Ukinuti izravne predsjedničke izbore

                                                                                                                                                                                             Već nakon samo nekoliko dana kampanje još se jednom pokazalo da su predsjednički izbori potpuno bespotrebna i suvišna stvar. Kandidati, ovih troje ozbiljnih, obilaze Hrvatsku i pokušavaju uvjeriti birače da su baš oni najbolje rješenje da sljedećih pet godina provedu u hladovini Predsjedničkih dvora, povremeno putujući na besmislena putovanja ili organizirajući suvišne dolaske stranih državnika.

Naime i njima i upućenijoj javnosti jasno je da stanovnik Pantovčaka ima minimalne ili nikakve ovlasti pa shodno tome ne mogu u svom mandatu ništa konkretno ni napraviti.

Dok je bio predsjednik Ivo Josipović gurao je Igmanske inicijative i pokušavao miriti Srbe i Hrvate radeći igrokaze za dokone europske diplomate. Stipe Mesić naputovao se po nesvrstanim zemljama pokušavajući glumiti Tita da bi se iz njih vraćao bez lukrativnih ugovora za domaće tvrtke kakve je u svoje vrijeme znao osigurati pokojni maršal.

Kolinda Grabar-Kitarović susrela se i s Recepom Erdoganom i Vladimirom Putinom i Aleksandrom Vučićem, sve bez ikakvog vidljivog efekta. Osim, naravno, što ju je posjet Zagrebu ovog posljednjeg stavio u prilično neugodan položaj pred njenim tradicionalnim biračima.

Prije pet godina Kolinda Grabar-Kitarović upotrijebila je taktiku kojom je uništila Ivu Josipovića. Naime, u svim je javnim nastupima, a posebno u sučeljavanjima inzistirala i pritiskala svog predšasnika pitanjima o tome što je to napravio u pet godina svog predsjedničkog mandata.

Bilo je to pitanje na kojeg nije bilo kvalitetnog odgovora jer Josipović nije napravio praktički ništa, i to iz jednostavnog razlog što ništa nije ni mogao napraviti. S tako bijednim ovlastima, izoliran na sjevernom zagrebačkom brežuljku, potpuno izvan događanja u zemlji - nitko ne može napraviti ništa.

A opet nitko ne želi javno reći da se ponovo kandidira za poziciju na kojoj će pet godina raditi malo ili ništa, a istovremeno nositi zvučnu titulu predsjednika ili predsjednice Republike.

Pa je Grabar-Kitarović, naravno pomognuta tada konačno dobro nauljenim HDZ-ovim političkim strojem, pobijedila Josipovića koji je slovio kao favorit u toj utrci. Sada je nakon pet godina u poziciji u kojoj je on bio tada. Mora ljudima objasniti zašto bi bilo dobro da je izaberu još jednom.

Predsjednički kandidati obilaze zemlju s raznim obećanjima i inicijativama - od promjena Ustava, raspisivanja referenduma, mijenjanja načina izbora ustavnih sudaca, povećanja plaća, širenja svojih ovlasti, a cijelo vrijeme je i njima i nama jasno da od svega toga neće biti ništa.

Nakon što ovaj cijeli cirkus završi tamo negdje početkom siječnja sljedeće godine, pobjednik ili pobjednica odradit će svečanu inauguraciju i zatim se povući u samoću Pantovčaka. Iz nje će povremeno izlaziti najavljujući kakvu »važnu« inicijativu, skočiti do New Yorka na zasjedanje Opće skupštine UN-a i naravno susretati se sa stranim državnicima. I potom davati izjave da »između dvije zemlje nema otvorenih pitanja, ali da postoji veliki prostor za poboljšanje gospodarske suradnje«.

I zato bi bilo zaista najbolje da se pokuša postići politički konsenzus i da se za pet godina predsjednika ili predsjednicu Republike bira u Saboru ili kroz neki drugi elektorat. Ali nikako više na izravnim izborima.

I da se konačno dovrši politički proces započet 2000. godine, prekinut na pola puta trulim kompromisom Stipe Mesića i Ivice Račana. Naime, nakon što je ovaj prvi senzacionalno pobijedio na predsjedničkim izborima ljevica, koja je prije toga deset godina govorila da polupredsjednički sustav vodi u diktaturu, je odjednom nakon pobjede »Našeg Stipe« shvatila da je to dobro i demokratsko rješenje. Nakon godinu dana natezanja predsjedniku su ipak srezane ovlasti. Ali ne toliko da ne bi mogao smetati Vladi, a opet dovoljno da on sam ne može napraviti ništa.

novilist