Slučaj povučenoga udžbenika Zašto je povijest važna?: S obzirom na predstojeće izbore, “politika povijesti” koju provode premijer Andrej Plenković i HDZ postaje ključna tema u mobilizaciji birača tijekom predizborne kampanje. “Ukidanjem ovog udžbenika daje se i drugima do znanja o čemu nije dobro pisati i na koji način, što smatram da je štetno za povijest kao znanost“, zaključuje nastavnik povijesti Ivan Podnar.
U posljednjih nekoliko mjeseci, povijesna znanost i struka intenzivno su polemizirale o pitanjima koja, čini se, izlaze van povijesnog konteksta i historiografije, već su usko povezana s identitetskim pitanjima. Udžbenik Zašto je povijest važna? za četvrti razred gimnazije povučen je iz upotrebe neposredno prije zimskih praznika. Budući da je udžbenik bio u uporabi više od dvije godine te je inicijalno prošao sve kontrole i recenzije, ovo se povlačenje čini iznenađujuće, no ponovno razumljivo, imajući na umu aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj. Upravo zbog toga, za H-Alter su ovo važno pitanje komentirale redom povjesničarke: članice organizacijskog odbora Inicijative Povijest u javnom prostoru (nadalje PUJP), profesorice Magdalena Najbar Agičić i Snježana Koren, predavačica Dea Marić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, politologinja i aktivistica Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske (nadalje YIHR) te nastavnik povijesti Ivan Podnar.
Navedeni udžbenik povijesti odobrilo je Stručno povjerenstvo za prosudbu udžbenika Povijesti za gimnazije, imenovano Odlukom ministra znanosti i obrazovanja 1. travnja 2021.godine. Međutim, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 18. listopada 2023. primilo je “veći broj primjedbi na sadržaj udžbenika” te je zatražilo od Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) stručno mišljenje. AZOO je 23. studenog 2023. negativno ocijenio udžbenik, što je dovelo do odluke Ministarstva od 5. prosinca, o brisanju udžbenika iz kataloga.
Udžbenik je „povučen iz uporabe bez da je autorima omogućeno da naprave revizije i dorade, i to usred školske godine, što je dovelo do toga da su nastavnici koji su ga koristili morali za drugo polugodište odabrati novo glavno nastavno sredstvo“, istaknula je povjesničarka i predavačica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Dea Marić. Članice organizacijskog odbora PUJP-a, povjesničarke Magdalena Najbar Agičić i Snježana Koren ističu da “treba obratiti pozornost i na sam postupak povlačenja dotičnog udžbenika od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji nije bio transparentan, a pritom bio je iznimno hitar. Dodatno, u svojoj se odluci Ministarstvo dugo pozivalo na „mišljenje“ AZOO koje donedavno nije bilo dostupno javnosti”. To“mišljenje“ tek je postalo dostupno 29. siječnja, na zahtjev saborske zastupnice iz kluba SDP-a, Sabine Glasovac.
Potrebno je istaknuti da se na portalu Historiografija.hr od povlačenja udžbenika otvorio prostor da se mnogi intelektualci uključe u raspravu oko povlačenja udžbenika. Tako ističemo tekst povjesničara i pedagoga Sergeja Filipovića na „mišljenje“ AZOO-a. Filipović je kritiku „mišljenja“ AZOO-a „prelomio“ na nekoliko kategorija, od čega se ističu metodičke i faktografske kritike.
Filipović je u više navrata, kroz primjere istaknuo kako autorica stručnog mišljenja, viša savjetnica AZOO-a, Marijana Marinović nije adekvatna za davanje stručnog mišljenja. S time se slažu Najbar Agičić i Koren (PUJP) kada tvrde da se „na nekoliko mjesta u Mišljenju točni podaci u udžbeniku ispravljaju netočnim podacima, a radi se o podacima koje bi trebao znati učenik osnovne škole“. Nastavile su primjerom: „Tvrdi se da je Država SHS nastala nakon završetka Prvog svjetskog rata, što je netočno jer je ona proglašena desetak dana prije formalnog završetka rata.“ Također su istaknule su da „mišljenje ne odaje dojam sustavne analize, već se kritici podvrgava nekolicina izdvojenih primjera koji čine neznatan udio u udžbeniku te se na temelju njih izvodi negativno mišljenje. Još gore, u zaključku se negativno mišljenje izvodi iz navodnih pogreška u temama koje se uopće ne razmatraju u prethodnoj analizi. Primjerice, spominje se da se sugestivna pitanja i fotografije koji učenike upućuju na pogrešne zaključke osobito nalaze u poglavlju koje se odnosi na stvaranje Republike Hrvatske i na Domovinski rat, no to poglavlje uopće nije bilo predmetom analize“.
Spomenuti problematičan navod iz „mišljenja“ glasi: “Naime, i u preostalim dijelovima udžbenika nalaze se sugestivna pitanja i fotografije koje učenike upućuju na pogrešne zaključke te ne razvijaju kritičko mišljenje i aktivno učenje, posebno u poglavlju udžbenika koji se odnosi na stvaranje moderne Republike Hrvatske, višestranačje u Republici Hrvatskoj i Domovinski rat.”
Senna Šimek (YIHR) je također uputila da je ta problematična rečenica iz „mišljenja“ „prepisana i stavljena u obrazloženje Ministarstva kojim se objašnjava odluka o povlačenju udžbenika“ od 5. prosinca 2023. godine. Vezano uz to, Šimek je istaknula da „s obzirom da je sporna rečenica dostupna od početka, odnosno od objave odluke o povlačenju, očekivalo bi se da će barem jedan dio stručnog mišljenja biti posvećen objašnjavanju što je pogrešno i na koji se način ne razvija “kritičko mišljenje i aktivno učenje” u poglavlju koje se tiče najnovije hrvatske povijesti“. Osim što zaključak obrazloženja o povlačenju udžbenika ne prati cjelinu stručnog mišljenja Šimek ocjenjuje da je „riječ o zgodnom manevru kojim se nastoji prikazati da se povlačenje udžbenika nije dogodilo zbog neslaganja oko pristupa i interpretacija vezanih za devedesete godine, već zbog, primjerice, statusa Rijeke početkom 20. stoljeća ili korištenja sekundarnih izvora“.
Kada je riječ o odgovornosti, Najbar Agičić i Koren tvrde da su načelno odgovorni urednik, izdavač i autori. Ipak su istaknule da je proces objavljivanja udžbenika pretežito ovisan o institucionalnoj strukturi i dinamici, čime udžbenici moraju dobiti i „odobrenje nadležnog ministarstva, čime i država, odnosno njezine institucije uzimaju na sebe veliki dio odgovornosti”.
U svjetlu aktualne političke situacije u zemlji, povlačenje već odobrenog udžbenika postaje razumljivije. S obzirom na predstojeće izbore, “politika povijesti” koju provodi premijer Andrej Plenković i HDZ postaje ključna tema u mobilizaciji birača tijekom predizborne kampanje, upućuju Najbar Agičić i Koren. Kroz portal Historiografija.hr više puta je podcrtana izravna povezanost između aktualne političke scene i njenih recentnih kontroverzi s historiografskom strukom. Tako su nedavno su prenijeli da je informaciju o kandidaturi Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika indirektno povezana s povučenim udžbenikom.
Kritike koje su stizale s desnice od proljeća, a koje su usmjerene ne samo prema udžbeniku već i prema Vladi koja ga dopušta, potaknule su reakciju HDZ-a, predvođenog Andrejem Plenkovićem i ministrom obrazovanja Radovanom Fuchsom, tvrde Najbar Agičić i Koren. Cilj im je oduzeti desnici taj argument i ujedno umanjiti kontroverze, stoga su donijeli odluku o povlačenju udžbenika. Najbar Agičić i Koren (PUJP) naglasile su da se radi o iznimno neobičnom slučaju u povijesti udžbenika u Republici Hrvatskoj: „Naime, od naglih promjena koje su se događale početkom 1990-ih (1992.) nije se dogodilo da je već odobreni udžbenik povučen, i to usred školske godine. Problema u postupku odobravanja, pa i onih vezanih uz neke ideološki uvjetovane interpretacije i ocjene bilo je doduše i ranije. Zapravo, dosta je porazno da se u zadnjih dvadesetak godina situacija nije u tom pogledu značajnije pomaknula naprijed.” Šimek (YIHR) je skrenula pozornost na udžbeničku polemiku iz 2007. godine vezanu uz Dodatak udžbeniku povijesti za nastavu za učenike srpske nacionalnosti u Hrvatskoj: “Zbog dodatka je rasprava i pokrenuta, te se u velikoj se mjeri predstavljala kao protivljenje postmodernističkim utjecajima u povijesnoj znanosti koji se skrivaju iza primjene multiperspektivnosti. Drugim riječima, nastojao se nametnuti diskurzivni okvir koji bi drugačiji pristup razdoblju devedesetih pokušao svesti na pitanje naklonjenosti postmoderni”, kaže Šimek.
Deu Marić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pitali smo o istraživanju koje je radila s profesorom Rodoljubom Jovanovićem o tome kako nastavnici povijesti oblikuju nastavu s obzirom na osjetljiv sadržaj. Zanimalo nas je u kojoj mjeri udžbenici imaju utjecaj kao jedan od dijelova nastave, naspram profesora koji provode nastavu povijesti: „U istraživanju koje smo proveli 2016. i 2017. godine s nastavnicima povijesti sa Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, FYR Makedonija i Srbija) bavili smo se različitim aspektima nastave povijesti. Udžbenika smo se dotaknuli u segmentu „paradigma podučavanja i učenja“ u kojem smo željeli ispitati u kojoj mjeri nastavnici doživljavaju nastavu povijesti kao kanal za prijenos jednog službenog narativa o prošlosti, odnosno u kojoj mjeri ju vide kao platformu za razvoj povijesnog i kritičkog mišljenja. Nalazi su pokazali da nastavnici prepoznaju brojne probleme u udžbenicima povijesti. Većina nastavnika odgovorila je da želi udžbenike koji sadrže manje emotivan jezik, više različitih perspektiva o povijesnim fenomenima, više povijesnih izvora i kompleksnije zadatke za učenike“, objašnjava Marić.
Vezano uz praktično iskustvo rada s učenicima, obratili smo se nastavniku povijesti, Ivanu Podnaru, koji ističe da je povlačenjem udžbenika struka izravno pogođena. Podnar je komentirao da su posljedice za struku, ali i za društvo vrlo nepoželjne: “Ukidanjem ovog udžbenika daje se i drugima do znanja o čemu nije dobro pisati i na koji način, što smatram da je štetno za povijest kao znanost. Suvremena metodologija povijesti ne funkcionira na tradicionalnom modelu „što treba učiti“, već „kako treba učiti“. Time se učenici poučavaju kritičkom mišljenju, te se stvaraju odgovorni građani koji će moći misliti neovisno o bilo kojoj političkoj opciji. Očito je takva metodologija smetala određenim političkim krugovima koji su odlučili prekinuti s takvom praksom.”
Nedavno je PUJP organizirao okrugli stol isključivo zbog povlačenja udžbenika. Na pitanje koji su idući koraci Povijesti u javnom prostoru, očekujući konkretne korake, Najbar Agičić i Koren istaknule su da je teško govoriti o nekim konkretnim koracima koji bi za cilj imali direktan utjecaj na ishod cijelog slučaja. „Tolike ambicije nemamo, jer znamo iz iskustva da je utjecaj znanstvenih i stručnih rasprava zapravo ograničen, a mnogo su utjecajniji neki drugi memorijski akteri – kako se to stručno kaže – ponajprije oni direktno uključeni u politiku. Naša je namjera da senzibiliziramo javnost (pogotovo stručnu javnost) za ove probleme, a u diskusijama razbistrimo znanstvene interpretacije i stručna mišljenja vezana uz pitanje udžbenika povijesti i politika povijesti općenito.”
Krajem prosinca iz YIHR-a su izašli s priopćenjem povodom povlačenja udžbenika povijesti sa smjernicama koje prate suvremenim standardima poučavanja povijesti i preporukama Vijeća Europe za svrsishodno učenje povijesti u 21. stoljeću. Pitali smo Sennu Šimek koja je uloga YIHR-a u cijeloj ovoj priči, tj. koji je njegov doprinos u cijeloj polemici. Šimek je naglasila neznanje mladih i misiju Inicijative koja pokušava doprinijeti porastu znanja kako bi mladi u Hrvatskoj bili upućeni u ratove 90-ih putem neformalnih edukacija kojima je cilj uputiti ih na događanja iz rata. Također, Šimek ističe da “bez zajedničkog djelovanja akademije, civilnog društva (koje je dosad uglavnom najviše rušilo tabu teme devedesetih), nastavnika povijesti i postojanja političke volje za drugačijom i cjelovitijom obrazovnom politikom, prevelikog pomaka neće biti”.
Na samom kraju, ističemo komentar Dee Marić koji vrlo prikladno daje kratki pregled cijeloj situaciji: „Evidentno je da ovaj udžbenik nije ocjenjivan prema istim kriterijima 2021. kada je odobren i 2023. godine kada je povučen iz upotrebe. Nekolicina analiza izloženih tijekom javne rasprave o slučaju pokazala je da bi zamjerke prema ovom udžbeniku mogle biti adresirane i prema bilo kojem od preostalih odobrenih udžbenika za 4. razred gimnazije, a koji uopće nisu bili predmet naknadnih procjena. Razvidno je da se svi udžbenici ne ocjenjuju prema istim kriterijima. Obzirom da su i u znanosti i u obrazovanju kriteriji jedini osigurač poštivanja profesionalnih standarda i ‘brana’ prema potencijalnim političkim manipulacijama, ovaj slučaj pokazuje da je ta brana propusna.“
