Na natječaju Fine za nabavu uredskog namještaja vlasnica Sideasa Ana Harapin izvukla je sedmicu. JackPot. Bingo. Sretna Ana zaokružila je i flip-top mehanizam i synchro mehanizam u pet pozicija, i bijelu, crnu, antracit i aluminij sivu boju, i petokrake baze promjera 700 mm, i pjenu gustoće 48-51 kg/m3, pa dobila posao od dva milijuna kuna
Samo jedna tvrtka imala je taburee gustoće pjene kakvu su tražili – Fina (foto Željko Lukunić/PIXSELL)
Zovu je "najsretnija Hrvatica svih vremena", ali ona tvrdi da sreća nema ništa s tim. Ona je poduzetnica i više povjerenja ima u svojih deset prstiju nego u boginju sreće. Gospodična Ana Harapin – tako joj je ime – prošle je godine tako u Buzinu kraj Zagreba registrirala tvrtku Sideas d.o.o., pa je na internetu predstavila kao "veletrgovinu uredskog namještaja s petnaest godina iskustva u proizvodnji i opremanju poslovnih interijera za privatne tvrtke i državne institucije".
Kako salon namještaja osnovan prije par mjeseci može imati petnaest godina iskustva u opremanju državnih institucija, pitate se vi tupo, i točno vam se u očima vidi zašto nikad nećete biti dobar i uspješan poduzetnik. Dobar i uspješan poduzetnik, naime, gleda naprijed, on je vizionar, on vidi budućnost.
Svojom netom otvorenom tvrtkom s petnaest godina iskustva – što bi rekli sportski komentatori, spojem mladosti i iskustva – gledala je tako Ana u budućnost i kad je u ponudu stavila, sad citiram katalog Sideasa, "radne stolove s flip-top mehanizmom za lako vertikalno pomicanje u bijeloj, crnoj, antracit i aluminij sivoj boji", i "uredske fotelje sa synchro mehanizmom s mogućnošću zaključavanja u pet pozicija, petokrake baze promjera 700 milimetara od polipropilena crne boje, s kotačima promjera 65 milimetara za tvrde podloge, poleđine u polipropilen crnoj boji, ergonomski oblikovanog sjedala visine podesive pomoću plinskog podizača 420-560 mm".
Konačno, gledala je Ana u budućnost i kad je – na užas svoje inženjerije i marketinga – u ponudu stavila i "taburee od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm, s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od 1 mm i pet plastičnih stopa visine 5 mm". Tko, zaboga, danas kupuje taburee? Pa ipak, Ana je tražila da joj naprave tabure, i to, pazi sad, "u gornjem dijelu ispunjene pjenom gustoće 48-51 kg/m3".
- Može li četrsedam? - pitao je inženjer šeficu Anu.
- Kaj četrsedam? - odgovorila je ona.
- Gustoća. Četrdeset sedam - objasnio je inženjer. - Štef miješao pjenu, pa mu ispala gustoće četrdeset sedam kilograma po metru kubičnom.
- Da sam htjela pjenu gustoće četrdeset sedam, onda bih napisala četrdeset sedam - hladno je odgovorila stroga šefica.
I tako su u Sideasu morali sve ponovo. One taburee s pjenom od 47 kg/m3 uvalili su nekom šverceru iz Buzina, pa uskoro napunili cijelo skladište tabureima precizno izmjerene gustoće od 48-51 kg/m3. Ogovarali su u firmi ludu i sitničavu šeficu Anu, a ona bi samo kratko odgovorila: "Pjena gustoće 48-51 kg/m3 je budućnost." Čuj, pjena gustoće 48-51 kg/m3 je budućnost?
I što? Nije prošlo par mjeseci, a državna Financijska agencija objavila javni natječaj za nabavu uredskog namještaja u vrijednosti od dva milijuna kuna. Anina tajnica nije mogla vjerovati kad je otvorila poštu i stala čitati uvjete natječaja. A Fina objavila da traži, citiram – "radne stolove s flip-top mehanizmom za lako vertikalno pomicanje"!
- Nevjerojatno! - vrisnula je Ana. - Nemoj mi samo reći da ih traže u bijeloj, crnoj, antracit i aluminij sivoj boji?
- "Bijeloj, crnoj, antracit i..." – uzela je tajnica dah – "...aluminij sivoj boji"!
- Jebote! Kaj još? - dohvatila je Ana katalog Sideasa, pa ga stavila pred sebe kao listić lota. - Kaj još traže?
A Fina tražila još – recite, kolike su šanse za tako nešto? – uredske fotelje sa, citiram, "synchro mehanizmom s mogućnošću zaključavanja u pet pozicija, petokrake baze promjera 700 milimetara od polipropilena crne boje, s kotačima promjera 65 milimetara za tvrde podloge, poleđine u polipropilen crnoj boji, ergonomski oblikovanog sjedala visine podesive pomoću..."
- "...plinskog podizača 420-560 mm"? - dovršila je Ana.
- Točno! "Visine podesive pomoću plinskog podizača 420-560 mm"! - zaprepastila se tajnica, oko koje se već okupio cijeli ured. - Kak ste znali?
- Čitaj dalje! A taburei? Kažu li kaj za taburee?
- Taburei, taburei... - pratila je tajnica prstom po papiru. - Evo! Traže i taburee!
- Jel od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm? Molim te, reci da su "od iverice debljine dvanaest milimetara i fleksibilne šperploče od tri milimetra" - čitala je šefica Ana iz Sideasovog kataloga - "s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od jednog milimetra i pet plastičnih stopa visine pet milimetara"?
I Fina na kraju, jasno – sad nećete vjerovati, ali živa istina, eno vam njihova Odluka o nabavi od 9. veljače 2022., klasa 150-04/21-02/512, ur. broj 02-7-22-27, evid. br. nabave 61.1/2021/V/I6 – tražila i "taburee od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm, s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od 1 mm i pet plastičnih stopa visine 5 mm"!
- Ovo je biblijsko čudo! - promucala je tajnica, a Katja iz računovodstva samo je ničice pala na koljena.
- Jel kažu šta za gustoću pjene u tabureima? - oprezno je među okupljenima u uredu pitao onaj inženjer.
- Čekaj da vidim - pribrala se tajnica. - Evo ga! Dakle, traže taburee "u gornjem dijelu ispunjene pjenom gustoće..."
- Čekaj, stani! - vrisnula je šefica Ana, pa izvadila iz ladice krunicu što ju je ljetos donijela iz Međugorja. - Majko Božja, daj da budu četrdeset osam do pedeset jedan kilogram po metru kubičnom. Molim te, četrdeset osam do pedeset jedan kilogram, četrdeset osam do pedeset jedan...
- "...Četrdeset osam do pedeset jedan kilogram po metru kubičnom!" - pročitala je tajnica i onesviještena se stropoštala na tapison.
Ukratko, na natječaju Fine za nabavu uredskog namještaja vlasnica Sideasa Ana Harapin izvukla je sedmicu. JackPot. Bingo. Sretna Ana zaokružila je i flip-top mehanizam i synchro mehanizam u pet pozicija, i bijelu, crnu, antracit i aluminij sivu boju, i petokrake baze promjera 700 mm, i kotače promjera 65 mm, i plinske podizače sjedala 420-560 mm, i ivericu od 12 mm, i fleksibilnu šperploču od 3 mm, i ABS traku od 1 mm, i plastične stope od 5 mm, i pjenu gustoće 48-51 kg/m3, pa dobila posao od dva milijuna kuna. Statističari kasnije izračunali da su šanse za tako nešto 48-51 miligrama po kubičnoj nautičkoj milji.
Na natječaj Financijske agencije javile su se, recimo, još dvije tvrtke – Kvam Sistem je čak imao i jeftiniju ponudu od Anine – ali obje su odbijene s obrazloženjem da "ponude nisu sukladne dokumentaciji o nabavi". U Kvamu su navodno pogodili sve brojeve, pa na kraju pali na jebenoj gustoći pjene. Do dana današnjeg lupaju glavom o zid što su lakomisleno uzeli taburee od onog švercera iz Buzina.
A još više glavom lupaju u Fini, gdje su – u plemenitoj namjeri da uštede budžetski novac – izmislili praktički nemoguće uvjete. Namješteni natječaj? Jašta je nego namješten. Namještali su uvjete da ih je nemoguće, kako ono, sukladiti, nabacivali se brojevima, promjerima, visinama, profilima i sličnim pizdarijama, baš se zajebavali u Upravi izmišljajući razne flip-top mehanizme, antracit boje i fleksibilne šperploče.
- Mala, reci dva broja od jedan do sto - doviknuo bi predsjednik Uprave Dražen Čović čistačici Ivi.
- Četiristo dvadeset i petsto šezdeset - dobacila bi Iva.
- Četiristo dvadeset i petsto šezdeset?
- Aha. To su mi sretni brojevi.
- Stavi plinske podizače sjedala 420-560 mm - izdiktirao bi onda Čović tajnici.
- Sjetio sam se! Gustoća pjene u tabureima! - javio bi se onda član Uprave Branko Malenica, ne znate vi Branka, veliki zajebant.
I što? Javila se neka firma iz Buzina koja je u ponudi imala sve! Nećete vjerovati, gospodine državni tužitelju, ali pogodili su baš svaki uvjet. Čak i gustoću pjene na tabureu, a to se Branko zajebavao. Pogledajte, ja se naježim i kad pomislim na to. Eto, recimo, čistačica Iva: kad su ono lani u Fini angažirali tvrtku za čišćenje prostorija, pa to na kraju ispala tvrtka zeta Čovićeva kuma Dragana, svi su govorili kako je to nevjerojatna slučajnost i kako bi Dragan trebao igrati loto. Ako je to bila nevjerojatna slučajnost, što tek reći za Anu?
Tako je, bilo, vjerovali vi ili ne. Sreća da su u Upravi sačuvali sve papire, eno sve crno na bijelo.
A Ana Harapin? "Najsretniju Hrvaticu svih vremena" nagovarali su poslije u firmi da igra EuroJackpot, ali ona tvrdi da sreća nema ništa s tim. Nije to, veli, sreća, već petnaestogodišnje iskustvo u opremanju interijera državnih institucija.
portalnovosti
Samo jedna tvrtka imala je taburee gustoće pjene kakvu su tražili – Fina (foto Željko Lukunić/PIXSELL)
Zovu je "najsretnija Hrvatica svih vremena", ali ona tvrdi da sreća nema ništa s tim. Ona je poduzetnica i više povjerenja ima u svojih deset prstiju nego u boginju sreće. Gospodična Ana Harapin – tako joj je ime – prošle je godine tako u Buzinu kraj Zagreba registrirala tvrtku Sideas d.o.o., pa je na internetu predstavila kao "veletrgovinu uredskog namještaja s petnaest godina iskustva u proizvodnji i opremanju poslovnih interijera za privatne tvrtke i državne institucije".
Kako salon namještaja osnovan prije par mjeseci može imati petnaest godina iskustva u opremanju državnih institucija, pitate se vi tupo, i točno vam se u očima vidi zašto nikad nećete biti dobar i uspješan poduzetnik. Dobar i uspješan poduzetnik, naime, gleda naprijed, on je vizionar, on vidi budućnost.
Svojom netom otvorenom tvrtkom s petnaest godina iskustva – što bi rekli sportski komentatori, spojem mladosti i iskustva – gledala je tako Ana u budućnost i kad je u ponudu stavila, sad citiram katalog Sideasa, "radne stolove s flip-top mehanizmom za lako vertikalno pomicanje u bijeloj, crnoj, antracit i aluminij sivoj boji", i "uredske fotelje sa synchro mehanizmom s mogućnošću zaključavanja u pet pozicija, petokrake baze promjera 700 milimetara od polipropilena crne boje, s kotačima promjera 65 milimetara za tvrde podloge, poleđine u polipropilen crnoj boji, ergonomski oblikovanog sjedala visine podesive pomoću plinskog podizača 420-560 mm".
Konačno, gledala je Ana u budućnost i kad je – na užas svoje inženjerije i marketinga – u ponudu stavila i "taburee od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm, s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od 1 mm i pet plastičnih stopa visine 5 mm". Tko, zaboga, danas kupuje taburee? Pa ipak, Ana je tražila da joj naprave tabure, i to, pazi sad, "u gornjem dijelu ispunjene pjenom gustoće 48-51 kg/m3".
- Može li četrsedam? - pitao je inženjer šeficu Anu.
- Kaj četrsedam? - odgovorila je ona.
- Gustoća. Četrdeset sedam - objasnio je inženjer. - Štef miješao pjenu, pa mu ispala gustoće četrdeset sedam kilograma po metru kubičnom.
- Da sam htjela pjenu gustoće četrdeset sedam, onda bih napisala četrdeset sedam - hladno je odgovorila stroga šefica.
I tako su u Sideasu morali sve ponovo. One taburee s pjenom od 47 kg/m3 uvalili su nekom šverceru iz Buzina, pa uskoro napunili cijelo skladište tabureima precizno izmjerene gustoće od 48-51 kg/m3. Ogovarali su u firmi ludu i sitničavu šeficu Anu, a ona bi samo kratko odgovorila: "Pjena gustoće 48-51 kg/m3 je budućnost." Čuj, pjena gustoće 48-51 kg/m3 je budućnost?
I što? Nije prošlo par mjeseci, a državna Financijska agencija objavila javni natječaj za nabavu uredskog namještaja u vrijednosti od dva milijuna kuna. Anina tajnica nije mogla vjerovati kad je otvorila poštu i stala čitati uvjete natječaja. A Fina objavila da traži, citiram – "radne stolove s flip-top mehanizmom za lako vertikalno pomicanje"!
- Nevjerojatno! - vrisnula je Ana. - Nemoj mi samo reći da ih traže u bijeloj, crnoj, antracit i aluminij sivoj boji?
- "Bijeloj, crnoj, antracit i..." – uzela je tajnica dah – "...aluminij sivoj boji"!
- Jebote! Kaj još? - dohvatila je Ana katalog Sideasa, pa ga stavila pred sebe kao listić lota. - Kaj još traže?
A Fina tražila još – recite, kolike su šanse za tako nešto? – uredske fotelje sa, citiram, "synchro mehanizmom s mogućnošću zaključavanja u pet pozicija, petokrake baze promjera 700 milimetara od polipropilena crne boje, s kotačima promjera 65 milimetara za tvrde podloge, poleđine u polipropilen crnoj boji, ergonomski oblikovanog sjedala visine podesive pomoću..."
- "...plinskog podizača 420-560 mm"? - dovršila je Ana.
- Točno! "Visine podesive pomoću plinskog podizača 420-560 mm"! - zaprepastila se tajnica, oko koje se već okupio cijeli ured. - Kak ste znali?
- Čitaj dalje! A taburei? Kažu li kaj za taburee?
- Taburei, taburei... - pratila je tajnica prstom po papiru. - Evo! Traže i taburee!
- Jel od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm? Molim te, reci da su "od iverice debljine dvanaest milimetara i fleksibilne šperploče od tri milimetra" - čitala je šefica Ana iz Sideasovog kataloga - "s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od jednog milimetra i pet plastičnih stopa visine pet milimetara"?
I Fina na kraju, jasno – sad nećete vjerovati, ali živa istina, eno vam njihova Odluka o nabavi od 9. veljače 2022., klasa 150-04/21-02/512, ur. broj 02-7-22-27, evid. br. nabave 61.1/2021/V/I6 – tražila i "taburee od iverice debljine 12 mm i fleksibilne šperploče od 3 mm, s okruglim rubom kantiranim ABS rubnom trakom od 1 mm i pet plastičnih stopa visine 5 mm"!
- Ovo je biblijsko čudo! - promucala je tajnica, a Katja iz računovodstva samo je ničice pala na koljena.
- Jel kažu šta za gustoću pjene u tabureima? - oprezno je među okupljenima u uredu pitao onaj inženjer.
- Čekaj da vidim - pribrala se tajnica. - Evo ga! Dakle, traže taburee "u gornjem dijelu ispunjene pjenom gustoće..."
- Čekaj, stani! - vrisnula je šefica Ana, pa izvadila iz ladice krunicu što ju je ljetos donijela iz Međugorja. - Majko Božja, daj da budu četrdeset osam do pedeset jedan kilogram po metru kubičnom. Molim te, četrdeset osam do pedeset jedan kilogram, četrdeset osam do pedeset jedan...
- "...Četrdeset osam do pedeset jedan kilogram po metru kubičnom!" - pročitala je tajnica i onesviještena se stropoštala na tapison.
Ukratko, na natječaju Fine za nabavu uredskog namještaja vlasnica Sideasa Ana Harapin izvukla je sedmicu. JackPot. Bingo. Sretna Ana zaokružila je i flip-top mehanizam i synchro mehanizam u pet pozicija, i bijelu, crnu, antracit i aluminij sivu boju, i petokrake baze promjera 700 mm, i kotače promjera 65 mm, i plinske podizače sjedala 420-560 mm, i ivericu od 12 mm, i fleksibilnu šperploču od 3 mm, i ABS traku od 1 mm, i plastične stope od 5 mm, i pjenu gustoće 48-51 kg/m3, pa dobila posao od dva milijuna kuna. Statističari kasnije izračunali da su šanse za tako nešto 48-51 miligrama po kubičnoj nautičkoj milji.
Na natječaj Financijske agencije javile su se, recimo, još dvije tvrtke – Kvam Sistem je čak imao i jeftiniju ponudu od Anine – ali obje su odbijene s obrazloženjem da "ponude nisu sukladne dokumentaciji o nabavi". U Kvamu su navodno pogodili sve brojeve, pa na kraju pali na jebenoj gustoći pjene. Do dana današnjeg lupaju glavom o zid što su lakomisleno uzeli taburee od onog švercera iz Buzina.
A još više glavom lupaju u Fini, gdje su – u plemenitoj namjeri da uštede budžetski novac – izmislili praktički nemoguće uvjete. Namješteni natječaj? Jašta je nego namješten. Namještali su uvjete da ih je nemoguće, kako ono, sukladiti, nabacivali se brojevima, promjerima, visinama, profilima i sličnim pizdarijama, baš se zajebavali u Upravi izmišljajući razne flip-top mehanizme, antracit boje i fleksibilne šperploče.
- Mala, reci dva broja od jedan do sto - doviknuo bi predsjednik Uprave Dražen Čović čistačici Ivi.
- Četiristo dvadeset i petsto šezdeset - dobacila bi Iva.
- Četiristo dvadeset i petsto šezdeset?
- Aha. To su mi sretni brojevi.
- Stavi plinske podizače sjedala 420-560 mm - izdiktirao bi onda Čović tajnici.
- Sjetio sam se! Gustoća pjene u tabureima! - javio bi se onda član Uprave Branko Malenica, ne znate vi Branka, veliki zajebant.
I što? Javila se neka firma iz Buzina koja je u ponudi imala sve! Nećete vjerovati, gospodine državni tužitelju, ali pogodili su baš svaki uvjet. Čak i gustoću pjene na tabureu, a to se Branko zajebavao. Pogledajte, ja se naježim i kad pomislim na to. Eto, recimo, čistačica Iva: kad su ono lani u Fini angažirali tvrtku za čišćenje prostorija, pa to na kraju ispala tvrtka zeta Čovićeva kuma Dragana, svi su govorili kako je to nevjerojatna slučajnost i kako bi Dragan trebao igrati loto. Ako je to bila nevjerojatna slučajnost, što tek reći za Anu?
Tako je, bilo, vjerovali vi ili ne. Sreća da su u Upravi sačuvali sve papire, eno sve crno na bijelo.
A Ana Harapin? "Najsretniju Hrvaticu svih vremena" nagovarali su poslije u firmi da igra EuroJackpot, ali ona tvrdi da sreća nema ništa s tim. Nije to, veli, sreća, već petnaestogodišnje iskustvo u opremanju interijera državnih institucija.
portalnovosti
