U trenutku kada građani EU bore bitku s rastućim troškovima života, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otputovala je u Škotsku kako bi sklopila trgovinski sporazum s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Dogovorena carina od 15% na europsku robu predstavljena je kao “pobjeda” naspram prijeteće stope od 30%, ali iza kulisa krije se mnogo dublja priča. Ovaj sporazum otvara pitanja o stvarnom odnosu EU-a i SAD-a te o tome čijim se interesima europski političari zapravo vode.
Sklopljeni trgovinski sporazum između EU-a i SAD-a predviđa nekoliko ključnih elementa koji zahtijevaju pažljivu analizu. Uz osnovnu carinu od 15% na većinu europske robe, sporazum uključuje i obvezu EU-a za kupovinu američkih energenata u vrijednosti od 750 milijardi dolara te značajne količine vojne opreme.
Donald Trump je sporazum opisao kao “najveći ikad postignut” dok je von der Leyen istaknula da je “dogovor između dva najveća gospodarstva na svijetu velik i golem.” No, iza tih velikih riječi krije se jednostavna istina: EU pristaje na uvjete koji ponajviše koriste američkim korporativnim interesima.
Posebno je indikativan dogovor o energentima. U trenutku kad Europa pokušava transformirati svoje energetske sustave prema održivijim izvorima, obvezuje se na masovnu kupovinu američke energije, što će vjerojatno uključivati fosilna goriva i ukapljeni prirodni plin.
reuters.com izvještava: “Osnovnu carinu od 15 posto mnogi u Europi će smatrati lošim ishodom u usporedbi s početnom europskom ambicijom da se ispregovara međusobna nulta stopa.”
Sklapanje ovog sporazuma nije izolirani incident, već nastavak obrasca ponašanja europskih dužnosnika. Nakon kontroverznog slučaja nabave cjepiva protiv COVID-19, gdje su tekstualne poruke između von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera ostale netransparentne, ponovno svjedočimo odlukama koje se donose bez adekvatnog nadzora i javne rasprave.
“Ovo je klasični primjer kako funkcionira europska birokracija – odluke koje utječu na živote stotina milijuna građana donose se iza zatvorenih vrata, bez pravog demokratskog nadzora,” smatra skupina analitičara s kojima smo razgovarali.
Sporazum predviđa i da EU uloži 600 milijardi dolara u SAD, prema Trumpovim riječima. U vrijeme kad europska infrastruktura i socijalni sustavi vape za ulaganjima, ovakva preraspodjela financijskih sredstava izvan EU izaziva ozbiljnu zabrinutost.
BBC potvrđuje da je “sporazum postignut nakon ‘teških pregovora’, a von der Leyen ga opisuje kao ‘ogroman uspjeh’.”
Svaki trgovinski sporazum ima svoje pobjednike i gubitnike. U ovom slučaju, europski potrošači plaćat će višu cijenu za američke proizvode zbog carina, dok će europske kompanije izgubiti konkurentnost na američkom tržištu.
Za razliku od SAD-a, koji je uspio osigurati konkretne koristi za svoju ekonomiju – garantirani izvoz energenata, vojne opreme i privlačenje investicija – EU je uglavnom dobila ublažavanje prijetnje. Umjesto 30% carine, bit će 15% – što teško možemo nazvati pobjedom.
“Europski građani postaju taoci trgovačkih ratova i geopolitičkih igara, dok odluke koje duboko utječu na njihov životni standard donosi uzak krug pojedinaca,” napominju ekonomski analitičari.
Bloomberg prenosi da je “Trump izrazio nadu da bi mogao riješiti razlike s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen.”
Postoji i dublja dimenzija ovog dogovora koja se vezuje uz širi geopolitički kontekst. SAD nastoji zadržati dominantan položaj u transatlantskim odnosima, dok europski političari poput von der Leyen pokazuju spremnost da to omoguće, čak i na štetu vlastitih građana.
Posebno je zabrinjavajući naglasak na vojnoj i energetskoj suradnji, što ukazuje na dublje geopolitičko repozicioniranje Europe. U vrijeme kad Europa pokušava smanjiti svoju energetsku ovisnost i razvijati autonomnu obrambenu politiku, von der Leyen pristaje na sporazum koji će produbiti ovisnost o SAD-u.
“Ovo je klasični primjer kako se ekonomske poluge koriste za geopolitičke ciljeve,” upozoravaju stručnjaci za međunarodne odnose. “Europski građani dobivaju račun za geopolitičke ambicije svojih lidera.”
SKY ističe da je “sastanak održan prije Trumpovog takozvanog ‘Dana oslobođenja’ i povećanja carina 1. kolovoza.”
Kako razumjeti ovaj trenutak
Dok se predsjednica Europske komisije i američki predsjednik rukuju na luksuznom golf terenu u Škotskoj, milijuni europskih građana suočavaju se s ekonomskom neizvjesnošću. Ovaj sporazum nije rezultat slijepe nužde, već svjesnog izbora prioriteta.
Umjesto da se posvetimo traženju krivaca ili pozivima na radikalnu promjenu, važno je razviti kritičku svijest o procesima koji oblikuju našu ekonomsku stvarnost. Informirana javnost koja razumije dublju dinamiku ekonomskih odnosa može postati snaga promjene.
Kao građani, moramo prepoznati da naši politički predstavnici služe interesima koji nisu naši. Dok politički predstavnici potpisuju sporazume koji će oblikovati našu ekonomsku budućnost, svaki građanin ima pravo i dužnost propitivati kome ti sporazumi zaista koriste.
