Bez obzira na iskustva iz 2008. i globanu krizu koja je pogodila mnoga svjetska gospodarstva, Wall Street izgleda da nije izvukao nikakvu pouku. Analitičar Michael Snyder je krajem prošlog mjeseca usporedio podatke s onima iz 2008. i tvrdi kako financijski balon opet doseže rekordnu razinu i prijeti globalnom gospodarstvu.
"Svjetski financijski balon kontinuirano raste i već je 20% veći nego što je bio prije financijske krize 2008. To je najveći financijski balon koji je ikad postojao u svijetu, a kada konačno eksplodira, to će biti noćna mora za globalni financijski sustav", piše Michael Snyder.
Prema podacima Banke za međunarodna poravnanja ukupni derivati dosežu razinu od 710 000 milijardi dolara, iako drugi izvori procjenjuju da bi ta brojka mogla biti mnogo veća. Kako bi razumjeli razmjere ovog fenomena, koji je takav kakav jest samo zahvaljujući spekulativnim aktivnostima na financijskim tržištima, dovoljno je reći da kako američki BDP za 2014. iznosi 17 000 milijardi dolara.
Prema službenim vladinim podacima najvećih 25 američkih banaka danas ima ukupno više od 236 trilijuna dolara u derivatima. No, četiri banke prednjače pred ostalima, koje su za njih pravi "patuljci":
J.P. Morgan Chase u ukupno izloženih derivata ima preko 70 trilijuna dolara, dok aktivni kapital te banke iznosi negdje oko 2 trilijuna američkih dolara, potom ide City Bank of New York s aktivnim kapitalom od nešto više od 1,3 trilijuna dolara, a ukupna izloženost derivata je više od 62 trilijuna dolara, Bank of America s aktivnim kapitalom od 1,4 trilijuna dolara ima derivate koji dosežu vrijednost više od 38 trilijuna dolara i Goldman Sachs s ukupnom imovinom od samo 105 milijardi dolara (točnije, sto pet milijardi i šesto šesnaest milijuna dolara – točan podatak op.a.), a derivati Goldman Sachsa iznose više od 48 trilijuna dolara i ovo je najveći financijski balon koji je ikad postojao u svijetu.
Brojke pokazuju do kojih neshvatiljivih razmjera su u stanju riskirati američke banke i ovaj financijski balon u svakom trenutku može puknuti.
"Međutim, umjesto da poduzimaju akcije po tom pitanju i kazne velike banke zbog njihovog bezobzirnog ponašanja, američki lider dopuštaju da banke i dalje uvećavaju ove brojke, piše Michael Snyder i ističe "kako su velike banke s Wall Streeta zajedno sada 37% veće nego što su bile prije posljednje recesije".
"U jednom trenutku će derivati ovog financijskog balona puknuti, a banke bankrotirati. Kada taj dan dođe, mi ćemo se suočiti s krizom prema kojoj će ona iz 2008. izgledati kao piknik", dodaje Snyder.
Što su financijski derivati?
Instrument financijskog derivata je ugovor čija cijena ovisi o vrijednosti imovine, koja se obično naziva "jezgrom" ugovora. Ova sredstva mogu biti obveznice, dionice, roba, burzovni indeksi i valute. Na početku su ove vrste financijskih proizvoda bile namijenjene da eliminiraju neizvjesnost koju generira nominalna cijenu proizvoda, ali su u posljednje vrijeme postali dio spekulativnog sustava koji je ovladao financijskim tržištima.
Američki analitičar tvrdi da derivat nema stvarnu i realnu vrijednost, te da je on postao "obična oklada".
"Ljudi se klade u sve što možete zamisliti, a Wall Street je postao najveći "casino" u povijesti čovječanstva", kaže Michael Snyder.
Nakon nedavne financijske krize, političari su obećali da će trgovinu derivatima staviti pod kontrolu, međutim, njihova količina ne samo što nije smanjena, nego je dosegla novu rekordnu razinu.
De-dolarizacija ide dalje – Kina i Velika Britanija prelaze na sustav plaćanja u nacionalnim valutama
Kako se spasiti od moguće propasti? Iako je vrlo teško stvoriti sustav koji danas neće ovisiti o Wall Streetu ili London Cityu, izgleda da je jedino moguće rješenje ono kojem teže Kina i Rusija i sve zemlje koje se žele udaljiti od dolara i spekulativnih aktivnosti financijske oligarhije, koja se posvetila isključivo kratkoročnim ulaganjima i napuhavanjem financijskog balona, umjesto da ulaže u stvarne vrijednosti.
Svima je valjda jasno da je jedan od najboljih instrumenata za očuvanje vlastitog gospodarstva, ali i nacionalnog suverentieta: de-dolarizacija.
Kada smo pisali o ovoj temi, koja je postala aktualna u listopadu prošle godine i neizglasavanja američkog proračuna za fiskalnu 2014. godinu, te kada je Kina predložila "de-amerikanizaciju" svijeta, uvijek smo pratili kakve odluke donose u Pekingu i Moskvi. Međutim, koliko je situacija ozbiljna dovoljno govori vijest koju je opširnije prije dva dana objavio njemački dnevni list Deutsche Welle, a ona glasi da je na sustav plaćanja u nacionalnim valutama pristala i Velika Britanija, i to s Kinom.
Nakon početne "de-dolarizacije" čiji je inicijator bila Kina, mnoge zemlje diljem svijeta su krenule u odustajanja od dolara, pa čak i jedna Njemačka koja je s Kinom ugovor o bilateralnoj trgovini u nacionalnim valutama potpisala krajem ožujka ove godine.
Treba naglasiti i odluku ruskog Gazproma da s 90% svojih klijenata prijeđe na sustav ne-dolarskog plaćanja.
Međutim, "anti-dolarski savez" prije dva dana dobiva još jednog člana, DW navodi da će Kina početi izravnu trgovinu koristeći yuan i britansku funtu već od jučer (četvrtak 19. lipnja), a Kineska agencija za inozemnu trgovinu (China's Foreign Exchange Trade System/CFETS) potvrdila je da će se britanska funta i yuan izravno mijenjati bez uporabe američkog dolara kao posredničke valute.
"Agencija CFETS je u srijedu, 18. lipnja, priopćila da će Kina s Velikom Britanijom početi izravnu trgovinu u nacionalnim valutama u četvrtak, 19. 06. 2014. Britanska funta i yuan će se mijenjati izravno bez posredništva američkog dolara. Taj potez će promicati bilateralnu trgovinu i ulaganja između Kine i Velike Britanije i olakšati korištenje yuana i funte u prekograničnoj trgovini", navodi Kineska agencija za inozemnu trgovinu.
Kina je dugi niz godina izravnu trgovinu u nacionalnim valutama imala samo sa Sjedinjenim Državama, što je normalno uzmemo li u obzir da je riječ o američkom dolaru, ali sada u eurima trguje s članicama Europske unije koje se na to odluče, s Japanom u yenima, Australijom, Novim Zelandom i Kanadom u njihovim dolarima i Rusijom u rubljima, a razmatra mogućnost takvog sporazuma i s Malezijom.
Najava u srijedu je uslijedila tijekom trodnevnog posjeta kineskog premijera Li Keqianga Velikoj Britaniji i nakon potpisivanja raznih bilateralnih poslovnih ugovora.
Velika Britanija je odlučila u Londonu napraviti europsko središte za prekomorsko trgovanje u yuanima i tako je konkurencija Frankfurtu i Parizu. Kineska središnja banka je priopćila kako je njena podružnica China Construction Bank izabrana za vođenje klirinškog posla s yuanima u Londonu.
Kako na odluku Londona, koji je uvijek bio neupitni saveznik Washingtona, gledaju s one strane Atlantika, još se ne zna, ali je ovo bez sumnje velika vijest za sve one koji se žele osloboditi američke hegemonije.
Kina i Rusija "izravni krivci" za podrivanje statusa dolara kao rezervne valute
Poznato je koliko su mediji pisali o povijesnom rusko-kineskom sporazumu potpisanom krajem prošlog mjeseca, a njegovu važnost priznaje i James Rickards, glavni menadžer američke financijske kuće West Shore Group, koji kaže "kako zbližavanje Rusije i Kine u kontekstu drugih važnih događaja vodi podrivanju statusa dolara kao rezervne valute".
Nakon što su ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping ratificirali povijesni ugovor o dugoročnoj opskrbi Kine ruskim plinom, mnogi tržišni analitičari su se pitali u kojoj će se valuti obavljati isplata. Mnogi su tada tvrdili da dvije zemlje to mogu učiniti bez američkog dolara, izravnom razmjenom yuana za rublje.
Tada je ruski predsjednik priopćio kako je druga po veličini banka u Rusiji ( VTB Bank), specijalizirana za vanjsku trgovinu, postigla dogovor s Kineskom središnjom bankom o plaćanju u nacionalnoj valuti.
"Sami po sebi, ta dva koraka ne znače kraj dolara kao glavne svjetske rezervne valute, međutim, kada se pogleda u kontekstu frustracije Saudijske Arabije zbog neučinkovite američke politike prema Iranu, porastu potražnje za zlatom u Kini i mnogim drugim čimbenicima, učinjeni su značajni koraci u tom smjeru. Pogledamo li cijeli sustav i sićušne tendencije mogu dovesti do pogubnog kolapsa dolara", izjavio je James Rickards u komentaru kojeg je dao za CNBC.
"Status dolara kao rezervne svjetske valute Washingtonu omogućava da posudi ogromne svote i živi iznad svojih mogućnosti. Veliki problem je u tome što drugi preuzimaju ulogu američkog dolara kao rezervne valute, a rizik je gubitak povjerenja u našu monetarnu politiku koju vodi FED i politiku jeftinog dolara koju vodi Ministarstvo financija", završava James Rickards.
Sergej Glazyev: "Široki anti-dolarski savez može biti temelj antiratne koalicije koja će spriječiti američku agresiju"
Iako su financijski eksperti u Moskvi svjesni prijetnje koja dolazi s Wall Streeta i posljedica moguće druge globalne krize, Rusija je zbog ukrajinske krize i prijetnje sankcijama od strane Washingtona i Bruxellesa prisiljena poduzeti odlučne korake u odvajanju svoje ekonomije od zapadnih financijskih tržišta, prije svega onog u New Yorku, te kao s Kinom trgovati u nacionalnim valutama. Uzmemo li u obzir upozorenje Michaela Snydera, koji zbog spekulativnih aktivnosti američkih bankara predviđa najgori mogući scenarij, odluke Moskve bi se u konačnici mogle pokazati kao spasonosno rješenje.
Na krizu u Ukrajini Zapad je odgovorio relativno blagim sankcijama protiv Rusije, ali i velikim pritiskom, koji se nije osjetio zbog ugovora s Kinom i stvaranjem Euroazijske ekonomske unije. Međutim, Rusija je odlučila da se neće zaustaviti na tome i osobno savjetnik ruskog predsjednika, Sergej Glazyev, ista osoba koja je početkom ožujka prva ukazivala na potrebu da se Rusija riješi američkih državnih obveznica u znak odmazde za američke sankcije, sada predlaže stvaranje "anti-dolarskog saveza", jer se samo tako može zaustaviti agresivna politika američke administracije.
Glazyev je u ožujku bio u pravu u svemu što je rekao. Kremlj je zadržao nadzor nad Krimom, zapadne sankcije su se "magično" zaustavile, a Ruska središnja banka predviđa suficit platne bilance zemlje za 2014. u iznosu od 35 milijardi dolara, što je daleko od nekih izmišljenih "200 milijardi dolara" odljeva kapitala iz Rusije, kojeg je predviđao čelnik Europske središnje banke Mario Draghi. Glazyev je također naglašavao potrebu zbližavanja s Kinom, koje se dogodilo uz ne nužno najpovoljnije uvjete za Rusiju.
Sada savjetnik ruskog predsjednika u ruskom tjedniku Nedjeljni Argument iznosi plan za "podrivanje ekonomske moći Sjedinjenih Država", kako bi se Washington prisilio da zaustavi građanski rat u Ukrajini. Glazyev vjeruje da je jedini način da SAD odustanu od svojih planova pokretanje novog Hladnog rata kojem cilj treba biti srušiti sustav koji počiva na američkom dolaru.
U svom članku Sergej Glazyev, , inače dugogodišnji suradnik ruskog predsjednika i član Izborsky Kluba koji okuplja rusku elitu blisku Kremlju i koja je udarila temelje Euroazijskoj uniji, a koji je u intervjuu za RIA Novosti izjavio "kako zapadne sankcije za Rusiju mogu biti samo poticaj", tvrdi da Washington "pokušava izazvati rusku vojnu intervenciju u Ukrajini, koristeći huntu u Kijevu kao mamac".
"Ako se to ostvari, Washington će steći niz važnih prednosti. Kao prvo, to će omogućiti SAD-u da uvede nove i teže sankcije protiv Rusije, ali još važnije je što će novi val sankcija stvoriti situaciju u kojoj ruske tvrtke neće moći servisirati svoje dugove prema europskim bankama. Takozvana "treća faza" sankcija protiv Rusije će biti ogroman trošak za Europsku uniju. Ukupni procijenjeni gubici će biti veći od 1000 milijardi eura. Takvi gubici bi bili težak udar za europsko gospodarstvo, koje je za SAD jedino "sigurno utočište" u svijetu. Oštre sankcije protiv Rusije će također protjerati Gazprom s europskog energetskog tržišta, ostavljajući ga širom otvoreno za puno skuplji američki LNG.
Uvlačenje europskih zemalja u novu utrku u naoružanju i vojne operacije protiv Rusije će povećati američki politički utjecaj u Europi i pomoći Washingtonu da prisili Europsku uniju da prihvati američku verziju Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima, a takav sporazum bi od Europske unije stvorio veliku ekonomsku koloniju Sjedinjenih Država", u svom osvrtu piše Sergej Glazyev.
Savjetnik ruskog predsjednika vjeruje kako bi novi rat u Europi donio korist samo Americi, a Europskoj uniji samo probleme. Glazyev piše "kako se Washington više puta koristio globalnim i regionalnim ratovima za oporavak svog gospodarstva, a sada Bijela kuća pokušava iskoristiti građanski rat u Ukrajini kao izgovor da ponovi stari trik".
Njegove protumjere su posebno usmjerene protiv pokretačkeu snage američke ratne mašinerije– tiskarskog stroja Sustava federalnih rezervi (FED). Putinov savjetnik predlaže stvaranje "širokog anti-dolarskog saveza", koje će činiti zemlje koje su voljne i sposobne da izbace dolar od svoje međunarodne trgovine. Članovi saveza bi se također trebali suzdržati od dolarskih valutnih rezervi, koje uključuju sve financijske instrumente denominirane u dolarima, čime se opet vraćamo na početak ove priče i financijski balon s derivatima Wall Streeta.
"Anti-dolarska koalicija" bi trebala biti prvi korak u stvaranju antiratne koalicije, koja može pomoći u zaustavljanju američke agresije. Sergej Glazyev smatra da bi glavnu ulogu u stvaranju takve koalicije mogla odigrati Europska poslovna zajednica (EBC) , jer američki pokušaji da se zapali rat u Europi i Hladni rat protiv Rusije izravno prijete interesima europske poduzetničke elite.
Sudeći po nedavnim naporima u zaustavljanju sankcija protiv Rusije, kada su ključnu ulogu odigrali njemački, francuski, talijanski i austrijski poslovni lideri, Putinov suradnik je potpuno u pravu u svojoj procjeni. Pomalo iznenađujuće za Washington, rat za Ukrajinu bi uskoro mogao postati rat za neovisnost Europe u odnosu na SAD i američki dolar.
Mnogi će reći da Glazyev često pretjeruje, ali ako uzmemo u obzir stav Njemačke i ovu posljednju odluku Velike Britanije, onda vidimo kako je itekako dobro upućen u ono što govori.
The New York Times: "Nedostatak velikih ratova koči američki gospodarski rast"
Što se tiče "rata kojeg SAD žele nametnuti zbog oporavka svog gospodarstva", kako tvrdi savjetnik ruskog predsjednika, on nije daleko od istine, iako je službeni stav Washingtona: "pomoći Ukrajini da živi u slobodi i demokraciji i da sama izabere putem kojim će ići".
Međutim, članak kojeg je 16. lipnja objavio ne bilo kakav američki dnevni list ili marginalni desničarski portal, nego The New York Times, daje nam razloga za zabrinutost. Naime, prije tri dana ugledni američki dnevni list objavljuje članak u kojem navodi "kako nedostatak velikih ratova loše utječe po gospodarstvo zemalja Zapada".
Nastavak sporog ekonomskog rasta svjetskih sila prisilila je ekonomiste da naprave ispit savjesti, ali osim tradicionalnih razloga, sada se u obzir uzima i nedostatak ratova. Slaba potražnja, rast nejednakosti, uspon Kine, pretjerana regulacija od strane države, nedostatna infrastruktura i iscrpljenosti novih tehnoloških ideja su jedan dio razloga, ali oni ne opravdavaju američku agresiju i loše stanje njihovog gospodarstva.
Ekonomist Tyler Cowen, autor članka u The New York Timesu, tvrdi "kako svijet nije imao mnogo ratova u posljednje vrijeme, barem ne prema povijesnim standardima".
"Neki od nedavnih sukoba u Iraku ili Južnom Sudanu su svijet učinili krvavim mjestom, ali danas te smrti blijede u svjetlu nekoliko desetaka milijuna poginulih u dva svjetska rata u prvoj polovici XX stoljeća. Čak i Vijetnamski rat je imao puno više mrtvih od bilo kojeg nedavnog rata u kojem su sudjelovale bogate zemlje. Iako izgleda suprotno, najveći svjetski mir može ozbiljno utjecati na stopu gospodarskog rasta. Ova teorija govori da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje. Ovaj stav se također razlikuje od argumenta da pripreme za rat podižu javnu potrošnju i tjeraju ljude na rad po tome da čak i sama mogućnost rata prisiljava vlade da pravilno donose ključne odluke o tome hoće li se ulagati u znanost ili jednostavno pustiti gospodarstvo da propadne. Ovakvim pristupom nacija dugoročno ima bolje izglede", kaže Cowen.
"Može se činiti odvratno naći nešto pozitivno u ratu, ali pogled na povijest Sjedinjenih Država upućuje na to da se ne može tako lako odbaciti ta ideja. Temeljne inovacije poput nuklearne energije, računala i modernih zrakoplova su posljedica prijetnje od strane sila Osovine ili kasnije zemalja s kojima su SAD bile u sukobu u vrijeme Hladnog rata", nastavlja Tyler Cowen svoju naizgled prilično racionalnu, ali vrlo uznemirujuću tvrdnju.
On podsjeća da je internet u početku bio osmišljen kako bi pomogao u razmjeni podataka o nukleranoj obrani, a Silicijska dolina je imala svoje korijene s vojnim ugovorima, a ne novim tvrtkama društvenih mreža danas u nastajanju.
"Lansiranje Sputnika od strane Sovjetskog Saveza je potaknuo američki interes za znanost i tehnologiju, što je uvelike doprinijelo budućem gospodarskom rastu. Rat donosi "hitnost", inače se vlada može opustiti. Na primjer, Projekt Manhattan je u šest godina proizveo atomsku bombu gotovo ni iz čega, a na svom vrhuncu je konzumirao 0,4% proizvodnje američkog bruto domaćeg proizvoda. Teško je zamisliti važnost takvog dostignuća ovih dana", dodaje Tyler Cowen.
Slušajući američkog eksperta, tvrdnja Sergeja Glazyeva "kako bi antidolarska-koalicija u stvari bila prvi korak ka stvaranju anriratne koalicije koja bi trebala zaustaviti američku agresiju" sada itekako ima smisla.
Za sada nema nikakvih naznaka hoće li ili neće pojedine zemlje razmotriti tu opciju, ali Rusija nastavlja svojim zacrtanim putem u rušenju petrodolara.
Michael Snyder piše "kako se čini da su u Moskvi prilično ozbiljni u njihovoj strategiji de-dolarizacije.
Gazprom potpisuje ugovore u nacionalnim valutama, a neki od njegovih najvećih kupaca umjesto dolara plaćaju eurom, čime bi Europska središnja banka trebala biti više nego zadovoljna. Naravno da Gazprom to nikada ne bi učinio bez pune suglasnosti ruske vlade, a poznato je da se radi jednoj od najvećih tvrtki u cijelom svijetu koja sama čini 8 posto ruskog BDP-a i drži 18 posto svjetskih rezervi prirodnog plina.
Kada je Barack Obama odlučio uvesti besmislene ekonomske sankcije Rusiji, on je vjerojatno mislio da će svijet nakon nekoliko novinskih napisa zaboraviti na njih, no, Rusi nisu zaboravili, a još manje oprostili.
Rusi su odlučili okrenuti leđa Americi, što uključuje i američki dolar.
Početkom ovog mjeseca Itar-Tass piše kako je Gazprom Neft potpisao dodatne ugovore s potrošačima o prelasku s dolara na euro, što je 6. lipnja u obraćanju novinarima potvrdio čelnik te ruske kompanije, Alexander Dyukov.
"Gazprom Neft potpisuje dodatni sporazume o mogućnosti promjene ugovora iz dolara u euro. S Bjelorusijom smo se već dogovorili o isplati u rubljima", rekao je Dyukov i dodao da se devet od deset potrošača složilo za prelazak na plaćanje u eurima.
Nije samo Gazprom velika ruska tvrtka koja se udaljava od američkog dolara. RT prije desetak dana piše kako i druge velike ruske korporacije prelaze na druge valute.
"Rusija će sve više ugovora početi rješavati u azijskim valutama, posebno yuanu, kako bi smanjila svoju ovisnost o dolaru. Na taj korak se Moskva odlučila zbog zapadnih sankcija koje bi mogle zamrznuti ruska sredstva u bilo kojem trenutku. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana došlo je do značajnog interesa na tržištu gdje su velike ruske tvrtke počele koristiti razne financijske proizvode i druge azijske valute", izjavio je Pavel Teplukhin, čelnik ruske podružnice Deutsche Bank.
Diversifikacija trgovinskih računa i prelazak na kineski yuan i druge azijske valute su dio ruske strategije okretanja Aziji u svjetlu napetosti s Europom unijom i Sjedinjenim Državama zbog ukrajinske krize.
Portal Zero Hedge citira Andreya Kostina, izvršnog direktora državne banke VTB, koji je rekao da je povećanje uporabe ne-dolarskih valuta jedna od "glavnih zadaća" njegove banke.
"S obzirom na opseg naše bilateralne trgovine s Kinom, korištenje rublje i yuana je naš prioritet i mi radimo na tome", rekao je predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je dodao "kako je od svibnja obavljen dobar dio posla".
"Nema ništa loše u tome što Rusija pokušava smanjiti svoju ovisnost o dolaru, zapravo je to sasvim razumna stvar za učiniti", izjavio je čelnik jedne velike europske banke i dodao "kako ruska velika izloženost dolaru tu zemlju čini ranjivijom u kriznim vremenima i sada cijela Rusija prolazi kroz veliku financijsku pretvorbu".
U međuvremenu su Rusi počeli s povlačenjem novca iz američkih banaka.
Tako su u ožujku, bez čekanja na sankcije, Rusi povukli svoje depozite iz američkih banaka, koji su u mjesec dana pali s 21,6 milijardi dolara na 8,4 milijarde dolara. Rusi su, dakle, izvukli 61% svojih depozita u samo jednom mjesecu. Da to nisu učinili, naučili bi lekciju Cipra na puno teži način, dok su ovako dobili svoj novac prije nego im je oduzet.
Ima onih koji misle da ovo ne može ugroziti američko gospodarstvo ili američki financijski sustav, ali je istina da je američki ekonomski sustav izuzetno ovisan o financijskom poslovanju ostatka svijeta.
Budući da gotovo sve zemlje svijeta, osim zemalja "anti-dolarske koalicije" (kako bi se mogle zvati zemlje koje aktivno provode de-dolarizaciju op.a.) koriste američki dolar u međusobnoj trgovini, kao što smo rekli, umjetna vrijednost američkog dolara Washingtonu omogućava jeftino zaduživanje. Sada kada i Rusija napušta američki dolar, moguće je da će i drugi narodi slijediti njen primjer i odazvati se apelu Sergeja Glazyeva, što bi u konačnici moglo dovesti do financijske lavine.
Učinci se možda neće se osjetiti odmah i financijska katastrofa neće eksplodirati sljedeći tjedan ili sljedeći mjesec, ali je ovo samo jedan od niza elemenata strategije kojom se cilja na američko gospodarstvo. Međutim, dugoročna perspektiva za Washington i nije najbolja. U stvari, sve su ovo trendovi koji dugoročno uništavaju gospodarske i financijske temelje američke države, koja ionako počiva na umjetno stvorenim vrijednostima.
Osim de-dolarizacije u Rusiji je u tijeku i rasprodaja američkih državnih obveznica, što je u stvari prva učinila Kina i to kao upozorenje američkoj vladi i Kongresu, koji su se prepirali oko proračunskih izdvajanja i blokirali izglasavanje budžeta za 2014., a znamo da Kina drži najveći dio američkog duga u obveznicama. U Pekingu su tada procijenili kako američke obveznice nose previše rizika, stoga je u veljači ove godine prodala oko 50 milijardi američkih vrijednosnih papira, a početkom ovog mjeseca je najavila prodaju dodatnih 30 milijardi USD u američkim državnim obveznicama.
Rusija Kinu prati u stopu i do sredine prošlog mjeseca se riješila 20% američkog duga kojeg je imala u obveznicama američkog Ministarstva financija.
U kontekstu spora sa Zapadom, nagađalo se da je Rusija u ožujku prodala petinu američkog duga u vrijednosnim papirima američkog Ministarstva financija.
Prema objavljenim statistikama, Ruska Federacija se riješila američkih obveznica u ukupnom iznosu od 25,8 milijardi dolara i iznos američkih obveznica u Rusiji je s 126,2 milijarde pao na 100,4 milijarde dolara, što predstavlja najnižu razinu od 2008.
Prvi znakovi velikih promjena u strukturi vlasništva nad američkim obveznicama su se, prema podacima FED-a, pojavili u razdoblju između 5. i 12. ožujka, kada se njihov udio na inozemnim i međunarodnim računima u tjedan dana smanjio za 104,6 milijardi dolara, odnosno s 2 959 milijardi pao na 2 855 milijardi USD, što je rekordni pad u povijesti ove statistike, prenosi RT.
Zatim je nekoliko stručnjaka izrazilo mišljenje da su to jednostavni transferi stranih središnjih banaka, uključujući i banke iz Rusije, i da su američke obveznice prebačene u neku od poreznih oaza.
Međutim, novi podaci govore da je ova verzija tek djelomično točna. Rusija već pet mjeseci značajno smanjuje iznos obveznica američke vlade u svom posjedu, a u međuvremenu se i Kina odlučila da prestane uvećavati svoje rezerve u vrijednosnim papirima američke vlade, štoviše, odlučila ih se dodatno riješiti.
Sve ovo kao da nimalo ne zabrinjava niti američku vladu, niti financijsku i poduzetničku elitu.
Već nekoliko godina analitičari predviđaju da će SAD uskoro izgubiti svoju ulogu kao svjetska hegemonistička sila, a izgleda da su Kina i Rusija samo bili katalizator tog procesa. Mnogi se pitaju tko će zauzeti mjesto SAD-a, dok drugi vjeruju da je koncept hegemonije neprimjenjiv u našem dobu i da svijet mora biti multipolaran.
Profesor Randall Schweller, sa Sveučilišta u Ohiu, u članku objavljenom u časopisu Foreign Affairs piše zašto misli da svijet više neće biti pod vodstvom nijedne supersile.
"Umjesto dosadašnjeg koncepta, tu će biti različiti centri moći, među kojima će biti zemlje, multinacionalne korporacije, ideološki pokreti, globalne kriminalne i terorističke skupine, organizacije za ljudska prava, koji se svi međusobno natječu kako bi ostvarili svoje ciljeve. Međunarodna politika se odmiče od toga da bude predvidljiva i usidrena u principima i relativno konstantna. Ona sada mnogo više luta i pred nama je jedan nestabilan i nepoznati sustav. U geopolitičkom smislu smo ušli u doba entropije. Entropija je znanstveni koncept kojim se mjeri poremećaj ili nered. Više entropije i više nereda je upravo ono što će obilježiti budućnost međunarodne politike", rekao je profesor Randall Schweller.
Ratovi i preopterećenosti informacijama
"Kako smo stigli ovdje?", bilo je pitanje postavljeno profesoru Schwelleru, a on je odgovorio da je "promjena započela u dvadesetom stoljeću s razvojem nuklearnog oružja i širenjem gospodarske globalizacije".
Schweller napominje da su ratovi korišteni kao oružje kojim se "nadopunjavao međunarodni sustav" i služili "svjetskom poretku".
"SAD je i dalje velesila, ali je poznato da više ne dominira nad svim suparnicima. Opterećen dugom, Washington je smanjio svoje osnovne ciljeve vanjske politike", kaže američki ekspert.
Nadalje, autor članka navodi da je digitalna revolucija dio bržeg protoka informacija. Prema njegovim riječima, iako su Twitter i Facebook dopustili građanima da organiziraju masovne prosvjede, većina njih nije bilo u stanju pokrenuti političke promjene.
"Na kraju, veća količina informacija na dohvat ruke nije dovela do veće mudrosti", piše Schweller i dodaje "kako previše informacija u suvremenom svijetu ne dovodi do objektivnog i cjelovitog sagledavanja stvarnosti, nego do još većeg kaosa".
Dakle, dok SAD slabe, jačaju oni koji pridonose razvoju digitalne tehnologije i slobodnom pristupu informacijama, kao što su društvene mreže.
"Iako ne možemo zaustaviti ili preusmjeriti proces preopterećenosti informacijama, možemo pronaći najbolji način prilagodbe, a možda čak i naučiti kako poplavu informacija pretvoriti u korisnu i pouzdanu spoznaju", zaključuje Randall Schweller.
Osim njega i časopis Forbes prije nekoliko dana upozorava američku vladu da umjesto u ratove novac ulaže u znanost i tehnologiju i da je to jedini način da se izađe iz recesije i očuva američko gospodarstvo.
"Sjedinjene Države trenutno u biomedicinska istraživanja ulažu 30 milijardi dolara godišnje, iznos 13 puta manji od proračuna koji je izdvojen za razvoj programa borbenog zrakoplova F-35. Mogli smo pronaći dvije milijarde dolara da potrošimo na ratove u dalekim zemljama čiji nas građani čak i ne vole. Neki političari pozivaju na akciju u Iraku s novcem kojeg nemamo. Doista je dirljiva njihova briga o tome što osjećaju građani Iraka", kaže kolumnist Forbesa Steven Salzberg, koji dalje u analizi navodi brojke koje se odnose na potrošnju za obranu i američki vojno-industrijski kompleks, ali i na svu nerazumnost takve politike.
Međutim izgleda da mnogi dijele mišljenje ekonomista Tylera Cowena "da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje".
Izvor: advance
"Svjetski financijski balon kontinuirano raste i već je 20% veći nego što je bio prije financijske krize 2008. To je najveći financijski balon koji je ikad postojao u svijetu, a kada konačno eksplodira, to će biti noćna mora za globalni financijski sustav", piše Michael Snyder.
Prema podacima Banke za međunarodna poravnanja ukupni derivati dosežu razinu od 710 000 milijardi dolara, iako drugi izvori procjenjuju da bi ta brojka mogla biti mnogo veća. Kako bi razumjeli razmjere ovog fenomena, koji je takav kakav jest samo zahvaljujući spekulativnim aktivnostima na financijskim tržištima, dovoljno je reći da kako američki BDP za 2014. iznosi 17 000 milijardi dolara.
Prema službenim vladinim podacima najvećih 25 američkih banaka danas ima ukupno više od 236 trilijuna dolara u derivatima. No, četiri banke prednjače pred ostalima, koje su za njih pravi "patuljci":
J.P. Morgan Chase u ukupno izloženih derivata ima preko 70 trilijuna dolara, dok aktivni kapital te banke iznosi negdje oko 2 trilijuna američkih dolara, potom ide City Bank of New York s aktivnim kapitalom od nešto više od 1,3 trilijuna dolara, a ukupna izloženost derivata je više od 62 trilijuna dolara, Bank of America s aktivnim kapitalom od 1,4 trilijuna dolara ima derivate koji dosežu vrijednost više od 38 trilijuna dolara i Goldman Sachs s ukupnom imovinom od samo 105 milijardi dolara (točnije, sto pet milijardi i šesto šesnaest milijuna dolara – točan podatak op.a.), a derivati Goldman Sachsa iznose više od 48 trilijuna dolara i ovo je najveći financijski balon koji je ikad postojao u svijetu.
Brojke pokazuju do kojih neshvatiljivih razmjera su u stanju riskirati američke banke i ovaj financijski balon u svakom trenutku može puknuti.
"Međutim, umjesto da poduzimaju akcije po tom pitanju i kazne velike banke zbog njihovog bezobzirnog ponašanja, američki lider dopuštaju da banke i dalje uvećavaju ove brojke, piše Michael Snyder i ističe "kako su velike banke s Wall Streeta zajedno sada 37% veće nego što su bile prije posljednje recesije".
"U jednom trenutku će derivati ovog financijskog balona puknuti, a banke bankrotirati. Kada taj dan dođe, mi ćemo se suočiti s krizom prema kojoj će ona iz 2008. izgledati kao piknik", dodaje Snyder.
Što su financijski derivati?
Instrument financijskog derivata je ugovor čija cijena ovisi o vrijednosti imovine, koja se obično naziva "jezgrom" ugovora. Ova sredstva mogu biti obveznice, dionice, roba, burzovni indeksi i valute. Na početku su ove vrste financijskih proizvoda bile namijenjene da eliminiraju neizvjesnost koju generira nominalna cijenu proizvoda, ali su u posljednje vrijeme postali dio spekulativnog sustava koji je ovladao financijskim tržištima.
Američki analitičar tvrdi da derivat nema stvarnu i realnu vrijednost, te da je on postao "obična oklada".
"Ljudi se klade u sve što možete zamisliti, a Wall Street je postao najveći "casino" u povijesti čovječanstva", kaže Michael Snyder.
Nakon nedavne financijske krize, političari su obećali da će trgovinu derivatima staviti pod kontrolu, međutim, njihova količina ne samo što nije smanjena, nego je dosegla novu rekordnu razinu.
De-dolarizacija ide dalje – Kina i Velika Britanija prelaze na sustav plaćanja u nacionalnim valutama
Kako se spasiti od moguće propasti? Iako je vrlo teško stvoriti sustav koji danas neće ovisiti o Wall Streetu ili London Cityu, izgleda da je jedino moguće rješenje ono kojem teže Kina i Rusija i sve zemlje koje se žele udaljiti od dolara i spekulativnih aktivnosti financijske oligarhije, koja se posvetila isključivo kratkoročnim ulaganjima i napuhavanjem financijskog balona, umjesto da ulaže u stvarne vrijednosti.
Svima je valjda jasno da je jedan od najboljih instrumenata za očuvanje vlastitog gospodarstva, ali i nacionalnog suverentieta: de-dolarizacija.
Kada smo pisali o ovoj temi, koja je postala aktualna u listopadu prošle godine i neizglasavanja američkog proračuna za fiskalnu 2014. godinu, te kada je Kina predložila "de-amerikanizaciju" svijeta, uvijek smo pratili kakve odluke donose u Pekingu i Moskvi. Međutim, koliko je situacija ozbiljna dovoljno govori vijest koju je opširnije prije dva dana objavio njemački dnevni list Deutsche Welle, a ona glasi da je na sustav plaćanja u nacionalnim valutama pristala i Velika Britanija, i to s Kinom.
Nakon početne "de-dolarizacije" čiji je inicijator bila Kina, mnoge zemlje diljem svijeta su krenule u odustajanja od dolara, pa čak i jedna Njemačka koja je s Kinom ugovor o bilateralnoj trgovini u nacionalnim valutama potpisala krajem ožujka ove godine.
Treba naglasiti i odluku ruskog Gazproma da s 90% svojih klijenata prijeđe na sustav ne-dolarskog plaćanja.
Međutim, "anti-dolarski savez" prije dva dana dobiva još jednog člana, DW navodi da će Kina početi izravnu trgovinu koristeći yuan i britansku funtu već od jučer (četvrtak 19. lipnja), a Kineska agencija za inozemnu trgovinu (China's Foreign Exchange Trade System/CFETS) potvrdila je da će se britanska funta i yuan izravno mijenjati bez uporabe američkog dolara kao posredničke valute.
"Agencija CFETS je u srijedu, 18. lipnja, priopćila da će Kina s Velikom Britanijom početi izravnu trgovinu u nacionalnim valutama u četvrtak, 19. 06. 2014. Britanska funta i yuan će se mijenjati izravno bez posredništva američkog dolara. Taj potez će promicati bilateralnu trgovinu i ulaganja između Kine i Velike Britanije i olakšati korištenje yuana i funte u prekograničnoj trgovini", navodi Kineska agencija za inozemnu trgovinu.
Kina je dugi niz godina izravnu trgovinu u nacionalnim valutama imala samo sa Sjedinjenim Državama, što je normalno uzmemo li u obzir da je riječ o američkom dolaru, ali sada u eurima trguje s članicama Europske unije koje se na to odluče, s Japanom u yenima, Australijom, Novim Zelandom i Kanadom u njihovim dolarima i Rusijom u rubljima, a razmatra mogućnost takvog sporazuma i s Malezijom.
Najava u srijedu je uslijedila tijekom trodnevnog posjeta kineskog premijera Li Keqianga Velikoj Britaniji i nakon potpisivanja raznih bilateralnih poslovnih ugovora.
Velika Britanija je odlučila u Londonu napraviti europsko središte za prekomorsko trgovanje u yuanima i tako je konkurencija Frankfurtu i Parizu. Kineska središnja banka je priopćila kako je njena podružnica China Construction Bank izabrana za vođenje klirinškog posla s yuanima u Londonu.
Kako na odluku Londona, koji je uvijek bio neupitni saveznik Washingtona, gledaju s one strane Atlantika, još se ne zna, ali je ovo bez sumnje velika vijest za sve one koji se žele osloboditi američke hegemonije.
Kina i Rusija "izravni krivci" za podrivanje statusa dolara kao rezervne valute
Poznato je koliko su mediji pisali o povijesnom rusko-kineskom sporazumu potpisanom krajem prošlog mjeseca, a njegovu važnost priznaje i James Rickards, glavni menadžer američke financijske kuće West Shore Group, koji kaže "kako zbližavanje Rusije i Kine u kontekstu drugih važnih događaja vodi podrivanju statusa dolara kao rezervne valute".
Nakon što su ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping ratificirali povijesni ugovor o dugoročnoj opskrbi Kine ruskim plinom, mnogi tržišni analitičari su se pitali u kojoj će se valuti obavljati isplata. Mnogi su tada tvrdili da dvije zemlje to mogu učiniti bez američkog dolara, izravnom razmjenom yuana za rublje.
Tada je ruski predsjednik priopćio kako je druga po veličini banka u Rusiji ( VTB Bank), specijalizirana za vanjsku trgovinu, postigla dogovor s Kineskom središnjom bankom o plaćanju u nacionalnoj valuti.
"Sami po sebi, ta dva koraka ne znače kraj dolara kao glavne svjetske rezervne valute, međutim, kada se pogleda u kontekstu frustracije Saudijske Arabije zbog neučinkovite američke politike prema Iranu, porastu potražnje za zlatom u Kini i mnogim drugim čimbenicima, učinjeni su značajni koraci u tom smjeru. Pogledamo li cijeli sustav i sićušne tendencije mogu dovesti do pogubnog kolapsa dolara", izjavio je James Rickards u komentaru kojeg je dao za CNBC.
"Status dolara kao rezervne svjetske valute Washingtonu omogućava da posudi ogromne svote i živi iznad svojih mogućnosti. Veliki problem je u tome što drugi preuzimaju ulogu američkog dolara kao rezervne valute, a rizik je gubitak povjerenja u našu monetarnu politiku koju vodi FED i politiku jeftinog dolara koju vodi Ministarstvo financija", završava James Rickards.
Sergej Glazyev: "Široki anti-dolarski savez može biti temelj antiratne koalicije koja će spriječiti američku agresiju"
Iako su financijski eksperti u Moskvi svjesni prijetnje koja dolazi s Wall Streeta i posljedica moguće druge globalne krize, Rusija je zbog ukrajinske krize i prijetnje sankcijama od strane Washingtona i Bruxellesa prisiljena poduzeti odlučne korake u odvajanju svoje ekonomije od zapadnih financijskih tržišta, prije svega onog u New Yorku, te kao s Kinom trgovati u nacionalnim valutama. Uzmemo li u obzir upozorenje Michaela Snydera, koji zbog spekulativnih aktivnosti američkih bankara predviđa najgori mogući scenarij, odluke Moskve bi se u konačnici mogle pokazati kao spasonosno rješenje.
Na krizu u Ukrajini Zapad je odgovorio relativno blagim sankcijama protiv Rusije, ali i velikim pritiskom, koji se nije osjetio zbog ugovora s Kinom i stvaranjem Euroazijske ekonomske unije. Međutim, Rusija je odlučila da se neće zaustaviti na tome i osobno savjetnik ruskog predsjednika, Sergej Glazyev, ista osoba koja je početkom ožujka prva ukazivala na potrebu da se Rusija riješi američkih državnih obveznica u znak odmazde za američke sankcije, sada predlaže stvaranje "anti-dolarskog saveza", jer se samo tako može zaustaviti agresivna politika američke administracije.
Glazyev je u ožujku bio u pravu u svemu što je rekao. Kremlj je zadržao nadzor nad Krimom, zapadne sankcije su se "magično" zaustavile, a Ruska središnja banka predviđa suficit platne bilance zemlje za 2014. u iznosu od 35 milijardi dolara, što je daleko od nekih izmišljenih "200 milijardi dolara" odljeva kapitala iz Rusije, kojeg je predviđao čelnik Europske središnje banke Mario Draghi. Glazyev je također naglašavao potrebu zbližavanja s Kinom, koje se dogodilo uz ne nužno najpovoljnije uvjete za Rusiju.
Sada savjetnik ruskog predsjednika u ruskom tjedniku Nedjeljni Argument iznosi plan za "podrivanje ekonomske moći Sjedinjenih Država", kako bi se Washington prisilio da zaustavi građanski rat u Ukrajini. Glazyev vjeruje da je jedini način da SAD odustanu od svojih planova pokretanje novog Hladnog rata kojem cilj treba biti srušiti sustav koji počiva na američkom dolaru.
U svom članku Sergej Glazyev, , inače dugogodišnji suradnik ruskog predsjednika i član Izborsky Kluba koji okuplja rusku elitu blisku Kremlju i koja je udarila temelje Euroazijskoj uniji, a koji je u intervjuu za RIA Novosti izjavio "kako zapadne sankcije za Rusiju mogu biti samo poticaj", tvrdi da Washington "pokušava izazvati rusku vojnu intervenciju u Ukrajini, koristeći huntu u Kijevu kao mamac".
"Ako se to ostvari, Washington će steći niz važnih prednosti. Kao prvo, to će omogućiti SAD-u da uvede nove i teže sankcije protiv Rusije, ali još važnije je što će novi val sankcija stvoriti situaciju u kojoj ruske tvrtke neće moći servisirati svoje dugove prema europskim bankama. Takozvana "treća faza" sankcija protiv Rusije će biti ogroman trošak za Europsku uniju. Ukupni procijenjeni gubici će biti veći od 1000 milijardi eura. Takvi gubici bi bili težak udar za europsko gospodarstvo, koje je za SAD jedino "sigurno utočište" u svijetu. Oštre sankcije protiv Rusije će također protjerati Gazprom s europskog energetskog tržišta, ostavljajući ga širom otvoreno za puno skuplji američki LNG.
Uvlačenje europskih zemalja u novu utrku u naoružanju i vojne operacije protiv Rusije će povećati američki politički utjecaj u Europi i pomoći Washingtonu da prisili Europsku uniju da prihvati američku verziju Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima, a takav sporazum bi od Europske unije stvorio veliku ekonomsku koloniju Sjedinjenih Država", u svom osvrtu piše Sergej Glazyev.
Savjetnik ruskog predsjednika vjeruje kako bi novi rat u Europi donio korist samo Americi, a Europskoj uniji samo probleme. Glazyev piše "kako se Washington više puta koristio globalnim i regionalnim ratovima za oporavak svog gospodarstva, a sada Bijela kuća pokušava iskoristiti građanski rat u Ukrajini kao izgovor da ponovi stari trik".
Njegove protumjere su posebno usmjerene protiv pokretačkeu snage američke ratne mašinerije– tiskarskog stroja Sustava federalnih rezervi (FED). Putinov savjetnik predlaže stvaranje "širokog anti-dolarskog saveza", koje će činiti zemlje koje su voljne i sposobne da izbace dolar od svoje međunarodne trgovine. Članovi saveza bi se također trebali suzdržati od dolarskih valutnih rezervi, koje uključuju sve financijske instrumente denominirane u dolarima, čime se opet vraćamo na početak ove priče i financijski balon s derivatima Wall Streeta.
"Anti-dolarska koalicija" bi trebala biti prvi korak u stvaranju antiratne koalicije, koja može pomoći u zaustavljanju američke agresije. Sergej Glazyev smatra da bi glavnu ulogu u stvaranju takve koalicije mogla odigrati Europska poslovna zajednica (EBC) , jer američki pokušaji da se zapali rat u Europi i Hladni rat protiv Rusije izravno prijete interesima europske poduzetničke elite.
Sudeći po nedavnim naporima u zaustavljanju sankcija protiv Rusije, kada su ključnu ulogu odigrali njemački, francuski, talijanski i austrijski poslovni lideri, Putinov suradnik je potpuno u pravu u svojoj procjeni. Pomalo iznenađujuće za Washington, rat za Ukrajinu bi uskoro mogao postati rat za neovisnost Europe u odnosu na SAD i američki dolar.
Mnogi će reći da Glazyev često pretjeruje, ali ako uzmemo u obzir stav Njemačke i ovu posljednju odluku Velike Britanije, onda vidimo kako je itekako dobro upućen u ono što govori.
The New York Times: "Nedostatak velikih ratova koči američki gospodarski rast"
Što se tiče "rata kojeg SAD žele nametnuti zbog oporavka svog gospodarstva", kako tvrdi savjetnik ruskog predsjednika, on nije daleko od istine, iako je službeni stav Washingtona: "pomoći Ukrajini da živi u slobodi i demokraciji i da sama izabere putem kojim će ići".
Međutim, članak kojeg je 16. lipnja objavio ne bilo kakav američki dnevni list ili marginalni desničarski portal, nego The New York Times, daje nam razloga za zabrinutost. Naime, prije tri dana ugledni američki dnevni list objavljuje članak u kojem navodi "kako nedostatak velikih ratova loše utječe po gospodarstvo zemalja Zapada".
Nastavak sporog ekonomskog rasta svjetskih sila prisilila je ekonomiste da naprave ispit savjesti, ali osim tradicionalnih razloga, sada se u obzir uzima i nedostatak ratova. Slaba potražnja, rast nejednakosti, uspon Kine, pretjerana regulacija od strane države, nedostatna infrastruktura i iscrpljenosti novih tehnoloških ideja su jedan dio razloga, ali oni ne opravdavaju američku agresiju i loše stanje njihovog gospodarstva.
Ekonomist Tyler Cowen, autor članka u The New York Timesu, tvrdi "kako svijet nije imao mnogo ratova u posljednje vrijeme, barem ne prema povijesnim standardima".
"Neki od nedavnih sukoba u Iraku ili Južnom Sudanu su svijet učinili krvavim mjestom, ali danas te smrti blijede u svjetlu nekoliko desetaka milijuna poginulih u dva svjetska rata u prvoj polovici XX stoljeća. Čak i Vijetnamski rat je imao puno više mrtvih od bilo kojeg nedavnog rata u kojem su sudjelovale bogate zemlje. Iako izgleda suprotno, najveći svjetski mir može ozbiljno utjecati na stopu gospodarskog rasta. Ova teorija govori da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje. Ovaj stav se također razlikuje od argumenta da pripreme za rat podižu javnu potrošnju i tjeraju ljude na rad po tome da čak i sama mogućnost rata prisiljava vlade da pravilno donose ključne odluke o tome hoće li se ulagati u znanost ili jednostavno pustiti gospodarstvo da propadne. Ovakvim pristupom nacija dugoročno ima bolje izglede", kaže Cowen.
"Može se činiti odvratno naći nešto pozitivno u ratu, ali pogled na povijest Sjedinjenih Država upućuje na to da se ne može tako lako odbaciti ta ideja. Temeljne inovacije poput nuklearne energije, računala i modernih zrakoplova su posljedica prijetnje od strane sila Osovine ili kasnije zemalja s kojima su SAD bile u sukobu u vrijeme Hladnog rata", nastavlja Tyler Cowen svoju naizgled prilično racionalnu, ali vrlo uznemirujuću tvrdnju.
On podsjeća da je internet u početku bio osmišljen kako bi pomogao u razmjeni podataka o nukleranoj obrani, a Silicijska dolina je imala svoje korijene s vojnim ugovorima, a ne novim tvrtkama društvenih mreža danas u nastajanju.
"Lansiranje Sputnika od strane Sovjetskog Saveza je potaknuo američki interes za znanost i tehnologiju, što je uvelike doprinijelo budućem gospodarskom rastu. Rat donosi "hitnost", inače se vlada može opustiti. Na primjer, Projekt Manhattan je u šest godina proizveo atomsku bombu gotovo ni iz čega, a na svom vrhuncu je konzumirao 0,4% proizvodnje američkog bruto domaćeg proizvoda. Teško je zamisliti važnost takvog dostignuća ovih dana", dodaje Tyler Cowen.
Slušajući američkog eksperta, tvrdnja Sergeja Glazyeva "kako bi antidolarska-koalicija u stvari bila prvi korak ka stvaranju anriratne koalicije koja bi trebala zaustaviti američku agresiju" sada itekako ima smisla.
Za sada nema nikakvih naznaka hoće li ili neće pojedine zemlje razmotriti tu opciju, ali Rusija nastavlja svojim zacrtanim putem u rušenju petrodolara.
Michael Snyder piše "kako se čini da su u Moskvi prilično ozbiljni u njihovoj strategiji de-dolarizacije.
Gazprom potpisuje ugovore u nacionalnim valutama, a neki od njegovih najvećih kupaca umjesto dolara plaćaju eurom, čime bi Europska središnja banka trebala biti više nego zadovoljna. Naravno da Gazprom to nikada ne bi učinio bez pune suglasnosti ruske vlade, a poznato je da se radi jednoj od najvećih tvrtki u cijelom svijetu koja sama čini 8 posto ruskog BDP-a i drži 18 posto svjetskih rezervi prirodnog plina.
Kada je Barack Obama odlučio uvesti besmislene ekonomske sankcije Rusiji, on je vjerojatno mislio da će svijet nakon nekoliko novinskih napisa zaboraviti na njih, no, Rusi nisu zaboravili, a još manje oprostili.
Rusi su odlučili okrenuti leđa Americi, što uključuje i američki dolar.
Početkom ovog mjeseca Itar-Tass piše kako je Gazprom Neft potpisao dodatne ugovore s potrošačima o prelasku s dolara na euro, što je 6. lipnja u obraćanju novinarima potvrdio čelnik te ruske kompanije, Alexander Dyukov.
"Gazprom Neft potpisuje dodatni sporazume o mogućnosti promjene ugovora iz dolara u euro. S Bjelorusijom smo se već dogovorili o isplati u rubljima", rekao je Dyukov i dodao da se devet od deset potrošača složilo za prelazak na plaćanje u eurima.
Nije samo Gazprom velika ruska tvrtka koja se udaljava od američkog dolara. RT prije desetak dana piše kako i druge velike ruske korporacije prelaze na druge valute.
"Rusija će sve više ugovora početi rješavati u azijskim valutama, posebno yuanu, kako bi smanjila svoju ovisnost o dolaru. Na taj korak se Moskva odlučila zbog zapadnih sankcija koje bi mogle zamrznuti ruska sredstva u bilo kojem trenutku. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana došlo je do značajnog interesa na tržištu gdje su velike ruske tvrtke počele koristiti razne financijske proizvode i druge azijske valute", izjavio je Pavel Teplukhin, čelnik ruske podružnice Deutsche Bank.
Diversifikacija trgovinskih računa i prelazak na kineski yuan i druge azijske valute su dio ruske strategije okretanja Aziji u svjetlu napetosti s Europom unijom i Sjedinjenim Državama zbog ukrajinske krize.
Portal Zero Hedge citira Andreya Kostina, izvršnog direktora državne banke VTB, koji je rekao da je povećanje uporabe ne-dolarskih valuta jedna od "glavnih zadaća" njegove banke.
"S obzirom na opseg naše bilateralne trgovine s Kinom, korištenje rublje i yuana je naš prioritet i mi radimo na tome", rekao je predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je dodao "kako je od svibnja obavljen dobar dio posla".
"Nema ništa loše u tome što Rusija pokušava smanjiti svoju ovisnost o dolaru, zapravo je to sasvim razumna stvar za učiniti", izjavio je čelnik jedne velike europske banke i dodao "kako ruska velika izloženost dolaru tu zemlju čini ranjivijom u kriznim vremenima i sada cijela Rusija prolazi kroz veliku financijsku pretvorbu".
U međuvremenu su Rusi počeli s povlačenjem novca iz američkih banaka.
Tako su u ožujku, bez čekanja na sankcije, Rusi povukli svoje depozite iz američkih banaka, koji su u mjesec dana pali s 21,6 milijardi dolara na 8,4 milijarde dolara. Rusi su, dakle, izvukli 61% svojih depozita u samo jednom mjesecu. Da to nisu učinili, naučili bi lekciju Cipra na puno teži način, dok su ovako dobili svoj novac prije nego im je oduzet.
Ima onih koji misle da ovo ne može ugroziti američko gospodarstvo ili američki financijski sustav, ali je istina da je američki ekonomski sustav izuzetno ovisan o financijskom poslovanju ostatka svijeta.
Budući da gotovo sve zemlje svijeta, osim zemalja "anti-dolarske koalicije" (kako bi se mogle zvati zemlje koje aktivno provode de-dolarizaciju op.a.) koriste američki dolar u međusobnoj trgovini, kao što smo rekli, umjetna vrijednost američkog dolara Washingtonu omogućava jeftino zaduživanje. Sada kada i Rusija napušta američki dolar, moguće je da će i drugi narodi slijediti njen primjer i odazvati se apelu Sergeja Glazyeva, što bi u konačnici moglo dovesti do financijske lavine.
Učinci se možda neće se osjetiti odmah i financijska katastrofa neće eksplodirati sljedeći tjedan ili sljedeći mjesec, ali je ovo samo jedan od niza elemenata strategije kojom se cilja na američko gospodarstvo. Međutim, dugoročna perspektiva za Washington i nije najbolja. U stvari, sve su ovo trendovi koji dugoročno uništavaju gospodarske i financijske temelje američke države, koja ionako počiva na umjetno stvorenim vrijednostima.
Osim de-dolarizacije u Rusiji je u tijeku i rasprodaja američkih državnih obveznica, što je u stvari prva učinila Kina i to kao upozorenje američkoj vladi i Kongresu, koji su se prepirali oko proračunskih izdvajanja i blokirali izglasavanje budžeta za 2014., a znamo da Kina drži najveći dio američkog duga u obveznicama. U Pekingu su tada procijenili kako američke obveznice nose previše rizika, stoga je u veljači ove godine prodala oko 50 milijardi američkih vrijednosnih papira, a početkom ovog mjeseca je najavila prodaju dodatnih 30 milijardi USD u američkim državnim obveznicama.
Rusija Kinu prati u stopu i do sredine prošlog mjeseca se riješila 20% američkog duga kojeg je imala u obveznicama američkog Ministarstva financija.
U kontekstu spora sa Zapadom, nagađalo se da je Rusija u ožujku prodala petinu američkog duga u vrijednosnim papirima američkog Ministarstva financija.
Prema objavljenim statistikama, Ruska Federacija se riješila američkih obveznica u ukupnom iznosu od 25,8 milijardi dolara i iznos američkih obveznica u Rusiji je s 126,2 milijarde pao na 100,4 milijarde dolara, što predstavlja najnižu razinu od 2008.
Prvi znakovi velikih promjena u strukturi vlasništva nad američkim obveznicama su se, prema podacima FED-a, pojavili u razdoblju između 5. i 12. ožujka, kada se njihov udio na inozemnim i međunarodnim računima u tjedan dana smanjio za 104,6 milijardi dolara, odnosno s 2 959 milijardi pao na 2 855 milijardi USD, što je rekordni pad u povijesti ove statistike, prenosi RT.
Zatim je nekoliko stručnjaka izrazilo mišljenje da su to jednostavni transferi stranih središnjih banaka, uključujući i banke iz Rusije, i da su američke obveznice prebačene u neku od poreznih oaza.
Međutim, novi podaci govore da je ova verzija tek djelomično točna. Rusija već pet mjeseci značajno smanjuje iznos obveznica američke vlade u svom posjedu, a u međuvremenu se i Kina odlučila da prestane uvećavati svoje rezerve u vrijednosnim papirima američke vlade, štoviše, odlučila ih se dodatno riješiti.
Sve ovo kao da nimalo ne zabrinjava niti američku vladu, niti financijsku i poduzetničku elitu.
Već nekoliko godina analitičari predviđaju da će SAD uskoro izgubiti svoju ulogu kao svjetska hegemonistička sila, a izgleda da su Kina i Rusija samo bili katalizator tog procesa. Mnogi se pitaju tko će zauzeti mjesto SAD-a, dok drugi vjeruju da je koncept hegemonije neprimjenjiv u našem dobu i da svijet mora biti multipolaran.
Profesor Randall Schweller, sa Sveučilišta u Ohiu, u članku objavljenom u časopisu Foreign Affairs piše zašto misli da svijet više neće biti pod vodstvom nijedne supersile.
"Umjesto dosadašnjeg koncepta, tu će biti različiti centri moći, među kojima će biti zemlje, multinacionalne korporacije, ideološki pokreti, globalne kriminalne i terorističke skupine, organizacije za ljudska prava, koji se svi međusobno natječu kako bi ostvarili svoje ciljeve. Međunarodna politika se odmiče od toga da bude predvidljiva i usidrena u principima i relativno konstantna. Ona sada mnogo više luta i pred nama je jedan nestabilan i nepoznati sustav. U geopolitičkom smislu smo ušli u doba entropije. Entropija je znanstveni koncept kojim se mjeri poremećaj ili nered. Više entropije i više nereda je upravo ono što će obilježiti budućnost međunarodne politike", rekao je profesor Randall Schweller.
Ratovi i preopterećenosti informacijama
"Kako smo stigli ovdje?", bilo je pitanje postavljeno profesoru Schwelleru, a on je odgovorio da je "promjena započela u dvadesetom stoljeću s razvojem nuklearnog oružja i širenjem gospodarske globalizacije".
Schweller napominje da su ratovi korišteni kao oružje kojim se "nadopunjavao međunarodni sustav" i služili "svjetskom poretku".
"SAD je i dalje velesila, ali je poznato da više ne dominira nad svim suparnicima. Opterećen dugom, Washington je smanjio svoje osnovne ciljeve vanjske politike", kaže američki ekspert.
Nadalje, autor članka navodi da je digitalna revolucija dio bržeg protoka informacija. Prema njegovim riječima, iako su Twitter i Facebook dopustili građanima da organiziraju masovne prosvjede, većina njih nije bilo u stanju pokrenuti političke promjene.
"Na kraju, veća količina informacija na dohvat ruke nije dovela do veće mudrosti", piše Schweller i dodaje "kako previše informacija u suvremenom svijetu ne dovodi do objektivnog i cjelovitog sagledavanja stvarnosti, nego do još većeg kaosa".
Dakle, dok SAD slabe, jačaju oni koji pridonose razvoju digitalne tehnologije i slobodnom pristupu informacijama, kao što su društvene mreže.
"Iako ne možemo zaustaviti ili preusmjeriti proces preopterećenosti informacijama, možemo pronaći najbolji način prilagodbe, a možda čak i naučiti kako poplavu informacija pretvoriti u korisnu i pouzdanu spoznaju", zaključuje Randall Schweller.
Osim njega i časopis Forbes prije nekoliko dana upozorava američku vladu da umjesto u ratove novac ulaže u znanost i tehnologiju i da je to jedini način da se izađe iz recesije i očuva američko gospodarstvo.
"Sjedinjene Države trenutno u biomedicinska istraživanja ulažu 30 milijardi dolara godišnje, iznos 13 puta manji od proračuna koji je izdvojen za razvoj programa borbenog zrakoplova F-35. Mogli smo pronaći dvije milijarde dolara da potrošimo na ratove u dalekim zemljama čiji nas građani čak i ne vole. Neki političari pozivaju na akciju u Iraku s novcem kojeg nemamo. Doista je dirljiva njihova briga o tome što osjećaju građani Iraka", kaže kolumnist Forbesa Steven Salzberg, koji dalje u analizi navodi brojke koje se odnose na potrošnju za obranu i američki vojno-industrijski kompleks, ali i na svu nerazumnost takve politike.
Međutim izgleda da mnogi dijele mišljenje ekonomista Tylera Cowena "da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje".
Izvor: advance
