolutnog standarda kao što je istina ili pravda. Moralnost se odnosi na povećanje društvenog dobra u određenoj situaciji.
Ili, kako bi utilitaristi rekli: dobro je ono što doprinosi najvećoj mogućoj sreći, najvećeg mogućeg broja ljudi. Dakle, osnova moralnosti je ispunjenje obaveza prema braći i komšijama, kao i življenje u miru sa njima.
Humanost nema granice
Iako afrički narodi tradicionalno žive u malim zajednicama i podeljeni su u različite etničke i kulturološke grupe sa složenim mrežama rodnih odnosa, oni veruju da čovečanstvo obuhvata sve ljude – i one izvan njihovih uskih geografskih granica.
Prema tome, humane odnose treba graditi sa svima i prema svima. Upravo zbog toga, u skoro svim autohtonim afričkim jezicima (izuzev jezika poput Hausa i Svahili, koji su preuzeli znatan broj arapskih reči) ne postoji riječ za „rasu”. Ujmesto toga, postoje riječi „osoba”, „ljudsko biće”, „ljudi”. I kada drugi govore „crna rasa” ili „bijela rasa”, Afrikanci kažu „ljudi crne boje kože” itd.
Čovjekov brat je čovjek
Humanost podrazumijeva da su svi ljudi, bez obzira na rasne i etničke pozadine, braća. Termin „brat”označava brojne i kompleksne porodične odnose u kojima su svi povezani krvnim vezama. Međutim, postoje druga značenja ove riječi. Značenja koja nastoje da uzdignu ljudske odnose sa nivoa čisto biološki determinisanih krvnih veza na nivo gdje bratstvo kao suština čovječanstva transcendira slučajnost ljudske biologije, rase, porijekla i kulture.
U praktičnom pogledu, ovo dovodi do vrlina kao što su gostoljubivost, velikodušnost i briga prema drugima. Ideja bratstva počiva na vjerovanju da smo svi zajedno umotani u snop života i da zbog toga postoji veza između dva čovjeka i prije nego što otvore usta da započnu razgovor.
Ljudsko biće je ljepše od zlata
U ovoj maksimi ističe se unutarnja ljepota svakog čovjeka. Zlato ima najveću vrijednost, a pošto je čovjek ljepši od zlata, treba da osjetimo ljepotu i važnost pojedinačnog ljudskog života i da pokažemo međusobno poštovanje kroz samilost, nježnost i razumijevanje.
Zbog toga je naša moralna dužnost da budemo otvoreni prema interesima i dobrobitima drugih, kao i da pružimo pomoć kome god i kad god je ona potrebna. Takođe, ova maksima ističe da je prepoznavanje vrijednosti ljudskog bića važnije od posjedovanja bilo kakvog bogatstva.
Ubuntu – filozofija života
Za razliku od prirodnog i spontanog razvoja etičkog sistema naroda Akan, ubuntu se, kao relativno mlada filozofija, razvija sa određenim ciljem.
S obzirom na nepravednu istoriju koja je zadesila afrički kontinent u dugogodišnjem procesu kolonijalizacije, Afrikanci 70-ih godina prošlog veka razvijaju ubuntu iz potrebe za oživljavanjem izgubljenog identiteta.
Ubuntu je imao potencijal da afričkom narodu povrati kulturološke i društvene vrijednosti i da im omogući da ponovo dožive sebe kao dostojanstvena ljudska bića. Zahvaljujući Nelsonu Mendeli ubuntu postaje poznat i van granica Afrike.
Na različitim južnoafričkim jezicima „ubuntu” znači „biti čovjek”. Ubuntu je filozofski sistem koji prodire u sve sfere afričkog života, a čije ideje u cjelosti oblikuju i vode afrički pogled na svijet. Ubuntu otjelotvoruje značaj solidarnosti i izričito se protivi nejednakosti i izolovanom individualizmu.
Ovo je transkulturalna filozofija u smislu da daje određeni obrazac ponašanja za sve ljude, bez obzira na geografsko, genetičko i socijalno poreklo. Ukoliko bi se ubuntu prihvatio, omogućio bi Afrikancima da usade duh zajedništva u svet koji je ozbiljno izmučen individualističkim manirizmom.
Prva maksima tvrdi da biti čovjek znači potvrđivati svoju humanost na osnovu prepoznavanja humanosti kod drugih ljudi i na tom osnovu, sa puno poštovanja, uspostaviti odnose sa drugima.
Druga maksima nalaže da ako je čovjek suočen sa izborom između bogatstva i očuvanja života drugog ljudskog bića, on uvijek mora odlučiti u korist očuvanja života.
Treća maksima, kao princip duboko ukorenjen u tradicionalnu afričku političku filozofiju, kaže da kralj svoj položaj, uključujući i sve moći koje su povezane sa njim, duguje volji naroda koji mu je povlašten.
Poruka koju afrički kontinent odašilje ostatku svijeta sasvim je jasna. Afrička kultura i umjetnost samo su jedan primjer više koji potvrđuje da je pogrešno osuđivati stvari koje ne razumijemo. U tom maniru, treba se otarasiti etiketa koje pripisujemo Afrikancima i koje za sobom nose određene degradirajuće konotacije – afričke zajednice nisu plemena i afrička umjetnost nije primitivna.
globalcir
Dok su velike svjetske sile činile čuda u ekonomskom ili tehnološkom smislu, Afrika nije bila u stanju da doprinose napretku takve vrste. Umjesto toga, Afrika svoj doprinos daje u vidu socijalne etike koja razvija duboko poštovanje prema čovjeku i ljudskim vrijednostima.
Etika i moral
Etika je filozofska disciplina koja se bavi moralom, a moral je skup društvenih pravila, principa i normi koji usmjeravaju postupke ljudi u zajednici. Zapadna filozofska misao usmjerena je na razvoj normativnih etičkih teorija, kao što su etika vrlina, Kantova deontologija i utilitarizam. Normativne teorije podrazumijevaju da na osnovu društveno-prihvatljivih etičkih normi određujemo kakav postupak treba da bude da bi bio moralno ispravan.
Afrički narodi, kao organizovane i funkcionalne ljudske zajednice, nesumnjivo imaju razvijen etički sistem – sistem vrijednosti, principa i pravila – koji bliže određuje način na koji pojedinci u zajednici treba da djeluju. Afrička etika je, takođe, normativna teorija.
Moralnost kod zapadnoafričkog naroda Akan
Narod Akan je jedan od historijski najznačajnijih i najbrojnijih etničkih grupa koje naseljavaju prostore zapadne Afrike. Preko 20 miliona ljudi, pripadnika ovog naroda, pretežno naseljava teritorije današnje Gane i Obale Slonovače. Akani su za sobom ostavili bogatu kulturu, zanatsku umjetnost i ratničku, kraljevsku historiju. Vjeruje se da su stari kao šume u Kongu.
Dva pojma koja dominiraju u svakodnevnoj društvenoj praksi i etičkom promišljanju ovog naroda su „humanost” i „bratstvo”. Ovi pojmovi konstituišu osnovne kriterijume ljudskog postupanja. U afričkom jeziku „humanost” nije samo antropološki, već je i etički pojam koji opisuje relacije među članovima ljudske vrste. „Bratstvo” se odnosi na zajednicu muškaraca i žena sa istovjetnim potrebama i interesima.
Ako smo ljudi, onda smo braća. Među nama ne postoje razlike, svi pripadamo jednoj, ljudskoj vrsti i zajedno dijelimo iste vrednosti, osećaje, nade i želje.
Etika naroda Akan je humanistička i utilitaristička. Humanizam je filozofska doktrina prema kojoj su ljudska dobrobit, potrebe i interesi osnovne vrijednosti.
Kao i kod utilitarizma, u akanskom etičkom sistemu dobro je određeno u terminima posljedica. To znači da je neki postupak dobar ili moralno ispravan ukoliko su njegove posljedice povoljne tj. ako doprinose opštoj dobrobiti čovječanstva. Prema tome, postupci koji promovišu i podstiču kolektivizam, lojalnost i solidarnost prema drugim članovima zajednice dobri su, a oni koji to umanjuju, jesu loši, nemoralni.
Šta je ispravno relativno je u odnosu na situaciju. Moralnost se ne tiče nijednog apsolutnog standarda kao što je istina ili pravda. Moralnost se odnosi na povećanje društvenog dobra u određenoj situaciji.
Ili, kako bi utilitaristi rekli: dobro je ono što doprinosi najvećoj mogućoj sreći, najvećeg mogućeg broja ljudi. Dakle, osnova moralnosti je ispunjenje obaveza prema braći i komšijama, kao i življenje u miru sa njima.
Šta nam govore maksime Akan-etike
Humanost nema granice
Iako afrički narodi tradicionalno žive u malim zajednicama i podeljeni su u različite etničke i kulturološke grupe sa složenim mrežama rodnih odnosa, oni veruju da čovečanstvo obuhvata sve ljude – i one izvan njihovih uskih geografskih granica.
Prema tome, humane odnose treba graditi sa svima i prema svima. Upravo zbog toga, u skoro svim autohtonim afričkim jezicima (izuzev jezika poput Hausa i Svahili, koji su preuzeli znatan broj arapskih reči) ne postoji riječ za „rasu”. Ujmesto toga, postoje riječi „osoba”, „ljudsko biće”, „ljudi”. I kada drugi govore „crna rasa” ili „bijela rasa”, Afrikanci kažu „ljudi crne boje kože” itd.
Čovjekov brat je čovjek
Humanost podrazumijeva da su svi ljudi, bez obzira na rasne i etničke pozadine, braća. Termin „brat”označava brojne i kompleksne porodične odnose u kojima su svi povezani krvnim vezama. Međutim, postoje druga značenja ove riječi. Značenja koja nastoje da uzdignu ljudske odnose sa nivoa čisto biološki determinisanih krvnih veza na nivo gdje bratstvo kao suština čovječanstva transcendira slučajnost ljudske biologije, rase, porijekla i kulture.
U praktičnom pogledu, ovo dovodi do vrlina kao što su gostoljubivost, velikodušnost i briga prema drugima. Ideja bratstva počiva na vjerovanju da smo svi zajedno umotani u snop života i da zbog toga postoji veza između dva čovjeka i prije nego što otvore usta da započnu razgovor.
Ljudsko biće je ljepše od zlata
U ovoj maksimi ističe se unutarnja ljepota svakog čovjeka. Zlato ima najveću vrijednost, a pošto je čovjek ljepši od zlata, treba da osjetimo ljepotu i važnost pojedinačnog ljudskog života i da pokažemo međusobno poštovanje kroz samilost, nježnost i razumijevanje.
Zbog toga je naša moralna dužnost da budemo otvoreni prema interesima i dobrobitima drugih, kao i da pružimo pomoć kome god i kad god je ona potrebna. Takođe, ova maksima ističe da je prepoznavanje vrijednosti ljudskog bića važnije od posjedovanja bilo kakvog bogatstva.
Ubuntu – filozofija života
Za razliku od prirodnog i spontanog razvoja etičkog sistema naroda Akan, ubuntu se, kao relativno mlada filozofija, razvija sa određenim ciljem.
S obzirom na nepravednu istoriju koja je zadesila afrički kontinent u dugogodišnjem procesu kolonijalizacije, Afrikanci 70-ih godina prošlog veka razvijaju ubuntu iz potrebe za oživljavanjem izgubljenog identiteta.
Ubuntu je imao potencijal da afričkom narodu povrati kulturološke i društvene vrijednosti i da im omogući da ponovo dožive sebe kao dostojanstvena ljudska bića. Zahvaljujući Nelsonu Mendeli ubuntu postaje poznat i van granica Afrike.
Na različitim južnoafričkim jezicima „ubuntu” znači „biti čovjek”. Ubuntu je filozofski sistem koji prodire u sve sfere afričkog života, a čije ideje u cjelosti oblikuju i vode afrički pogled na svijet. Ubuntu otjelotvoruje značaj solidarnosti i izričito se protivi nejednakosti i izolovanom individualizmu.
Ovo je transkulturalna filozofija u smislu da daje određeni obrazac ponašanja za sve ljude, bez obzira na geografsko, genetičko i socijalno poreklo. Ukoliko bi se ubuntu prihvatio, omogućio bi Afrikancima da usade duh zajedništva u svet koji je ozbiljno izmučen individualističkim manirizmom.
Tri maksime Ubuntu filozofije
Prva maksima tvrdi da biti čovjek znači potvrđivati svoju humanost na osnovu prepoznavanja humanosti kod drugih ljudi i na tom osnovu, sa puno poštovanja, uspostaviti odnose sa drugima.
Druga maksima nalaže da ako je čovjek suočen sa izborom između bogatstva i očuvanja života drugog ljudskog bića, on uvijek mora odlučiti u korist očuvanja života.
Treća maksima, kao princip duboko ukorenjen u tradicionalnu afričku političku filozofiju, kaže da kralj svoj položaj, uključujući i sve moći koje su povezane sa njim, duguje volji naroda koji mu je povlašten.
Poruka koju afrički kontinent odašilje ostatku svijeta sasvim je jasna. Afrička kultura i umjetnost samo su jedan primjer više koji potvrđuje da je pogrešno osuđivati stvari koje ne razumijemo. U tom maniru, treba se otarasiti etiketa koje pripisujemo Afrikancima i koje za sobom nose određene degradirajuće konotacije – afričke zajednice nisu plemena i afrička umjetnost nije primitivna.
globalcir
