Sven Milekić iz Inicijative mladih za ljudska prava o inicijativi da se zagrebačke ulice i park nazovu imenima Milana Levara, Josipa Reihl-Kira i obitelji Zec: "Neobilježavanje događaja važnih za društvo u javnom prostoru, odnosno u ovom slučaju njegovo blokiranje, često znači da se ti događaji žele zaboraviti."
Inicijativa mladih za ljudska prava prije više od godinu dana uputila je prijedlog zagrebačkoj Gradskoj skupštini za imenovanje javne površine po obitelji Zec. Prijedlog je podnesen povodom dvadesete obljetnice brutalne likvidacije te zagrebačke obitelji. Paralelno s tom inicijativom, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću istom je tijelu službeno predložila i imenovanje ulica u čast Milana Levara i Josipa Reihl-Kira. Zašto Zagrebu trebaju ulice s imenima tih ljudi?
Zagreb bi kao glavni grad svakako trebao dobiti park obitelji Zec i ulice Milana Levara i Josipa Reihl-Kira, za što su predložene novoizgrađene javne površine na Trešnjevci.
U izgradnji otvorenog i zdravog društva, u što po prirodi stvari ulaze i politike sjećanja, predložena imenovanja imaju važnu ulogu jer su vezana uz zločine koju su poprimili velika simblička značenja.
Aleksandra Zec
Predložena imenovanja predstavljaju žrtve, tojest zločine koji zbog službenih politika predugo nisu adekvatno procesuirani. Dodatni, ali ne manje važni razlog je i sama priroda tih zločina i činjenica da se radi o prijedlogu koji reprezentira hrabrost u borbi za istinu u slučaju Levar, mirotvorstvo u slučaju Reihl-Kira i nedužne civilne žrtve u slučaju Zec.
Kod inicijative za Park obitelji Zec, radi se o pažljivo odabranoj lokaciji, parku pored osnovne škole u koju je išla tada 12-godišnja Aleksandra Zec koja je ubijena zajedno s njenim roditeljima u prosincu 1991. Park se, dakle, nalazi i u blizini njihove obiteljske kuće čime se imenovanje izborom lokacije veže uz događaj. Ulice predložene za Levara i Reihl-Kira nalaze se neposredno zapadno od toga parka, pa sve skupa čini smislenu cjelinu, čime se inicijativa oslanja na zagrebačku tradiciju tematskih imenovanja.
Ne znam koga može vrijeđati obilježavanje parka imenom obitelji čiji članovi su likvidirani kao civili, ali Zagreb ih svakako treba dobiti, unatoč tome što se s time određeni broj ljudi teško miri, a vidimo da neki to i aktivno blokiraju. Čin imenovanja predstavlja pravnu, političku, povijesnu i moralnu odgovornost države. Osim toga, ubojstvo obitelji Zec je nešto što se dogodilo u Zagrebu i predstavlja važan, doduše nemili, događaj za ovaj grad, a koji ima izuzetno veliko simboličko značenje za čitavo društvo.
Za sva imenovanja predložene su konkretne, slobodne i primjerene lokacije tj. park i dvije novoizgrađene ulice koje je zbog snalaženja u gradu ionako potrebno imenovati. Međutim, nadležni Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova, inicijative u više od godinu dana nije ni uputio u proceduru, a još manje ih i službeno imenovao. To jasno ukazuje da se inicijative na razini Odbora blokiraju jer nisu ni dospjele do Skupštine. Kako to komentirate?
Milan Levar
Tijekom rata, neposredno nakon njega i sve do nedavno, zločini o kojima govorimo i mnogi drugi nisu bili popularna tema, iako se o zločinima sve znalo. Sve smo znali iz Feral Tribunea i iz procesa koji je započet protiv počinitelja. Sjećanje na zločine i pijetet prema žrtvama koje su postale simbolima, službene strukture nisu htjele isticati, a još manje javno obilježiti. Neobilježavanje događaja važnih za društvo u javnom prostoru, odnosno u ovom slučaju njegovo blokiranje, često znači da se ti događaji žele zaboraviti. To je nešto čega se hrvatska javnost srami. Sve to dio je poznate priče kako je svatko tko je u ratu ubijen od strane hrvatskih počinitelja, ubijen iz opravdanih razloga, tj. da ratni zločini nisu mogli biti počinjeni i s hrvatske strane. Dok danas imamo konsenzus oko srpskih zločina, a one hrvatske se i na ovaj način tj. ignoriranjem i blokiranje inicijativa za ulice, zapravo, relativizira.
Da li se od strane nadležnih, Odbora i u Zagrebu vladajuće stranke, inicijativama politikanski kalkulira i u kojoj mjeri se takvim potezom blokira daljnji tijek normalizacije?
Mislim da ignoriranje polazi od tri stvari koje su međusobno povezane. Kao prvo, njih nije briga i ne vide to kao bitnu stvar, jer jednostavno, nemaju razumijevanja za takve stvari.
Kao drugo, takav potez im ne donosi političke poene i populistički se gleda kako se na tome može samo izgubiti, umjesto da se preuzme odgovornost i učini civilizacijski iskorak koji je nužan i dugoročno koristan.
U Hrvatskoj je još uvijek opasno ako se stranka ljevice, mada je vrlo upitno koliko oni ikakvu ljevicu zastupaju, oprijedjeli za ovakve stvari i za srpske žrtve općenito.
Zato nijedan general nije izručen za vrijeme koalicijske vlade, i zato je npr. Ivo Sanader bio taj koji je prvi izrekao "Hristos se rodi".
Dakle, oni uopće ne smatraju da je to njihova odgovornost. Argumenti su da oni nisu bili na vlasti kada su se ti zločini dogodili, iako za vrijeme Levarova ubojstva jesu, "njihovi" ljudi nisu sudjelovali u tome, oni nisu, barem ne huškački, podržavali nacionalističku politiku tadašnjeg HDZ-a, a to je u potpunosti kriva perspektiva. Zoran Milanović i sadašnja vlast, bilo na nacionalnom ili lokalnom nivou, imaju odgovornost kao institucije vlasti ove države. Postoji pravni i politički kontinuitet tadašnjih vlasti i sadašnje vlasti, a s tim dolazi i i kontinuitet odgovornosti.
Tijelo Josipa Reihl-Kira nakon ubojstva
Kao što se i Willy Brandt, također socijaldemokrat i veliki oponent nacističkog režima, poklonio žrtvama nacizma, mada progonu osobno nije uopće doprinio, tako se i Zoran Milanović i bilo koja druga vlast moraju prihvatiti odgovornosti za one zločine koji su važni za hrvatsko društvo i njegovu normalizaciju. Oni to ne moraju osobno, već kao predstavnici institucija. Čini mi se da im je imenovanje ovih ulica prilika koju za sad ignoriraju.
Budući da za imenovanje nema nikakvih prepreka osim političke volje, što planirate ukoliko Odbor nastavi blokirati inicijativu?
U tijeku je prikupljanje potpisa uglednih osoba koje podržavaju imenovanje. Smatramo da je civilizacijski iskorak koji bi bio učinjen tim imenovanjima plemenita gesta koja doprinosi izgradnji društva tolerancije i pravde te da nema nikakvih prepreka da se navedene površine u čast jedne zagrebačke obitelji, jednog hrvatskog branitelja i jednog hrvatskog policajca i službeno imenuju.
Nadamo se da će to postati jasno i onima koji sad inicijativu blokiraju.
Izvor: H-alter
Inicijativa mladih za ljudska prava prije više od godinu dana uputila je prijedlog zagrebačkoj Gradskoj skupštini za imenovanje javne površine po obitelji Zec. Prijedlog je podnesen povodom dvadesete obljetnice brutalne likvidacije te zagrebačke obitelji. Paralelno s tom inicijativom, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću istom je tijelu službeno predložila i imenovanje ulica u čast Milana Levara i Josipa Reihl-Kira. Zašto Zagrebu trebaju ulice s imenima tih ljudi?
Zagreb bi kao glavni grad svakako trebao dobiti park obitelji Zec i ulice Milana Levara i Josipa Reihl-Kira, za što su predložene novoizgrađene javne površine na Trešnjevci.
U izgradnji otvorenog i zdravog društva, u što po prirodi stvari ulaze i politike sjećanja, predložena imenovanja imaju važnu ulogu jer su vezana uz zločine koju su poprimili velika simblička značenja.
Aleksandra Zec
Predložena imenovanja predstavljaju žrtve, tojest zločine koji zbog službenih politika predugo nisu adekvatno procesuirani. Dodatni, ali ne manje važni razlog je i sama priroda tih zločina i činjenica da se radi o prijedlogu koji reprezentira hrabrost u borbi za istinu u slučaju Levar, mirotvorstvo u slučaju Reihl-Kira i nedužne civilne žrtve u slučaju Zec.
Kod inicijative za Park obitelji Zec, radi se o pažljivo odabranoj lokaciji, parku pored osnovne škole u koju je išla tada 12-godišnja Aleksandra Zec koja je ubijena zajedno s njenim roditeljima u prosincu 1991. Park se, dakle, nalazi i u blizini njihove obiteljske kuće čime se imenovanje izborom lokacije veže uz događaj. Ulice predložene za Levara i Reihl-Kira nalaze se neposredno zapadno od toga parka, pa sve skupa čini smislenu cjelinu, čime se inicijativa oslanja na zagrebačku tradiciju tematskih imenovanja.
Ne znam koga može vrijeđati obilježavanje parka imenom obitelji čiji članovi su likvidirani kao civili, ali Zagreb ih svakako treba dobiti, unatoč tome što se s time određeni broj ljudi teško miri, a vidimo da neki to i aktivno blokiraju. Čin imenovanja predstavlja pravnu, političku, povijesnu i moralnu odgovornost države. Osim toga, ubojstvo obitelji Zec je nešto što se dogodilo u Zagrebu i predstavlja važan, doduše nemili, događaj za ovaj grad, a koji ima izuzetno veliko simboličko značenje za čitavo društvo.
Za sva imenovanja predložene su konkretne, slobodne i primjerene lokacije tj. park i dvije novoizgrađene ulice koje je zbog snalaženja u gradu ionako potrebno imenovati. Međutim, nadležni Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova, inicijative u više od godinu dana nije ni uputio u proceduru, a još manje ih i službeno imenovao. To jasno ukazuje da se inicijative na razini Odbora blokiraju jer nisu ni dospjele do Skupštine. Kako to komentirate?
Milan Levar
Tijekom rata, neposredno nakon njega i sve do nedavno, zločini o kojima govorimo i mnogi drugi nisu bili popularna tema, iako se o zločinima sve znalo. Sve smo znali iz Feral Tribunea i iz procesa koji je započet protiv počinitelja. Sjećanje na zločine i pijetet prema žrtvama koje su postale simbolima, službene strukture nisu htjele isticati, a još manje javno obilježiti. Neobilježavanje događaja važnih za društvo u javnom prostoru, odnosno u ovom slučaju njegovo blokiranje, često znači da se ti događaji žele zaboraviti. To je nešto čega se hrvatska javnost srami. Sve to dio je poznate priče kako je svatko tko je u ratu ubijen od strane hrvatskih počinitelja, ubijen iz opravdanih razloga, tj. da ratni zločini nisu mogli biti počinjeni i s hrvatske strane. Dok danas imamo konsenzus oko srpskih zločina, a one hrvatske se i na ovaj način tj. ignoriranjem i blokiranje inicijativa za ulice, zapravo, relativizira.
Da li se od strane nadležnih, Odbora i u Zagrebu vladajuće stranke, inicijativama politikanski kalkulira i u kojoj mjeri se takvim potezom blokira daljnji tijek normalizacije?
Mislim da ignoriranje polazi od tri stvari koje su međusobno povezane. Kao prvo, njih nije briga i ne vide to kao bitnu stvar, jer jednostavno, nemaju razumijevanja za takve stvari.
Kao drugo, takav potez im ne donosi političke poene i populistički se gleda kako se na tome može samo izgubiti, umjesto da se preuzme odgovornost i učini civilizacijski iskorak koji je nužan i dugoročno koristan.
U Hrvatskoj je još uvijek opasno ako se stranka ljevice, mada je vrlo upitno koliko oni ikakvu ljevicu zastupaju, oprijedjeli za ovakve stvari i za srpske žrtve općenito.
Zato nijedan general nije izručen za vrijeme koalicijske vlade, i zato je npr. Ivo Sanader bio taj koji je prvi izrekao "Hristos se rodi".
Dakle, oni uopće ne smatraju da je to njihova odgovornost. Argumenti su da oni nisu bili na vlasti kada su se ti zločini dogodili, iako za vrijeme Levarova ubojstva jesu, "njihovi" ljudi nisu sudjelovali u tome, oni nisu, barem ne huškački, podržavali nacionalističku politiku tadašnjeg HDZ-a, a to je u potpunosti kriva perspektiva. Zoran Milanović i sadašnja vlast, bilo na nacionalnom ili lokalnom nivou, imaju odgovornost kao institucije vlasti ove države. Postoji pravni i politički kontinuitet tadašnjih vlasti i sadašnje vlasti, a s tim dolazi i i kontinuitet odgovornosti.
Tijelo Josipa Reihl-Kira nakon ubojstva
Kao što se i Willy Brandt, također socijaldemokrat i veliki oponent nacističkog režima, poklonio žrtvama nacizma, mada progonu osobno nije uopće doprinio, tako se i Zoran Milanović i bilo koja druga vlast moraju prihvatiti odgovornosti za one zločine koji su važni za hrvatsko društvo i njegovu normalizaciju. Oni to ne moraju osobno, već kao predstavnici institucija. Čini mi se da im je imenovanje ovih ulica prilika koju za sad ignoriraju.
Budući da za imenovanje nema nikakvih prepreka osim političke volje, što planirate ukoliko Odbor nastavi blokirati inicijativu?
U tijeku je prikupljanje potpisa uglednih osoba koje podržavaju imenovanje. Smatramo da je civilizacijski iskorak koji bi bio učinjen tim imenovanjima plemenita gesta koja doprinosi izgradnji društva tolerancije i pravde te da nema nikakvih prepreka da se navedene površine u čast jedne zagrebačke obitelji, jednog hrvatskog branitelja i jednog hrvatskog policajca i službeno imenuju.
Nadamo se da će to postati jasno i onima koji sad inicijativu blokiraju.
Izvor: H-alter
