Zašto ne pregovarati odmah? Jedna od prepreka okončanju rata pregovorima o prekidu rata u Ukrajini jest ukrajinski zakon, donesen u listopadu 2022. godine, koji zabranjuje mirovne pregovore s Rusijom sve dok je Putin na vlasti. Američki dužnosnici navodno vide svoju ulogu kao potporu Ukrajini da povrati što više teritorija u narednim mjesecima prije nego što sjednu s Putinom za pregovarački stol.
Ukrajinski rat imao je užasne posljedice za ukrajinski narod i predstavlja katastrofu za ljude diljem svijeta suočene s rastućim troškovima hrane i energije. Postoje neke važne činjenice o mogućnostima okončanja ukrajinskog rata koje se često guraju pod tepih, a koje je važno zapamtiti kako bismo pomogli pronaći izlaz iz ove tragedije.
Prva i najznačajnija činjenica je da su Ukrajina i Rusija dospjele na sam rub dogovora o mirovnom sporazumu još u ožujku 2022. – a taj su dogovor minirali zapadni čelnici, uključujući Borisa Johnsona.
Alternativa eskalaciji i opasnostima koje ona nosi za ljude u Ukrajini i za cijeli svijet jest pregovaranje. Ako će ionako uskoro doći do pregovora, a ako alternativa pregovaranju znači rizik od uništenja, zašto ne pregovarati odmah?
Druga značajna činjenica je da je najviši vojni dužnosnik u Sjedinjenim Državama javno zagovarao mirovne pregovore između Ukrajine i Rusije, rekavši prošlog studenog: “Kada postoji mogućnost pregovora, kada se može postići mir, iskoristite je. Iskoristite trenutak.”
Nažalost, također je činjenica da je jedna od prepreka okončanju rata pregovorima ukrajinski zakon, donesen u listopadu 2022. koji zabranjuje mirovne pregovore s Rusijom sve dok je ruski predsjednik Vladimir Putin na vlasti. (Ukrajina je zapravo napravila dugačak popis drugih preduvjeta koji onemogućuju pregovore.)
Prema izvješću jednih američkih novina, američki dužnosnici vide svoju ulogu kao “potporu Ukrajini da povrati što više teritorija u narednim mjesecima prije nego što sjednu s Putinom za pregovarački stol” kasnije tijekom godine. Međutim, ukrajinska vlada izrazila je entuzijastičnu predanost ponovnom zauzimanju Krima koji je okupirala Rusija, za što mnogi promatrači vjeruju da bi moglo izazvati burnu reakciju Rusije, uključujući moguće nuklearne udare.
Ako će ionako uskoro doći do pregovora, a ako alternativa pregovaranju znači rizik od uništenja, zašto ne pregovarati odmah? Ne možemo znati što je moguće dok pregovarači ne sjednu za stol i pokušaju.
Zapadne sile poput Britanije trebale bi prestati potkopavati mirovne pregovore i izraziti svoju potporu dogovorima.
Istanbul
Rat u Ukrajini gotovo je završio u svojem drugom mjesecu, s povlačenjem ruskih snaga na položaje prije 24. veljače, a bez da je Ukrajina odustala od svojih zahtjeva za bilo kojim dijelom svoje teritorije. Ovo gotovo čudo postignuto je diplomatskim pregovorima – koje je ugostila neutralna Turska, u Istanbulu.
Prema mirovnim prijedlozima ukrajinske vlade, koje je objavila 29. ožujka 2022. Ukrajina bi potvrdila svoj status nesvrstane neutralne države, koja nikada neće pristupiti vojnom savezu (uključujući NATO) niti dopustiti strane vojne baze ili strane vojne snage na svojoj teritoriji (uključujući vježbe).
General Mark Milley tvrdi da bi mirovni pregovori mogli donijeti Ukrajini čak i prednosti koje ne bi mogla steći vojnom silom. Ovo nisu uvjerenja nekog besposlenog sanjara odvojenog od stvarnosti
Zauzvrat, niz zemalja, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Francusku, jamčio bi sigurnost Ukrajine i bile bi dužne vojno intervenirati ako bi Ukrajina bila napadnuta. Također bi se jamčilo pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji. O statusu Krima, kojeg je Rusija pripojila 2014. pregovaralo bi se tijekom razdoblja od 15 godina – a niti jedna strana tijekom tog vremena ne bi koristila vojna sredstva za promjenu statusa poluotoka.
Aranžmani za spornu regiju Donbas u jugoistočnoj Ukrajini također bi se posebno pregovarali.
Mihail Podoljak, viši savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je u to vrijeme Financial Timesu da bi mogući dogovor uključivao zahtjev da “trupe Ruske Federacije obavezno napuste teritorij Ukrajine” okupiran od početka invazije 24. veljače.
Istanbulski plan u deset točaka bio je prijedlog ukrajinske strane. Ne znamo točno kakve je promjene tražila ruska strana, jer se Ukrajina naglo povukla iz pregovora. Jedan od čimbenika propasti istanbulskih pregovora bilo je posredovanje tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je 9. travnja otputovao u Kijev kako bi osobno lobirao kod Zelenskog da se povuče iz mirovnih pregovora.
Prema ukrajinskom mediju Ukrajinska pravda, Johnson je rekao da Britanija neće potpisati sigurnosna jamstva koja su bila dio paketa, te da bi Ukrajina trebala nastaviti borbu. Ukrainska pravda smatra da je Johnsonov posjet bio jedan od dvaju glavnih čimbenika propasti pregovora, uz otkrivanje ruskih zločina u gradu Buči.
Potvrdu o ulozi zapadnih sila u propasti mirovnih pregovora dao je nevjerojatan izvor, Naftali Bennett, tadašnji izraelski premijer. Bennett je bio intenzivno uključen u mirovne pregovore, putujući i u Moskvu i u Kijev. U nedavnom intervjuu opisao je i Zelenskog i Putina kao “pragmatične”. Putin je odustao od promjene režima u Ukrajini (“denacifikacije”), a Zelenski od članstva u NATO-u. Bennett je “bio pod dojmom da obje strane silno žele prekid vatre” i procijenio je izglede za postizanje bilo kakvog dogovora na 50/50. Bennett kaže da se tijekom ovih pregovora pomno konzultirao sa zapadnim čelnicima : “Sve što sam radio bilo je koordinirano do posljednjeg detalja sa SAD-om, Njemačkom i Francuskom.”
U tom trenutku novinar ga je pitao: “Dakle, oni su to blokirali?” Bennett je odgovorio: “U osnovi, da. Blokirali su to i mislim da su pogriješili.”
Postoje javni dokazi o stavu Rusije prema ovim mirovnim pregovorima. Na primjer, u siječnju ove godine je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao da su “do kraja ožujka 2022. dva izaslanstva dogovorila načelno rješenje ovog sukoba.” Nastavio je: “Dobro je poznato i otvoreno je objavljeno da su tada naši američki, britanski, a i neki europski kolege rekli Ukrajini da je prerano za dogovor, a režim u Kijevu nikada nije ponovno razmatrao dogovor koji je gotovo bio postignut.”
Sam Putin barem je dva puta javno pohvalio Istanbulski plan od deset točaka.
Putin je 21. rujna 2022. rekao da su: “Nakon istanbulskih pregovora predstavnici Kijeva prilično pozitivno odgovorili na naše prijedloge”, ali “Zapadu očito nije odgovaralo mirno rješenje, zbog čega je, nakon usuglašavanja određenih kompromisa, Kijev zapravo naredio da se svi ovi sporazumi ponište.”
Nekoliko dana kasnije, međutim, Putin je znatno otežao postizanje rješenja pregovaranjem jer je anektirao četiri regije u Donbasu, izjavivši da će ljudi iz tih regija biti državljani Rusije “zauvijek”. U tom istom govoru, Putin je pozvao Ukrajinu da se “vrati za pregovarački stol” – “ali o izboru ljudi u Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu neće se raspravljati.” Jedva je moguće zamisliti neki komplicirani opcionalni prijedlog dvojnog državljanstva koji bi Putinovo “zauvijek”-obećanje učinio kompatibilnim s nekom verzijom Istanbulskog plana u deset točaka.
S druge strane, Putin je na tiskovnoj konferenciji 31. listopada 2022. u vezi s ukrajinskim ratom rekao: “Nije uvijek korisno, u smislu nečijih nacionalnih ciljeva, unaprijed staviti sve svoje pregovaračke opcije na stol. Ponekad je to zadnje što radite. Bolje je iznijeti ono što diplomati nazivaju početnim zahtjevima i zatim postupno napredovati prema zajedničkom nazivniku koji bi odgovarao objema stranama.”
Putin je zatim po drugi put pohvalio Istanbulski plan u deset točaka: “S njima smo se pomirili u Istanbulu, ali oni su kasnije sve bacili u kantu za smeće.”
Prepreke pregovorima
Nema dileme da je ruska invazija na Ukrajinu 24. veljače 2022. bila zločinački čin agresije, te da ju je pratio katalog zastrašujućih ruskih ratnih zločina. Ali je također činjenica da je službena pozicija Rusije da ne bi trebalo biti nikakvih preduvjeta prije daljnjih mirovnih pregovora, dok je ukrajinska vlada donijela zakon kojim se zabranjuju mirovni pregovori s Rusijom dok je Vladimir Putin predsjednik.
Iako je američki predsjednik Joe Biden nedavno najavio da će SAD biti uz Ukrajinu “koliko god bude potrebno” postoje naznake da se SAD sprema okončati ukrajinski rat dogovorenim rješenjem u drugoj polovici ove godine
Volodimir Zelenski potpisao je taj dekret 4. listopada 2022. a zatim je pod pritiskom SAD-a da svijetu predstavi miroljubivije lice pripremio novi mirovni plan u deset točaka. Ovaj plan zahtijeva da se prvo kazne ruski politički i vojni lideri za svoje ratne zločine na međunarodnom sudu, kao i da se sva ruska vojska povuče s ukrajinskog teritorija prije nego što ruski pregovarači budu pozvani na mirovni summit. Drugi preduvjeti Zelenskog za mirovne pregovore uključuju: “obnovu teritorijalne cjelovitosti [Ukrajine]… nadoknadu svih ratnih šteta… i jamstva da se to neće ponoviti”.
Ruski stav da ne bi trebalo postavljati ikakve preduvjete za pregovore izrečen je, primjerice, 8. studenoga 2022. Jedini preduvjet koji se spominje bio je da “Ukrajina treba pokazati dobru volju”. Nedavno, 11. veljače 2023. zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Veršinjin rekao je na ruskoj televiziji da je Rusija spremna na mirovne pregovore, “ali samo ako su to razgovori bez preduvjeta, razgovori koji bi se temeljili na postojećoj stvarnosti.”
Ovdje se javlja nejasnoća. “Postojeća stvarnost” je kodni naziv za ruski suverenitet nad Krimom i drugim dijelovima Ukrajine. Izjava da da će pregovori biti “temeljeni na” ovoj stvarnosti može se protumačiti kao zahtjev da Ukrajina prizna ruski suverenitet nad ovim regijama prije nego što se mogu održati pregovori o miru, što je nemoguć preduvjet.
Zapadne sile poput Britanije trebale bi prestati potkopavati mirovne pregovore i izraziti svoju potporu dogovorima
Međutim, postoje neki drugi pokazatelji da to nije ruski stav. U prosincu je Putinov glasnogovornik, Dmitrij Peskov, novinarima rekao da pronalaženje zajedničke osnove za mirovne pregovore otežava to što SAD ne priznaje “nova područja” koja je Rusija anektirala na jugoistoku Ukrajine. Peskov je više ukazivao na prepreku nego na nepremostivu barijeru.
Istina je da ćemo znati hoće li Rusija doista ući u mirovne pregovore bez preduvjeta samo ako Ukrajina ozbiljno pristupi tom pitanju. Trenutno je, razumljivo ali nažalost, Ukrajina ta koja je dalje od ulaska u mirovne pregovore, sa zakonom koji takve pregovore zabranjuje dok Rusija ne svrgne svog vrhovnog poglavara.
Američki rok?
Iako je američki predsjednik Joe Biden nedavno najavio da će SAD biti uz Ukrajinu “koliko god bude potrebno” postoje naznake da se SAD sprema okončati ukrajinski rat dogovorenim rješenjem u drugoj polovici ove godine. Bidenova administracija dala je do znanja ukrajinskom vodstvu da je sljedećih nekoliko mjeseci njihova najbolja prilika da odlučno promijene tijek rata, prije nego što Zastupnički dom pod republikanskom kontrolom smanji visinu vojne i ekonomske pomoći Ukrajini a javno mnijenje u SAD-u postaje manje entuzijastično oko trošenja milijardi na podršku ukrajinskim ratnim naporima. To je ono što je visoki američki dužnosnik rekao Washington Postu sredinom veljače: “Koliko dugo bude potrebno” odnosi se na razinu sukoba. Ne odnosi se na iznos pomoći.”
Washington Post je izvijestio da je poruka o “kritičnoj prirodi sljedećih nekoliko mjeseci” već vrlo otvoreno prenesena ukrajinskoj vladi od strane nekoliko visokih Bidenovih dužnosnika, uključujući pomoćnika za nacionalnu sigurnost Jona Finera, državnu tajnicu Wendy Sherman i podtajnika za obranu Colina Kahla, koji su svi posjetili Ukrajinu u siječnju 2023. Još u siječnju je Post otkrio da je direktor CIA-e, William J Burns, putovao u Ukrajinu s istom porukom. Prema Postu, “Bidenovi suradnici kažu da slijede najbolji tijek akcije: osnaživanje Ukrajine da povrati što više teritorija u sljedećim mjesecima prije nego što sjednu za pregovarački stol s Putinom.”
Nameće se pitanje: ako idemo prema sporazumnom rješenju, zašto ne početi sada i izbjeći, ako je ikako moguće, veliko krvoproliće u nadolazećim ukrajinskim i ruskim proljetnim ofenzivama?
Mark Milley
Kao što čitatelji Peace Newsa znaju, najviši vojni zapovjednik u Sjedinjenim Državama pokrenuo je kontinuiranu javnu kampanju za dogovorni kraj rata krajem prošle godine (PN 2663). “Kada postoji prilika za pregovore, kada se može postići mir, iskoristite je. Iskoristite trenutak.” To su riječi predsjednika zajedničkog stožera Oružanih snaga SAD-a, generala Marka Milleya, 9. studenoga 2022. kada je govorio o Ukrajini u Ekonomskom klubu New Yorka. Milley je tada doveo u pitanje mogućnost potpune vojne pobjede Ukrajine.
New York Times je 10. studenog 2022. izvijestio da se Milley na privatnim sastancima na najvišoj razini zalagao da Ukrajina uđe u mirovne pregovore s Rusijom kako bi se okončao rat. Nakon uspjeha Ukrajine u Donbasu, uključujući povrat grada Hersona 9. studenog, Milley je smatrao da su Ukrajinci postigli koliko su razumno mogli očekivati na bojnom polju prije zime “i stoga bi trebali pokušati osigurati svoje dobitke za pregovaračkim stolom”.
U raspravama u Bijeloj kući, Milley je iznio razboritu procjenu ratne stvarnosti i pozivajući se na satelitske snimke rovova koje ruske snage kopaju, ukazao na sličnost sa situacijom u Prvom svjetskom ratu: “kada su dvije strane godinama vodile rovovski rat s malim teritorijalnim pomacima, ali milijunima besmislenih žrtava.”
Milley je 10. studenoga 2022. na američkoj televiziji izjavio: “Mislimo da postoje neke mogućnosti za diplomatska rješenja”. Milley se 16. studenog 2022. ponovno javno zalagao za diplomaciju, rekavši na konferenciji za novinare da bi Ukrajinci mogli pregovorima postići ono što je malo vjerojatno da će postići vojnom silom: “Možda postoji političko rješenje kada se Rusi politički povuku… Rusija je trenutno na koljenima. Ruska vojska stravično pati… Treba pregovarati u trenutku kada ste jaki, a vaš je protivnik slab. I moguće je, možda, doći do političkog rješenja. Samo ukazujem da postoji mogućnost za to.”
Nakon što je podnio politički udar zbog svojih ranijih izjava, Milley je 16. studenog manje izravno pozvao na pregovore: “Ako dođe do usporavanja stvarnih taktičkih borbi… to može stvoriti prostor… za političko rješenje, ili barem početak pregovora kako bi se pronašlo političko rješenje.”
Što se tiče vojnih izgleda Ukrajine, Milley je rekao: “Vjerojatnost ukrajinske vojne pobjede – definirane kao izbacivanje Rusa iz cijele Ukrajine uključujući ono što oni tvrde da je Krim – vojno gledano nije visoka u skoroj budućnosti.”
Civilno političko vodstvo SAD-a odgovorilo je na Milleyevu javnu kampanju za mirovne pregovore tako da su tiho “radili na umirivanju ukrajinske vlade, vanjskih stručnjaka i bivših američkih dužnosnika da neće nužno gurati Ukrajinu prema diplomatskom rješenju rata s Rusijom” (CNN, 15. studenog 2022).
Nakon ovih ponovljenih izjava najvišeg časnika u američkoj vojsci, nitko tko poziva na diplomatsko rješenje ukrajinske krize ne može biti odbačen kao naivan. Najmoćniji general na svijetu, s najmoćnijim obavještajnim agencijama na dohvat ruke, vjeruje da su mirovni pregovori za okončanje ukrajinske krize zakasnili. Još u studenom 2022. Milley je čak tvrdio da bi mirovni pregovori mogli donijeti Ukrajini prednosti koje ne bi mogla steći vojnom silom. Ovo nisu uvjerenja nekog besposlenog sanjara odvojenog od stvarnosti.
Eskalacija ili pregovori
Desničarski komentator Seth Cropsey natuknuo je u Wall Street Journalu da su “komentari generala Milleyja gotovo sigurno izazvani strahom od ukrajinskog napada na Krim i ruske eskalacije, nuklearne ili na drugi način”. Čini se da Cropsey smatra da je strah od ruskog nuklearnog napada na Ukrajinu gotovo jednak izdaji Sjedinjenih Država. Prema njegovom mišljenju, SAD ima interes “održati pitanje Krima otvorenim,” kako bi pojačao pritisak na Rusiju. To bi “moglo omogućiti SAD-u da povrati (!) Krim, čime bi uništili rusku poziciju na Crnom moru.”
Još u ožujku 2022. Ukrajina i Rusija dospjele su bile na sam rub dogovora o mirovnom sporazumu – a taj su dogovor minirali zapadni čelnici
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više je puta izrazio želju da povrati Krim, koji je Rusija nezakonito anektirala 2014. U siječnju 2023. na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu Zelenski je rekao: “Krim je naša zemlja. Krim je naš teritorij… Dajte nam oružje, a mi ćemo vratiti ono što nam pripada.” S druge strane, američki državni tajnik Antony Blinken nedavno je rekao grupi stručnjaka da bi ukrajinski pokušaj ponovnog preuzimanja teritorija “bio crvena crta za [ruskog predsjednika] Vladimira Putina koja bi mogla dovesti do šireg ruskog odgovora”. Drugim riječima, pokušaj ponovnog zauzimanja Krima mogao bi izazvati nuklearni rat.
Direktor programa za Rusiju i Euroaziju Carnegie Zaklade za međunarodni mir napisao je 17. veljače 2023: “Ako postoji jedan okolnost koja bi mogao prisiliti [Putina] da [pribjegne nuklearnim udarima], onda je gubitak Krima vodeći kandidat na popisu takvih mračnih scenarija. Gubitak Krima ne bi predstavljalo samo poraz, već ponižavajući poraz.” Britanski kontraadmiral Chris Parry rekao je za Daily Telegraph 12. veljače 2023: “Ukrajini bi bilo dobro da za sada ostavi Krim na miru. Za Ruse je to apsolutni kriptonit i radije će umrijeti u bezbrojnim rovovima da ga zadrže, čak i ako izgube sve ostalo.”
Alternativa eskalaciji i opasnostima koje ona nosi za ljude u Ukrajini i za cijeli svijet jest pregovaranje. Ako će ionako uskoro doći do pregovora, a ako alternativa pregovaranju znači rizik od uništenja, zašto ne pregovarati odmah?
